HAKOM i važno je da se vrti

prethodni post o HAKOM-u

 

Znate onaj vic o Muji, Hasi, dreku i važno je da se vrti. E, pa i to je otprilike HAKOM.

HAKOM doslovce ne zna kuda će s novcem koji je uharačio od svih koji koriste mobitel/internet/TV. Doslovno. I sada zadnjih godina, kako ne znaju kuda će s novcem, nabavili su basnoslovne urede, zaposlenike ne mogu plaćati više nego što plaćaju, i opet doslovno ne znaju kuda će s novcem, počeli su izbacivat kojekakve natječaje za “korisne” aplikacije.

 

Zadnja u nizu je, molim vas lijepo, HAKOM-ova aplikacija za odabir najbolje tarife koja se nalazi na ovoj adresi.

Time se HAKOM pridružio najmanje ovoj tako popularnoj usluzi da se nitko nije požurio ažurirati tarife od 2012. godine, ili recimo ovim sumnjivim tipovima.

Da to, je HAKOM. Zamislite samo, više ljudi je moglo pripremati natječaj za tu aplikaciju mjesecima, pa onda odabiranje ponuda, kontaktiranje s izvođačima, pa konačno puštanje na korištenje javnosti, provođenje cijele marketinške kampanje (sve je to netko osmislio -.-), pa je i developer koji u tome trenu nije imao nikakvoga ozbiljnoga posla upiknuo ponešto državnoga keša (važno je vraćati novac u domaće gospodarstvo, zar ne?)

Shvaćate što želim reći? Vrti se to lijepo, vrti.

 

Sigurno se i pitate, da li onda ta aplikacija na kraju radi?

Pa, ja sam je testirao na primjeru mjeseca kada puno koristim mobitel. Predložila mi je kao prvi izbor 75 kn veće troškove od onoga što inače platim. Kao drugi izbor 150 kn veće troškove.

Kalkulator dodatno ne zna ništa o obračunskim jedinicama, uspostave poziva se baš i ne prate, nikada nije čuo za Viber, ne zna što ćeš ako ti potrošnja minuta i prometa jako varira – ukratko, očekivano je glup i kao takav gotovo sasvim beskoristan.

Ne posve beskoristan – možda će se naći dvoje ljudi lijeni za surfanje po stranicama operatera, koji usto slučajno znaju za HAKOMovu aplikaciju, koji će onda tako saznati za nešto novo.

Ne pričam bezveze, vidite gore onaj link na usporedi-tarife.com, nešto što se nekome činilo kao pametna ideja koja će pomoći ljudima – a na kraju je bilo toliko traženo da 3 godine nitko nije ažurirao tarife.

 

Dvoje ljudi možda uštedi nešto zahvaljujući HAKOMu, a i to je možda, ne znamo. Ono što znamo je da bi svi manje trošili na mobitel da HAKOM ne harači, svih milijun+ mobilnih brojeva.

Oglasi

Koliko je regulacije dovoljno?

ili, osjećate li koliko vas Vaša država voli?

 

Već dugo nisam nisam pisao o sili tame zvanoj HAKOM, (na stranu sada ovo, ovo, ovo i ovo), pa je možda došlo vrijeme.

Tema, iako me pecka, je nešto sasvim banalno, a ne nešto od navedenog:

PXL_120313_5870190-660x413

 

Tu smo naime kod jedne retardirane obljetnice. Nakon Zakona o telekomunikacijama iz 2003. i “liberalizacije” tržišta telekom usluga, započela je regulacija tržišta usluga na način:

da bi se spriječilo da HT koristi monopolistički položaj i korisnicima skupo usluge, HAKOM će HTu propisati da usluge naplaćuje skuplje nego što želi i tako stvoriti konkurenciju. Pa tako recimo prosječan korisnik HTa dan danas zbog HAKOM trio paket plaća 600 kuna više godišnje od prosječnog korisnika BNETa.

Jednom kada konkurencija bude stvorena od strane HAKOMA svi će uživati u blagodatima stvorene konkurencije (implikacija je da će onda svi imati mogućnosti plaćati ono što danas plaćaju korisnici BNETa, jer cijene na kraju dana ovise o troškovima i traženom povratu).

 

Moj podsjetnik je sljedeći:

Imamo 10 godina regulacije tržišta iza nas i ne nazire se kraj.

Koliko točno dugo HAKOM smatra da je isplativo tjerati dio stanovništva da plaća nezanemarive svote na ime stvaranja konkurencije, da bi onda uživali u nižim cijenama koje će doći kada se stvori konkurencija (onim istim cijenama koje sada plaćaju svi osim korisnika HTa).

10? Očito ne. 15? 20? 30? Konkretno vrijeme zapravo nije bitno, bitno je stvoriti konkurenciju pa neka šugavi monopolist vidi svoje?

J.d.o.o. je beskorisna i potencijalno štetna ideja

o povjerenju

 

Upravo sam pojeo sendvič u jednom j.d.o.o. Bio je OK, ništa posebno…

Znači povjerenje. Ako ćemo o povijesti korporacija, prije nego što su nastale korporacije svi trgovci su bili solidarno i neograničeno odgovorni za dugove svojih biznisa. Što to znači? Ako njihov biznis napravi dug, ako se oni loše kockaju i zaduže, taj dug kreditori će naplatit iz njihovog biznisa, pa iz njihovog porculana i srebrenog posuđa, pa iz njihovog namještaja, pa ih njihove kuće, pa će im na kraju balade uzet i njihove gaće.

E to je vidite povjerenje. Jer kreditor zna

  1. da postoji nešto iz čega se može naplatiti;
  2. da trgovac ne želi ostati bez gaća pa neće preuzimati toliko duga i ulaziti u izuzetno rizične poduhvate.

I kredit lakše teče.

 

Korporacije su nastale kao rješenje za investitore koji žele preuzeti nešto rizika. Bilo da ne žele riskirati svu svoju imovinu, bilo da hrpa pojedinaca želi riskirati samo maleni dio svoje imovine u neki poduhvat, mogu to napraviti preko društva sa ograničenom odgovornošću. Ali zašto bi itko takvome društvu dao neku robu i uslugu i očekivao da će se naplatiti?

povjerenje

I to je recimo povjerenje. Postoji nešto iz čega se može naplatiti.

 

Vratimo se na mojega osrednjega majstora sendviča i kebaba. Da li biste vi tome j.d.o.o. tipu prodali nešto svoje vrijedno 10.000 kuna i pustili ga da plati za mjesec dana?

Naravno da ne bi. Ne postoji nikakvo jamstvo. Nema povjerenja. Tip ako želi prostor, peciva i salamu koju stavlja u sendviče, mora je platiti unaprijed u kešu. Dođe mu na isto kao da se kao fizička osoba bavi prodajom sendviča. Doslovno nema nikakve razlike.

Samo on zna zašto je registrirao j.d.o.o.

 

Sjećate se one zgodne formulacije koju su prije svi morali stavljati na račune? Ovo društvo s ograničenom odgovornošću registrirano je pri sudu u Negdje i upisan je temeljni kapital od mnogo kuna?

Hoću reći, to nije došlo iz ničega. I hoću zapravo reći, kada vidite naziv d.d., ili d.o.o., to bi trebalo nešto značiti, i trebalo bi podrazumijevati određeni kapital, iz kojega se dug može naplatiti. Zamislite samo koliko bi sudionici na tržištu uštedjeli na provjerama boniteta i koliko bi tržište bilo efikasnije da to nešto znači?

