Koliko para toliko muzike

rade ih bolje nego nekada, potrošački pokret kao još jedno čedo socijalizma, (ne)racionalnost potrošača

 

Slučajno sam ranije danas pogledao Potrošački kod, i sada sam naravno ljut. Ne toliko zbog toga što je taj “potrošački” pokret zloćudna nakupnina socijalista*, već zato koliko im je propaganda uvredljivo glupa.

Drugim riječima, danas je opet zaključeno, po tko zna koji put, da zli kapitalisti namjerno rade loše proizvode, koji će se naravno pokvariti odmah po isteku garantnoga roka, ako garantni rok uopće postoji, koje se usto ne isplati popravljati, pa se tako oštećuju potrošače mase. Stvarno?

Evo, da dokažem da nije tako, otišao sam na stranice jedne trgovine tehničke opreme i sastavio sljedeću slikovnicu:

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

 

Molim ekipu iz Potrošačke fronte da mi objasni u čemu je šema? Mislim, ozbiljno, imamo jedan te isti proizvod, električnu grijalicu snage do 2000 W, koja se prodaje po:

  • 99 kn;
  • 5 puta više;
  • 10 puta više.

Odgovor je vjerujem očit čak i djeci. Iskreno sam uvjeren da bi čak i dvogodišnje dijete gledajući tu slikovnicu bilo u stanju zaključiti u čemu je šema. Dvogodišnje dijete upire prstom u prvu sličicu i mumlja: “Sra..e”. Kako slatko!

 

Stvar jasno nije u tome da ih ne rade kao prije. Rade ih zapravo čak i puno bolje nego prije. Iskreno sam uvjeren da prije pedeset godina nije postojalo ništa tako kvalitetno, lijepo i jeftino kao DE LONGHI HCX91020E konvektorska grijalica (slika broj 3) te da će ista ako je kupite trajati dulje nego što je trajala grijalica proizvedena 1964. godine. Bilo koja, proizvedena bilo gdje u svijetu.

I u čemu je onda problem?

Zar je problem stvarno u tome što više ne živimo u svijetu ograničene (ograničenije) ponude proizvoda, pa danas uz grijalicu od 1.000 kuna možemo kupiti i onu za 500 kuna, i onu za 100 kuna. Što imamo izbor

  • niska cijena + niska kvaliteta i rok trajanja;
  • srednja cijena + srednja kvaliteta i rok trajanja;
  • visoka cijena + visoka kvaliteta i rok trajanja?

 

Nije problem, zar ne?

Evo i jednoga priznanja. Ja sam prije tri mjeseca kupio električnu grijalicu… za 99 kuna. A zašto sam to napravio? Tim više što sam znao da će se pokvariti u najkraćem moguće roku?

Imao sam nekih problema sa radijatorom pa sam je kupio kao nadopunu radijatoru, s time da sam znao da mi treba na kratki rok do se radijator ne popravi. A još sam i dodatno znao da se uskoro selim, i stvarno, trebalo mi je samo nešto na kratki rok. Što bih ja sa divnom DE LONGHI HCX91020E kada se uskoro budem selio?** Dajte ozbiljno?

 

Time dolazim i do poante ovoga posta. Sasvim je racionalno za potrošače da često, ako ne i u većini slučajeva, kupuju robu loše kvalitete. Evo nekih mogućih razloga:

  • treba im na kratki rok rok, možda čak i za jednokratnu upotrebu;
  • ili ne žele taj komad pokućstva/televizor/mobitel gledati cijeloga života;
  • ili im treba na duži vremenski rok, ali će je rijetko koristiti pa nema trošenja;
  • prenosivost – i to ne samo prikazanih grijalice, recimo i ormar od iverice je puno lakše raskopati i preseliti nego ormar od punoga drveta;
  • preference – neki neće, a neki nemaju novca za na primjer, kupovanje grijalice od 1.000 kuna. Nekima bi to značilo razliku između biti na toplome ili jesti.

 

Često je racionalno kupovati jeftinu i nekvalitetnu robu, i potrošači se tako i ponašaju.

Ali nije racionalno očekivati od jeftine i nekvalitetne robe karakteristike skupe i kvalitetne robe. 

 

Dok je to samo po sebi očito, Potrošačka fronta misli drugačije. Kakva rješenja nude, i za što možemo očekivati da će se zalagati? Jasno je. