Google be evil

o bojkotu

 

https://duckduckgo.com

 

Ima li smisla bojkotirati Google?

Znam da ste pomislili ne, ali odgovor je zapravo i da i ne.

Ne, iz svih razloga zbog kojih ste pomislili ne, u nekom realnom vremenskom okviru google je teško ozljediti, a kamoli srušiti nekakvim bojkotom.

Ali da, zato što je bitno i tko bojkotira. Sama činjenica da je netko bar povremeni čitatelj ovoga bloga istodobno vjerojatno znači i da je pametniji, obrazovaniji, zarađuje i troši više (ili bar ima potencijala za to) od velike većine ljudske vrste. Jedan čitatelj strašila je klijent koji vrijedi koliko i sto čitatelja net.hr-a!

 

Također, kad smo već kod toga, https://www.brave.com/download/.

Da li je mjenica oružje đavla?

Nije

 

Mjenica je vrijednosni papir (isprava) na određeni iznos novca koji svom imatelju daje pravo da taj iznos naplati od osobe koja je u njoj naznačena kao dužnik. Mjenica je jednostrani pravni posao u kojem njen izdavatelj (trasant) daje nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku mjenice (remitentu) isplati određeni iznos novca ili se njime obvezuje da će sam ispuniti tu isplatu.

 

Ili, drugim riječima, ako sam ti dužan 100 kuna koje ti nemam/ne mogu sada platiti, mogu ti umjesto toga napisati na papir da ću ti dati 100 kuna za godinu dana. Zašto bi ti uzeo taj papir? Ne bi, nisi glup.

Ali ako ja začinim i napišem da ću ti dati 120 kuna za godinu dana (= dati mjenicu), možda hoćeš. Jer hej, to je dodatnih 20 kuna. To je kamatna stopa od 20%. Gdje toga ima?

Mislim, ako ti za pola godine zatreba tvoja lova, možeš tu mjenicu i prodati nekome za 110 kuna. Opet si pola godine zarađivao 20%.

 

Mjenica je ukratko, kredit.

 

Pouka/pitanje slučaja bankrota Agrokora nije zapravo mistika mjenica i što sve ne, nego zašto bi uopće netko uzimao te Agrokorove papiriće umjesto love odmah na ruke? A uzimali su skoro svi.

A odgovor je taj, da su u kreditnom biznisu. I to očito ne samo domaći nacionalni interesi, već su, čini se, i strane kompanije od Coca Cole do Nestlea poprimile balkanske običaje. Svi bi laku lovu.

 

Problem je dakako taj, što kreditiranje nije biznis nekoga tko se zove dobavljač.

A caka je ta, što je hrpi tih dobavljača to zapravo jedini način da zarade ikakvu lovu.

 

Većina ili sav profit dobrog dijela domaće “industrije” ostvaruje se kreditiranjem kupaca, a poslovanje je neka vrsta paravana za kreditni biznis.

 

Bivši komunistički uhljebi koji danas vode domaću “industriju” ne znaju zarađivati. (I šire svoju nesposobnost u strane kompanije koje ulaze u RH -.-)

 

Mi smo još uvijek daleko od kraja tranzicije.

Tko želi biti džokej buržoazije?

mala mentalna vježba za džokeje

 

Na stranicama Mreže antifašistkinja Zagreba (nisam provjeravao, ali pokušat ću pogoditi, financiraju se na ovaj ili onaj način iz državnog proračuna) jedna intelektualka/ac, objavio je obranu radne teorije vrijednosti naslovljenu “Kako džokeji buržoazije tumače Marxovu i Smithovu radnu teoriju vrijednosti, i što ona zapravo tvrdi”, i kaže, da skratim cijeli prvi dio te objave u ono što je autor htio reći

Radna teorija vrijednosti ne tvrdi, kako to misle džokeji buržoazije, da bilo kakav rad stvara vrijednost.

OK.

Međutim, što radna teorija vrijednosti tvrdi?

u Marxovom pojmovnom arsenalu, dobra koja nešto vrijede stvara jedino produktivni rad. U prvom poglavlju Kapitala, pod produktivnim se radom misli na prosječnu količinu rada koja je, u datim povjesnim uvjetima, potrebna za proizvodnju nekog društveno-potrebnog dobra.