Ne znači u praksi ništa ni sa d.o.o. ni sa j.d.o.o.

 

Time ne želim reći da imam nešto protiv j.d.o.o., ali hoću reći:

  • ne znači ono što bi trebalo;
  • jedinu realnu primjenu vidim u eventualnom muljanju sa državnim poticajima koja potiče mlade kompanije na ime gospodarskog razvoja i whatnot, ukratko igranju sa tuđim novcima koje nikada ne bi bili dobiveni od nekoga na tržištu;
  • sama ta ideja neodoljivo vuče na nešto čemu bi se dosjetio socijalist pokušava poticat kapitalizam; onda je savršeno logično kada se kapitalizam ne razumije da se gospodarski rast potiče s nečim poput j.d.o.o.; mislim, gledajte, divno je moć osnovat kompaniju u roku od 24 sata, ali zapravo je sporedno i nevažno.

Sniziti poreze? Ukidati regulaciju? Meh, idemo poticati osnivanje društava kapitala (koja za svoje obveze jamče svojim kapitalom) sa 10 kuna kapitala.

Sudac care

praktičan primjer predstečajne nagodbe

 

Dok ovo pišem ministar Slavko Linić trkelja nešto na HTV1, što uglavnom nisam pratio. Em što nema previše smisla slušat, em što novinarka drvi o tome kako nitko ne bi privatizirao HPB i tako to… Čemu postavljat neka zanimljiva pitanje, ne?

Recimo, nešto na ovu temu:

Sudac trgovačkog suda u Zagrebu Mislava Kolakušić podnio je Ustavom sudu zahtjev za ocjenom spornog zakona o predstečajnim nagodbama. U priloženom pdf-u na izvoru nalazi se cjelokupni zahtjev, i malo bi bilo reći da je zanimljiv. I dok ja, iskreno, nisam niti slutio koliko je taj zakon zapravo sulud, izvlačim iz samoga zahtjeva jedan praktičan primjer. (Čini mi se da je u pitanju jedna uzdanica domaće građevinarske industrije 😀 )

 

Dužnik u prijedlogu za otvaranje postupka predstečajne nagodbe navodi da su ukupne obveze dužnika prema vjerovnicima 200.000.000,00 kn.

U nalazu ovlaštenog revizora predanog uz prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe potvrđeno je da je dužnik istinito prikazao svoje ukupne obveze u iznosu od 200.000.000,00 kn.

Temeljem prijavljenih tražbina dužnik je priznao, a Financijska agencija utvrdila rješenjem tražbine vjerovnika u iznosu od 850.000.000,00 kn, ukupan iznos prijavljenih tražbina iznosi 1.100.000,00 kn, a ukupan iznos osporenih tražbina iznosi 250.000.000,00 kn te da iznos osporenih tražbina ne prelazi 25% vrijednosti prijavljenih tražbina.

 

Temeljem postupanja u predmetima predstečajne nagodbe utvrđeno je da dužnik priznaje potraživanja koja su “nastala” nakon predaje prijedloga za otvaranje postupka predstečajne nagodbe, a bez da je iste pregledao revizor, jer ZFPN-om nije propisano da potraživanja koja je priznao dužnik podliježu naknadnoj reviziji po ovlaštenom revizoru ili bilo kojem drugom neovisnom tijelu.

Sama činjenica da je dužnik utvrdio 850.000.000,00 kn potraživanja u postupku u kojem je uprava društva dala izjavu da ukupne obveze društva (potraživanja vjerovnika) iznose 200.000.000,00 kn, jasno ukazuje da su predmetna potraživanja u najmanju ruku suspektna, te da ista nisu podlijegala nikakvoj ocjeni realnosti od strane ovlaštenog revizora, već su upravo u suprotnosti s obzirom da znatno prelaze iznos koje je ovlašteni revizor u svojem nalazu ocijenio.

 

Primjer naknadno utvrđenih tražbina (jedan od):

Povezano društvo dužnika, je prijavilo tražbinu u iznosu od 130.000.000,00 kn temeljem uvjetnog potraživanja po jamstvu. Uz prijavu je priložena samo izjava dužnika, koja glasi; “Ovom izjavom o jamstvu dužnik, potvrđuje jamstvo temeljem međusobno sklopljenog sporazuma kojim se dužnik, obvezalo povezanom društvu, u slučaju uspjeha tužitelja u tužbi, što za posljedicu može imati gubitak vlasništva nekretnine za povezano društvo, nadoknaditi povezanom društvu, vrijednost predmetne nekretnine, prema vrijednosti transakcije uvećane za kamate iznosi 130.000.000,00 kn.”

Predmetna izjava predstavlja cjelokupnu dokumentaciju koju je vjerovnik priložio temeljem članka 54. ZFPN, na ime pravne osnove tražbine i njezine visine i dokaza o postojanju tražbine i njezine visine.

Dakle, jamstvo se kao što je ranije navedeno, zasniva prema vjerovniku, a ne dužniku. Jamac jamči vjerovniku da će ispuniti obvezu dužnika u slučaju da isti to propusti učiniti, a vjerovnik odlučuje o prihvaćanju jamstva s obzirom na platežnu sposobnost jamca. U konkretnom slučaju nije ostvaren niti jedan od bitnih elemenata ugovora o jamstvu.

 

Slijedom rečenih odredbi dužnik „samostalno odlučuje“ koje će tražbine priznati, a koje osporiti, sve u svrhu stjecanja 2/3 nadzora nad tražbinama.

Naime, ako je predstečajni dužnik priznao 650.000.000,00 kn nevjerodostojnih tražbina svojim povezanim društvima, raspolaže s 2/3 glasova koji su dovoljni za prihvaćanje plana financijskog restrukturiranja kojim se može bespovratno otpisati 70% tražbine vjerovnika (odnosno vjerovnici sklapaju nagodbu kojom pristaju da im dužnik podmiri 30 ili 40% od iznosa tražbine, ali u stvarnosti sve se može realizirati i bez njihova pristanka, jer plan mogu u njihovo ime prihvatiti vjerovnici s nevjerodostojnim tražbinama).

 

Nadalje, tražbine vjerovnika mogu se pretvoriti u temeljni kapital u postupku povećanja temeljnog kapitala dužnika, međutim u temeljni kapital unose se i 2/3 nevjerodostojnih tražbina, (sklapanjem predstečajne nagodbe ili kasnije u postupku pripajanja dužniku).

Slijedom navedenog, dužnik se može osloboditi svih obveza bez da je vjerovnicima platio i jednu kunu dugovanja u slučaju «namirenja» povećanjem temeljnog kapitala, te pritom steći još veći vlasnički udio putem poslovnih udjela nego što ga je imao prije sklapanja takve predstečajne nagodbe, naravno ukoliko takav upis odobri Sudski registar nadležnog Trgovačkog suda.

 

Nadalje, Rješenjem Financijske agencije utvrđeno je da su za Plan financijskog restrukturiranja glasovali vjerovnici čije tražbine iznose ukupno 750.000.000,00 kn (tražbine povezanih društava), dok ukupan iznos utvrđenih tražbina iznosi 850.000.000,00 kn, te se utvrđuje da su za Plan glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina, pa se Plan financijskog restrukturiranja smatra prihvaćenim.

