Mit o teškim reformama

ili, koliko je zapravo banalno zatvoriti deficit, smanjiti poreze, provesti internu devalvaciju i spasiti Hrvatsku – istodobno

 

Svima je poznato da je reforme praktički nemoguće provesti. Državni službenici imaju cca deset raznih kolektivnih ugovora koji štite njihova prava na plaću, dvostruke dodatke na staž, troškove potplata na cipelama i tako dalje. Sindikati su spremni klati slučajne prolaznike na ulicama ako netko ospori jedan o njihovih tumačenja kolektivnih ugovora. U praksi je nemoguće smanjiti neodrživu državnu masu plaća. Umirovljenici imaju ustavne zaštite svojih stečenih prava (neodrživo visokih mirovina), mislim čak dvije parlamentarne stranke, svoje izračune u HZMOu koji ih štite i tako dalje, i tako dalje. U praksi je nemoguće smanjiti neodrživu državnu masu mirovina.

Sindikati, kolektivni ugovori, granski kolektivni ugovori, Mato Kapović spreman umrijeti za radnička prava i ine sitnice isto tako ne daju nikakvu realnu nadu za ujednačivanje cijene rada u Hrvatskoj sa produktivnošću radnika (čitaj: smanjenje plaća), i tako je onda nemoguće provesti internu devalvaciju, a svi skupa osuđeni smo na polako višdesetljetno propadanje realnog gospodarstva. Jedina nada nam je čekati da se nekakav nadriekonomista Lovrinčević uspne na vlast, počne tiskati novac, uništi valutu i tako sruši cijenu rada, a kao kolateralne žrtve i štednje i … pa, gospodarstvo.

Svi stručnjaci to kažu.

 

E pa, to je laž.

 

Banalno je, a sve gore u podnaslovu, između ostalih mogućnosti, može se napraviti i minornim izmjenama jednog postojećeg zakona, a sada ću vam objasniti i kako. Otvorite si najprije Zakon o doprinosima, a onda pratite promjene.

U Hrvatskoj se trenutno 1.000,00 kuna plaća radnicima oporezuje s:

  • 15% doprinosa na plaću koji se odnose na zdravstvo
  • 2,2% doprinosa na plaću koji koji se odnose na zapošljavanje i zaštitu na radu
  • 15% doprinosa iz plaće koji se odnose na mirovinsko
  • 5% doprinosa iz plaće koji se odnose na mirovinsko, aka kapitaliziranu štednju.

Kada zavrtimo brojke dolazimo do toga da je uz plaću od 1.000,00 kuna trošak rada 1.172,00 kune, naplaćeni doprinosi su 372,00 kuna, dohodak radnika 800,00 kuna, uz ukupno porezno opterećenje od doprinosa 31,74%.

Efekt je današnja Hrvatska, što je morate priznati, vrlo tužna slika. Za državne službenike je 0% jer je obračun pretakanje unutar proračuna, za umirovljenike je također 0%.

 

Pošto pišemo zakon, a znate kako se u ministarstvima pišu zakoni, otvorimo taj zakon u wordu, stisnemo Ctrl + F, odemo na tab Zamijeni, i sve na zamijenimo s iz. Svi doprinosi se naplaćuju iz plaće!

U Hrvatskoj tada 1.000,00 kuna plaća radnicima oporezuje s:

  • 15% doprinosa iz plaće koji se odnose na zdravstvo
  • 2,2% doprinosa iz plaće koji koji se odnose na zapošljavanje i zaštitu na radu
  • 15% doprinosa iz plaće koji se odnose na mirovinsko
  • 5% doprinosa iz plaće koji se odnose na mirovinsko, aka kapitaliziranu štednju.

Kada zavrtimo brojke dolazimo do toga da je uz plaću od 1.000,00 kuna trošak rada 1.000,00 kuna, naplaćeni doprinosi su 372,00 kuna, dohodak radnika 628 kuna, uz ukupno porezno opterećenje od doprinosa 37,20%.

U pola minute posla više manje smo riješili pola problema ove države.

Efekti su sljedeći: proveli smo internu devalvaciju kune i smanjili dohotke državnih službenika za 21,5% bez ikakve povrede kolektivnih ugovora i potreba za pregovorima sa sindikatima. Čak i da se Mato Kapović opaše eksplozivom, zaleti pred sabor i aktivira eksploziv u najboljoj revolucionarnoj tradiciji, to je samo jedan idiot manje na svijetu i ne znači ništa. Za radnike efekt ovisi o njihovoj produktivnosti. Za umirovljenike je efekt i dalje 0%.

 

Međutim, kako gornji rezultat nije zadovoljavajuć (raslo je ukupno porezno opterećenje od doprinosa sa 31,24% na 37,20% i nismo smanjili mirovine), moramo napraviti još neke zahvate, koje će doduše potrajati malo više od pola minute, ali opet nisu takoo komplicirani.