Kao prvo, to znači da rad, da bi bio subjektom radne teorije vrijednosti, mora biti smislen rad; nipošto beskoristan rad na kojega džokeji buržoazije primjenjuju radnu teoriju vrijednosti kada ju pokušavaju opovrgnuti primjerima čovjeka koji kopa kanale u zemlji da bi ih onda zatrpao.

Kao drugo, količina tog rada se uzima u prosjeku unutar postojećih tehnoloških uvjeta; Marx nikada nije tvrdio da između dva identična proizvoda više vrijedi onaj u koji je uložena veća količina rada. U Marxovoj teoriji, ako je u neku uslugu ili proizvod uloženo više od prosječnog rada, onda je ta količina rada koja prelazi potreban prosjek suvišna; ona spada u neproduktivan rad i samim time nije rad onako kako ga radna teorija vrijednosti shvaća.

Sljedeća miskoncepcija koju kapitalisti i njihovi šampioni imaju o radnoj teoriji jest to da ona tobože tvrdi da rad stvara tržišnu cijenu. To opet pokazuje njihovo nepoznavanje Marxa, jer da su ikada otvorili Kapital, doslovce samo otvorili, na prvu stranicu prvog poglavlja, vidjeli bi da Marx razlikuje razmjensku vrijednost, izraženu u cijeni, i uporabnu vrijednost, koja označava jednostavno to koliko je neki produkt rada koristan čovjeku. Uporabna vrijednost kao takva stoga prethodi i postoji neovisno o razmjenskoj vrijednosti, baš kao i što rad prethodi i postoji neovisno o kapitalu.

Radna teorija vrijednosti je evidentno istinita. Tvrditi da rad ne stvara vrijednost znači tvrditi da se prirodni resursi mogu samostalno pretvoriti u proizvod, da proizvodnja samu sebe obavlja. Moguće ju je poricati samo tako, kao što smo vidjeli, da ju se krivo shvati ili da se njen sadržaj izvrne, pervertira, i nadasve pogrešno predstavi. Kada radnici nekog poduzeća odu u štrajk, profiti tog poduzeća su u opasnosti. Kako je to moguće, ako rad nije ključan stvoritelj vrijednosti? Sigurno se radi o nekoj slučajnosti.

Mala mentalna vježba za džokeje je sljedeća. Možete li sami sebi ili svijetu razjasniti, što je autor teksta zapravo htio reći?

Što to radna teorija vrijednosti tvrdi ako ne ono što svi mi mislimo da tvrdi?

PS Radna teorija vrijednosti je kriva.

U čemu je fora s HDZovcima?

teorije urote 101

 

Mislim da je jasno i općeprihvaćeno, a ako i nije, trebalo bi biti, da su sile koje jesu uz ponešto truda i neadekvatnosti Tuđmanovih nasljednika krajem 90ih potakle (a kada kažem potakle, mislim ostvarile) smjenu vlasti u Hrvatskoj. Međutim, ono što je slijedilo nakon toga nije toliko niti jasno niti općeprihvaćeno, pa ćemo to ovdje pokušati razjasniti.

Da biste razumjeli ovaj post morate još nešto razumjeti: korupcijski skandal u Hrvatskoj nije ono nešto kada je netko korumpiran i to izađe u javnost, nego je to ono nešto kada se osobi na položaju naredi da odstupi s položaja/promijeni svoje ponašanje pisanjem o korupcijskom skandalu koji možda je, a možda i nije stvaran. Češće je nego nije, ali to nikome nije osobito bitno. Bitno je da svi mediji izvještavaju o tome dok dotični ne odstupi/prilagodi se, dok s druge strane, ako nije potrebno da dotični odstupi/prilagodi se, a zapanjujuća korupcija se nekako pojavi i onda dalje ignorira u medijima, onda nemamo korupcijski skandal.

Evo na primjer, jučer mi je zapelo za oko (a kada to kažem, mislim da su urlali to na TVu u prime timeu) da je otkriveno da HAKOM troši na neke skupe kravate. Uh, što bi to moglo značiti?

 

Točka I.