Prema planu financijskog restruktuiranja te kasnije prijedlogu predstečajne nagodbe Potraživanje Republike hrvatske Ministarstvo financija, Porezna uprava, otpisuje se 60% utvrđenih tražbina te utvrđuje reprogram preostalog iznosa na rok od 5 godina, uz kamatnu stopu od 4,5 posto godišnje, za povezana društva predviđen je otpis 12,5 posto utvrđenih tražbina te odgoda dospjelosti preostalog iznosa do konsolidacije (objedinjavanja), dok je za ostale vjerovnike predviđen otpis 12,5% utvrđenih tražbina te unos preostalog iznosa u kapital uz upis dionica.

 

Eto, tako se to radi.

Btw, jeste li čuli da se sada predstečajne nagodbe traže ne samo radi izvjesnog stečaja, već i čisto zato što se isplati. 

Turistički vodiči

i o njihovu karakteru

 

Što je to turistički vodič? Turistički vodič je osoba koja vodi drugu osobu, ili više njih, uokolo po nekom gradu i pokazuje im grad. Posao je to koji je sasvim beznačajan za bilo koje društvo, posao koji ne zahtijeva nikakve posebne sposobnosti, nikakvu posebnu pamet, a sudeći po nekim turističkim vodičima na koje sam naletio, čak niti posebno dobar izgled, šarm ili čak osnovnu simpatičnost. To je znači osoba koja vodi ljude uokolo i pokazuje im grad, i jedino što je potrebno za obavljanje toga posla je malo volje i malo truda uloženo u proučavanje mjesta kroz koje se vodi drugi čovjek.

 

To budi rečeno, postoji i nešto što se zove free tour, ili:

Takva vodstva po gradu funkcioniraju na principu napojnica koje nisu obavezne. Možete, dakle, vašem vodiču dati nešto novca u skladu s vašim mogućnostima, ili pak onoliko koliko smatrate da zaslužuje, ovisno o kvaliteti ture koju vam je pružio.

Takva filozofija posebno se sviđa studentima i backpackerima koji nemaju puno novca ali žele saznati što više o gradu u kojem borave. Osim što su besplatne ture dobar način za upoznavanje drugih turista koji u isto vrijeme borave u tom gradu, prilika je to i da se upozna grad na drugačiji način.

Znači, nešto možda blesavo, možda simpatično, no ljudima se sviđa. I koristi se masovno. I nema razloga pretpostaviti da netko (turist) doista želi “točne i ažurne informacije” od čovjeka koji par puta godišnje pročita pokoju brošuru i knjižicu o svome gradu. I nema uostalom razloga ni prepostaviti da voditelj free toura nema tu informaciju, jer autor ovoga teksta iskreno vjeruje da, makar bio student, i voditelj free toura zna čitati.

 

No u Hrvatskoj:

Naime, Zakon o pružanju usluga u turizmu propisuje kako turistički vodiči ne mogu biti volonteri, već moraju imati licence za obavljanje tog posla. Kako bi ih dobili, moraju položiti stručni ispit.

No čak i kada su vodiči licencirani, problem ostaje. Po ovom zakonu ture se ne smiju obavljati bez izdanog računa.

 

Ono što stvarno upada u oko je ogavna krvoždernost kojom pojedinci koji šetaju ljude uokolo pokušavaju na sve načine isključiti druge ljude od šetanja ljudi uokolo (napomena: niti jedan od citata dolje nije moje posezanje za sakrazmom, to ti ljudi stvarno misle i izgovaraju):

…smatram da nema nikakve razlike u našoj profesiji i, recimo, zvanju liječnička ili profesora. Od njih se ne očekuje da svoja znanja i umijeće dijele besplatno, pa zašto bismo onda mi to radili”, pita se Jurica Puškar

Mislim da bi gospodin Linić, koji je u ofenzivi i obračunava se s radom na crno i neizdavanjem računa, na takve vodiče poslao svoje elitne jedinice. Sigurno mu ne bi bilo drago da se tu nekakvim ljudima daje novac, makar to bila napojnica, milodar ili kako ga već nazvali, a da on, država i proračun od toga ne dobiju ništa”, kaže Jeronim Cimperšak Žigrović iz Udruge turističkih vodiča Grada Zagreba.

Naime, na Facebook stranici besplatnih razgleda koje je nudio, pronašla ga je nekolicina licenciranih turističkih vodiča. „Prijetili su mi inspekcijom zbog toga što nemam licencu turističkog vodiča. Iako sam im pokušao objasniti da je to svugdje u svijetu normalna stvar, tvrdili su da im kradem posao. Da je inspekcija došla do mene, vjerojatno bi mi na licu mjesta napisali novčanu kaznu od nekoliko tisuća kuna. Nisam htio riskirati pa sam morao prestati s vođenjem besplatnih tura“, zaključuje razočarano zagrebački student.

 

Dakle, iako mi je njihova motivacija jasna (novac), turistički vodiči su gamad. Čekamo da sljedeće šetači postanu licencirani, jer poznato je da psa ima raznih vrsta, da tu postoje različite literature, a u ostalom, i psi bolje kenjaju na određenim mjestima. Pretpostavljam. Ali bez licence ionako ne mogu znati.

Regulacija tržišta u apsurd

HT (možda) preuzima Optima Telekom

 

Da nije smiješno, bilo bi tužno. Samo što zapravo ni nije smiješno, isključivo je tužno.

Znači, Optima Telekom je de facto bankrotirala, de jure je u nekakvoj predstečajnoj nagodbi. O svim apsurdima postojanja i poslovanja toga telekoma već sam iznio više no detaljno mišljenje u postu HAKOM – fiksna telefonija. Da se ne ponavljam u detalje, taj telekom je špekulativna investicija, ako se uopće može nazvati investicijom, osnovana radi brzoga bogaćenja prodajom bogatom stranom investitoru kakvi će pohrliti u HR s ulaskom u EU, što se jasno nije dogodilo. Da se ne ponavljam u detalje, jedini razlog zašto je taj telekom (zajedno sa svim drugim alternativnim operaterijam, Optima je paravilo, a ne iznimka) opstao do danas je državna prisila koja se manifestirala kroz HAKOM. HAKOM je, između svega ostaloga, prisiljavao HT da pruža Optimi usluge veleprodaje iako je bilo jasno da Optima nema mogućnost podmiriti nastale obveze, i prisiljavao je HT da radi protiv svojega vlastitoga interesa.

 

No vrag je došao po svoje, i Optima Telekom je de facto bankrotirala, de jure je u nekakvoj predstečajnoj nagodbi. Rješenje?

Ne, neće se dopustiti da Optima bankrotira i njeni korisnici odu drugim telekomima. Radi… sprečavanja monopola i… radi sprečavanja HT-a u postizanju većeg tržišnog udjela… Optima ulazi u strateško parterstvo s HT-om. Planira se i prodaja HT-u, ali jasno, ne odmah. Ideja je ta da u sklopu HT-a Optima poboljša svoje poslovanje i da onda HT isplati njene vlasnike… OK? I da HT postigne veći tržišni udio. OK?

