Država će dokapitalizirati Podravku

horror, horror

 

Istina je, dobro čitate, država će dokapitalizirati vreću bez dna zvanu Podravka:

Izdaje se 1,7 milijuna novih dionica po cijeni od 300 kuna, koja odgovara tržišnoj cijeni koja se tijekom srijede kretala oko 303 kune. Država je odlučila da će sudjelovati s otprilike 108 milijuna kuna kako bi zadržala kontrolni paket dionica. “Nakon dokapitalizacije prodat ćemo dionice Podravke, ali po dobrim uvjetima i uz premiju”, objasnio je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Procijenio je da bi odustajanje od dokapitalizacije bila loša poslovna odluka s obzirom na to da je, prema njegovu mišljenja, u ovome trenutku dionica podcijenjena.

Tako će HZMO, koji sada posjeduje 10,61 posto dionica, uplatiti oko 44 milijuna kuna, njegov Kapitalni fond oko 23 milijuna kuna, a DUUDI 41 milijun kuna.

 

Pitam, nije li strašno kakav nam je kriminalac imbecil ministar gospodarstva?

 

Čuj ti njega, Podravka je podcjenjena? Pa nismo glupi, znamo napraviti analizu poslovanja, nije teško. Možemo početi recimo sa financijskim izvještajima ove Hrvatske svetinje gdje pak piše da je, nakon što je 2009. godine otpisala 20% svojega kapitala – izgubljeno, nestalo, otišlo u crnu rupu, povrat na kapital koji ostvaruje Podravka sljedeći:

2014 5,4%
2013 3,8%
2012 0,0%
2011 1,9%
2010 5,7%
prosjek 3,3%

 

Upamtite tu brojku, 3,3%. To je u rangu kamate koju sa nešto većim iznosom gotovine možete dobiti na oročenje u praktično svakoj banci. Ali stvari su zapravo još i luđe, a razlog tome je Belupo. Podravka je vlasnik Belupa. Belupo je na primjer, u 2013 godini zaradio 86 milijuna kuna neto. U toj istoj godini cijela Podravka, sa Belupom konsolidiranim u izvještaje, zaradila je 60 milijuna kuna neto. Stvari su luđe jer… 60 milijuna kuna je manje od 86 milijuna kuna, što implicira da je core business Podravke (ako tako nešto uopće postoji), te godine bio u minusu. Isto možemo pretpostaviti za sve godine.

Podravka ne zarađuje ništa.

A zašto? Podsjetit ću na ono što sam napisao prije dvije godine:

Podravka je kompanija kontinuirano koja trati kapital koji ima… promet je malen, a istodobno su i marže niske. Kombinirano to znači, da ta kompanija jednostavno nema strategije stvaranja dobiti.

I to ne začuđuje. To je kompanija koja je sa 3,5 miljarde kuna prihoda (niti pola milijarde eura) prisutna u fakin pola svijeta. Ne, ne šalim se. Bez prihoda Belupa to je nešto u okviru 2,6 milijardi kuna (cca trećina milijarde eura). Prodaju od Rusije do SAD-a, od Slovačke do Japana, od Bosne do Turske. Zatvaraju tvornice u Poljskoj koje ne znaju zašto su ih otvorili, a otvaraju nove u Africi za koje ne znaju zašto ih otvaraju. I ne znaju što prodaju, jer prodaju i proizvode sve, od vrećica nezdravih začina i juhe, od ribe do salame, od kiselih krastavaca i čajeva do čokolade i mineralne vode.

Ozbiljno pitam. Ima li ta kompanija neku strategiju stvaranja dobiti? Što prvenstveno prodaje, kome to prodaje, i na čemu zarađuje, na tome što može zaračunati visoke cijene ili na ekonomiji obujma?