Prva je, ukidamo 5% doprinosa za kapitaliziranu štednju. Zašto? Zato što su ti fondovi smeće, a njihovi menadžeri čak i da su pametniji nego što jesu, opet su obvezni kupovati uglavnom državne obveznice države pred bankrotom (Republike Hrvatske). Neka se lijepo transformiraju u dobrovoljne mirovinske fondove, i neka u njih uplaćuje tko i koliko želi. Bonus, ukidamo jednu državnu instituciju, Regos.

Druga je, ukidamo ovih 2,2% doprinosa. Nekakve “poticaje zapošljavanju”, naknade za nezaposlene i sl. može država financirati iz svojih općih prihoda ili još bolje, ukinuti. Zaštita na radu? Nema beskorisnija stvari od zaštite na radu u RH. Budimo realni, to je mafija. Bonus, ukidamo nekoliko državnih institucija, počevši od HZZa pa do uhljebljenih doktora.

Treća je, primjenimo 15% doprinosa za zdravstvo na je.ene mirovine. Žao mi je, ali to ne samo da treba napraviti, nego je i poštena i moralna stvar.

Četvrta je, da uravnotežimo stvari, pošto bi tako zdravstveni sustav dobio daleko previše novca, a mirovinski je ionako stalno u deficitu, povećamo stopu doprinosa za mirovinsko s 15% na cca 20% do 22,5%, a istodobno smanjimo stopu doprinosa za zdravstvo na cca 10% do 7,5%

 

U Hrvatskoj tada 1.000,00 kuna plaća radnicima oporezuje s:

  • 10% doprinosa iz plaće koji se odnose na zdravstvo
  • 20% doprinosa iz plaće koji se odnose na mirovinsko

Kada zavrtimo brojke dolazimo do toga da je uz plaću od 1.000,00 kuna trošak rada 1.000,00 kuna, naplaćeni doprinosi su 300,00 kuna, dohodak radnika 700 kuna, uz ukupno porezno opterećenje od doprinosa 30,00%.

Koji su efekti za radnike? Ovisi. Mi smo proveli internu devalvaciju, i ukupan trošak plaće je smanjen za 14,68%, dok je dohodak radnika promjenom zakona smanjen za 12,5%. No da li to znači da tržište neće reagirati i da se radnici i poslodavci neće trenutno dogoditi o povećanjima bruto plaća? Ne znači! Plaća ovisi o produktivnosti. Istina je, da je i dio plaća u Hrvatskom gospodarstvu (granski kolektivni ugovor, khm) nerealan, no dio ljudi stvarno je plaćen po produktivnosti. Realni dohodci će se korigirati ovisno o produktivnosti sa sadašnjih 800,00 kn negdje u raspon 700,00 kn – 820,40 kn.

Koji su efekti za državne službenike? Smanjenje dohodaka od 12,5%.

Koji su efekti za umirovljenike? Smanjenje dohodaka od 10%.

Koji su efekti za proračun? Trenutni nestanak 6-7 milijardi kuna deficita konsolidiranog proračuna. I to na stavkama koje je, kažu, nemoguće smanjiti.

Koji su efekti za gospodarstvo? Uz smanjenje troška rada od 14,68%? Marginalni postaju profitabilni, profitabilni se šire, više od desetljeća neviđene stope rasta gospodarske aktivnosti postaju nova normala.

Nezaposleni? Zapošljavaju se.

 

Znate što ne valja u ovome što sam gore napisao? Tako je banalno, jednostavno i minorno, uopće ne napada previše postojeći sustav, da je sasvim provedivo.

Ustavni sud se ne mora ništa pitati.

Sindikate se ne mora ništa pitati.

Oporbu se ne mora ništa pitati.

Umirovljenike se ne mora ništa pitati.

Nije nužno čak ni da se glasače mora nešto pitati.

Da sutra novi premjer par sati stišće Ctrl + F po word dokumentu Zakona o doprinosima, i da skupi malo hrabrosti, da je spreman izaći i reći, da, moramo to napraviti, odgleda par prosvjeda i ide dalje s tim, mislite da bi se za 4 godine netko sjećao toga? Uz stvarni, a ne lažni gospodarski rast, i stvarno, a ne statističko, smanjenje nezaposlenosti?

Da…

sdsf

Zajedno u propast. PS Hrabar po potrebi, ako treba prokazati i izvikati neku ustašu, uvijek voljan.

Onda, što je bilo s fiskalizacijom?

I to je odgovoran za to?

 

Jeste li čuli da se neki dan dogodio pad mreže HT-a?

Na velikom broju mjesta nisu se mogli kupiti lijekovi dok mreža opet nije proradila. Ali pretpostavljam da je to ok, vrlo je praktično moći podići svoj lijek bilo gdje bez nošenja recepta uokolo, i ovisnost o nekom serveru tu je sve u svemu net pozitiva.

Na velikom broju bankomata nije se mogao podignuti novac dok mreža opet nije proradila. Ali pretpostavljam da je to ok, vrlo je praktično imati dostupan svoj novac bilo gdje bez odlaska na šalter banke ili čuvanja velike količine novca u… novčaniku, i ovisnost o nekom serveru tu je sve u svemu net pozitiva.