 

No nije problem. Plan je da regulatira to odobri na sljedećoj, i u stvari istinitoj osnovi:

Drugi je preduvjet da Martićev plan bude prihvatljiv Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, obzirom na to da bi se radilo o strateškom partnerstvu između vodećeg pružatelja telekomunikacijskih usluga na hrvatskom tržištu te drugog alternativnog telekom operatera. Ako će AZTN gledati samo kvantitativne pokazatelje takve koncentracije, tu bi mogao nastati problem, jer bi strateško partnerstvo s Optima telekomom HT-u svakako donijelo jačanje njegove prevladavajuće pozicije na tržištu. No, ukoliko će AZTN svoju procjenu dozvoljenosti takve koncentracije temeljiti na širem pristupu tržištu, uz neka ograničenja i uvjete, mogao bi je i dozvoliti.

A što je to točno širi pristup.  Širi pristup je ono što sam ja napisao u prethodnom postu na ovu temu:

Stvar je u tome, da iako HAKOM ruši brda i preorava doline da bi na fiksnome tržištu isfurao strukturu u % koja odgovara nekim blesavim % zahtjevima, sve to uopće nije bitno. HAKOM naime, uopće ne shvaća konkurenciju. Glavni konkurent HT-u nisu alternativni fiksni operateri, nego je to… HT sam. Odnosno njegova mobilna mreža. I VIP također. U određenoj mjeri i TELE2. Tehnologija je otišla dalje.

Mobilna telefonija je danas cjenovno povoljnija, ima za korisnika niže troškove uvođenja i praktičnija je korisniku. Fiksna telefonija ionako umire.

Ako podijelimo korisnike interneta u 2 skupine, one koji jedva povremeno koriste internet i one koji prže flat, zbog HAKOM-ovoga pritiska na održavanje visokih fiksnih cijena u većem dijelu RH, svi fiksni operateri su kod prve skupine nekonkurentni.

Mobilni internet je danas cjenovno povoljniji, ima za korisnika niže troškove uvođenja i praktičniji je korisniku.

A da stvar bude još bolja, iako je danas fiksna linija nužna za brzi flat internet, za cca pet godina s uvođenjem mobilnih mreža nove generacije imat ćemo brzi mobilni internet s pravim flat paketima na području većeg ili cijelog dijela RH. Možda neće biti jednako brz, ili jednako pouzdan kao internet pružen preko optike, ali bit će koju kunu jeftiniji i to je otprilike to.

Jedina dugoročna posljedica intervencija HAKOM-a na tržištu bit će da će rasprostranjenost optičkih veza i usluga pruženih putem njih biti nešto manja u odnosu na tržišnu preferenciju.

A u međuvremenu, mi ćemo imati desetljeće u kojem će Hrvati internet koji koriste plaćati više i/ili imati sporiji internet. I/ili znači: neki plaćaju skuplji internet, neki imaju sporiji internet, a neki oboje. A svi smo mi u jednoj od tih skupina, znali to ili ne.

 

Širi pristup je taj, ako se kužimo, da je sama regulacija koju je provodio i provodi HAKOM glupa i besmislena i ne znači ništa.

Ali, očiti, jednostavniji, pametniji, i pristup koji nije (legalan) kriminal onda bi bio… pustiti OT da bankrotira. Naposljetku, u citiranom članku je između ostaloga navedeno i:

Drugo, u slučaju stečaja Optima telekoma njegovih bi oko 230 tisuća korisnika bilo prisiljeno promijeniti operatera, što znači da bi se većina njih ionako priklonila Hrvatskom telekomu.

I gdje smo mi to točno onda?

O problemima uspostave novog državnog telekoma

Ili, bio sam u krivu

 

Kada je nedavno najavljena uspostava novog državnog telekoma, ja baš i nisam odmah bio izričito protiv, pa nisam ni napisao post o tome. (Kapitalac je.) To jest, nisam sve dok nisam vidio magičnu brojku od 12.000.000.000,00 kn. No zašto nisam bio protiv? Moja logika je bila, paa… sve te državne firme ionako su izgradile te vodove, ne koristi se, neka se počne koristiti, ne… Drugim riječima, podcijenio sam koliko bi to sve skupa komplicirano bilo staviti u uporabu. 

Vezano za to, na forumu.hr pronašao sam nekoliko divnih i detaljnih postova korisnika Ruka.Slave koje uz njegovo dopuštenje ovdje većim dijelom prenosim (disclaimer: navedeno ne znači da se autor slaže s mojim stavovima, niti ja o njegovim). Stoga, ako su ikoga zanimali tehnički detalji svega: 

 

I.

Dakle , kod mreža razlikujemo “lokalnu petlju”, “last mile” od “backbone” gradskih instalacija, ove opet od “državnih/međugradskih” instalacija. Prvi su ono što spaja kuće, zgrade sa “backone gradskim instalacijama” slično kao što zgradni vodovod i kanalizacija spaja zgradu ili privatnu kuću sa gradskim vodovodom i kanalizacijom. Drugo je ono što spaja gradske instalacije na državne (ne u smislu državnog vlasništvom nego rasprostiranja). Kod vodovoda nema ekivalenta, jer je on loklani, gradksi, dok je ekvivalent kod kanalizacije npr rijeka Sava koja spada gradske kanalizacije desetaka gradova. Slićna podjela (“last mile”, gradski i, državni vod) postoji i kod elektro instalcija, tj elektor distribucije. Npr last mile je ono što dovodi elektro instalacije do zrgada (220/380V ili 10kV za veće zrgade koje imaju svoj mali trafo), gradski je ono što spaja “last mile” sa kvartovskim ili gradskim trafo stanicama 10kV/100kV) koje su onda spojene na državnu petlju (bivši prsten “Nikola Tesla”) 100 ili 400kV. Trafo stanice su “aktivna elektro oprema” (koja vrši konverziju iz jednog standarda prijenosa u drugi), izvori elektro napajanja su elektrane. Slično tome se može napraviti i podjela za vodovodne ili kompjuterske instalacije. “Izvori” kompjuterskih mreža su data centri. Izvori vodovodnih i kanalizacijskih mreža su vodocrpilišta ali i “ponor” su rijeke, jezera i more. Šahtovi, preljevni bazeni, pumpe i sl su “aktivna oprema” koja konvertira prijenos vode iz jednog oblika u drugi. Kod kompjutorskih mreža, aktivna mreža oprema je ekvivalent trafo stanica (elekto) ili šahtova, pumpi (vodoprivreda)

“Lokalna petlja” (last mile) je kompletna brljotina kako god okrenete. Država Hrvatska se tu pokazala kao kompletno retardirana nakupina pohlepnika, šerifa i budala, obično objedinjeno u istim osobama, najčešće udruženima kroz političke stranke – ili jedinu i vječnu Partiju, svejedno. To je onaj dio javne, državneili privatne površine koji omogućava slobodan pristup cestama, elektro, vodovodnim, kanalizacijskim, toplinskim, plinskim i komunikacisjkim priključcima, pa ako hoćete i lijepom pogledu – koji su svi samo specijalni slučaj komunikacijskih priključaka, a instanca toga su DTK). Uzrok tomu je više desetljetna odsutnost plana i kontrole provođenja istoga, a što je naročito izraženo zadnjih 20 godina. Posljedica je da je skoro nemoguće napraviti konzistentnu i ujednačenu politiku fizičkog prisupa raznih pružatelja usluga privatnim i državnim zgradama i kućama na teritoriju RH, koja će biti transparentna i identična za sve sudionike tržišta (ovo naročito naglašavam – sudionike tržišta). Uvijek neki “pružatelj usluga” ima “neotuđivo pravo” na kanal koji baš njemu omogućava da bude jedini na svijetu da napaja čitav kvart ili zgradu od 1.000 ljudi; nije teško zamisliti kakvu to ima posljedicu na troškove takve ekskluzive.