Sile koje jesu nisu zadovoljne svojom kreacijom, Račanovom Vladom. Mislim da možemo reći da su razlozi šaroliki, od relativne nestabilnosti te Vlade, “straha od desničara” i aljkave suradnje na različitim poljima, i zanimljivo, suicidalne odluke da se… s Rusima uđe u nekakav projekt naftovoda zvan Družba Adria. S druge strane, gospodin Sanader nakon što je na prevaru dobio izbore i došao na čelo HDZa sav je nešto umjeren i rado sklapa ugovor s vragom, khm silama koje jesu. Sanader nesiguran u svoju pobjedu na svoju stranu za te izbore dobiva kojekakve NGOove i EPHaove, a sile koje jesu dobivaju Sanadera.

 

Točka II.

Sjećate se afere Imostroj? Ono kada je Miomir Žužul nešto nešto, pa je nakon višemjesečnog natezanja morao dati ostavku na mjesto MVP. Spekulirajmo zašto je stvarno dao ostavku na mjesto MVP. Depeša američkog MVP iz toga vremena dostupna na wikileaksima tvrdi da Miomir Žužul radi više za hrvatskog gospodarstvo od ministra gospodarstva. Više od bilo kojeg ministra. Istovremeno, s Rusima se aktivno pregovara o realizaciji projekta Družba Adria iako su na noge dignuti kojekakvi eko NGOovi koji svim silama pokušavaju spriječiti taj projekt. Jasno vam je kako ide nastavak ove priče?

Nedugo nakon Žužulove ostavke Hrvatska odustaje od toga projekta. Sanaderu je poslana poruka da se ne igra. MVP dolazi u ruke odane igračice sila koje jesu, tada relativno nepoznate i nezanimljive token plavuše Kolinde Grabar Kitarović. Zanimljiv je i stav koji zauzima Jadranka Kosor tijekom svojeg patetičnog pokušaja postajanja predsjednicom RH – ona je naime žestoko protiv Družba Adrije.

BTW Znate one priče kako Rusija potiho financira anti-fracking eko ekoe? Pitam se otkuda im ideja?

 

Točka III.

“Najvećih enigma suvremene hrvatske politike”, zašto je Ivo Sanader dao ostavku? Reći ću vam odmah sada ja zašto je je.eni enigmatični Sanader dao ostavku.

15.05.2009. u Sočiju Rusija, Bugarska, Srbija i Italija potpisale su sporazum o izgradnji Južnog toka. Samo se još jedna zemlja trebala priključiti, i čini se da je Sander bio blizu tome da podlegne iskušenju.

01.07.2009. Sanader je dao ostavku.

Je.eni enigmatični Sandaer je dao ostavku jer su sile koje jesu došle i rekle mu da da ostavku or else… Jedino što je enigmatično u cijeloj toj priči je to da li je Sanader na kraju procesuiran na ponešto smiješnim korupcijskim optužbama zato što je u svojem drugom ugovoru s vragom prijeđen, ili zato što je izabrana nasljednica, do tada HDZova javna kurva Jadranka Kosor, toliko u sebe nesigurna kokoš da je bez vanjskoga naloga pokrenula lov na njega.

Bilo kako bilo, Južni tok je trebao zaobići Hrvatsku kroz neke normalnije zemlje, međutim, sile koje jesu uspjele su ga na kraju ubiti tek u Bugarskoj i to tek kada su Rusi ušli u Ukrajinu.

 

Točka IV.

Jadranka Kosor gubi izbore jer je… pa budimo iskreni, Jadranka Kosor i dolazi nam Zoran Milanović. I sve je to lijepo i dobro, i Kosor i Milanović, dragi su i uglavnom poslušni, međutim, jasno je da će Milanović izgubiti iduće izbore jer… pa budimo iskreni, on je Zoran Milanović. A nešto se opasno dogodilo. HDZovci, bijesni i poniženi, razočarani i ljuti, za vođu biraju nekakvog Tomislava Karamarka na platformi lustracije (i mutnih poslovnih veza sa… ta daa, Rusima). Odmah se pokreće Milanovićevska NGOovsko EPHaovska sila na Karamarka, i godine prolaze, i godine prolaze, i ankete pokazuje da ga mrzi 140% Hrvata i 580% svih ostalih… a Karamarko nikako da padne. Čini se da je dovoljno samo to da ne savije kičmu i dobiva sve izbore na kojima se HDZ pojavi. Čak je i ponekad pametan, recimo zna da ne može vjerovati malom ljigavcu koji ide pod imenom Andrej Plenković pa ga šalje u anonimnost Europskog parlamenta da bi ovoga tamo posramljivao Nigel Farage. Izvjesno je da Hrvatska dolazi u ruke Karamarka.