Na velikom broju mjesta gdje ste pak željeli kupiti nešto s tim novcem nije se moglo ništa s njime kupiti… Jer fiskalne blagajne nisu mogle obavještavati poreznu upravu da vi nešto kupujete… I tako, ovisnost o serveru porezne uprave je… glupost na kvadrat…

 

Koji su zapravo fiskalni učinci fiskalizacije vidljivo je na donjoj slici, neka svatko zaključi za sebe, no ako netko kojim slučajem smatra da je makar državni proračun profitirao ako već nitko drugi nije, neka slobodno posjeti doktora za glavu. Ako doktoru kojim slučajem radi fiskalna blagajna možda ga i primi.

Izvršenje državnog proračuna, naplata PDVa po podacima sa http://www.mfin.hr/hr/izvjestaji-o-izvrsenju-drzavnog-proracuna

Izvršenje državnog proračuna, naplata PDVa po podacima sa http://www.mfin.hr/hr/izvjestaji-o-izvrsenju-drzavnog-proracuna

Hop hop nema

Vlada.hr krade

 

Zamislite da ste invalid i imate pravo na invalidsku mirovinu, ali još uvijek radite, jer eto, život, i kako već gotovo petnaest godina marljivo gledate kako vam se uplaćuje dio plaće u fond II. stupa mirovinskog osiguranja i sprema vam se nešto za mirovinu… Štoviše, prije petnaest godina pitali su te, hoćeš li ti štedjeti i gdje, i tako ti štediš, jer iako ti možda država obećava kojekakve mirovine znaš da je pitanje godine kada će u bankrot, pa eto bolje da imaš bar nešto…

I onda recimo danas izvučeš svoju člansku iskaznicu… recimo AZ fonda i utipkaš korisnički broj i pin, provjeravaš stanje, kada ono… nema ničega

Vlada.hr je 26. 08. (prošlu srijedu) donijela uredbe o izmjeni i dopuni 2 zakona, tiskala te uredbe u Narodnim novinama 28.08. (prošli petak), uredbe su stupile na snagu 01.09. (utorak) i… hop hop, nema. Nema tvoje privatne imovine. Jebeni si invalid i više nema tvoje privatne imovine.

 

Jer je eto Vlada.hr donijela 2 uredbe (kao što nam je otprije poznato, u Hrvatskoj pravnika Milanovića modni trend je da zakone više ne donosi Sabor nego Vlada svojim uredbama). To je ljudi strašno.

1,8 milijardi kuna je ukradeno iz mirovinskih fondova, to je podsjećam privatna imovina njihovih vlasnika, a o tome se ne može pronaći članka u medijima. Jedino što sam ja uspio pronaći objavljeno je kratak članak na kamenjar.com – nezavisnom informativnom portalu Hrvata Herceg Bosne. Osim što je stranica opskurna, primijetite da uopće ne djeluje u RH. Niti jedan internetski medij ne prenosi jednu od najvećih domaćih pljački u povijesti.

A pazite ovo. Oni kojima Vlada.hr još nije pokupila novac sa računa, tipa policajci i sl., po treći puta moraju izjaviti da stvarno žele zadržati svoj novac ili ostaju bez njega u zamjenu za neka mutna obećanja mirovina od države pred bankrotom.

 

Vlada.hr: Želiš li zadržati svoj novac?

Ti: Pa, ovaj, da, bilo bi dobro.

Vlada.hr: Želiš li stvarno zadržati svoj novac?

Ti: Da.

Vlada.hr: Ali želiš li ti stvarnooo zadržati svoj novac?

Ti: Da, da, naravno.

Vlada.hr: Hi hi, ovaj puta si prekasno dostavio formular u kojem piše da želiš zadržati svoj novac.

Ti: -.-

Vlada.hr: Zašto nisi pretplaćen na Narodne novine? Sve izmjene izmjena, obrasci i formulari za samo 1.000 kuna godišnje. Ovisi o dostavnoj adresi, ali uglavnom dolazi do tebe prije nego što sve to stupi na snagu 😉

 

Kada smo kod opskurnih vijesti… Tko se sjeća kako je HPB zapravo bankrotirao, treba ga zapravo zatvoriti, ali država će od nekoga isisati novac da pokrije gubitke?

E, pa:

Za te će potrebe biti izdano 229.195 novih dionica HPB-a, pri čemu će 80 posto novih dionica upisati Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), a preostalih 20 posto Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK). Fond NEK će dionice upisati pretvaranjem potraživanja od 52,11 milijuna kuna, a DAB konverzijom potraživanja od 200 milijuna kuna.

Štedite i nadate se da će vam tko imati isplatiti osiguranje ako vam banka bankrotira? E pa nema.

Nadate se da će istrošeno nuklearno gorivo iz Krškog biti propisno zbinuto? Ah dobri moj čovječe…

 

Pazite caku. DAB i Fond NEK uplatili su dionice HPB-a po 1.100,00 kn po dionici. Brojka je bitna, upamtite je.