Uzrok je uvijek jedan te isti – lobiranje raznih lokalnih šerifa zbog vlastitih partikularnih interesa te bilo pojedinačna korupacija na razinu zaobilaženja zakona loklanih organa vlasti, bilo sistemska korpacija – na razini donošenja lokalnih i državnih zakona koji omogućavaju “tumačenja” koja pogoduju šerifima, politička nevoljkost da se riješe zemljipne knjige i prava vlasništva – što je očito samo posljedica želje za pogodovanjem raznim šerifima koji imaju (na osnovi iznuđenog prava rasolaganja nekim lokalnim resursom) određeni politički utjecaj koji će koristiti nekoj stranci. To je dakle sustav koji hrani sam sebe i svoj značaj, na drakonsku štetu svih nas.

Dobar (ali manji) dio uzroka je jdnostavno neznanje zakonodavaca te njihova nevoljkost da se na kvalitetan način raspitaju oko uzroka i posljedica donošenja zakona koji se odnose na takve vitalne infrastrukturne objekte.

Posljedica je uvijek jedna ista – ekscesivni troškovi koji uništavaju konkurentnost privrede, strahovita usporenost investicija, nevjerojatna količina minornih sukoba oko vlasništa koji uništavaju i privredu i građane i nepotrebno opterećuju pravni sustav. Zanemarimo za trenutak što je i cijeli pravni sustav RH zaražen istim problemom, što je esencijalno isti problem kao i “last mile” za pružatelje usluga. Tek da vidite rasprostranjenost i identičnost problema u naizgled raznorodnim djelatostima: ekvivalent “last mile” kompjutorskih mreža je u “pravnim mrežama ” za građane i privredne subjekte. Npr.mreža javnih bilježnika, advokata i sudova za građanske i krivične sporove koji uništavaju pravni sustav RH na način da svojim načinom rada efektivno onemogućavaju prosječnim građanima i trvtkama pristup kvalitetnoj, brzoj i jeftinoj pravnoj usluzi – a sve to bazirano na zakonima RH – nego je čini tegobnom , sporom, neizvjesnom, skupom i proizvoljno izloženom utjecaju bilo koje političke stranke, korporacije ili lokalnnog šerifa. Zvuči poznato? Dakle, “mreža” pravnih akata koja je oblikovala horor od pravnog prosroa RH je oblikovala i horor od fizičkih mreža o kojima ovise pružatelji usluga. Uzrok je uvijek jedan isti – pohlepa, nekompetencija i partikularni interesi.

A ovo je samo “last mile”, dakle ono što krajnji korisnik usluga (kućanstvo, zragda, privredni sujekt) direktno vidi na svojoj koži. Gdje su tu još “gradske” instalacije. Sve je to ova incijativa vlade tj g,PŠarića po običaju zanemarila. Zašto? Kako sam već naveo u mom citiranom članku – Zato što talentirani g.Parić – a i velika većina ove Vlade – nemaju niti dana iskustva u realnom sektoru.

Nakon ovog malo duljeg uvoda ostaje da objasnim predmet ove teme – nova državna tvrtka za telekom infrastrukturu i gdje Vlada po običaju griješi.

 

II.

Dolazimo na međugradske instalacije. Nijedan ozbiljan pružatelj usluga ne može opstati a tržištu bez međugradskih instalacija. Tu je već valjda 20 godina standard optika, samo se mijenjao način enkodiranja i povećavala brzina. Onaj tko drži međugradske instalacije, de facto drži državu – telefoniju, internet, kompjuterske mreže. Ista stvar kao npr autoceste. Monopolist naravno diže cijenu i nebesa – jer može. A može jer mu je netko omogućio. HT je tu uzeo (i uzima) ogroman komad kolača, jer mu ga je netko dao. No i drugi pružatelji usluga su u međuvremeno digli svoje međugradske veze, tako da to više nije to – “prošo voz”. U pomenutoj Power Point prezentaciji g.Parića se navodi da je dosta javnih poduzeća (zbog visokih troškova najma vodova od HTa) diglo/iskopalo vlastitu optiku. Imali ste tako neki dan vijest da je HEP na svojoj optici digao brzinu Zagreb-Rijeka na 100gbps i to je valjda prva takva instalacija u Hrvatskoj; HT je isto nedavno digao na 100gbps parglavnih vodova, i sada ima agregatnih mislim 400gbps od planiranih cca 600.

No tu se pokazuje sva glupost držvnih poduzeća. Dok je s jedne strane jasno čemu služe visokobrzinski vodovodi HTu, koji ih onda iznajmljuje poslovnim korisnicima na layer 2 ili layer 3, čemu čitavih 100gbps jednom HEPu? Ako se ne bavite pružanjem usluga kao HT, jedine apliakcije koje mogu zauzeti toliki bandwidth su tzv computational clusteri (Npr Microsoft HPCs, ili nekadašnji linux Beowulf i sl). Takvi kompjutori služe prvenstveno za modeliranje i simuliranje velikih složenih sustava. Koji to složeni sustav modelira HEP? Pa vlastiti distributivni sustav- onaj isti koji ima 40% gubitaka u transferu!!! Dakle 100gbps u HEPU je OČITA glupost i bacanje novca. Aktivna mrežna oprema koja radi na 100gbps (vjerojatno Cisco) košta bolesno, radi se o milijunima eura po komadu, sve mora biti duplicirano itd. Čisto bacanje love, zato da bi gosn.Zlatan Koračević (ravnatelj HEPa) mogao presjeći vrpcu pred kamerama uz usklik – “Vidite kakvog mi Hrvati imamo velikoga!”

Slično je i sa svima ostalima navedenima. Dignuta je hrpa optike (što može biti korisno, da se razumijemo), bez jasno određenog plana što s tom optikom raditi. Sve smo to mi građani platili bilo kroz cijenu usluge (obično loše) bilo kroz porez jer su to redom gubitaška poduzeća (HEP, HŽ, HAC itd).

Sada dolazi g.Parić i kaže – idemo mi objediniti upravljanje sve te optike (što god to značilo) i onda iznajmljivati. Talentirani gosn.Parić je pri tome po običaju previdio nekoliko sitnica.

Prvo, kako sam i najavio u 3mj 2012, dolazi do masovnog otpuštanje iz privatnih IT firmi, dok s druge strane gosn.Parić zapošljava iste u državnim IT firmama. Dakle, privatnici financiraju državu zato da bi im ista uzela poslove a onda i ljude. I još im onda Linić zabije kajlu sa 25% unaprijed plaćenim PDVom, on line fiskalizacijom i ekstra poreznim i parafiskalnim nametima ( da bi mogao financirati “tvrtke” poput APISA, FINE i Carneta koje s tim parama uzimaju poslove privatnicima), a da istovremeno ova država skoro ništa nije učinila da smanji vlastite troškove, pojdnostavi i olakša poslovanje privatnicima.