Međutim, i Karamarko umišljajući da je Sanader sklapa ugovor s vragom. Nakon višemjesečnog pritiska na njega pristaje kandidirati NATO barbiku na predsjedničkim izborima smatrajući da je time zadovoljio njihove apetite. I doista, Kolinda Grabar Kitarović bi progurana preko finiš crte i postade predsjednica.

 

Točka V.

Sile koje jesu baš ne puše svoj dogovor s Karamarkom pa u Zagreb šalju ekipu iz Penn Schoen Berlanda da budu slavni Milanovićevi američki savjetnici, pri čemu je zanimljivo možda to da je… Penn Schoen Berland zapravo paravan za fakin CIAu i između ostalog bavi se s tzv regime change operacijama. No Milanovića ne može niti sam Bog spasiti, a kamoli Penn Schoen Berland, tako da ništa od toga. Međutim, Penn Schoen Berland uspjeva napuhujući ankete i nadanja glupih Hrvata napuhati nekakav “mladi i pošteni” pun korisnih budala… MOST.

Retarda Karamarko pristaje da mu NATO barbika za šefa postavi nekakvog “kanađanina” Tihomira Oreškovića umjesto da ode na nove izbore. Mislim, kako to točno ide provjera toga tipa kada je u pitanju Karamarko. Hm, započeo je i 13 godina gradio karijeru u kompaniji kojoj je George H.W. Bush bio član upravnog odbora, trenutni dikrektor je Sidney Taurel, George W. Bushev “Homeland Security Advisory Council member”, a usput, ta firma ima moć napisati djelove Patriot acta da zaštiti svoje poslovne interese. Ništa sumnjivo, idemo dalje?

Ni ne sjećam se Karamarkova korupcijskog skandala, a valjda nije ni bitan, danas jesi, sutra nisi. Pogotovo ako si glup.

 

I to je otprilike priča o tome kako je na vlast u Hrvatskoj došao čovjek koji porijeklo vuče iz UDBE i čijem je ocu dan danas ili neugodno ili nepoželjno živjeti u Hrvatskoj, karijera mu se svodi na seminare i junačke pregovore (prihvatili smo sve zahtjeve) o ulasku u EU, i koji je u osnovi, kontrolabilan i kontroliran. Podrška kojekakvih NGOova i EPHaova, Milanović poslan na TV da se samoubije u sučeljavanju s tim finim creeepy dečkom, i ostalo je povijest.

A isto tako, to i priča o tome zašto mali ljigavac smatra nužnim otrčati u Ukrajinu i stvarati apsolutno nepotrebne konflikte s Rusijom kao svoj prvi potez. Kažem, danas jesi, sutra nisi.

 

Naravno, sve je to skupa, kao što i podnaslov kaže, teorija urote, kojoj ne trebate, a možda bi bilo bolje da i ne, vjerujete. Gluposti kao i one da papa zapravo nije katolik već pripadnik nekakvog komunjarskog kulta koji je za južnoameričke prilike promovirao SSSR, ili da SAD za koji tjedan po prvi puta u zadnjih 28 godina dobiva predsjednika koji nije agencijski momak. U najboljem slučaju, samo ćete postati cinični. Ako ste već prije čitali ovaj blog, ciničniji nego što jeste.

 

U svakom slučaju, Čestit Božić i sve najbolje u novoj 2017.

Bit će zanimljiva.

300-ti

3. jubilarni izbor postova

 

U čemu je fora s deflacijom? 

Istražujemo zašto kejnezijanci smatraju da je nemoguće postojanje potrošačkoga kredita i dolazimo do zaključka da su u krivu.

 

Sjajan argument protiv svjetske vlade

U Briselu su se prepali kada su čuli za taj post!

 

Koliko para toliko muzike

Istražujemo (ne)racionalnost potrošača i zaključujemo:

dok se radnički pokret zalagao za isključenje najmanje produktivnih sa tržišta rada i osiromašivanje radnika, potrošači pokret se zalaže za isključenje najjeftinijih proizvoda sa tržišta i osiromašivanje potrošača

Kontroverzno? Čekajte tek da pročitate post!

