Socijalizam je za malograđane

nova klasna teorija – buržuji svijeta ujedinite se!

 

Danas je bio… zanimljiv dan. Naime, nešto sam novo shvatio. Ispričat ću vam.

Počelo je zapravo tako što sam saznao da je prije tjedan dana ministar turizma, izvjesni Gari Cappelli (wtf?), najavio uvođenje, pazite sada ovo… Cro kartice. U osnovi, radi se o tome (bar ako stvarno žele da ovo zaživi) da će ukinuti neoporezivu isplatu regresa (što je “rupa” u zakonu po kojoj poslodavci trenutno mogu zaposlenicima isplatiti 2.500 kuna godišnje neoporezive plaće) i umjesto toga omogućiti poslodavcima da… radnicima neoporezivo uplate valjda 5.000 kuna na poklon karticu, Cro karticu, koju će onda radnici moći potrošiti na… pazite ovo, na odmor u kontinentalnoj Hrvatskoj tijekom čitave godine te izvan sezone na moru, 50 posto za smještaj, oko 30 posto za hranu i piće, a ostatak novca bi bio za muzeje, wellnesse i sličan sadržaj.

Moje inicijalne reakcije išle su nekako kako slijedi: što nije u redu s tim ljudima?, mislim stvarno, jesu li oni normalni?, specijalni interesi opet udaraju, trebam prekopati po netu o Gari Cappelliju i onda otvoriti blog da popljujem tog seronju, ali ozbiljno, koji kurac nije u redu s tim ljudima?, i onda…

 

Znate što je zapravo zanimljivo u ovome?

Radnici zapravo i ne idu na godišnje odmore. Ne, ozbiljno. Da izvučete nekog akšuli radnika s pokretne trake koji radi za minimalac (ili čistačicu prijavljenu na pola radnoga vremena), i da on kojim slučajem dobiva taj regres, ne kažem da ne bi volio otići na akšual godišnji odmor, ali kažem da će se to prilično rijetko dogoditi. Ima druge potrebe koje treba zadovoljiti prije odlaska na godišnji odmor. Platiti struju, kupiti pelene, makedonsko vino 5l 50kn u Kauflandu, platiti registraciju, dozidati sobu kući i tako dalje. Godišnji odmor je vrlo vrlo nisko na listi prioriteta. Pretpostavite da on kojim slučajem dobiva taj regres (a vjerojatno ne dobiva, znam ekipu koja ne dobiva niti prijevoz, jer iako je neoporeziv, ipak je nešto što je dodatno na minimalac), i sada dobije tu šugavu poklon karticu s kojom može na more van sezone. Njemu 2.500 kuna keša vrijedi mnogo više od te šugave Cro kartice što se tiče zadovoljenja njegovih potreba.

S druge strane, zamislite svojeg prosječnog malograđana. Ne onoga retarda u radnim 20tim u potrganim trapericama iz kojih viri pola guzice i koji je u pobunjeničkoj fazi, već tipičnog. Uredski dron u nekom uredu državne uprave koji naravno dobiva regres, koji je svojim riječima naravno potplaćen, ali ipak je svako ljeto mjesec dana na moru, a ni kontinentalni turizam ili wellness joj (ili njemu) nisu strani. Njoj je tih 5.000 kuna na poklon kartici stvarno 5.000 kuna. Te usluge bi ionako kupila. Hm… zanimljivo.

 

A onda pogledajte sve druge poreze, “poklone” i regulacije koji su postali smisao državnoga postojanja i koji iskaču oko nas kao iz paštete.

Energetska obnova fasada? Mislim, bez uvrede, ali kriteriji koje je nužno ispuniti da bi se akšuli dobio takav poticaj u vidu kompleksnosti postupka, dokumentacija, formulara i poznavanja propisa osiguravaju da će takve poticaje dobivati malograđani, a ne radnici. Radnici će samo doprinositi u zajedničku kasu za obnovu fasada.

Legalizacija? Ne znam tko je imao dokumentaciju prije “uvođenja reda”, ali znam da nisu bili tamo neki radnici koji su kuću izgradili u fušu za vrijeme vikenda i godišnjeg odmora plaćajući radnu snagu koja im je pomagala gajbama pive. Znamo isto tako da fizikalci na minimalcu nisu zarađivali na legalizaciji.