Drugo, sve te mreže HEP, HŽ itd su rađene kao privatne mreže. Dakle, svi pristupni šahtovi/zdenci/sobe/ormari u kojim se konektira optika i stavlja aktivna mrežna oprema i sl su rađeni kao vlasništvo iste, jedne firme. Ako želite toj opremi (pasivnoj – kablovima i panelima, a i aktivnoj – router switchevi i sl) omogućiti prisutp trežim firmama, morate kompletno redizajnirati pristupne točke zato da bi više međusobno konkurentskih firmi molgo prisutpati svojoj ili najmljenoj opremi; u protivnom će vam se dešavati ono što je jedno vrijeme bilo Zagrebu – svako malo bi HT/Optima/B.net/Metronet /itd jedni drugima trgali kablove i izbacivali opremu na ulicu. Profesionalni telekomi imaju drukčije organiziran način pristupa – ako uopće dozvoljavaju prisutp trećim firmama. Sve to morate dakle kompletno redizajnirati i preurediti, nova, drukčija oprema, billing sustav, o da, billing sustav…. A uvijek je daleko teže (i skuplje, se razme) naknadno, u hodu, redizajnirati nego od nule napraviti novo kako treba. Dakle, opet trošak trošak, trošak….

Treće, telekom tvrtke, ako se žele baviti pružanjima usluga trećim firmama na layer 0 (najma DTK kanala u koje dolaze kablovi trećih firmi – to recimo pokušava Grad Zagreb kroz tvrtku “Digitalni grad”) ), layer 1 (najma gotovih kablova kroz DTK – optičkih -“dark fiber”, bakra, ili vežične infrastrukture), ili pak layer 2 i layer 3 gdje onda ulazi i aktivna oprema, njem smještaj , fizički prisup osolja za održavanje i sl, moraju dakle imati vrlo visoke standarde sigurnosti – fizičkog prisutpa naviše. Privaten mreže jednog HEPa ili HŽa sigurno nemaju te standarde, pa se i to mora modificirati, što će koštati koštati i koštati.

Četvrto, sve kad i riješite sve gore navedene tehničke probleme, ostaje vam da morate pronaći par stotina ljudi koji će sve to organizriati, transformirati i onda održavati, te raditi i komercijalni dio posla najma usluga privatnim firmama (kojima, ako sve propadaju – HTu možda?) što je po definiciji nonsens za državnu firmu. Te ljude možete dobiti ili da ih povučete iz privatnog IT sektora – dakle daljnje urušavanje privatnog ITam ili ćete ih povući/nekako dobiti kroz reorganizaciju pznatih uzdanica državnog ITa u Hrvata – Fina i Carnet, koji se jedini bave, uvjetno rečeno, komunikacijama.

Fina, kojoj je baš SDP 2002 gurao RKMTDU koji je završio kako je završio (neslavno) i Hitro.net koji nitko točno ne zna čemu služi (osim za vezu onih 300 agencija i ministarstava na Državnu riznicu – koja je Riznica ustvari posao Ministarstva Financija a ne neke kvazi tržišne agencije – a za cjenik usluga im je trebalo svega tri četiri pet godina da ga naprave. Carnet? Zna li tko čime se oni uopće bave – osim svojim poslom kojim se očito ne bave – i gdje im je cjenik usluga za to čime se i bave? Gdje im je račun dobiti i gubitaka, financijski plan, plan ulaganja, realizacije….ništa u sve ove godine?

Peto, ono što gosn.Parić previđa je užasno neriješeno stanje sa vlasništvom svega toga, od zemljišta kuda DTK prolazi pa da vlasništva samih javnih poduzeća. Npr. nedavno se saznalo da veći dio zemljišta preko kojih prelaze Čačićeve autoceste nemaju riješno imovinsko pravne odnose! To je ta olako obećana peta brzina koja svako malo ispaljuje za naše pare u drugu kozmičku. I sad će Parć preko tako neriješenih pravnih odnosa u npr HACu još dizati komunikacijsku infrastrukturu koju onda namjerava iznajmljivati trećim stranama? Da li netko u ovoj državi ima predodžbu kakav će to horor izazvati?

Šesto, ono što gosn Parić NIJE rekao je da on zapravo pokušava podići zatvorenu državnu mrežu koja će služiti za uvezivanje državnih i loklanih organa vlasti, agencija i sl. Načelno je to u redu, to su pokušali još 2002 sa APISOm i FINOm i RKMTDU (i tadašnjim HTom). Znamo kako je završilo – prdnulo u čabar. A sve je plaćeno nevjerojatnim količinama našeg novca. I sada 10 godina kasnija opet ista meta isto odstojajne i isti financijeri.

HAKOM – što dalje?

Nismo mi, kriv je… hm… a koga bi bilo opće prihvatljivo okrivit?

 

Jučer su se pojavile vijesti da Optima Telekom neće isplatiti kamate na svoje obveznice. Iako to nije šok, pa baš nikome, jednako kao što nije šok da HAKOM administrativnim odlukama neće u slučaju potrebe dopustiti obustavu poslovanja, jednako kao što to nije dopustio u vezi H1 telekoma, ima tu još nekoliko zanimljivih detalja. Kako piše poslovni.hr:

Nakon toga, u poslijepodnevnim satim operater je objavio i da mu je račun u blokadi. Pojašnjenja nisu davali, pravdajući se obvezama prema burzi. Službeno su nam samo rekali da predstojeći postupak neće imati utjecaja na njihovih 243.000 korisnika.”Svrha predstečajne nagodbe je uspješno financijsko restrukturiranje dugova tvrtke te u tom smislu neće biti negativnog utjecaja na korisnike”, kažu u Optimi.

Oprostite, ali s vašom bilancom (ima na http://www.zse.hr), zar niste bili obvezni po zakonu podnijeti taj zahtjev još davno prošle godine. Jeste da je zakon glup, ali ipak je zakon. Zar ne?

Inače, najveći vlasnici Optimine obveznice su Zagrebačka banka (17,61 posto), RBA (10,48 posto) i HPB s HPB Globalom (8,87 posto).

Ozbiljno? Nakon što su de facto vlasnici H1 telekoma, morali su biti i jedan od najvećih kreditora drugog “alternativnog operatera”, i sada će… ući i u njegovu vlasničku strukturu?

 

No dobro.

Čačić kriv za trzavice?

Sve je više indicija da su problemi u kojima su se našli najveći alternativni fiksni operateri poput Optima telekoma i H1 izravna posljedica lanjskog pritiska Radimira Čačića, tadašnjeg potporedsjednika Vlade, na Hakom. Čačić je u travnju optužio Hakom da neopravdano koči investicije HT-a u optiku. Iako taj pritisak nije uspio, jer bi bio suprotan regulativi EU, kako doznajemo, oslabio je agilnost Hakoma. Situacije je eskalirala u rujnu izazvavši unutarnje sukobe u regulatoru. Nedavno je imenovano novo ravnateljstvo, a sad se očekuje i novo Vijeće agencije.