 

Nevolje u paklu

O nedavnoj dokapitalizaciji HPBa prije nego što je ista provedena. Mudro zaključujemo da je privatizacija dodatno nužna jer:

Paraziti na “društvenom” “državnom” “zajedničkom” “nacionalnom” i inom vlasništvu neizbježno uništavaju kapital sa kojega se hrane, i nakon toga traže od politike da taj kapital obnavlja. Najveći problem sa postojanjem državnog kapitala je što se taj kapital kontinuirano mora obnavljati iz poreza i zaduživanja.

Od ostalih zanimljivosti, u postu je dan izračun koji pokazuje da Hrvatske autoceste godišnje nepovratno uništavaju vrijednost od cca 12,5 kilometara autocesta koje će porezni obveznici ponovo morati izgraditi ako se Hrvatske autoceste ne privatiziraju.

 

Mit o teškim reformama

Dokazujemo, provesti reforme je banalno.

 

bonus 1: TEORIJA SVEGA

Kapital, produktivnost, imigracija, slobodna trgovina i rezervna valuta, i kako nas neispravno razumijevanje svih tih procesa dovodi do toga da se bojimo da će nam roboti uzeti posao. Nemojte me krivo shvatiti, robota se treba bojati, ali više u smislu da će dignuti revoluciju i sve nas pobiti. Po preporučenom redu čitanja:

Ekonomske posljedice imigracije

Ekonomske posljedice slobodne trgovine

Triffinova dilema

Utopijsko distopijske gluposti današnjice

 

bonus 2: HITOVI MLADIH MARKSISTA

Ivan PernerDavid GraeberThomas Piketty

Naše liberalne zvijezde rekle bi, it’s about feeling, not thinking, mi kažemo, exactly.

 

Dragi čitatelji

Uzeo bih ovu priliku i da se ispričam što mi postovi ponekad sadrže poveći broj psovki, ali morate shvatiti, to je samo zato što ih često pišem pijan.

Do čitanja

1., 2.

Let u svemir

i pitanje odsustva tehnološkog napretka

 

Prošlo je 50 godina od bilo kakvog značajnog pomaka vezano za izbacivanje stvari u zemljinu orbitu. Kako je moguće da civilizacija koja prvi puta vidi avione 50 godina kasnije stavi čovjeka na mjesec, a 50 godina nakon toga to nije u stanju niti ponoviti? Da tijekom tih 50 godina nakon ne napravi apsolutno nikakav pomak u lansiranju u orbitu, a vrhunac tehnologije je i dalje prerađeni sovjetski ICMB stvoren 1960ih?

Možda mislite da je bjelosvjetski prodavač magle Elon Musk sav kul sa svojim Space Xom, no čini se da će proći bar još 50 godina prije ikakvog značajnog pomaka. Obrazložimo:

Problem dakle nije u tehnologiji raketa. Rakete su učinkovite koliko takva stvar kao raketa može biti. Dok bi vidjeti reusable raketu bilo… zanimljivo… ne, stvarno slatko malo tehnološko dostignuće, što s tim? Takva raketa bi

  1. morala biti izrađena od čvršćih materijala i vjerojatno teža, i
  2. morala nositi u orbitu gorivo za povratak i time trošiti (Space) X puta više goriva za lansiranje,

Ako je i napravite, niste ništa napravili. Korištenje kemijskih goriva je jednostavno loš način odlaska u orbitu.

 

Očit problem, očito rješenje. Trebate više energije. Da li imate bolji izvor energije? Ovaj, pa da:

No čini se i da nitko ne želi napraviti tako nešto. Mislim, možete li zamisliti ludosti, detonirati mali milijun mini nuklearnih bombi da bi odgurali teret u svemir?

Možete, osim ako se iracionalno bojite radijacije. I tu je naš problem, jedan od naših problema. Ne da nitko neće, nego nitko ni ne može pokušati napraviti tehnološku revoluciju. Jednostavno ne postoji društvena struktura koja bi tako nešto podržala. Više ne.