Za koji dan je izvanredna skupština HPB-a, 17.09. planira se početak prodaje novih dionica (samo dio gubitaka je pokriven uplatama DAB-a i Fonda NEK), no u međuvremenu je nominala dionice spuštena na 600,00 kn. Mislim, razlozi su očiti, nitko ne misli da je dionica HPB-a vrijedna 1.100,00 kuna (uključujući i upravu koja je to znala kada je “prodavala” dionice DAB-u i fondu NEK) no…

Sve to skupa znači da, čak i ako sve prođe u najboljem redu, HPB ne propadne i tako dalje, iz DAB-a i Fonda NEK je zapravo izvučeno ukradeno 500,00 kn po dionici, ili konkretno, 28,5 milijuna kuna iz Fonda NEK.

Tražen: Opljačkao je fond za zbrinjavanje istrošenog radioaktivnog otpada

Imbecilne ideje imbecilnih vladara imbecilnog naroda

ae

 

Ministar financija Lalovac ima ideju za rješenje “problema Franak”:

“Ja sam otvorio to pitanje gdje bi se vrijednost nekrentina svela na tržišnu, a shodno tome bi se iznivelirale rate kredita. Ako je stan 2008. godine po metru četvornom vrijedio 2400 eura, a danas vrijedi 1700 eura, onda ne vidim razlog da tu razliku ne svedu na realno i ponovno obračunaju kredit”, kaže Lalovac.

 

Ako sam ja prije godinu dana kupio mobitel za 1.000 kuna, a danas vrijedi otprilike 0 kuna, onda ne vidim razloga da ne tražim povrat novca, jel da čika Lalovac?

 

PS sada kada je stvar više manje završena na loš način, jeste li kojim slučajem stigli pročitati presudu Vrhovnog suda RH u tzv. slučaju Franak.

Evo vam sažetak:

Kao što sam to ja prije više od tri godine napisao, sud nije nadležan raspravljati o valjanosti ugovornih odredaba o predmetu i cijeni ukoliko su jasne, razumljive i lako uočljive.

Naime, kako ugovorne strane definiranju točno što žele postići zaključivanjem ugovora i iste odredbe (predmet i cijena) čine suštinu ugovornog odnosa, ne mogu biti podvrgnute testu pravičnosti. Druga strana mora, ako želi pokazati dužnu pažnju, voditi računa o sadržaju tih odredbi i ne može se kasnije pozivati na to da joj njihov smisao i pravni doseg nije bio jasan.

Međutim, kako je sud morao zadržati na snazi bar dio presude koliko god to ne imalo nikakvoga smisla, vrhovni sud je zaključio da… ugovorne odredbe od predmetu i cijeni nisu bile… razumljive. Gledam, čitam, ne vjerujem, ali piše: temelj cijele presude je do da te ugovorne odredbe nisu bile dovoljno razumljive.

 

Da stvar bude još smješnija, vrhovni sud kaže, citiram:

Takvo nezakonito postupanje tužene banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

 

Što su btw besmislene odredbe zakona koje nemaju veze s tržišnim realnostima, i kao što možete vidjeti po datumima izmjenama zakona, donesene su zato da bi se činilo da vladajući nešto rada po tome pitanju.

 

Ili u prijevodu, vrhovni sud kaže:

Znamo da nemate pravo, ali politički je oportuno, pa ćemo vam pusti ovaj jedan puta. Zato jer moramo.

Naravno, do idućega puta. Odnosno, dok sve ne ode znamo već kamo…

20 godina duga RH

Ilustracija kretanja udjela duga opće države u BDP-u; ilustracija jer, podaci nisu sasvim točni, podaci dolaze uglavnom od Ministarstva Financija koje je nepouzdano, svi drugi ih samo prepisuju i nema pravih brojki, nije opće poznato kada se i kako državna jamstva uključuju u državni dug, javno privatna partnerstva nikada nisu uključena (a trebala bi biti) itd. itd.

Ilustracija kretanja udjela duga opće države u BDP-u; ilustracija jer, podaci nisu sasvim točni, podaci dolaze uglavnom od Ministarstva Financija koje je nepouzdano, svi drugi ih samo prepisuju i nema pravih brojki, nije opće poznato kada se i kako državna jamstva uključuju u državni dug, javno privatna partnerstva nikada nisu uključena (a trebala bi biti) itd. itd.

 

Jesam li rekao ilustracija?

Čisto da se razumijemo, ja doista ne mislim da je Zoran Milanović najgori vladar kojega je Hrvatska ikada imala. To je ipak Jadranka Kosor.