Subvencije za električne automobile? Uopće nije ozbiljno pitanje.

Globalno zagrijavanje? Zabrana ubijanja vukova? Briga za izbjeglice? Cijeli neprofitni sektor društva?

 

Poveznice:

Kao prvo, to su interesi malograđana.

Kao drugo, ako je neka lova u igri koju država dijeli, siromašni, glupi i neobrazovani su isključeni od dobivanja iste birokratskim vatrozidom.

 

I opet, ne kažem da nećete naći nekog fizikalca na minimalcu koji je zabrinut da će za 200 godina prosječna temperatura na Zemlji možda biti 2 stupnja veća nego danas, možda i hoćete, ali zapravo nije niti bitno jer je ključna riječ tu… mobilizacija.

Fakin radničku klasu ne možete i nećete mobilizirati da se bori protiv globalnog zagrijavanja, za civilno društvo, prava tzv. izbjeglica ili učlani u prijatelje životinja.

Te gluposti su sve redom omiljeni hobiji malograđana. Obrazovanijih, ali ne nužno osobito pametnijih, izgubljenih, više bez vjere u Boga, ali zato sada s očajničkoj potrebom za smislom u svome patetičnome i jadnome postojanju. E, to su ljudi koje možete mobilizirati. Feel good zakoni, osjećaj moralne superiornosti i intelektualna retardacija.

Radnici su tu suvišni. Štoviše, oni su novi klasni neprijatelj nevoljan i/ili nesposoban razumjeti svjetsku bol. Ili štogod.

Što to priča Tihomir Orešković

ili, Tihomir Orešković sere čim otvori usta

 

Gledajte, ja doista nemam velika očekivanja od nove “desne” vlade. Doista. Mrtav hladan, smatrat ću pozitivnom promjenom i to da se svakih mjesec dana neki Zakon države ne izmjenjuje uredbom Vlade. Boldam to. Podcrtavam to. No, to budi rečeno…

 

Novi mandatar nam pametuje o tome kako je on za efikasnost države i svakako je protiv bolnih rezova. Koji kurac to znači? Pitam vas, koji kurac to znači? Ukratko, znači ovo…

Novi premjer traži pravu riječ kojom bi se predstavio hrvatskoj javnosti

Novi predsjednik vlade traži pravu riječ kojom bi se predstavio hrvatskoj javnosti

Što znači efikasnost države?

Efikasnije prikupljanje poreza? Dosljednije provođenje glupih regulacija? Brži šverc tzv izbjeglica u susjedovo dvorište, a na teret hrvatskog poreznog obveznika? Veću fluktuaciju internih dopisa u pojedinim ministarstvima? Što god od toga značilo, ne znači ništa dobroga za ovu državu i njene stanovnike.

Ako to znamo, onda nam je lako otkriti što znače i bolni rezovi. Svoj odgovor možete ponuditi u anketi niže (hint: svi ponuđeni odgovori su točni).

 

Ponovit ću, pošto čini se uopće nije očito. Banalno je, ali doista banalno provesti fiskalnu konsolidaciju, internu devalvaciju, smanjenje proračunskih transfera i sve ono što je potrebno za golo preživljavanje ove države. I ponavljam, za to uopće nije potrebno biti neki protržišni kapitalist ili štogod, možeš biti i najzadrtiji socijalist (čitaj: parazit) s mrvu mozga.

 

Kada smo to ustvrdili, idemo o još nekim poserima Tihomira Oreškovića:

Hrvatska ima veliki broj nekretnina koje se ne koriste. Pitanje je što ćemo s tim nekretninama, kako ih aktivirati. Ne bi kratkoročno uvodio porez na sve nekretnine, ali bi volio riješiti problem nekretnina koje nisu u funkciji. To je mrtvi kapital. Nadalje, imamo, recimo, građane sa 10 ili 20 apartmana. Pitanje je kako regulirati oporezivanje njihovih nekretnina. Dakle, ne masovno oporezivanje nekretnina, ali da onih koje nisu u funkciji kao i onih građana koji imaju veći broj, 5 ili 10, nekretnina. Kad oporezujete jedinu nekretninu to je socijalna kategorija, ali kad oporezujete drugu, treću ili petu, to je ekonomska kategorija. Najvažnije je mrtvi kapital staviti u funkciju.