O. To ima smisla. Samo što nema baš nikakvog smisla.

Slučaj Google protiv idiota

Povijest se ponavlja

 

Neko čudo što se zove Europska komisija godinama natezalo s Microsoftom jer isporučuje besplatni preglednik interneta s Windowsima. Da se to spriječi, Windowsi su u EU morali počet dolazit bez automatski ugrađene korisne stvari poput preglednika interneta i umjesto toga nudit izbor (valjda prilikom instalacije) između njih 5 kako bi maltretirali i zbunjivali svoje korisnike. Sada, svi drugi operativni sustavi su dolazili sa svojim preglednikom interneta. Sada, Google je (možda još i da, nisam bio na početnoj stranici godinama, update: otvorio sam je da bi stavio link, još je tamo) gnjavio svoje korisnike Chrome-om svaki puta kada su otvorili Google. No Microsoft je kao monopolist, i tako uništava konkurenciju na tržištu preglednika. I mora ih nudit 5 na izbor prilikom instalacije, iako 4 nisu njegova.

Sada, ja nisam IE korisnik. Koristim zajedno s 0,63% svjetske populacije Operu i zapravo mislim da je Opera najdivnija stvar na svijetu, odmah nakon seksa. Ali stvarno, da to nije bilo (još uvijek je) malo glupo? Njihov je OS, neka stave gore što hoće. Ali ne…

 

Bug.hr prenio je vijest da je Europskoj komisiji (što god to je) zasmetalo što:

Predstavnik Europske komisije za tržišno natjecanje, Joaquin Almunia, istaknuo je kako Google mora promijeniti način na koji prikazuje vlastite usluge, poput zemljopisnih karata, trgovine, i ponude letova, ili mu prijeti formalna protutrustovska tužba. Istraga Europske komisije još traje, no Joaquin Almunia je uvjeren kako Google preusmjerava korisnike na vlastite usluge putem svoje internetske tražilice, čime zloupotrebljava svoju dominantnu poziciju na tržištu.

 

Ooo. Znači, nudili su posjetiteljima svoje internetske stranice da odu na drugi dio… svoje internetske stranice… koji nudi jednu sasvim drugu… apsolutno povezanu uslugu… nalaženja stvari…

Google će morati zadovoljavajuće odgovoriti na ove zabrinutosti, ili će Europska komisija biti prisiljena pokrenuti formalnu tužbu protiv tvrtke zbog netržišnog ponašanja.

 

Jep. To su izjavili. No Europska komisija nije jedini idiot u cijeloj priči. Ima ih mnogo i na forumu bug.hr-a. Dok je za razliku od Microsofta (koji ljudi ne vole jer ne vole plaćati za nešto) Google (kojega ljudi vole jer google daje stvari džabe i financira se reklamama) popularan, pa prevladavajuće mišljenje nije da je Google gad što je bilo u slučaju Microsofta, ipak ima bisera. A jedan mi je zapeo za oko pa ga želim malo detaljnije proučiti. Korisnik BlueMax tako piše:

Zalosno je vidjeti da velika vecina forumasa ovdje ne moze shvatiti najjednostavnije stvari i da su protiv odluka koje idu njima u korist. Za takve cu sad pokusati ovu situaciju pojednostavnit.

Prvo par napomena:
Google nije vlasnik interneta.
Europska komisija kao najvise tijelo EU ima apsolutno pravo odrediti kako ce izgledati neka usluga u EU.

Stvarno?

Lazno reklamiranje zabranjeno je u svim uredjenim drzavama pa tako i u EU. Guranje vlastitih proizvoda kao rezultata pretrazivanja je nista drugo nego lazno reklamiranje.Google koristi internet, koji bi trebao biti globalna stecevina, kao vlastitu prciju i sredstvo reketarenja.

Jep, učinili su to. Preusmjeravaju posjetitelje s jednoga dijela svoje internetske stranice na drugi dio. Those bastards.

Sad cu vam pokusati objasniti preko puno jednostavnijeg primjera.Dodjem ja (Google) u neki turisticki grad (EU) i dogovorim se sa lokalnim vlastima da na udarnom mjestu na rivi iznajmim stand na kojem cu prodavati nesto, imati izvisene reklame ali cu i drzati info pult na kojem cu besplatno turistima (korisnici interneta) davati informacije o gradu i pruzati usluge turistickog vodica (rezultati pretrazivanja). I tako turisti dolaze i pitaju svasta i ja im dajem besplatne informacije. I padne mi na pamet ideja kako bi mogao dodatno zaraditi. Puno turista pita gdje je najbolji restoran, kafic, hotel, disco i sl. Zasto to ne unovcit. Odem u par restorana, kafica i sl. i dogovorm se s gazdama da ce oni meni placati a ja cu turistima govoriti kako su njihovi restorani i kafici najbolji i upucivati ih i voditi ako treba do tih kafica i restorana. I posao cvate. I meni i gazdama koji mi placaju. Ubrzo se to procuje i vecina ugostitelja zeli da ih reklamiram. I tako uskoro umjesto jednog ja imam deset restorana koji mi placaju da im saljem turiste. Kome ih slati? Onome ko placa najvise! Oni koji ne zele meni placati propadaju, jer ako i nisam sve turiste poslao u neki restoran oni ce sami sjesti tamo gdje ima ljudi.

Otkrili smo marketing! Vatra je sigurno sljedeća na popisu!

Sad sam vec toliko para zaradio da mi pada nova ideja na pamet. Zasto ja ne bi otvorio restoran ili kafic i slao goste sam sebi? Otvorim restoran, saljem goste sebi a kad sam pun onda saljem onome ko najvise placa.__________________

Ali ne, i neki drugi tržišni koncepti nam postaju poznati!

Dobro razmislite o ovome sto sam napisao. Slijedeci vasu logiku ispada da ja nista lose ne radim. Imam svoj stand i na njemu imam pravo radit sto me volja?

Opa, ovo će čak možda imati smisla na kraju… Ali ne…

Sasvim je u redu to sto turista koji me pita gdje se nabolje jede u gradu saljem u svoj restoran ili restoran koji mi placa a ne tamo gdje se zaista najbolje jede.

Posteno je to sto susjedni restoran propada iako ima bolju hranu od mog, zato jer ne zeli meni placati reket? Vlasnika tog restorana niko ne treba zastititi?

PravDA!!!

Lokalna vlast me ne treba kazniti ili mi oduzeti stand zato sto pod krinkom besplatnih informacija varam turiste, rusim ugled ugostiteljstva u tom gradu, jer je hrana u mom restoranu i drugima kojima saljem turiste totalno smece, a oni kod kojih je hrana dobra propadaju jer mi ne placaju?

I PravDA bi zadovoljena 🙂

Jos kad se uzme u obzir da nisam iz tog grada nego iz susjednog i da u tom gradu placam iskljucivo najam za stand, a sve ostale poreze i davanja placam u drugom gradu stvar je kristalno jasna.

Eksploatacija radnog naroda od strane podlih inozemnih investitora…

Ili me se treba natjerati da turistima dajem tocne informacije ili dovidjenja.

Zbog toga što ta glupa komunistička filozofija utječe na posao, taj štand bi ionako propao u roku odmah, osim ako gradonačelnik nije rođo pa će plaćat tuđim novcem za držanjem štanda. Ne bi bilo potrebe za tjeranjem. Doviđenja.