Velike mirovinske laži

bit ću jasan: ljevičari lažu

 

Sadašnji umirovljenici uglavnom nisu financirali bivše umirovljenike

Iako je de jure postojao i u Kraljevini Jugoslaviji/NDH, de facto mirovinski sustav kao takav nastaje tek nakon drugoga svjetskoga rata i njegova je glavna karakteristika da sve do 1980te godine (slovima TISUĆU DEVETSKO OSAMDESETE GODINE – 35 GODINA NAKON KRAJA DRUGOG SVJETSKOG RATA) broj khm invalidskih (=partizanskih) mirovina je veći od broja starosnih mirovina – nije dakle istina da su nekadašnji radnici plaćali tadašnje umirovljenike i tako “zaradili”* svoje mirovine, plaćali su partizane.

 

Teroristi su u Srbiji

Tek je 2008. godine broj partizana + broj mirovina pripadnika JNA postao manji od broj branitelja + mirovine pripadnika HV-a, a još je 2006. godine bilo više partizana od branitelja (to je 61 godinu od kraja drugoga svjetskoga rata) – dok ja uglavnom mislim da i branitelji s.ru, zanima me, kada će Occupy Croatia – Nevladina udruga organizirati prosvjed protiv terora partizana. Naposljetku, budući da većina primatelja partizanskih mirovina živi van RH jer ni teoretski ne postoji broj potrebnih muškaraca tražene dobi u RH, tj. u Srbiji, tj. pobjegli su tamo kao sudionici vojske tzv. Republike Srpske Krajine, tj. jesu teroristi, što se čeka Occupy Croatia?

 

Tuđman nije pokrao umirovljenike

Tuđman je pokrao umirovljenike – svi to znaju, a tu istinu recimo možemo vidjeti i u ovome komadu doista izvrsno napravljene propagande (posebno skrećem pozornost na vremensku točku 4:55)

Kretanje udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći prema VLADIMIR PULJIZ: Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive

Kretanje udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći prema VLADIMIR PULJIZ: Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive

Samo što nije tako. Na gornjoj slici vidimo da se kasnih 80ih zapravo dogodilo odstupanje od trenda i mirovine su relativno značajno porasle uz pad odnosa broja radnika i umirovljenika. 90ih se tek dogodila korekcija na normalnu situaciju koja čak nije u potpunosti pratila daljnje pogoršanje odnosa broja radnika i umirovljenika. Da stvar bude još luđa, mirovinski sustav je 90ih postao manje “diskriminatorski” jer su umjesto samo nekih, dobili svi, od domobrana nadalje.

 

*zanemarimo na tren apsurdnost ideje da plaćanjem namjenskog poreza zarađujete nešto

Izvori su prvenstveno VLADIMIR PULJIZ: Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive i Newsleter IJFa broj 44 iz kolovoza 2009. godine. 

Nevolje u paklu

HPB je odavno trebalo privatizirati, a umjesto toga će je dokapitalizirati… država

Nije montaža, i nije šala, ovo stvarno je izvadak iz nedavne reklamne kampanje HPB-a gdje su Hrvati opsjednuti domaćom bankom - nakon islamskog i etičkog bankarstva, u Hrvatskoj imamo i prvu sotonističku banku

Nije montaža, i nije šala, ovo stvarno je izvadak iz nedavne reklamne kampanje Hrvatske poštanske banke, gdje su Hrvati demonski opsjednuti domaćom bankom – nakon najavljenog islamskog i khm etičkog bankarstva, u Hrvatskoj imamo i prvu sotonističku banku

Ah, gdje početi?

Sjeća li se tko je i zašto odbio prodati HPB Erste banci? Govorim dakako o tako mi Tita pošten sam i uvodim red Slavko Linić, pa nam je tako 12. prosinca 2013. godine (prije jedva godinu dana i dva mjeseca) bilo rečeno sljedeće:

…izvijestio je da je ESB jedini podnio obvezujuću ponudu, dok je OTP banka, koja je također bila podnijela neobvezujuću ponudu, odustala i nije podnijela obvezujuću ponudu. …

Pored toga 790 milijuna kuna koliko bi ESB prema svojoj ponudio platio za kupnju HPB-a, tek je 54 posto ukupne kapitaliziranosti te banke, kazao je Linić i naglasio da je cijena daleko niža od očekivane i premala za banku koja se uspjela oporaviti od gubitaka iz 2010. i 2011. godine, koja ima sve više klijenata građana i putem koje država isplaćuje većinu socijalnih transfera.

Dodao je i da to nije sve, jer je ESB ocijenio kako bi se moglo dogoditi da rezervacije koje je HPB predvidio… “Ovako mala cijena, koja bi se još mogla umanjiti, nema svrhe. Smatramo da će HPB i dalje dobro raditi i imati dobru poziciju na tržištu”, kazao je Linić, prenosi HRT.