Odgovor je bojim se očit, na ničemu. Neka dobit i povrat na uloženi kapital uopće nije ni primisao. OK je ne iskazivati gubitke jer to loše zvuči, ali dobit… Tako kapitalistički… Podravka je naime još uvijek u nekom svom socijalističkom svijetu. Može li se prodavati nekome nešto negdje, a da se na tome ne izgubi previše novca? Ako da, širi se proizvodnja. Izvoz, i uspjeh radnog naroda! Kada se previše novca ipak izgubi, ta dokapitalizirat će država.

 

Ako do sada niste shvatili, cijena od 300 kuna za dionicu Podravke je precjenjena. Realna je u rangu od cca 100 kuna. Država će je dokapitalizirati po 300 kuna.

A i tu je caka ta, Belupo možda vrijedi 100 kuna, Podravka kao takva ne vrijedi ništa. Zapravo, ima negativnu vrijednost. Obična socijalistička rupa bez dna.

Ozbiljno, pročitajte njihove izvještaje. Znate kako tamo izgleda racionalizacija poslovanja? Parsto ljudi pred mirovinu uzme otpremninu i prijavi se na mirovinsko. A onda čitaš kako to izgleda u stvarnome svijetu, gdje se jedan Microsoft u roku od godine dana riješi više od 1/5 (mlade i produktivne) radne snage i zatvara cijele dijelove poslovanja jer ne donose dobit i ne čini se da to mogu. 25.800 ljudi dobije otkaz. Idu raditi nešto pametnije. Tako nešto je nemoguće, ako ne u Hrvatskoj, onda u Podravki definitivno je.

Ili, dio kompanije koji proizvodi mineralne vode i pića i štogod samo cijelo vrijeme gubi novac i ide ga se riješiti. Oglasi se prodaja. Nitko neće kupiti. Godinama. Zatvara se i rješavaju se gubici? Ne kada je u pitanju Podravka. I dalje je tu, gubi novac i čeka se kupac.

 

Dodatak:

Jeste li upamtili onu broju od 3,3%? Evo u čemu je caka. Nakon što država pokloni Podravki iz mirovinskih i inih fondova pokloni 100 milijuna kuna, ako uprava sve ne potroši na kupnju precijenjenih električnih automobila kojima će dokazivati da je chic i urbana, Podravka tim novcem namjerava kupiti slovensku kompaniju Žito. A caka je ta da je 3,3% otprilike prosječni povrat na kapital i slovenskog Žita.

Štoviše, Žito je kompanija i u drugim aspektima zastrašujuće slična Podravki. Posluju u cijelom svijetu (tj. ne znaju gdje posluju) i prodaju sve od špageta do začina i čokolada (tj. ne znaju što prodaju). Siguran sam da je neki pametan član uprave Podravke, dok je isprobavao sjedalo svojega novoga električnoga automobila koji će inače uglavnom nekorišten stajati na parkiralištu, sve to lijepo zamislio kao inegraciju i sinergiju distribucije i brandova i štogod, no iako to možda lijepo zvuči dok na faksu polažeš ispit, stvar je u tome…

ta ideja je glupa.

Osim što će Podravka zacjelo debelo preplatiti Žito, jedina stvar koju time dobiva su dodaci u već sada pregolemi portfelj beskorisnih brandova do kojima nikome nije stalo, drugu vrstu čaja koju pokušava prodati na moldavskom tržištu i pokoju tvornicu koju treba zatvoriti jer je realno nerentabilna.

Oglasi

Mit o lopovskoj pretvorbi i privatizaciji, opet

laži i medijske laži

 

Evo nas opet. Prethodni post je ovdje, a trenutni povod je post domaćeg poznatog (kvazi) libertarijanca koji se nalazi ovdje, a umjesto da propitkujem da li je tip stvarno liberatarijanac ili lamentiram kako u osnovi sve više i više s visoka gledam na libertarijance, prijeđimo na poantu. Goran Vojković tako u postu koji ionako nisam shvatio, naravno, piše o nekakvoj lopovskoj pretvorbi da pokupi koji lajk svojih čitatelja.

