Zabrinut sam za ministra Marića

onako

 

Pripremam (još) jedan post o tragikomediji vlade.hr, vrtim pomalo brojke u excelu, računam prosječno porezno opterećenje dohotka od nesamostalnog trada, kada ono…

prosjecna-stopa-oporezivanja-dohotka-od-nesamostalnog-rada-upitnik

Ne znam jesam li ovdje lud ja ili Marić, ili je čovjek uložio jako mnogo formula u to da točno određene plaće budu oporezovane sa, ali ono baš 50%. Onako, lijepa okrugla brojka. Estetika. Mislim. Ne znam, možda sam stvarno lud.

 

No da. Ono važno:

prosjecna-stopa-oporezivanja-dohotka-od-nesamostalnog-rada-kruzic

 

Eto, to je valjda ono važno.

Minimalac je bio oporezovan s 32%, ostaje oporezovan s 32%.

Medijalna plaća je bila oporezovana s 34%, sada će to biti 32%.

Prosječna plaće je bila oporezovana s 35%, sada će to biti 33%.

Zanimljivo, tipičan državni službenik je negdje tu tom medijanu (5.000 kn) do prosjeku (6.000 kn).

 

Druga, neoznačena skupina, koja je profitirala poreznom reformom su oni s bruto I. plaćama iznad cca 23.000 kn. Zanimljivo, najveću olakšicu dobivate uz bruto I. od cca 30.000 kn – prosječna porezna stopa će vam po mojemu izračunu biti cca 3,9% manja. Što je istodobno i cca osnovica za obračun plaće saborskih zastupnika i ministara.

Ne kažem ništa, samo je zanimljivo.

Što to priča Zdravko Marić

ili, Zdravko Marić sere čim uključi PowerPoint

 

Danas sam zaprimio sljedeću obavijest od gov.hr:

Dragi Strasilo, reformiramo komplicirani i po tebe skupi porezni sustav. Plaća će ti se povećati 50 kuna, svaki mjesec. Struju ćeš plaćati 15 kuna manje, svaki mjesec. Kruh kunu više, svaki dan. Kavu kunu više, svaki dan. Cigarete 2-5 kuna više, svaki dan. Kako vjerujemo da nisi dovoljno pametan da sve to zbrojiš, nadamo se da uviđaš da je naša porezna reforma super za tebe.

 

 

Ili, najavljena mi je porezna reforma. Porezna reforma, reći ćete? Da, porezna reforma. Zbrčkana prezentacija koju je napravio sam dr.sc. Zdravko Marić navodi nam sljedeće kojekakve trenutne loše karakteristike poreznog sustava (uglavnom točno).

Što ne valja s poreznim sustavom RH...

Što ne valja s poreznim sustavom RH…

Uz te, loše kakve jesu karakteristike, porezni sustav se kao reformira da bi se “smanjilo porezno opterećenje”, “potaknula konkurentnost gospodarstva”, “izgradilo socijalno pravedniji porezni sustav” i kojekakve druge floskule.

Međutim, sam prijedlog porezne reforme ne čini ništa takvoga te ja niže točku po točku pokazujem kako promjene u poreznom sustavu zapravo daju negativan doprinos gore navedenim već sada lošim karakteristikama poreznog sustava kako ih je detektirao dr.sc. Zdravko Marić.

 

 

Trenutna karakteristika:

visoko porezno opterećenje u odnosu na zemlje u okruženju.

Rješenje:

povećanje najniže osnovice za obračun doprinosa s koeficijenta 0,35 na koeficijent 0,38 i ukidanje iznimaka od obveze plaćanja doprinosa; povećanje PDVa od kruha i mlijeka pa do kina; povećanje PDVa na usluge u ugostiteljstvu; ukidanje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina kod kupnje prve nekretnine; oporezivanje grijanih duhanskih proizvoda i tekućine namijenjene konzumiranju u elektroničkoj cigareti, povećanje trošarina na cigarete.

 

Trenutna karakteristika:

prevelik broj olakšica, oslobođenja, izuzeća i upitan efekt i ustavnost nekih od tih olakšica.

Rješenje:

za male sudionike u gospodarstvu niža stopa poreza na dobit; povećanje priznavanja porezno priznatih rashoda troškova reprezentacije s 30% na 50%; smanjenje doprinosa samo za neke djelatnosti; snižavanje stope PDVa na isporuke ljesova i urni; sniženje trošarina za male destilerije rakije.

 

Trenutna karakteristika:

porezna nestabilnost; česte izmjene poreznih propisa: 44 izmjene i dopune u poreznom sustavu u razdoblju 2012.-2015., nejasne i nedosljedne zakonske odredbe, nedovoljno poznavanje poreznog sustava.