 

Danas, 17. veljače 2015. godine smo pak saznali da

Hrvatska poštanska banka pogođena je rekordnim gubitkom. Prošlogodišnji minus HPB-a dosegao je čak 631 milijun kuna, a isključivi krivac za negativno poslovanje su vrijednosna usklađivanja i rezerviranja, učetverostručena u odnosu na 2013. (s 219 milijuna kuna na 928,2 milijuna kuna) …

Zbog iskazanog gubitka znatno je oslabila kapitalna baza HPB-a. Tako je ukupni kapital smanjen na 850 milijuna kuna, a adekvatnost kapitala pala je na 6,7 posto, što je znatno niža razina od obaveznih 12 posto. Stoga će država kao većinski vlasnik HPB-a morati hitno naći rješenje za dokapitalizaciju.

 

I to ću reći, ovi i ovakvi podaci su lažni, HPB je u goroj situaciji nego što to pokazuju financijski izvještaji. Ne, nemam dokaza, i ne pada mi na pamet trošiti vrijeme i rovariti po njihovim financijskih izvještajima, ali neke su stvari očite:

  1. kada god postoji motiv za kreativnim računovodstvom i pogrešnim iskazivanjem financijskog rezultata, računi se vode kreativno; ovdje motiva ima više – uprava želi sebe prikazat u boljem svjetlu, banku zakonski treba zatvoriti, država želi što manje uložiti u dokapitalizaciju itd.; ponavljam, nemam dokaza, ali uopće ne sumnjam da su svi troškovi koji su mogli biti prebačeni u budućnost, prebačeni u budućnost, da ni iskazane rezervacije nisu 100% onoga što je realno trebalo biti iskazano itd.
  2. znamo da je ESB već krajem 2013. godine znala koje rezervacije treba napraviti i da je zato ponudila cijenu koju je ponudila (i rekla da želi refundaciju plaćenog ako otkriju još skrivenih gubitaka, tj. uopće nisu vjerovali onome što su im dali iz HPB-a), ako je to znala ESB, znala je i uprava HPB-a, i trebala je te rezervacije napravit najkasnije još krajem 2013. godine. Nisu – dakle pouzdano znamo da su financijski izvještaji HPB-a za 2013. lažni… ovaj khm, kreativni. Kreativni je riječ.

 

Uprava HPB-a pak optimistično kaže: HPB u 2014. ostvarila rekordnu operativnu dobit; visoke rezervacije na starom portfelju uzrokovale gubitak. U prijevodu, nikad bolje Tita mi, ali da nas nisu s….li oni nepošteni drugovi prije nas… E… Šteta nažalost što za uprave javnih poduzeća u Hrvatskoj vrijedi da su poštene i sve je super dok ne dođu nove uprave, a onda je za te nove uprave sve super i pošteno i razotkrivaju se grijesi starih uprava, a onda opet dođu novi drugovi i… Kužimo se?

 

 

Ovako.

Postoje dva poblema sa državnim vlasništvom:

Prvi ukratko možemo opisati kao: Politika je dala na upravljanje dio državne imovine interesnim skupinama koji će na toj imovini parazitirati i iz zahvalnosti održavati politiku na vlasti. Nemojte me krivo razumjeti, to je problem, ali je sporedan problem.

Drugi ukratko možemo opisati kao: Politika je dala na upravljanje dio državne imovine interesnim skupinama koji će na toj imovini parazitirati i iz zahvalnosti održavati politiku na vlasti nije potpun opis. Paraziti na “društvenom” “državnom” “zajedničkom” “nacionalnom” i inom vlasništvu neizbježno uništavaju kapital sa kojega se hrane, i nakon toga traže od politike da taj kapital obnavlja. Najveći problem sa postojanjem državnog kapitala je što se taj kapital kontinuirano mora obnavljati iz poreza i zaduživanja. Privatno društvo ga kontinuirano mora obnavljati.

 

Ne pričam samo o HPB-u. Navedeno vrijedi za bilo koji oblik imovine koji država posjeduje.

Evo, ponavljam svoj primjer iz jednoga starijega posta:

Na HACovim stranicama mogu se naći njihovi financijske izvještaje i plan poslovanja … PLAN RAČUNA DOBITI I GUBITKA HAC-a (konsolidirano) I PLAN PRIHODA I RASHODA JAVNOG DOBRA … iz njih izbaci hrpa financijskih stavki i proračunske dotacije. Tako onda dolaziš da je u 2013. godini

cca 1,5 milijardi kuna prihoda
cca 0,7 milijardi kuna rashoda prije amortizacije – zbog te se brojke vole hvalit da cestarine više nego pokrivaju održavanje i oni pozitivno posluju i štogod

cca 1,4 milijardi kuna amortizacije i ispravka vrijednosti

recimo da se amortizacija obračunava realno.

To znači da HAC bez proračunskih dotacija od subvencija i prije financijskih prihoda i rashoda ostvaruje minus od 0,6 milijardi kuna godišnje. …

Pola milijarde + kuna godišnje nestaje u crnoj rupi samo kroz HAC. U dugome roku raspoređeno kroz vrijeme to je jednako kao da godišnje u crnoj rupi nestaje 12,5 od 900 kilometara autocesta kojima upravlja HAC.

 

Što želim reći?