HAKOM – fiksna telefonija

Regulirana konkurencija i neregulirana regulativa (7)

 

09.11.2010. godine pojavila se sljedeća vijest:

Naime, HAKOM (Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije) odmjerio je kaznu najjačima te kaže: Odgovornim osobama u HT-u, i to Ivici Mudriniću, predsjedniku uprave HT-a, te članovima uprave Juergenu Czapranu, Božidaru Poldrugaču, Ireni Jolić Šimović, Branki Skaramući te Johanu Buséu izriče se upravna mjera u ukupnom iznosu od 76.770 kn te im se nalaže u roku od 8 dana od primitka rješenja platiti navedeni novčani iznos na žiro-račun državnog proračuna. A krivi su, obrazlaže nadalje HAKOM, jer je HT nudio niže cijene fiksne telefonije i tako prekršio regulirane maloprodajne cijene telekomunikacijskih usluga u nepokretnoj mreži. HAKOM je još u kolovozu izdao rješenje u kojem HT-u zabranjuje svako daljnje nuđenje, ugovaranje i pružanje usluga u fiksnoj telefoniji po cijenama nižim od onih koje je odobrio HAKOM, kao i odobravanje bilo kakvih popusta na cijene niže od odobrenih. No, HT se branio time da ne krši zakon. Nakon dopisivanja i prepisivanja HT-a i HAKOM-a, HAKOM je ostao pri svome te ih kaznio.

Da, to je stvarno. Da, to se stvarno dogodilo u Hrvatskoj prije dvije godine. Telekom je kažnjen jer je prodavao svoje usluge… prejeftino.

 

Telekom tržište u Hrvatskoj nosi luđačku košulju, a snagator u ludnici koju tu košulju steže je upravo HAKOM.

Što se dogodilo da do toga dođe?

Za početak, tržište fiksnih usluga je u Hrvatskoj liberalizirano jako kasno, tek tamo negdje 2005. godine. Zašto? Neslužbena verzija priče koja se u zadnjih desetak godina provlačila portalima je da je DT platio državi nešto više za svoj udio u HT-u kako bi se zakonom reguliran monopol u fiksnoj telefoniji zadržao duže. Naravno, to ne mora biti istina. Sasvim je moguće da država nije bila pohlepna, da je državna uprava bila jednostavno nesposobna, ili da su i vlade Zlatka Mateše i Ivice Račana smatrale da je takav monopol dobra stvar, da je tek Ivo Sanader uvio kako je konkurencija super i pokrenuo liberalizaciju… Valjda. No bilo kako bilo.

Te 2005. godine bio je boom. Svakome idiotu bez ikakvog kapitala koji je znao tipkati i imao Word kako bi napisao poslovni plan banke su davale kredite za izgradnju nekretnina. A paralelu s građevinarima povlačim s razlogom. Ako s telekom tržišta danas izuzmemo HT i VIP, to je tržište jako slično građevinarima. U oba slučajeva imamo kompanije s užasnim bilancama koje bi odavno bankrotirale da ih još uvijek, privremeno, umjetno na životu ne održavaju glavne banke koje su stajale iza njih. Dok građevinari mole kako bi im država dala poslove koji će im održati glavu iznad vode, telekom operateri mole za nove poteze HAKOM-a koji im održavaju glavu iznad vode. Dok građevinari mole za neke mistične poslove u inozemstvu koje će dobiti uz pomoć države, telekom operateri mole za ulazak u EU i mistične strane kupce koji će pojuriti da ih kupe nakon toga ulaska.

Zanimljivo je međutim vidjeti da je postojao i jedan “alternativni” operater kojemu nije bio potreban ulazak u EU da bi pronašao kupca. Taj je operater bio u stranome vlasništvu, nije koristio ništa od onoga što mu je HAKOM nudio u smislu pružanja usluga putem HT-ove infrastrukture, nije se zaduživao kod domaćih banaka, i, pružao je usluge na ograničenom području isključivo tamo gdje je sam izgradio svoju infrastrukturu. Bio je to Bnet, a već ga je odavno kupio VIP.

 

Što i sve tu radi HAKOM za održavanje alternativnih operatera je često nevjerojatno i s one strane razuma (hint: RH je vjerujem jedina zemlja u svijetu u kojoj regulator određuje cijene IPTV-a). Da se ovaj post ne bi pretvorio u knjigu, onima koje to zanimaju tehnički detalji preporučam temu OPTE na forumu poslovni.hr, koju osobno pratim godinama, i koja je upravo fascinantna. Ja ću ono što  tamo piše sažeti u dvije točke. HAKOM:

  1. zabranjuje HT-u spuštanje cijena kako bi alterantivci ostali bar na jedan način konkurentni, dok regulacijama omogućava alternativnim operaterima prodaju ispod cijene,
  2. sprečava razvoj optičke mreže HT-u (koji ju je jedini u biti i pokušao sagraditi) kako alternativci ne bi do kraja zaostali i izgubili svaku mogućnost da ih jednoga dana netko kupi.

 

No sve to u konačnici… zapravo i nije bitno. Kao što sam napisao u uvodnom postu ove serije:

Tako uzak i statičan pogled na konkurenciju kakav je ovdje prikazan je problem sam po sebi. … Konkurenciju je jednostavno pogrešno gledat kako se gleda u mainstreamu. Pekarama je konkurent McDonalds. McDonaldsu su konkurent restorani. Restoranima je konkurent mesnica u Konzumu i tv. Tv-u i Konzumu je konkurent kino i štand s kokicama na ulazu. Konkurent postojećim procesima proizvodnje i poduzećima je i sve ono što još uopće ne postoji. Same povećane stope profita su poziv konkurenciji i novim idejama.

 

Stvar je u tome, da iako HAKOM ruši brda i preorava doline da bi na fiksnome tržištu isfurao strukturu u % koja odgovara nekim blesavim % zahtjevima, sve to uopće nije bitno. HAKOM naime, uopće ne shvaća konkurenciju. Glavni konkurent HT-u nisu alternativni fiksni operateri, nego je to… HT sam. Odnosno njegova mobilna mreža. I VIP također. U određenoj mjeri i TELE2. Tehnologija je otišla dalje.

Mobilna telefonija je danas cjenovno povoljnija, ima za korisnika niže troškove uvođenja i praktičnija je korisniku. Fiksna telefonija ionako umire.

Ako podijelimo korisnike interneta u 2 skupine, one koji jedva povremeno koriste internet i one koji prže flat, zbog HAKOM-ovoga pritiska na održavanje visokih fiksnih cijena u većem dijelu RH, svi fiksni operateri su kod prve skupine nekonkurentni.

Mobilni internet je danas cjenovno povoljniji, ima za korisnika niže troškove uvođenja i praktičniji je korisniku.

A da stvar bude još bolja, iako je danas fiksna linija nužna za brzi flat internet, za cca pet godina s uvođenjem mobilnih mreža nove generacije imat ćemo brzi mobilni internet s pravim flat paketima na području većeg ili cijelog dijela RH. Možda neće biti jednako brz, ili jednako pouzdan kao internet pružen preko optike, ali bit će koju kunu jeftiniji i to je otprilike to.

Jedina dugoročna posljedica intervencija HAKOM-a na tržištu bit će da će rasprostranjenost optičkih veza i usluga pruženih putem njih biti nešto manja u odnosu na tržišnu preferenciju.

A u međuvremenu, mi ćemo imati desetljeće u kojem će Hrvati internet koji koriste plaćati više i/ili imati sporiji internet. I/ili znači: neki plaćaju skuplji internet, neki imaju sporiji internet, a neki oboje. A svi smo mi u jednoj od tih skupina, znali to ili ne.

 

THE END