Prvo, porez na nekretnine je grozna i glupa ideja. To je isto tako i tema drugoga posta na ovome blogu iz siječnja 2012. godine gdje se to vrlo vrlo detaljno argumentira.

Drugo, ovaj tip ozbiljno tvrdi da ekipa s 20 apartmana NE drži te apartmane u funkciji. Ne tvrdi? Što tvrdi, da je imovina zlo i da su neki zli ljudi tako glupi da ne koriste svoju imovinu?

Treće, znate što znači uvođenje poreza na drugu, treću ili petu nekretninu? Znači privikavanje budala na postojanje toga poreza kako bi se kasnije lakše proširio obuhvat poreznih obveznika.

Smatram da je porez na nekretnine standard u Europi i svijetu.

Isuse Kriste Bože, ovo je argumentacija na razini Slavka Linića.

 

Zanimljivo je da imamo izrazito visoku sivu ekonomiju. Uz vrlo veliku sivu ekonomiju, PDV na ovim razinama ima smisla.

Jer naravno, kako poticati ljude na plaćanje poreza nego tako da im se prohibitivnim ili blizu prohibitivnih visinama poreznih stopa daju svi poticaji da NE plaćaju porez…

 

Već su mi čestitali neki poslovni lideri iz svijeta. Pokušat ću te kontakte usmjeriti u korist Hrvatske. Nadam se da ću uspjeti u privlačenju investicija.

Iskoristit ću, dakle, sve svoje kontakte od Južne Amerike do Japana da privučem investicije. Na engleskom mi to ide nešto lakše nego na hrvatskom. (osmijeh)

Jer, kada Tihomir Orešković pokaže svoj čaroban osmijeh svojim poslovnim partnerima, svi će bez razmišljanja pohrliti investirati u zemlju gdje se porezne stope na rad kreću od bezazlenih 32% do manje bezazlenih 64%, poslodavci moraju o svome trošku provoditi naplatu sindikalnih članarina, porezne stope se svako malo retroaktivno uvode i mijenjaju, ako pokušaš otvoriti piceriju dobiješ zahtjev za 737 dozvola, ako pokušaš otvoriti tvornicu dobiješ referendum lokalne zajednice… Raaajt.

 

Možemo govoriti o nekoliko investicija. Što se tiče energetike, ključna je investicija LNG na Krku. U Slavoniji pak projekt navodnjavanja. U Slavoniju moramo više ulagati i podizati produktivnost. U njoj postoje veliki neiskorišteni potencijali i to smatram strateški bitnim. Nadalje, moramo napraviti prugu Rijeka – Mađarska. Kroz takve i slične investicije postići ćemo sinergiju s drugim novim investicijama.

I naravno, Tihomir Orešković će otvorit svoj novčanik i sam financirat sve ove redom neisplative projekte?

 

Protiv sam kad je u pitanju nafta. Ne daj bože da se dogodi kakva havarije. Jadransko more je relativno zatvoreno.

Jer, ako je investicija vjerojatno financirana od privatnog kapitala i potencijalno isplativa, naravno da je treba zabraniti?

Također, da li Tihomir Orešković zna koliko se nafte tankerima prevozi Jadranom. Mislim, ne samo u Hrvatsku, nego i više u Italiju. Zar nisu tankeri, onako generalno, pogotovo u područjima s više prometa na moru, ipak malo opasniji od naftnih bušotina?

Mislim, vidi ovo:

Ima li komentara od Tihomira Oreškovića

Ima li komentara od Tihomira Oreškovića?

Da li se to meni čini, ili se u ovome trenutku dok ja pišem ovaj post, u Jadranu nalazi dvoznamenkast broj tankera?

 

Smatram da naši fakulteti nemaju dovoljno dobru vezu s privatnim sektorom. Akademski život i poslovni život privatnog sektora moraju biti povezani. Moramo pojačati suradnju Sveučilišta i privatnog sektora. Imamo, recimo, odličnu kemijsku struku, informatičari su također odlični. Ali, ako želimo investicije, moramo imati obrazovni sustav s odgovarajućim rezultatima. Intel se raspitivao za mogućnost investiranja, ali nismo imali dovoljno obrazovanih u informatici. Moramo imati strategiju koja će realizirati vezu sveučilišta i biznisa.

Upravo je rekao, što? Ne, ozbiljno pitam, znam da nije rekao da su hrvatski fakulteti prčije gdje su profesori selektirani po sposobnosti okretanja kako vjetar puše ili u nekim slučajevima po (lijevoj) ideološkoj podobnosti, znanstvena i intelektualna aktivnost je sprdačina, studente se upisuje kako bi se izvuklo više novca od države i pospremilo u vlastite džepove, a studenti upisuju uglavnom kako bi dobili neki papirić koji bi im omogućio ulazak na tržište rada, a ne radi stjecanja znanja. Mumljao je nešto o vezi s privatnim sektorom? Hah, privatnom sektoru moraš dati neku korist da te financira, a pofesora koji imaju mogućnosti utjecaja na ministre ipak ima samo toliko!

 

Stvarno ne znam od kuda je, s koje lijepe plaće i zašto Tihomir Orešković došao u Hrvatsku, no ako se po jutru dan poznaje, neka lijepo odjebe otkuda je i došao.

Goran Vojković – licemjeran i lažljiv čovjek

Na slici: selidba barbara

Na slici: selidba barbara

 

Kaže danas Goran Vojković prozivajući licemjeran i glup narod da neće neke izbjeglice:

Za koga biste se u Siriji borili?

Ali, vaša država se doslovno – raspala. Nije ju nitko klasično napao, niti je u pitanju oružana pobuna, poticana i podstrekavana izvana. I što sada? Možete se kao prvo boriti? Samo s kime ili protiv koga?

Lažeš Vojkoviću, mučki kukavno očito lažeš.

Sirija je napadnuta, rat je potaknut i pokrenut, najveći svjetski ološ je poslan tamo i dano mu je i oružje i novac da napadne Siriju. I jako je lako provjeriti i tko i kako i koliko i zašto.

 

I Vojković zna kao što i ja znam da je hrvatska Vlada financirala i, još gore, još uvijek financira i naoružava hrvatskim oružjem kojekakve ogranke Al-Kaide po Siriji u ime podilaženja silama koje jesu.

I to ne podržava nikakav narod, jedini koji to podržavaju su kojekakva “liberalna” piskarala kojima su usta puna nekakvih demokracija i stašnih diktatura. Tipa licemjer i lažljivac Goran Vojković.

 

I tako Vojković laže i zaziva primanje fukare koja ako već ne kolaborira s kojekakvim verzijama Al-Kaide koje se bore protiv Sirijske države (ISIL, Al Nusra, FSA), onda nije spremna dati ni crno pod noktom da joj se suprostavi. Vojković, a još manje oni koji su naoružavali Al-Kaidu (Milanović, Kotromanović, Josipović, Grabar Kitarović) neće morat živjet u susjedstvu sa trećesvjetskim šljamom.

A narod, da i ja jednom kažem nešto za njega, niti je htio niti podržao rat protiv Sirije, a morat će i financirati i živjeti s trećesvjetskom fukarom. Jer je eto neki marksist zaključio da bi bilo dobro da se narod malo raz.ebe.

 

PS

Ništa od onoga što država danas radi (zdravstvo, mirovine, socijala, školstvo, financiranje demokratskih medija, izgradnja podmorskih tunela, financiranje maloga i srednjega poduzetništva, izdavanje potvrda) nije legitimna funkcija države. Država ima u osnovi samo jednu legitimnu funkciju i samo nju treba obavljati, a to je čuvanje unutrašnjeg i vanjskog reda i sigurnosti.

To što može sve gore nabrojano raditi, što vam može uzeti 2/3 primanja, kontrolirati vaš život do najmanjeg aspekta i prisiljavati vas da mijenjate svoje navike, a nije sposobna izvršiti svoju zapravo jedinu pravu funkciju…

Samo se zajebavam. Može, zapravo je to dosta trivijalno i jeftino. Neće.

CapitalismTube(11)

 

Peter Schiff o radnim odnosima, i kako država “zaštitom radnika” kvari život ponajprije radnicima, a toga povodom da neke ljepote koje su sasvim uobičajene u HR dolaze u SAD. Ne znam koliko ima smisla stavljat jer za Petera svi znaju, no tako to dobro objašnjava!

Tu se onda postavlja i jedno pitanja.