Bilo je bolje prodati Hrvatsku poštansku banku za 1 kunu, nego je dvije godine kasnije dokapitalizirati sa milijardom kuna.

i

Bolje je prodati sve autoceste za 1 kunu ako treba, nego ih za koje desetljeće kada se počnu raspadati (hint, amortizacija) obnavljati državnim novcem.

i

Bolje je prodat Croatia Airlines za 1 kunu ako treba, poklonit ako treba, raspustit ako treba, nego ubaciti makar jednu kunu u Croatia Airlines, nego odašiljat lažne informacije u medije da nikada nije bolje, restrukturiranje funkcionira i strateški kupac samo što nije, a dok se zapravo ništa ne događa prihodi manji i gubici veći nego prethodnih godina.

i

Privatiziraj sve, po bilo kojoj cijeni, samo privatiziraj.

Koliko ne vrijede hrvatske autoceste?

Ne vrijede četiri tisuće vrtića

4000

Posredno, trošarine za gorivo i krediti koje diže HAC u ime svih nas financiraju i ovaj oglas

 

Vezano za ove posljednje istupe besramne socijalističke propagande, volio bih podsjetiti na dvije stvari.

Prva je ta da je radna teorija vrijednosti kriva.

I svi to znaju. Čak i najjači socijalist zna da ako ode u supermarket i kupi dvije kile paradajza, te njegove dvije kile paradajza vrijede njegovih 25 kuna samo dok je taj paradajz jestiv. Ako pak taj paradajz trune koji tjedan u njegovoj kuhinji dok je on… na cestarskim susretima (it’s a thing…), dvije kile truloga paradajza više ne vrijede tih 25 kuna. Ne vrijede ništa. Štoviše, trošak su jer i socijalist mora platiti odvoz smeća ili izložiti sebe smradu i potencijalnoj zaraznoj bolesti. Ista je stvar sa hrvatskim autocestama. Koliko god bačen novac na njih i dignuti krediti bili žalosna činjenica, autoceste kao autoceste ne vrijede ništa jer danas čak ne ni uspijevaju ostvariti pozitivnu nulu, i to će biti tako dok god je država vlasnik.

 

Druga je ta koliko bi autoceste kao takve mogle vrijediti ako se država makne od njih i da nekome da s njima učinkovito upravlja. A ni to nije mnogo, jer za hrvatskim autocestama i nije bilo neke stvarne potrebe te su kao takve investicijski promašaj. Primjerice, uzmimo okvirno da je ukupna naplata cestarina koja se na svim hrvatskim autocestama može ostvariti 2 milijarde do 2,5 milijarde kuna godišnje u idealnim uvjetima. Iluzorno je za očekivati da će u bilo kome trenutku u idućim godinama taj iznos biti veći. Čak i da dođe neki strašni koncesionar i upeterostruči cijene, strategijom pljačke putnika namjernika možda bi uspio ušićariti u ljetnim mjesecima, no jednako toliko bi i izgubio u ostatku vremena. Naposljetku, alternativni cestovni pravci postoje, Hrvata je sve manje, ekonomska situacija u Hrvatskoj neće procvjetati, a boljih i jeftinijih turističkim odredišta ima na svakom koraku. Poanta mi je, čak i da neki strašni lihvar dođe, bez brige, neće uprihodovati.

 

Ono što koncesionar može napraviti je srezati troškove. Može se riješiti 3 od 4 zaposlenika HAC-a (eto otkuda zeleni oglasi), koji su trenutno po najboljoj komunističkoj praksi zaposleni da bi eto bili zaposleni, i koji su čisti višak. Može poboljšati poslovanje na hrpu drugih načina, recimo prestati financirati cestarske susrete. I recimo da se to dogodi, da država ne jamči nekakav minimalni promet, ili minimalni profit, i da je sve idealno, i da uspije iz 2 milijarde kuna gubitka stvoriti gotovo nezamislivu milijardu kuna dobiti godišnje na hrvatskim autocestama. Recimo da se nađe neka budala koja će stvarno očekivati milijardu kuna godišnjega profita od hrvatskih autocesta, od sada do vječnosti, i da je spremna prihvatiti povrat od 10% koji uopće ne pokriva sve moguće rizike i političku nestabilnost, koliko vrijede hrvatske autoceste? Sve hrvatske autoceste?

Možda 10 milijardi kuna. Možda, u idealnim uvjetima.

 

Mislim da se ovdje može izvući jedna važna pouka. Najbolja stvar koju bi vlada danas uopće napraviti je prerezati ludilo, prihvatiti gubitke, uzeti tih idealnih 10 milijardi kuna i zatvoriti time dio HAC-ova dugo od 23+ milijardi kuna (što je isto samo dio duga po projektu autocesta), i prestati graditi proklete autoceste. Daj Bože da se nađe neki idiot koji bi za te autoceste iskeširao 3 milijarde eura (pod daj Bože ne računam domaće mirovinske fondove), i malo veći dio duga bi se mogao zatvoriti (opet ne cijeli) i krenuti dalje. Već je gotovo 80.000.000.000 + kuna bačeno na tu glupost. Do kada više?

Monetizacija autocesti nije dovoljna. Čak ni privatizacija autocesti nije dovoljna. Potrebna je i privatizacija autocesti i ustavna zabrana gradnje autocesta državi. Tko bi potpisao peticiju i ima li kakvu ideju za plakate? 🙂

 

Podsjećam i na:

Koliko ne vrijedi dionica INE

Europske sveučilišne igre 2014.

kako je to izgledalo u Rotterdamu, Nizozemskoj

Ceremonija otvaranja (vjerojatno), http://eugames2014.eu/2nd-european-universities-games-2014-concluded/

Ceremonija otvaranja Europskih sveučilišnih igara 2014. (vjerojatno), http://eugames2014.eu/2nd-european-universities-games-2014-concluded/

Stvar čini se funkcionira otprilike ovako:

  1. student si i platiš 65 €;
  2. za to dobivaš: prijevoz aerodrom studentski dom, par dana smještaja u studentskom domu i obroke u studentskoj menzi te mogućnost sudjelovanja na društvenim događajima = tulumariti (hrana i piće nisu uključeni). E da, možeš se onda i natjecati kada već razgledavaš Rotterdam.

Ulaznice se na naplaćuju jer:

  1. nitko ne bi platio;
  2. sjedala. Na borilištima u pravilu nema sjedala!

Kako je to izgledalo možete vidjeti u ovoj galeriji fotografija.

Također, na ovom videu je vrhunac navijačkoga raspoloženja na ovogodišnjim igrama:

Tko financira. EU dakako (ali sitno), grad koji ugošćuje (ali sitno), i kojekakve privatne firme. Iz popisa na kojem se između ostaloga nalaze marine, pretovarne luke, komunalne službe i agencija za naplatu potraživanja (ništa protiv nikoga od njih, sve lijepi poslovi) očito je da su i privatne donacije sitne. Zaboga, hrana i piće nisu džabe na tulumu! Ekipa bazirana u Sloveniji koja vodi kolo možda ima velike planove, ali ovogodišnje 2. organizirane Europske sveučilišne igre očito nisu imale novca na bacanje. Niti jedan most, niti jedan stadion, niti jedan studentski dom…

S druge strane, što se planira za 2016. u Hrvatskoj?

najveće sportsko natjecanje ikada održano u Hrvatskoj, veće od Univerzijade 1987. i Mediteranskih igara u Splitu 1979

gradska uprava, predvođena Bandićem, dala je izniman značaj. Težak više od 1,5 milijardi kuna

Na maksimirskom stadionu, naime, očekuje se i samo otvaranje europske Univerzijade, a iznos od 250 milijuna kuna

10.000 kuna samo za dizajn nove maskote

Druže Tito mitisekunemo!

Druže Tito mi ti se kunemo

Imaju li obvezni mirovinski fondovi u Hrvatskoj budućnost? (2)

sada znamo da nemaju

 

Poslovni.hr je jučer kasno navečer izbacio članak naslovljen Mirovinci žele Petrokemiju, ali uz novi ugovor o plinu u kojem piše

Međutim, prema saznanjima Poslovnog dnevnika iz izvora bliskih Petrokemiji, fondovi su vrlo nezainteresirani za sudjelovanje u novoj dokapitalizaciji, a nikakvi službeni kontakti po tom pitanju još nisu napravljeni.

ali prije toga još u članku piše

ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak planira novu dokapitalizaciju u suradnji s mirovinskim fondovima

.

 

U prijevodu, čak ni mirovinci više ne žele Petrokemiju, ali će ipak ubacit u nju dobar dio imovine svojih članova. Jednako kao što su u INU. Hrvatske autoceste? Bilo koja bankrotirana državna kompanija ili državni projekt koji može samo izgubit novce?

Kada god negdje treba spaliti nešto novca, Vlada.hr mjerka mirovinske fondove.

 

Bio sam u krivu, i bio sam naivan. Ovdje se recimo vidi da sam vjerovao da je moguće da će mirovinski fondovi biti nacionalizirani, ili će možda jedva nekako preživjeti držeći većinu imovine u državnim obveznicama.

Vlada.hr je otkrila treći put. Umjesto da troši novac iz proračuna na svoje kvazi projekte, ili da transparentno nacionalizira mirovinske fondove, umjesto toga pljačka ostatke imovine unutra gurajući je u svoje kvazi projekte (ne)formalnim političkim pritiscima.

 

A na kraju balade, zar nije sasvim svejedno da li će država nacionalizirati mirovinske fondove, ili će ih opljačkati posredno? Kada još uzmemo u obzira da će se ministarstvo umirovljenika se pobrinuti da iz tekućih prihoda proračuna dodatno subvencionira mirovine onih koji nisu u mirovinskim fondovima (ali ne i onih koji jesu unutra), koja je na kraju poanta svega?

Kruha i igara, provizija i slobodnije ruke ministrima za razbacivanje tuđim novcem. To je otprilike to.