Laž. Ponovimo opet, privatizacija u Hrvatskoj je provedena bolje bar u načelu, a načelo je bilo da svi za dionice koje dobe moraju nešto platiti. U mnogim tranzicijskim zemljama nije bilo tako! Da, hrpa dionica je svejedno poklonjena i dana ispod cijene i radnicima i kojekakvim komunističkim aparatčikima menadžerima, no sve u svemu, u načelu, ta privatizacija koja je provedena, provedena je usporedivo bolje nego u ostalim tranzicijskim gospodarstvima.

Ponavaljam svoj zaključak:

Ono što je stvarno negativno u toj privatizaciji da nije provedena dovoljno brzo. Da nije privatizirano dovoljno stvari. Da privatizaciju nije slijedila dovoljna liberalizacija tržišta rada i ekonomije općenito, što i predstavlja najveći kamen spoticanja hrvatskog gospodarstva danas.

 

A sada, analizirajmo malo popularne laži koje su temelj za te druge laži. Izvjesna Mašenka Bačić piše tako članak KAKO JE PROPALA SLOBODNA DALMACIJA u kojem lijepo sumira priglupi pogled koji domaća ljevica ima na privatizaciju. Pa tako kaže:

U svojoj povijesti list je privatiziran tri puta. Prvi put 1990. godine po tadašnjem “Markovićevom modelu”, slično kao kasnije Novi list ili Tvornica duhana Rovinj. Po odredbama Zakona o poduzećima i Zakona o društvenom kapitalu iz SFRJ osnovano je dioničko društvo… Zaposlenici su dobili u vlasništvo 64 posto dionica koje su počeli otplaćivati. No za razliku od posljednja dva primjera, privatizacija u Slobodnoj je poništena. … najavio ono što će se dalje događati: “Zaustavili smo njihovu nakanu da po jugoslavenskim propisima obave pretvorbu i dovest ćemo tamo upravni odbor”. …

Naime, predsjednik tadašnje Agencije za razvoj i restrukturiranje Zlatko Mateša poništio je pretvorbu, a hrvatska vlast je tražila da se ona provede po novim hrvatskim zakonima. Slobodna Dalmacija – Novine d.d. procijenjena je na 10.400.000 tadašnjih DEM. Radnici su trebali i po ovom modelu dobiti 50 posto vlasništva no Mateša je, kako će kasnije objašnjavati Udruga polagatelja prava na dionice Slobodne Dalmacije, nagovorio Splitsku, Privrednu i Dubrovačku banku da aktiviraju zaboravljena potraživanja iz bivše države vrijedna tadašnjih 4.600.000 DEM. … Zbog tog “zaboravljenog” i nevažećeg duga bankama je pripalo 42 posto dionica, a radnicima 25. Sindikat novinara i grafičara je na takvo rješenje kasnije u veljači 1993. godine pokrenuo upravni spor.

OK. Kužimo poantu priče? Da je po komunističkom zakonu privatizirana Slobodna Dalmacija = da su je radnici dobili na upravu zato… zato što su radnici i oni znaju je.emu!, cvijeće bi cvalo, sunce bi sjalo, Tuđman bi se okretao u grobu… Eh, da su je samo radnici dobili na upravu. Inače, jel, Kutle koji izvlači lovu iz kompanije i troši je na sebe.

Istina, ne znamo što bi bilo kada bi bilo, ni imamo par primjera što je bilo kada je bilo.

Gore spomenuti Novi List? Da, u konačnici, bankrot, pljačka dobavljača u predstečajnoj nagodbi, radnici polako lete.

 

Ili, idemo još bolje. Nije privatizacija po Markovićevom modelu, ali je medij, i je radničko dioničarstvo… Sjeća li se radija 101? Onoga istoga zbog kojeg su zagrebačka fukara i američki veleposlanik organizirali prosvjede protiv strašnog Tuđmana?