Ako “zaštita radnika” empirijski bezbroj puta dokazano šteti ponajprije životnom standardu radnika (vidi na kraju), zašto je radnici uglavnom bezrezervno podupiru? Smatram da razlog ne može biti samo to da radnicima nije jasno, odnosno da su glupi i/ili neobrazovani. Također smatram da je odgovor nekakva kombinacija:

  • kratke vremenske preferencije – izbor prvoga između neka gotovina odmah prema drugim koristima koje se nude dalje niz vrijeme tada postaje očitiji;
  • velik dio ljudi smatra da nije sposobno samo svojim radom ostvariti višu, ili čak svoju postojeću plaću, pa teži primjenom sile prema poslodavcima zacementirati i poboljšati svoju poziciju.

Legalan piratluk!

Jej! Pa Nej!

 

Nekoć davno, na PC-u su se masovno piratizirale igre. Sjećate se tih vremena? 😀

DRM free i slične stvari su oduvijek lijepo zvučale, no što jest jest, ljudi su kada su mogli piratizirali. Što je bilo lakše piratizirati, više se piratiziralo. A koliko god svi mrzili DRM, čista činjenica je da su ga razvojni studiji proizvodili u svim vrstama i razinama, sve iritantnijim i gadnijim. Zato jer su zli? Ne, vodili su se čistom ekonomskom logikom. Imalo je ekonomskog smisla, ili je to bar bio pokušaj.

I što se na kraju dogodilo? Konzole, fokus na online igranje, beskrajni DLCovi umjesto pravih ekspanzija/cijelih igara ili naravno steam, ta slavna kombinacija DRMa i zaključavanja korisnika.

Igranje singl player igara van beskrajno odurnog Steama na PCu više manje ne postoji.

 

I tako, nastavno na novu EU regulativu u čijoj je izradi sudjelovao i ponos nacije, karijerni političar, samopromotor i ljigavac poznat kao Neven Mimica, app storovi su promijenili uvjete poslovanje na području EU. Ukratko, cijenjeni potrošač može iz bilo kojega razloga u roku od dva tjedna zatražiti povrat sredstava. Apple je to trenutno tehnički loše riješio (sadržaj nakon povrata novca ostaje na uređaju korisnika i može se i dalje koristiti), Google tehnički malo bolje (sadržaj se automatski briše nakon povrata novca), no tehnikalije na stranu, bilo tko bilo gdje u EU može piratizirati aplikacije u roku manjem od dva tjedna, dobiti što je trebao od aplikacije, odigrati svoju igru, i zatražiti povrat novca. U osnovi nije bitno.

 

Idemo na ekonomske posljedice.

Da, piratluk aplikacija na mobilnim uređajima je ionako moguć, potrebno je malo tehničkoga znanja i volje da se igraš s garancijom. Kako mnogo ljudi nema ili jedno ili drugo, to im je mobitel, prvi efekt je značajno širenje ljudi koji piratiziraju igre i slične sadržaje. I naravno, čak se osjećaju i pravedno zbog toga, ta oni su potrošači.

Drugi efekt je onda taj da se developeri odmiču od sadržaja koji se mogu koristiti u roku od dva tjedna. Nastaje poticaj za proizvodnju upravo onoga što se željelo demotivirati tom regulacijom, free to play i sličnih proljeva koji će pokupiti ovisnike i navesti ih da se troše sitne iznose novca tijekom vremenskih perioda od nekoliko mjeseci ili više. Već i sad je demotivator proizvodnji sadržaja koji se mogu “potrošiti” u kraćem roku, a da se politika implementira na svjetskoj razini, bio bi još i veći.

 

Zakon neželjenih posljedica, ako se ovo uopće kvalificira.

Povezana tema.

Misli 02/06/2014

 

1)

vezano za nedavne vijesti ovoga tipa

http://www.poslovni.hr/hrvatska/posustali-pdv-opet-rusi-planove-o-smanjenju-deficita-272740

još jednom prilažem ovu lijepu grafiku

Pretpostavljena Lafferova krivulja za RH

Pretpostavljena Lafferova krivulja za RH

 

2)

vezano za vijesti ovoga tipa

http://www.poslovni.hr/hrvatska/linic-kreditom-hbor-a-zeljeli-unistiti-kras-ljutic-najavio-tuzbu-272568

zaključujem (ako već nisam) da HBOR treba ukinuti. Niti je, niti može biti, ništa drugo do servis političara, bliže i šire obitelji te interesnih grupa. Uostalom, zar sama ideja neke mudre državne banke koja će ciljanim kreditima (odmah implikacija da je tržište neefikasno u alokaciji kredita) pomagati razvoju gospodarstva ne navodi odmah na zaključak da ta banka ne ni treba postojati.

Status quo

ili, kako smo malo odmakli

 

Ako čitate ovaj post, vjerojatno ste danas već vidjeli najavu uvođenja dvadesetoga  novoga poreza/povećanja postojećega poreza u zadnjih nekoliko godina u bezobzirnoj borbi za zadržavanje postojećih pozicija vlasti i održavanjem statusa quo. U takvoj situaciji od malo je koristi obrazlagati zašto je neki porez loš, nepravedan, nepotreban i ne treba ga uvoditi. Vezano za te kamate, ipak sam to htio, samo što me kolega Kapitalac već pretekao.

Porez na kamate je dakako dvostruko oporezivanje, a sva ta tužna štednja se ionako već dobrano oporezuje kroz inflaciju. Možemo li onda, ako se već uvodi ovaj porez, onda bar očekivati da će HNB prestati “povećavati likvidnost u sustavu”? Svašta pitam.

 

Sada kada je to riješeno, citiram iz dva razloga (drugi je danas najavljeno sindikalno obilježavanje samih sebe) stranicu iz Bilandžić, D. Hrvatska moderna povijest:

Fenomen porasta socijalnih razlika potakao je, inače stalno prisutnu, ideološko-političku diferencijaciju u Savezu komunista i u društvu za i protiv ukidanja stjecanja dohotka od štednje i sličnih izvora, za i protiv toleriranja tendencije “porasta kapitalističkih elemenata”. Predlagalo se da se čak i isplaćene kamate oporezuju; to je odbijeno s obrazloženjem da je stopa inflacije još iznad kamatne stope.

Drastičan pad standarda, bez presedana u Europi, otvorio je političko i sociološko pitanje: zašto u krizi nije bilo socijalnih nemira, za razliku i od razvijenih zemalja zapada gdje svaki postotak pada dostignutoga standarda izaziva štrajkove i nemire (Njemačka, Engleska, Nizozemska, Belgija, Italija) pa i od nerazvijenih, gdje također dolazi do nemira kada se ugrozi egzistencijalni minimum (Tunis, Maroko, npr.) Za vrijeme ekonomske krize nije bilo više štrajkova nego u doba prosperiteta.

Sociolog Josip Županov smatra da do socijalnih nemira nije došlo iz dva razloga: prvo, zbog nade ljudi da, u ciklusu kretanja, nakon “loših godina dolaze dobre godine”, i drugo, što je društveni sustav imao mnogo ventila za “ispust” nezadovoljstava. Iz ovoga drugog argumenta vrijedi dio citirati: “… postoje ventili koji uspješno odvode paru i smanjuju tlak u kotlu. To su vrlo visoka bolovanja, substandardan rad, „siva ekonomija‟, rasprostranjene kraće i masovno neplaćanje računa (kao jedan aspekt erozije građanske discipline i pravnog sistema)… …eksplozija pretpostavlja koncentraciju nezadovoljstva i polarizaciju sukobljenih interesa…

…Naš institucionalni sistem ne dopušta polarizaciju – on vodi fragmentiranju interesa i disperzije nezadovoljstva. Za naš institucionalni sistem karakteristično je da se dominantni problemi pojedinca i OUR-a rješavaju na nivou općine, a na tom nivou institucionalni sistem predstavlja skelet za razvoj neformalnih mreža, u kojima dominiraju familijarno-patrijarhalne veze i u općini i u OUR-u. Sve, pa čak i trivijalne, stvari rješavaju se na neformalnom nivou. U tim gustim mrežama uzajamnih razmjena i zavisnosti svaki pojedinac, oslanjajući se na široku socijalu (gustu mrežu socijalnih prava), izrađuje svoj vlastiti „projekt‟ održanja i života, što dalje pojačava stabilizatornu funkciju institucionalnog sistema… Kolektivna akcija može biti uspješna samo ako je orijentirana prema promjeni stanja – a većina radne populacije ne želi promjenu od društva uravnilokve i socio-ekonomske sigurnosti, koja im uz minimalni dohodak garantira mnoga prava – prema neizvjesnostima ekonomske diferencijacije i promjeni kriterija vrednovanja što ga implicira tržišna ekonomija. Orijentacija na status quo isključuje autonomnu borbu za veći komad kruha i orijentira ponašanje na borbu protiv socijalnih razlika…”

Malo smo odmakli. I ne samo da smo malo odmakli, nego smo se negdje i vratili unatrag.

Imaju li obvezni mirovinski fondovi u Hrvatskoj budućnost? (2)

sada znamo da nemaju

 

Poslovni.hr je jučer kasno navečer izbacio članak naslovljen Mirovinci žele Petrokemiju, ali uz novi ugovor o plinu u kojem piše

Međutim, prema saznanjima Poslovnog dnevnika iz izvora bliskih Petrokemiji, fondovi su vrlo nezainteresirani za sudjelovanje u novoj dokapitalizaciji, a nikakvi službeni kontakti po tom pitanju još nisu napravljeni.

ali prije toga još u članku piše

ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak planira novu dokapitalizaciju u suradnji s mirovinskim fondovima

.

 

U prijevodu, čak ni mirovinci više ne žele Petrokemiju, ali će ipak ubacit u nju dobar dio imovine svojih članova. Jednako kao što su u INU. Hrvatske autoceste? Bilo koja bankrotirana državna kompanija ili državni projekt koji može samo izgubit novce?

Kada god negdje treba spaliti nešto novca, Vlada.hr mjerka mirovinske fondove.

 

Bio sam u krivu, i bio sam naivan. Ovdje se recimo vidi da sam vjerovao da je moguće da će mirovinski fondovi biti nacionalizirani, ili će možda jedva nekako preživjeti držeći većinu imovine u državnim obveznicama.

Vlada.hr je otkrila treći put. Umjesto da troši novac iz proračuna na svoje kvazi projekte, ili da transparentno nacionalizira mirovinske fondove, umjesto toga pljačka ostatke imovine unutra gurajući je u svoje kvazi projekte (ne)formalnim političkim pritiscima.

 

A na kraju balade, zar nije sasvim svejedno da li će država nacionalizirati mirovinske fondove, ili će ih opljačkati posredno? Kada još uzmemo u obzira da će se ministarstvo umirovljenika se pobrinuti da iz tekućih prihoda proračuna dodatno subvencionira mirovine onih koji nisu u mirovinskim fondovima (ali ne i onih koji jesu unutra), koja je na kraju poanta svega?

Kruha i igara, provizija i slobodnije ruke ministrima za razbacivanje tuđim novcem. To je otprilike to.

Plin, HEP, država

ekspluzivno o novoj domaćoj energetskoj strategiji

 

Svaki puta kada se čini da bi vlada.hr mogla napraviti neki dobar potez, poput nekih manjih izmjena Zakona o radu, ne samo da odustaje od toga poteza, nego čini se da ima potrebu i kompenzirati za samu najavu toga dobroga poteza nečim apsolutno suludim.

Tako smo danas (u 14:50) saznali da je država… da bi spriječila daljnje gubitaško poslovanje tvrtke kćeri INE zvane Prirodni plin… koju INA ne želi jer zbog regulirane (niske) cijene plina može ostvarivati samo gubitke… država da bi spriječila to daljnje gubitaško poslovanje Prirodnog plina… odlučila je to poslovanje prebaciti na HEP… i kažu da cijena plina zbog toga neće porasti na tržišnu kakva bi bila bez subvencija… možda čak i padne… ali više neće biti gubitaka… jer će stvar voditi HEP…

Tek što nam je tu vijest priopćio ministar Vrdoljak (navodno neki protržišni lik) odmah smo (u 14:51) saznali iz drugoga izvora da se sprema poskupljenje cigareta od 5 kuna po kutiji da je razmjer gubitaka koji će to nanijeti HEP 20% cijene plina koji protrguje – jer toliko bi plin inače poskupio. 

 

Sve je navodno super, jer što netko manje plati na plinu, više će na struji, ili na sanaciji dugova HEP-a.

Osim za one koji ne kure plin i koji će samo platiti više na struji i sanaciji dugova HEP-a, a takvih je samo većina.

 

No da ne širim depresivu, ekspluziva.

Kao što znamo, HEP je kompanija koja je gotovo uvijek u crvenom ili na pozitivnoj 0, osim svake prijestupne godine kada padne puno kiše pa HEPova proizvodnja ovisna o hidroelektranama proizvede više no obično struje. Ekspluziva je ta da je vlada.hr otkrila ne samo kako riješiti taj problem, ne samo kako hidroelektranama pokriti plin, već i pokrenuti pravu malu energetsku revoluciju.

Uhvaćeni na djelu prije koji tjedan - ekipa iz vlade vježba za provođenje nove hrvatske energetske strategije

Uhvaćeni na djelu prije koji tjedan – ekipa iz vlade vježba za provođenje nove hrvatske energetske strategije

Dok bi pametniji šutio, ministarstvo financija lupeta

slučaj Prpić, PDV

 

Danas je “odjeknula” vijest o odlasku Hrvoja Prpića iz Hrvatske nakon okršaja sa poreznom upravom. Prpić tvdi da mu porezna uprava nije dala pravo odbitka PDV-a jer

na račune našeg dizajnera da su neispravni jer kako on kaže nemaju JMBG (imaju OIB i zakon kaže da je dovoljan OIB, ali on je rekao da moraju imati i JMBG). Na našu izjavu da je to glupost i da što to radi odgovorio nam je “Znam, ali ja moram nešto naći. Gledajte, vi se žalite na presudu, a ja se neću žaliti na žalbu pa ćete to riješiti na sudu.”

… Danas stiže rješenje suda u kojem kažu da se žalba odbija i da PDV koji je dizajner UPLATIO u proračun ostaje u proračunu, ali da ga mi ne možemo koristiti jer dizajner nije ispravno napisao račun.

Ministarstvo financija se na to oglasilo priopćenje u kojem tvrdi da je situacija dijametralno suprotna, naime

“Nadzorom i provjerom računa kod navedenog poreznog obveznika utvrđeno je da računi ne sadrže sve elemente propisane člankom 15. stavkom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (ime i osobni identifikacijski broj poduzetnika koji je obavio uslugu) te je na istima bio iskazan matični broj obrta, umjesto obaveznog identifikacijskog broja.

Prva i očita stvar za primjetiti je da neovisno o tome tko je ovdje konkretno u pravu, da li je na računu stajao OIB, MBS, JMBG ili nešto sasvim treće, Ministarstvo financija radi gluposti i maltretira ljude iz čiste pokvarenosti i objesti.

Nije bitno kakvi glupi broj piše na računu, niti glupi brojevi stoje u zakonu zato da bi računi sadržavali glupe brojeve. Bitna je suština, a suština je ta da se uplati PDV, i da se kontrolom može utvrditi tko ga je uplatio. Je li suština zadovoljena? Ako je, o čemu onda pričamo?

 

No evo twista.

Člankom 15. stavkom 3. Zakona o PDV-u nije propisano stavljanje OIB-a na račune.

Propisano je Zakonom o PDV-u čl. 79. st.1, i propisano je kroz Zakon o osobnom identifikacijskom broju čl. 6 st. 1.

Članak 15. st 3. odnosi se na stari Zakon o PDV-u koji je bio na snazi zaključno s 30/06/2013 godine i u njemu je od izmjene 87/09 do prestanka primjene zakona s 30/06/2013 godine u čl. 15, st. 3 stajalo da račun mora sadržavati i OIB.

Ne stoji već gotovo 7 mjeseci.

 

Pošto je gore navedno očitovanje Ministarstva financija prijestup jednako težak, ako ne i teži od onoga dobavljača gospodina Prpića (Ministarstvo financija naime za razliku od navedenog dobavljača blati ugled RH), možemo li molim lijepo radi istoga dobiti:

  1. otkaz osobi koja je sastavila priopćenje;
  2. otkaz osobi koja ga je potpisala;
  3. otkaz ministru financija.

Ako mislite da je to glupo, da taj pogrešno navedeni članak ništa ne znači, da je u pitanju samo nevina pogreška, e pa, onda se vi jednostavno ne zalažete za uvođenje reda.