Rješenje:

Izmjene i dopune ili donošenje potpuno novih 15 poreznih zakona u prvoj godini mandata. Ako se želimo preseravat, to je ujedno i 36% veća učestalost izmjena poreznih propisa i 36% veća porezna nestabilnost u odnosu na druga Linića.

 

Trenutna karakteristika:

visoka administrativna opterećenost Porezne uprave koja je stoga neadekvatan servis poduzetnicima i građanima te neujednačeno i nedorečeno postupanje poreznih vlasti.

Rješenje:

spajanje neefikasne Porezne uprave i neefikasne Carinske uprave, jer će jednom spojene postati efikasne. Također, izmjene i dopune ili donošenje potpuno novih 15 poreznih zakona u prvoj godini mandata.

 

Trenutna karakteristika:

RH se nalazi među europskim zemljama u kojima je dojam porezne nesigurnosti među poduzetnicima najviši što ima za posljedice zapreke razvoju poduzetništva izostanak i odbijanje domaćih i stranih investicija

Rješenje:

zamijeniti jedne upitne porezne olakšice i iznimke nekim drugim upitnim poreznim olakšicama i iznimkama, neke poreze smanjiti i ukinuti i istodobno povećati druge i uvesti nove.

 

 

A evo i stvarnih rješenja kakve naravno nećemo naći u prezentaciji dr. Marića.

 

Rješenje:

Ne učiniti ništa.

Obrazloženje:

Dr. sc. Marić je lijepo računao za svoju prezentaciju, međutim promaklo mi je da je uspio uvjerljivo pokazati da bi njegovi nezanemarivi zahvati u porezni sustav zapravo mogli smanjiti ukupno porezno opterećenje u Hrvatskoj.

Ako ništa, dodatno kompliciraju sustav oporezivanja dohotka bez značajnog smanjenja samog oporezivanja dohotka.

Ako ništa, ideja davanja niže stope poreza na dohodak malim poduzetnicima samo čeka da padne na ustavnom sudu.

I ako ništa, troškove implementacije doktorovog poreznog sustava snosit će nitko drugi nego porezni obveznici.

I ako ništa, ove porezne promjene radi nikakve ili malene vidljive koristi unose ogromnu nesigurnost u gospodarstvo. A što to znači za gospodarski rast, pokazao nam je drug Linić.

 

Bolje rješenje:

Jednostavnim zahvatima smanjiti i/ili ukinuti Linićeve poreze bez podizanja nekih drugih i izmišljanja novih.

Obrazloženje:

Na primjer, smanjenje trošarina na gorivo učinilo bi mnogo za gospodarstvo. Cijelo je gospodarstvo ovisno o gorivu i smanjenje cijene toga inputa definitivno bi podiglo gospodarski rast.

Na primjer, umjesto (neustavnih?) olakšica dijelu poduzetnika, ukinuti oporezivanje dividendi i kamata na štednju i tako potaknuti formiranje i alokaciju kapitala unutar gospodarstva. Da bi razumjeli koliki smo regres napravili, od Sanaderovih 20% oporezivanja dobiti, za Milanovića smo došli na prosječnih 31,6%, a sada nam se kao (neustavna?) reforma najavljuje prosječnih 30,8% za jedne i 23,6% za druge. To je vic, i to loš vic.

Na primjer, ako već ne možemo napraviti stvarnu reformu, smanjivanje doprinosa za zdravstveni i kojekakve druge sustave sa sadašnjih 17,2% na 12,2 ili 10% značajno bi smanjilo trošak rada i povećalo zapošljavanje i dohotke radnika.

 

Zaključno, dok imam razumijevanja za politička ograničenja (neke od glupljih ideja u ovoj poreznoj reformi doista djeluju kao da ih je uvjetovao neki MOSTovac), ovo što nam je prezentirano danas ne implicira niti smanjenje porezne presije niti pojednostavljenje poreznog sustava. Naprotiv, sam obujam, ekstenzivnost, i iskreno, bizarnost nekih od prijedloga prijete tome da će unijeti značajnu pomutnju i nesigurnost u Hrvatsko gospodarstvo i lako moguće značajno naštetiti krhkom gospodarskom rastu koji se pokrenuo u vremenu bez političke stabilnosti i poreznih reforma.

 

 

P.S. Govoreći o bizarnim rješenjima u ovom prijedlogu

Iako smo s novom vladom dobili i nekakvo pompozno ministarstvo demografske obnove (predviđam: neće biti demografske obnove), predstavljena porezna rješenja zapravo povećavaju relativno porezno opterećenje obitelji s djecom u odnosu na ostatak društva.