Radio 101 u vlasništvu je 78 novinara i ostalih djelatnika koji su ga osnovali još 1984. godine kao “Omladinski radio”, službeni radio Saveza socijalističke omladine općine Trešnjevka, a koji su udjele platili prema procjeni Trgovačkog suda iz 1996. godine, po kojoj je Radio procijenjen na 2,5 milijuna kuna. Tada je kao vlasnik 25 posto udjela upisan i grad Zagreb.

Ima li boljeg primjera? Radnici vlasnici. Svi socijalistički omladinci, mora da im je stalo do radnika. Prisvajaju dio imovine grada Zagreba, i još izvuku da će im grad biti jedan vlasnik iz kojega po potrebi mogu izvlačiti lovu. Ne zaboravimo ni kako se radio scena u RH (recimo, iz 3% RTV pristojbe koje nekakav fond dila raznim radijima kako mu se svidi (30-40 milijuna kuna godišnje 2012.), subvencije od strane lokalne (samo)uprave, oglašavanje ministarstava i sl.) Ne, ozbiljno, ni Radnička fronta ne bi poželjnije sklopila taj sustav.

I što se dogodilo?

Ista je Uprava vodila radio 12 godina… Rad Uprave je pratio i jednako dugovječni Nadzorni odbor  potpisujući iz godine u godinu pozitivna izvješća. Grad je iz vlasništva izašao tek 2008. godine…

… u Gajevoj  se lagodno i bezbrižno živjelo. Zaposlenici nekih drugih radijskih redakcija su otvoreno zavidjeli “stojediničarima” koji prate besmislene događaje na luksuznim lokacijama, voze automobile na leasing i mimo svih pravila struke vode marketinge unutar svojih redakcija. U pojedinim godinama se na reprezentaciju trošilo čak 650 tisuća kuna. Snimali su se filmovi o veličini Radija 101, organizirale raskošne izložbe, izdavale monografije i tiskali novinski specijali. Bivši i sadašnji zaposlenici priznaju da su uz redovne plaće primali i honorare “na ruke”, a režim dolaska i odlaska s posla ih nije nikad pretjerano zabrinjavao.

… Automobili su ulazili i izlazili s Radija kao na traci, godišnji odmori su se također koristili za trošenje novaca svih zaposlenika i suvlasnika. Na taj način, ali ne samo na taj način, na radiju je ‘oprano’ više od 20 milijuna kuna”

Nova Uprava je objavila da je zatekla dugove veće od 15 milijuna kuna, od čega je više od 8 milijuna na ime neuplaćenog doprinosa za zaposlenike i poreza na dodanu vrijednost. Kumulativni gubitak je bio na visini 19 milijuna kuna.

Naime, velik dio potraživanja prema Radiju 101 je bio nepostojeći, a puno transakcija uopće nije knjigovodstveno provedeno, tvrdila je nova Uprava objašnjavajući da se usprkos velikim materijalnim troškovima pokazalo da tvrtka uopće nema stvarne imovine.

Eto, to se dogodilo. Mislim, da li može bolje kada radnici socijalisti nemaju dovoljno pristojnosti da sebi uplate doprinose na minimalnu plaću, nego si umjesto toga sve što mogu izvlače u kešu? Teško, stvarno teško.

Ne sjećam se ni da je država pokušala nekoga od njih poslati u zatvor? Doduše, to je možda i logično? Pa tko bi onda kritizirao privatizaciju?

Nevolje u paklu

HPB je odavno trebalo privatizirati, a umjesto toga će je dokapitalizirati… država

Nije montaža, i nije šala, ovo stvarno je izvadak iz nedavne reklamne kampanje HPB-a gdje su Hrvati opsjednuti domaćom bankom - nakon islamskog i etičkog bankarstva, u Hrvatskoj imamo i prvu sotonističku banku

Nije montaža, i nije šala, ovo stvarno je izvadak iz nedavne reklamne kampanje Hrvatske poštanske banke, gdje su Hrvati demonski opsjednuti domaćom bankom – nakon najavljenog islamskog i khm etičkog bankarstva, u Hrvatskoj imamo i prvu sotonističku banku

Ah, gdje početi?

Sjeća li se tko je i zašto odbio prodati HPB Erste banci? Govorim dakako o tako mi Tita pošten sam i uvodim red Slavko Linić, pa nam je tako 12. prosinca 2013. godine (prije jedva godinu dana i dva mjeseca) bilo rečeno sljedeće:

…izvijestio je da je ESB jedini podnio obvezujuću ponudu, dok je OTP banka, koja je također bila podnijela neobvezujuću ponudu, odustala i nije podnijela obvezujuću ponudu. …

Pored toga 790 milijuna kuna koliko bi ESB prema svojoj ponudio platio za kupnju HPB-a, tek je 54 posto ukupne kapitaliziranosti te banke, kazao je Linić i naglasio da je cijena daleko niža od očekivane i premala za banku koja se uspjela oporaviti od gubitaka iz 2010. i 2011. godine, koja ima sve više klijenata građana i putem koje država isplaćuje većinu socijalnih transfera.

Dodao je i da to nije sve, jer je ESB ocijenio kako bi se moglo dogoditi da rezervacije koje je HPB predvidio… “Ovako mala cijena, koja bi se još mogla umanjiti, nema svrhe. Smatramo da će HPB i dalje dobro raditi i imati dobru poziciju na tržištu”, kazao je Linić, prenosi HRT.

 

Danas, 17. veljače 2015. godine smo pak saznali da

Hrvatska poštanska banka pogođena je rekordnim gubitkom. Prošlogodišnji minus HPB-a dosegao je čak 631 milijun kuna, a isključivi krivac za negativno poslovanje su vrijednosna usklađivanja i rezerviranja, učetverostručena u odnosu na 2013. (s 219 milijuna kuna na 928,2 milijuna kuna) …

Zbog iskazanog gubitka znatno je oslabila kapitalna baza HPB-a. Tako je ukupni kapital smanjen na 850 milijuna kuna, a adekvatnost kapitala pala je na 6,7 posto, što je znatno niža razina od obaveznih 12 posto. Stoga će država kao većinski vlasnik HPB-a morati hitno naći rješenje za dokapitalizaciju.

 

I to ću reći, ovi i ovakvi podaci su lažni, HPB je u goroj situaciji nego što to pokazuju financijski izvještaji. Ne, nemam dokaza, i ne pada mi na pamet trošiti vrijeme i rovariti po njihovim financijskih izvještajima, ali neke su stvari očite:

  1. kada god postoji motiv za kreativnim računovodstvom i pogrešnim iskazivanjem financijskog rezultata, računi se vode kreativno; ovdje motiva ima više – uprava želi sebe prikazat u boljem svjetlu, banku zakonski treba zatvoriti, država želi što manje uložiti u dokapitalizaciju itd.; ponavljam, nemam dokaza, ali uopće ne sumnjam da su svi troškovi koji su mogli biti prebačeni u budućnost, prebačeni u budućnost, da ni iskazane rezervacije nisu 100% onoga što je realno trebalo biti iskazano itd.
  2. znamo da je ESB već krajem 2013. godine znala koje rezervacije treba napraviti i da je zato ponudila cijenu koju je ponudila (i rekla da želi refundaciju plaćenog ako otkriju još skrivenih gubitaka, tj. uopće nisu vjerovali onome što su im dali iz HPB-a), ako je to znala ESB, znala je i uprava HPB-a, i trebala je te rezervacije napravit najkasnije još krajem 2013. godine. Nisu – dakle pouzdano znamo da su financijski izvještaji HPB-a za 2013. lažni… ovaj khm, kreativni. Kreativni je riječ.

 

Uprava HPB-a pak optimistično kaže: HPB u 2014. ostvarila rekordnu operativnu dobit; visoke rezervacije na starom portfelju uzrokovale gubitak. U prijevodu, nikad bolje Tita mi, ali da nas nisu s….li oni nepošteni drugovi prije nas… E… Šteta nažalost što za uprave javnih poduzeća u Hrvatskoj vrijedi da su poštene i sve je super dok ne dođu nove uprave, a onda je za te nove uprave sve super i pošteno i razotkrivaju se grijesi starih uprava, a onda opet dođu novi drugovi i… Kužimo se?

 

 

Ovako.

Postoje dva poblema sa državnim vlasništvom:

Prvi ukratko možemo opisati kao: Politika je dala na upravljanje dio državne imovine interesnim skupinama koji će na toj imovini parazitirati i iz zahvalnosti održavati politiku na vlasti. Nemojte me krivo razumjeti, to je problem, ali je sporedan problem.

Drugi ukratko možemo opisati kao: Politika je dala na upravljanje dio državne imovine interesnim skupinama koji će na toj imovini parazitirati i iz zahvalnosti održavati politiku na vlasti nije potpun opis. Paraziti na “društvenom” “državnom” “zajedničkom” “nacionalnom” i inom vlasništvu neizbježno uništavaju kapital sa kojega se hrane, i nakon toga traže od politike da taj kapital obnavlja. Najveći problem sa postojanjem državnog kapitala je što se taj kapital kontinuirano mora obnavljati iz poreza i zaduživanja. Privatno društvo ga kontinuirano mora obnavljati.

 

Ne pričam samo o HPB-u. Navedeno vrijedi za bilo koji oblik imovine koji država posjeduje.

Evo, ponavljam svoj primjer iz jednoga starijega posta:

Na HACovim stranicama mogu se naći njihovi financijske izvještaje i plan poslovanja … PLAN RAČUNA DOBITI I GUBITKA HAC-a (konsolidirano) I PLAN PRIHODA I RASHODA JAVNOG DOBRA … iz njih izbaci hrpa financijskih stavki i proračunske dotacije. Tako onda dolaziš da je u 2013. godini

cca 1,5 milijardi kuna prihoda
cca 0,7 milijardi kuna rashoda prije amortizacije – zbog te se brojke vole hvalit da cestarine više nego pokrivaju održavanje i oni pozitivno posluju i štogod

cca 1,4 milijardi kuna amortizacije i ispravka vrijednosti

recimo da se amortizacija obračunava realno.

To znači da HAC bez proračunskih dotacija od subvencija i prije financijskih prihoda i rashoda ostvaruje minus od 0,6 milijardi kuna godišnje. …

Pola milijarde + kuna godišnje nestaje u crnoj rupi samo kroz HAC. U dugome roku raspoređeno kroz vrijeme to je jednako kao da godišnje u crnoj rupi nestaje 12,5 od 900 kilometara autocesta kojima upravlja HAC.

 

Što želim reći?

Bilo je bolje prodati Hrvatsku poštansku banku za 1 kunu, nego je dvije godine kasnije dokapitalizirati sa milijardom kuna.

i

Bolje je prodati sve autoceste za 1 kunu ako treba, nego ih za koje desetljeće kada se počnu raspadati (hint, amortizacija) obnavljati državnim novcem.

i

Bolje je prodat Croatia Airlines za 1 kunu ako treba, poklonit ako treba, raspustit ako treba, nego ubaciti makar jednu kunu u Croatia Airlines, nego odašiljat lažne informacije u medije da nikada nije bolje, restrukturiranje funkcionira i strateški kupac samo što nije, a dok se zapravo ništa ne događa prihodi manji i gubici veći nego prethodnih godina.

i

Privatiziraj sve, po bilo kojoj cijeni, samo privatiziraj.

Dok bi pametniji šutio, ministarstvo financija lupeta

slučaj Prpić, PDV

 

Danas je “odjeknula” vijest o odlasku Hrvoja Prpića iz Hrvatske nakon okršaja sa poreznom upravom. Prpić tvdi da mu porezna uprava nije dala pravo odbitka PDV-a jer

na račune našeg dizajnera da su neispravni jer kako on kaže nemaju JMBG (imaju OIB i zakon kaže da je dovoljan OIB, ali on je rekao da moraju imati i JMBG). Na našu izjavu da je to glupost i da što to radi odgovorio nam je “Znam, ali ja moram nešto naći. Gledajte, vi se žalite na presudu, a ja se neću žaliti na žalbu pa ćete to riješiti na sudu.”

… Danas stiže rješenje suda u kojem kažu da se žalba odbija i da PDV koji je dizajner UPLATIO u proračun ostaje u proračunu, ali da ga mi ne možemo koristiti jer dizajner nije ispravno napisao račun.

Ministarstvo financija se na to oglasilo priopćenje u kojem tvrdi da je situacija dijametralno suprotna, naime

“Nadzorom i provjerom računa kod navedenog poreznog obveznika utvrđeno je da računi ne sadrže sve elemente propisane člankom 15. stavkom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (ime i osobni identifikacijski broj poduzetnika koji je obavio uslugu) te je na istima bio iskazan matični broj obrta, umjesto obaveznog identifikacijskog broja.

Prva i očita stvar za primjetiti je da neovisno o tome tko je ovdje konkretno u pravu, da li je na računu stajao OIB, MBS, JMBG ili nešto sasvim treće, Ministarstvo financija radi gluposti i maltretira ljude iz čiste pokvarenosti i objesti.

Nije bitno kakvi glupi broj piše na računu, niti glupi brojevi stoje u zakonu zato da bi računi sadržavali glupe brojeve. Bitna je suština, a suština je ta da se uplati PDV, i da se kontrolom može utvrditi tko ga je uplatio. Je li suština zadovoljena? Ako je, o čemu onda pričamo?

 

No evo twista.

Člankom 15. stavkom 3. Zakona o PDV-u nije propisano stavljanje OIB-a na račune.

Propisano je Zakonom o PDV-u čl. 79. st.1, i propisano je kroz Zakon o osobnom identifikacijskom broju čl. 6 st. 1.

Članak 15. st 3. odnosi se na stari Zakon o PDV-u koji je bio na snazi zaključno s 30/06/2013 godine i u njemu je od izmjene 87/09 do prestanka primjene zakona s 30/06/2013 godine u čl. 15, st. 3 stajalo da račun mora sadržavati i OIB.

Ne stoji već gotovo 7 mjeseci.

 

Pošto je gore navedno očitovanje Ministarstva financija prijestup jednako težak, ako ne i teži od onoga dobavljača gospodina Prpića (Ministarstvo financija naime za razliku od navedenog dobavljača blati ugled RH), možemo li molim lijepo radi istoga dobiti:

  1. otkaz osobi koja je sastavila priopćenje;
  2. otkaz osobi koja ga je potpisala;
  3. otkaz ministru financija.

Ako mislite da je to glupo, da taj pogrešno navedeni članak ništa ne znači, da je u pitanju samo nevina pogreška, e pa, onda se vi jednostavno ne zalažete za uvođenje reda.

(Ne)Loša korupcija

i što radi USKOK

 

Da li je korupcija uopće loša stvar? Pa…

Teško pitanje. Na usporedbama ima jedan zanimljiv post na temu. Ja bih osobno pak stvari postavio ovako:

  • korupcija može biti loša – rođak je inspektor i pomogne mu se sa novim… biciklom da u prodavaonici konkurenta pronađe bocu cuge s koje se prije par mjeseci odlijepila trošarinska markica i zatvori konkurenta na par mjeseci.
  • korupcija može biti dobra – rođak je inspektor i pomogne mu se sa novim… biciklom da u našoj prodavaonici ne primjeti da pećnica je za pizzu stara i ne odgovara standardima, iako svejedno peče pizzu, pa da nas se ne zatvori.

 

Ovisi o kontekstu. Korupcija može biti loša, ali korupcija može biti i dobra.

 

To budi rečeno, jučer smo izbombardirani sa viješću da se USKOK dohvatio cijelog Zemljišno-knjižnog odjela šibenskog Općinskog suda

zbog davanja i primanja mita, davanja mita za trgovanje utjecajem, zlouporabe položaja i ovlasti, te zbog te poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti. Istraga je otvorena protiv ukupno sedam osoba u dobi od 39, 42, 47, 21, 53 i 68 godina.

Krivi(e) su jer

su prvookrivljenica, službenica Ureda za katastar u Šibeniku, i drugookrivljenica, zamjenica voditeljice Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku, od svibnja 2013. do 16. siječnja 2014. ostalim okrivljenicima za novčane i druge naknade, u više navrata omogućile da im se žurno i preko reda riješe predmeti u Uredu za katastar i upisi u zemljišne knjige. Trećeokrivljenica, voditeljica Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku, na traženje četvrtookrivljenice, žurno i preko reda omogućila je donošenje potrebnih rješenja, bez obzira na neuredne i nepotpune prijedloge – istakli su iz USKOK-a.

 

Što onda misliti o toj vijesti? Jer naime, što su to okrivljene zlo napravile?

Otprilike ništa. Štoviše, njihova (dugogodišnja?) koruptivna aktivnost imala je samo pozitivne posljedice za društvo cjelini.

Zašto to kažem? Zato što procedura upisa u te zemljišne knjige očito ne uzima u obzir da je nekome taj upis hitan. Možda se mora odmah upisati da mu investicija ne stoji, a stajanjem investicije gubi dnevno pet puta više novca no što je platio upis u knjige preko reda. Možda mora prodati nekretninu da bi platio studij svojemu djetetu, ili si platio lječenje raka u inozemstvu, ili mu jednostavno treba novac iz bilo kojega razloga. A očito postoje i “klijenti” kojima se ne žuri te su voljni pričekati taj upis, žrtvovati svoje vrijeme, bez dodatnoga plaćanja.

Ono što su okrivljene ovdje napravile iz vlastitoga sebičnoga interesa je da su pomogle svojim sugrađanima u ostvarenju njihovih potreba. Pomogle su funkcioniranju ekonomskog sustava tako što su uzele u obzir različite vremenske preferencije svojih sugrađana. I ne samo to, nego su naplatom mita uzele u obzir te njihove ekonomske kalkulacije te alocirale svoje radno vrijeme ka maksimalizaciji ekonomskog blagostanja društva.

A USKOK ih je radi toga izbacio sa radnoga mjesta i takve radnje nadalje spriječio.

 

A nije u pitanju samo ovaj slučaj! Da li Vam se ikada učinilo da se USKOK, čak i ako nije ovako štetan, bavi potpunim glupostima? Prodavanje ocjena na fakultetu? Korupcija u zdravstvu? Redovito dojavljivanje povjerljivih podatka o početku i dovršetku provođenja policijskih akcija individuama koje organiziraju pružanje seksualnih usluga? Tzv. lihvarski ugovori? Molim vas lijepo, kakve su to gluposti?

Nadalje, čak i kada se bavi potencijalno stvarnom štetom koju prouzročuje politika, bavi se njome samo ako je to politički oportuno. USKOK se ne bavi Sanaderom dok Sanader nije na podu i nije dovoljeno šutirati ga nogom u bubrege. USKOK se ne bavi JPP-om i Šegonom jer Linić nije na podu i nije dovoljeno šutirati ga nogom u bubrege.

Sve je to marketing, i više manje služi jedino tome da USKOK postoji.

USKOK, bar u ovome obliku, treba ukinuti.