 

Ponešto vezani postovi:

CapitalismTube (5)

Marksizam 2.0

Država mi pomaže

o oporezivanju i poticanju stambene štednje

 

2014. godine situacija je bila takva da je državi kao i uvijek ponestajalo novca, a to je između ostaloga značilo i:

  1. da su (privremeno) ukinuti poticaji stambenoj štednji (jer je država trebala novca);
  2. da su dani prijedlozi izmjena Zakona o porezu na dohodak koji su od 2015. godine najavili početak oporezivanja zarađene kamate na štednju (jer je država trebala novca);
  3. da su kamate na štednju zbijene još bliže 0% kao posljedica ekspanzivne monetarne politike središnje banke (koja je takva bila jer je država trebala novca i središnja banka joj je suprotno svome zakonskom madnatu, kao i uvijek, pomagala);
  4. da je rizik držanja imovine u kunama opet porastao (jer… je država trebala novca).

 

Iz tih i sličnih razloga, ja sam otvorio stambenu štednju. Na stranu moja želja da jednoga dana eventualno posjedujem vlastitu nekretninu, stambena štednja je bila ok.

Prvo, denominirana je u eurima.

Drugo, kamatna stopa je fiksna i za to vrijeme još uvijek sjajna od cca 3%.

Treće, u prvim prijedlozima izmjena zakona, kamate na stambenu štednju bile su izuzete od oporezivanja.

Četvrto, kako više nije bilo državnih poticaja, stambene štedionice su bile sve drage i pune pogodnosti. Te 2014. godine nije bilo nužno platiti suludo skupu naknadu za sklapanje ugovora. Kada kažem suludo skupu, mislim na cca 750 kuna. Eto do čega dovodi nepostojanje državnih poticaja 😉

 

Godina prođe, zakon se izmjeni, kamate na stambenu štednju ipak se oporezuju (jer država još više treba novca), a poticaji stambenoj štednji se vrate (jer su bili izbori).

Jej.

 

2016. godina je, meni moja stambena štedionica ovih dana šalje izvještaj za 2015. godinu. Kažu, cca 50 kuna poreza i prireza što mi odmah uzimaju i isplaćuju državi. Ali, obećano mi je i 245 kuna državnih poticajnih sredstava. Koja doduše nisu uplaćena, ali bit će (vjerojatno, možda, za kojih godinu dana).

Reklo bi se da sam sjajno prošao, samo…

Kako mi raste ušteđevina i godišnje zarađena kamata, raste i plaćeni porez i prirez.

Kako se državna poticajna sredstva računaju iz

prosječna kamatna stopa na nove devizne depozite stanovništva kod kreditnih institucija oročenih na razdoblje od 1 do 2 godine koja se izračunava jednom godišnje za razdoblje od 12 mjeseci počevši od srpnja prethodne godine do lipnja tekuće godine (uključujući podatak za lipanj) na temelju objavljenih statističkih podataka…

a još je na početku posta rečeno u kojem smjeru te kamate idu, tako se smanjuje i iznos državnih poticajnih sredstava. Za 2015. godinu to bi bilo maksimalno 245 kuna po stambenom štediši, za 2016. godinu to će biti maksimalno 205 kuna po stambenom štediši… Vidimo kamo to ide…

 

Ukratko, koliko sam bacio oko, onako okvirno, na kraju svojih pet godina u stambenoj štedionici ja ću vjerojatno biti na cca 0 što se tiče poreza+prireza i državnih poticajnih sredstava. I to je OK. Ako sve prođe u redu.

Ali to nije sve, ima još! Državna poticajna sredstva naime, tehnički baš i nisu imovina štediše. Mogu to postati ako ja izdržim punih 5 godina. Ili ako prije toga roka uzmem stambeni kredit u stambenoj štedionici. Ali inače ne.

 

Ako ja iduće godine dođem u stambenu štedionicu i kažem, dobar dan, dobar dan, idem u.. Slovačku započeti novi život, molim lijepo moj novac, dobivam svojih državnih poticajnih sredstava točno… 0 kuna.

Ako ja iduće godine dođem u stambenu štedionicu i kažem, dobar dan, dobar dan, idem uzeti stambeni kredit… prekoputa, jer koliko vidim vi dajete samo uz valutnu klauzulu, a banka preko puta se pod pritiskom monetarne politike izlaže ogromnom riziku i daje u kunama i uz nižu kamatu, molim lijepo moj novac da ga tamo ubacim kao učešće, dobivam svojih državnih poticajnih sredstava točno… 0 kuna.

Znate, nekako, volio bih da mi država ne pomaže.