Na primjer, dok će se neoporezivi dio dohotka samca povećati cca 46%, istodobno će se neoporezivi dio dohotka roditelja koji uzdržava dvoje djece povećati cca 41%.

Na primjer, dok će zaposlena osoba plaćati porez na (već zbog doprinosa za 1/3 umanjeni) dohodak po stopi od 24% + prirez, umirovljenicima (koji ne plaćaju nikakve doprinose jer valjda ne koriste zdravstvenu zaštitu i tako to) će se porezna obveza dodatno umanjiti za 50%, što znači da će plaćati porez na dohodak po stopi od 12% + prirez.

Na primjer, već je gore spomenuto ukidanje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina kod kupnje prve nekretnine. A taj će porez platiti… Ministarstvo demografske obnove? Bez brige, neće, samo se zajebavam. Isto kao i ministar Marić.

Što se događa kada cigarete poskupe?

ili, smiješno je jer je istinito

 

Vidjeli ste ovo sliku koja se vrti po netu?:

I. efekt

I. efekt

 

I. efekt: Smanjena kupovna moć i povećano porezno opterećenje pušača

Pretpostavite cijenu kutije cigareta od 20 kn koja se povećava na 25 kn. I u jednoj i u drugoj cijeni sama cijena dobra prije poreza sudjeluje s 5 kn.

Ako pušač troši kutiju dnevno to je trošak na dobro koje kupuje od 5 kn x 30 dana = 150 kuna mjesečno.

Dok je cijena kutije cigareta 20 kuna to je i trošak poreza od (20 kn – 5 kn =) 15 kn x 30 dana = 450 kuna mjesečno.

Dok je cijena kutije cigareta 25 kuna to je i trošak poreza od (25 kn – 5 kn =) 20 kn x 30 dana = 600 kuna mjesečno.

Povećanjem cijene kutije cigareta kupovna moć pušača smanjuje se za 150 kuna mjesečno koje neće potrošiti na druga dobra (i opći porez na njih, država uprihoduje zapravo tek 120 kuna više ako prestavimo odstustvo štednje dijela dohotka).

 

Zamislimo sada tri pojedinačna pušača, s dohodcima nakon poreza od 2.500 kn, 5.000 kn i 10.000 kn.

Njihova porezna opterećenja prije i nakon poskupljenja cigareta idu kako slijedi (dohodak – 150 kn vrijednosti cigareta mjesečno – ostala dobra kupljena preostalim dohotkom nakon općeg poreza na potrošnju na ta dobra):

dohodak 2.500,00 5.000,00 10.000,00
efektivno porezno opterećenje prije poskupljenja u kn 830,00 1.330,00 2.330,00
efektivno porezno opterećenje prije poskupljenja % 33,20% 26,60% 23,30%
efektivno porezno opterećenje nakon poskupljenja u kn 950,00 1.450,00 2.450,00
efektivno porezno opterećenje nakon poskupljenja u % 38,00% 29,00% 24,50%
porast efektivnog poreznog opterećenja 14,46% 9,02% 5,15%

Iz dane tablice je vidljivo da su, za razliku od pogrešnih tvrdnji da je PDV regresivan porez, upravo trošarine na cigarete regresivan porez. Ne samo da su pojedinci s nižim dohotkom više opterećeni od pojedinaca s većim dohotkom, već se i svako dodano povećanje trošarina na cigarete više reflektira na pojedince s nižim dohotkom.

Zaključno napominjem da ne samo trošarine na cigarete, već i sve druge postojeće trošarine u poreznom sustavu RH imaju isti efekt, od trošarina na alkohol, pa do kave ili automobilskog goriva – budući da sve oporezuju dobra opće potrošnje koja uglavnom svi koriste. Jedina uvjetna iznimka tu su trošarine na automobile, no i kod njih je to samo pitanje skaliranja.

 

II. efekt: Supstitucija drugim drogama

Duhan je blaga opojna droga koja ima određena utjecaje na živčani sustav.

Duhan se konzumira upravo zbog utjecaja koji ima na živčani sustav čovjeka, ne zbog želje za akumulacijom katrana u plućima. Ukoliko to razumijemo, možemo shvatiti i da je iluzorna ideja da će se povećanjem poreza na cigarete smanjiti količina drogiranja. Umjesto toga, dogodit će se supstitucija te droge i to:

  1. supstitucija istom drogom, ali sada sa crnog tržišta i bez kontrolirane kvalitete (čitaj: rezani duhan);
  2. supstitucija drugom drogom, bio to alkohol, Normabel ili nelegalne droge. Podsjećam da se u Hrvatskoj godišnje na psiholeptike troši više od 300 milijuna kuna, a cca 12% odrasle populacije je svaki dan na nekoj od legalnih droga.

Zanimljivo je primjetiti sljedeće: pretpostavljajući da je antipušačka kampanja uspješna, bivši pušači imaju manje katrana u plućima, dok istodobno konzumiraju jače droge.

Mit o teškim reformama

ili, koliko je zapravo banalno zatvoriti deficit, smanjiti poreze, provesti internu devalvaciju i spasiti Hrvatsku – istodobno

 

Svima je poznato da je reforme praktički nemoguće provesti. Državni službenici imaju cca deset raznih kolektivnih ugovora koji štite njihova prava na plaću, dvostruke dodatke na staž, troškove potplata na cipelama i tako dalje. Sindikati su spremni klati slučajne prolaznike na ulicama ako netko ospori jedan o njihovih tumačenja kolektivnih ugovora. U praksi je nemoguće smanjiti neodrživu državnu masu plaća. Umirovljenici imaju ustavne zaštite svojih stečenih prava (neodrživo visokih mirovina), mislim čak dvije parlamentarne stranke, svoje izračune u HZMOu koji ih štite i tako dalje, i tako dalje. U praksi je nemoguće smanjiti neodrživu državnu masu mirovina.

Sindikati, kolektivni ugovori, granski kolektivni ugovori, Mato Kapović spreman umrijeti za radnička prava i ine sitnice isto tako ne daju nikakvu realnu nadu za ujednačivanje cijene rada u Hrvatskoj sa produktivnošću radnika (čitaj: smanjenje plaća), i tako je onda nemoguće provesti internu devalvaciju, a svi skupa osuđeni smo na polako višdesetljetno propadanje realnog gospodarstva. Jedina nada nam je čekati da se nekakav nadriekonomista Lovrinčević uspne na vlast, počne tiskati novac, uništi valutu i tako sruši cijenu rada, a kao kolateralne žrtve i štednje i … pa, gospodarstvo.

Svi stručnjaci to kažu.

 

E pa, to je laž.

 

Banalno je, a sve gore u podnaslovu, između ostalih mogućnosti, može se napraviti i minornim izmjenama jednog postojećeg zakona, a sada ću vam objasniti i kako. Otvorite si najprije Zakon o doprinosima, a onda pratite promjene.

U Hrvatskoj se trenutno 1.000,00 kuna plaća radnicima oporezuje s:

  • 15% doprinosa na plaću koji se odnose na zdravstvo
  • 2,2% doprinosa na plaću koji koji se odnose na zapošljavanje i zaštitu na radu
  • 15% doprinosa iz plaće koji se odnose na mirovinsko
  • 5% doprinosa iz plaće koji se odnose na mirovinsko, aka kapitaliziranu štednju.

Kada zavrtimo brojke dolazimo do toga da je uz plaću od 1.000,00 kuna trošak rada 1.172,00 kune, naplaćeni doprinosi su 372,00 kuna, dohodak radnika 800,00 kuna, uz ukupno porezno opterećenje od doprinosa 31,74%.

Efekt je današnja Hrvatska, što je morate priznati, vrlo tužna slika. Za državne službenike je 0% jer je obračun pretakanje unutar proračuna, za umirovljenike je također 0%.

 

Pošto pišemo zakon, a znate kako se u ministarstvima pišu zakoni, otvorimo taj zakon u wordu, stisnemo Ctrl + F, odemo na tab Zamijeni, i sve na zamijenimo s iz. Svi doprinosi se naplaćuju iz plaće!

U Hrvatskoj tada 1.000,00 kuna plaća radnicima oporezuje s:

  • 15% doprinosa iz plaće koji se odnose na zdravstvo
  • 2,2% doprinosa iz plaće koji koji se odnose na zapošljavanje i zaštitu na radu
  • 15% doprinosa iz plaće koji se odnose na mirovinsko
  • 5% doprinosa iz plaće koji se odnose na mirovinsko, aka kapitaliziranu štednju.

Kada zavrtimo brojke dolazimo do toga da je uz plaću od 1.000,00 kuna trošak rada 1.000,00 kuna, naplaćeni doprinosi su 372,00 kuna, dohodak radnika 628 kuna, uz ukupno porezno opterećenje od doprinosa 37,20%.

U pola minute posla više manje smo riješili pola problema ove države.

Efekti su sljedeći: proveli smo internu devalvaciju kune i smanjili dohotke državnih službenika za 21,5% bez ikakve povrede kolektivnih ugovora i potreba za pregovorima sa sindikatima. Čak i da se Mato Kapović opaše eksplozivom, zaleti pred sabor i aktivira eksploziv u najboljoj revolucionarnoj tradiciji, to je samo jedan idiot manje na svijetu i ne znači ništa. Za radnike efekt ovisi o njihovoj produktivnosti. Za umirovljenike je efekt i dalje 0%.

 

Međutim, kako gornji rezultat nije zadovoljavajuć (raslo je ukupno porezno opterećenje od doprinosa sa 31,24% na 37,20% i nismo smanjili mirovine), moramo napraviti još neke zahvate, koje će doduše potrajati malo više od pola minute, ali opet nisu takoo komplicirani.

Prva je, ukidamo 5% doprinosa za kapitaliziranu štednju. Zašto? Zato što su ti fondovi smeće, a njihovi menadžeri čak i da su pametniji nego što jesu, opet su obvezni kupovati uglavnom državne obveznice države pred bankrotom (Republike Hrvatske). Neka se lijepo transformiraju u dobrovoljne mirovinske fondove, i neka u njih uplaćuje tko i koliko želi. Bonus, ukidamo jednu državnu instituciju, Regos.

Druga je, ukidamo ovih 2,2% doprinosa. Nekakve “poticaje zapošljavanju”, naknade za nezaposlene i sl. može država financirati iz svojih općih prihoda ili još bolje, ukinuti. Zaštita na radu? Nema beskorisnija stvari od zaštite na radu u RH. Budimo realni, to je mafija. Bonus, ukidamo nekoliko državnih institucija, počevši od HZZa pa do uhljebljenih doktora.

Treća je, primjenimo 15% doprinosa za zdravstvo na je.ene mirovine. Žao mi je, ali to ne samo da treba napraviti, nego je i poštena i moralna stvar.

Četvrta je, da uravnotežimo stvari, pošto bi tako zdravstveni sustav dobio daleko previše novca, a mirovinski je ionako stalno u deficitu, povećamo stopu doprinosa za mirovinsko s 15% na cca 20% do 22,5%, a istodobno smanjimo stopu doprinosa za zdravstvo na cca 10% do 7,5%

 

U Hrvatskoj tada 1.000,00 kuna plaća radnicima oporezuje s:

  • 10% doprinosa iz plaće koji se odnose na zdravstvo
  • 20% doprinosa iz plaće koji se odnose na mirovinsko

Kada zavrtimo brojke dolazimo do toga da je uz plaću od 1.000,00 kuna trošak rada 1.000,00 kuna, naplaćeni doprinosi su 300,00 kuna, dohodak radnika 700 kuna, uz ukupno porezno opterećenje od doprinosa 30,00%.

Koji su efekti za radnike? Ovisi. Mi smo proveli internu devalvaciju, i ukupan trošak plaće je smanjen za 14,68%, dok je dohodak radnika promjenom zakona smanjen za 12,5%. No da li to znači da tržište neće reagirati i da se radnici i poslodavci neće trenutno dogoditi o povećanjima bruto plaća? Ne znači! Plaća ovisi o produktivnosti. Istina je, da je i dio plaća u Hrvatskom gospodarstvu (granski kolektivni ugovor, khm) nerealan, no dio ljudi stvarno je plaćen po produktivnosti. Realni dohodci će se korigirati ovisno o produktivnosti sa sadašnjih 800,00 kn negdje u raspon 700,00 kn – 820,40 kn.

Koji su efekti za državne službenike? Smanjenje dohodaka od 12,5%.

Koji su efekti za umirovljenike? Smanjenje dohodaka od 10%.

Koji su efekti za proračun? Trenutni nestanak 6-7 milijardi kuna deficita konsolidiranog proračuna. I to na stavkama koje je, kažu, nemoguće smanjiti.

Koji su efekti za gospodarstvo? Uz smanjenje troška rada od 14,68%? Marginalni postaju profitabilni, profitabilni se šire, više od desetljeća neviđene stope rasta gospodarske aktivnosti postaju nova normala.

Nezaposleni? Zapošljavaju se.

 

Znate što ne valja u ovome što sam gore napisao? Tako je banalno, jednostavno i minorno, uopće ne napada previše postojeći sustav, da je sasvim provedivo.

Ustavni sud se ne mora ništa pitati.

Sindikate se ne mora ništa pitati.

Oporbu se ne mora ništa pitati.

Umirovljenike se ne mora ništa pitati.

Nije nužno čak ni da se glasače mora nešto pitati.

Da sutra novi premjer par sati stišće Ctrl + F po word dokumentu Zakona o doprinosima, i da skupi malo hrabrosti, da je spreman izaći i reći, da, moramo to napraviti, odgleda par prosvjeda i ide dalje s tim, mislite da bi se za 4 godine netko sjećao toga? Uz stvarni, a ne lažni gospodarski rast, i stvarno, a ne statističko, smanjenje nezaposlenosti?

Da…

sdsf

Zajedno u propast. PS Hrabar po potrebi, ako treba prokazati i izvikati neku ustašu, uvijek voljan.

Onda, što je bilo s fiskalizacijom?

I to je odgovoran za to?

 

Jeste li čuli da se neki dan dogodio pad mreže HT-a?

Na velikom broju mjesta nisu se mogli kupiti lijekovi dok mreža opet nije proradila. Ali pretpostavljam da je to ok, vrlo je praktično moći podići svoj lijek bilo gdje bez nošenja recepta uokolo, i ovisnost o nekom serveru tu je sve u svemu net pozitiva.

Na velikom broju bankomata nije se mogao podignuti novac dok mreža opet nije proradila. Ali pretpostavljam da je to ok, vrlo je praktično imati dostupan svoj novac bilo gdje bez odlaska na šalter banke ili čuvanja velike količine novca u… novčaniku, i ovisnost o nekom serveru tu je sve u svemu net pozitiva.

Na velikom broju mjesta gdje ste pak željeli kupiti nešto s tim novcem nije se moglo ništa s njime kupiti… Jer fiskalne blagajne nisu mogle obavještavati poreznu upravu da vi nešto kupujete… I tako, ovisnost o serveru porezne uprave je… glupost na kvadrat…

 

Koji su zapravo fiskalni učinci fiskalizacije vidljivo je na donjoj slici, neka svatko zaključi za sebe, no ako netko kojim slučajem smatra da je makar državni proračun profitirao ako već nitko drugi nije, neka slobodno posjeti doktora za glavu. Ako doktoru kojim slučajem radi fiskalna blagajna možda ga i primi.

Izvršenje državnog proračuna, naplata PDVa po podacima sa http://www.mfin.hr/hr/izvjestaji-o-izvrsenju-drzavnog-proracuna

Izvršenje državnog proračuna, naplata PDVa po podacima sa http://www.mfin.hr/hr/izvjestaji-o-izvrsenju-drzavnog-proracuna

Stvarne stope oporezivanja dohotka u RH

sudeći po stopama poreza koje plaćamo, svi smo mi bogati…

 

Kako država brine o građanima koje je nedavno porezno rasteretila

Kako država brine o građanima koje je nedavno porezno rasteretila

Na priloženoj slici vidimo da najveći siromah koji radi na pola radnoga vremena i zaradi pola minimalne plaće, ili radi na cijelo radno vrijeme i zaradi minimalnu plaću, od svake kune koju zaradi, državi daje 31,74 lipe, a sam zadržava samo 68,26 lipe.

Vidimo da bi se isplatila neto plaća od 2.600 kuna, državi je potrebno dati još 1.209 kuna.

Vidimo da se, da bi se isplatila nekakva fiktivna prosječna plaća od 5.200 kuna u HR (približan iznos), da je državi potrebno dati još 2.713,71 kuna.

Za razliku od siromaha koji imaju priliku zadržati 68,26% svojega rada (dok na njega ne plate PDV), tzv srednja klasa ima priliku zadržati 65,71% svojega rada (dok na njega ne plati PDV).

Oni tzv bogati, koji mogu zaraditi isplaćenih 10.400 moraju za tih 10.400 kuna zaraditi 18.287,43 kune, ili drugim riječima, dozvoljeno im je zadržati 56,87% svojega rada.

 

Stvari postaju još takoreći pravednije kako krećemo prema tzv tajkunima:

Kompletni pregled opterećenja dohotka od nesamostalnog rada

Kompletni pregled opterećenja dohotka od nesamostalnog rada

Oni tajkuni koji zarađuju preko cca 17.000 kuna državi doniraju više od 50% svojega rada.

Apsolutni su pobjednici tajkuni sa cca 26.000 kuna neto zarada koji zadržavaju 45,4% svojega rada, a nakon toga porezna presija zbog učinka maksimalne osnovice za obračun doprinosa iz plaće polagano opada i oni koji zarađuju cca 100.000 kuna zadržavaju i cca svojih 46,6% svojega rada.

 

Napomena:

Izračun je napravljen uz pretpostavke prosječnih vrijednosti, korišten je osobni odbitak ukupnog koeficijenta 1,5 3.900 kuna i stopa prireza od 12%.

Pijte vino…

Etanol je mješavina kukuruza i plaćenog poreza, Paul A. Gigot

 

Cjenovna struktura različitih vrsta alkohola na tržištu u RH, izračun je napravljen za votku sa 37,5% udjela alkohola, pivo sa 5,4% udjela alkohola i vino sa 11,5% udjela alkohola i ne uključuje 3% dodatnog poreza na potrošnju kojeg naplaćuju neke lokalne razine države na konzumaciju u ugostiteljskim objektima

Cjenovna struktura različitih vrsta alkohola na tržištu u RH, izračun je napravljen za votku sa 37,5% udjela alkohola, pivo sa 5,4% udjela alkohola i vino sa 11,5% udjela alkohola i ne uključuje 3% dodatnog poreza na potrošnju kojeg naplaćuje dio jedinica lokalne samouprave na konzumaciju u ugostiteljskim objektima

Dok bi pametniji šutio, ministarstvo financija lupeta

slučaj Prpić, PDV

 

Danas je “odjeknula” vijest o odlasku Hrvoja Prpića iz Hrvatske nakon okršaja sa poreznom upravom. Prpić tvdi da mu porezna uprava nije dala pravo odbitka PDV-a jer

na račune našeg dizajnera da su neispravni jer kako on kaže nemaju JMBG (imaju OIB i zakon kaže da je dovoljan OIB, ali on je rekao da moraju imati i JMBG). Na našu izjavu da je to glupost i da što to radi odgovorio nam je “Znam, ali ja moram nešto naći. Gledajte, vi se žalite na presudu, a ja se neću žaliti na žalbu pa ćete to riješiti na sudu.”

… Danas stiže rješenje suda u kojem kažu da se žalba odbija i da PDV koji je dizajner UPLATIO u proračun ostaje u proračunu, ali da ga mi ne možemo koristiti jer dizajner nije ispravno napisao račun.

Ministarstvo financija se na to oglasilo priopćenje u kojem tvrdi da je situacija dijametralno suprotna, naime

“Nadzorom i provjerom računa kod navedenog poreznog obveznika utvrđeno je da računi ne sadrže sve elemente propisane člankom 15. stavkom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (ime i osobni identifikacijski broj poduzetnika koji je obavio uslugu) te je na istima bio iskazan matični broj obrta, umjesto obaveznog identifikacijskog broja.

Prva i očita stvar za primjetiti je da neovisno o tome tko je ovdje konkretno u pravu, da li je na računu stajao OIB, MBS, JMBG ili nešto sasvim treće, Ministarstvo financija radi gluposti i maltretira ljude iz čiste pokvarenosti i objesti.

Nije bitno kakvi glupi broj piše na računu, niti glupi brojevi stoje u zakonu zato da bi računi sadržavali glupe brojeve. Bitna je suština, a suština je ta da se uplati PDV, i da se kontrolom može utvrditi tko ga je uplatio. Je li suština zadovoljena? Ako je, o čemu onda pričamo?

 

No evo twista.

Člankom 15. stavkom 3. Zakona o PDV-u nije propisano stavljanje OIB-a na račune.

Propisano je Zakonom o PDV-u čl. 79. st.1, i propisano je kroz Zakon o osobnom identifikacijskom broju čl. 6 st. 1.

Članak 15. st 3. odnosi se na stari Zakon o PDV-u koji je bio na snazi zaključno s 30/06/2013 godine i u njemu je od izmjene 87/09 do prestanka primjene zakona s 30/06/2013 godine u čl. 15, st. 3 stajalo da račun mora sadržavati i OIB.

Ne stoji već gotovo 7 mjeseci.

 

Pošto je gore navedno očitovanje Ministarstva financija prijestup jednako težak, ako ne i teži od onoga dobavljača gospodina Prpića (Ministarstvo financija naime za razliku od navedenog dobavljača blati ugled RH), možemo li molim lijepo radi istoga dobiti:

  1. otkaz osobi koja je sastavila priopćenje;
  2. otkaz osobi koja ga je potpisala;
  3. otkaz ministru financija.

Ako mislite da je to glupo, da taj pogrešno navedeni članak ništa ne znači, da je u pitanju samo nevina pogreška, e pa, onda se vi jednostavno ne zalažete za uvođenje reda.

Razno 02/02/2014

 

o promjenama Zakona o PDV-u

Sa 01.07.2013. stupio je na snagu novi Zakon o PDV-u, usklađen s mušicama EU regulative. Kako je bilo više no dovoljno vremena za pripremiti novi zakon, a novi zakon se i je pripremao više no dovoljno vremena, bilo je za očekivati da se isti neće duže vremena mijenjati. Međutim…

Izmjene novoga zakona o PDV-u

Izmjene novoga zakona o PDV-u

U arhivi zakon.hr možemo vidjeti i stari Zakon o PDV-u. Zainteresiran, bacio sam oko…

Izmjene staroga zakona o PDV-u

Izmjene staroga zakona o PDV-u

… samo da bih vidio da i nešto manji stari rekord od tri izmjene u jednoj kalendarskog godini isto drži trenutni ministar financija. 😀

Sve izmjene staroga i novoga zakona o PDV-u

Sve izmjene staroga i novoga zakona o PDV-u

Konačni skor je jedna izmjena svakih 7,2 mjeseci iz čega proizlazi da ćemo iduću vjerojatno vidjeti najkasnije sredinom ove godine.

 

demokratski socijalizam u južnoj Americi

The Economist piše, a BusinesInsider prenosi kako je Zabava gotova za Agrentinu i Venezuelu. Između ostaloga saznajemo da je u Argentini opet moguće kupovati stranu valutu – nužno je zarađivati više od 900$ i dobiti posebnu dozvolu porezne uprave, nakon toga se smije max 20% svoje plaće položiti na devizni račun i podići za godinu dana, dok se ranije podizanje penalizira s konfiskacijom u iznosu od 20%. Cristina Fernandez de Kirchner kaže da postoje ljudi koji ih žele natjerati da opet jedu juhu, ali ovoga puta sa vilicom. Preneseno, svi koji se usude su pod sumnjom.

Eto da može i gore nego kod nas.

 

o isključivanju sa tržišta rada

KSDK ima tako dobar post na temu da mu ozbiljno zavidim. Preporučam svima koji još nisu vidjeli.

Porez na prozore

Kada te puštanje sunca u kuću moglo skupo stajati

 

Najprije uveden u Engleskoj 1696. godine, porez na prozore je povučen 1851. godine nakon što su njegovi protivnici argumentirali da je to “porez na zdravlje” i “porez na svjetlost i zrak”, kao i da je to nepošten porez budući najviše opterećuje srednje i niže klase.
Originalno uveden kako bi nadoknadio gubitke od struganja zlatnika tijekom vladavine Williama III., porez se razrezivao na temelju broja prozora na kući, s progresivnim razredima gdje je prelazak u viši razred značio i višu stopu oporezivanja za svaki prozor. Primjerice, 1747. godine za kuću s deset do četrnaest prozora porez se naplaćivao u iznosu od u iznosu od 6 penija po prozoru, petnaest do devetnaest prozora 9 penija po prozoru, dvadeset prozora ili više 1 šiling. Porez se povećao šest puta između 1747. i 1808. Tada je najniži razred počinjao već sa šest prozora, a to se povećalo 1825. na osam prozora.
Porez na prozore bilo je jednostavno lako procijeniti i prikupiti kako su prozori bili vidljivi s ulice.
Već 1718. primijećeno je smanjenje prihoda od toga poreze zbog zagrađivanja prozora. Također je primijećeno da se nove kuće građe s manje prozora. 1851. izvješteno je da se proizvodnja stakla ostala gotovo ista od 1810. unatoč velikim povećanjima broja stanovnika i izgradnji novih kuća.
Žalbe liječničke profesije i prosvijećenih pojedinaca značajno su narasle kako je industrijska revolucija i urbanizacija stvorila stambene zgrade i napučene gradove te povećala opseg epidemija. Argumentirali su kako je nedostatak prozra dovodio do mračnih, vlažnih i zagušljivih prostora koji su bili uzrok bolesti i lošega zdravlja.
Protivnici poreza eventualno su progurali svoj argument te je 1851. porez povučen i zamijenjen porezom na kuće.
Karikatura iz toga vremena koja poziva na povlačenje poreza može se vidjeti na sljedećoj adresi.
Porez na prozore također se upotrebljavao u Škotskoj i Francuskoj.

Britanska kuća iz perioda

Britanska kuća iz perioda

još jedna zanimljivost
… dizajniran je kako bi se razrezao porez ovisno o blagostanju oporezovanog, no bez kontroverzi koje su tada okruživale ideju poreza na dohodak.
U to vrijeme, mnogo se ljudi u Britaniji protivilo porezu na dohodak, iz principa, jer su vjerovali da davanje podataka o svojemu dohotku državi predstavlja neprihvatljivo državno uplitanje u njihove privatne poslove i prijetnju njihovoj osobnoj slobodi…

 

tu su naravno i apologisti 

Škotska objavila porezne podatke o porezu na prozore
Škotski nacionalni arhiv je objavio online podatke o prikupljenom porezu na prozore u imovini prije više od 250 godina

Porez na prozore bio je omražen u svoje vrijeme podgrijavajući razgovor o kućanstvima koja blokiraju svoje prozore kako bi smanjila svoj porez na prozore.
No, arhivist pri Škotskom nacionalnom arhivu smatra da je to “više mit nego činjenica”, jer bi zagrađivanje prozora uštedjelo koji šiling godišnje “bilo nedovoljno da natjera bogate vlasnike kuća na odrecivanje od dnevne svjetlosti.”
Mnogo prozora na zgradama iz perioda u Edinburghovom Novom gradu doduše ima zagrađene prozore, no oni su zapravo zagrađivani da bi fasade zgrada ostale simetrične.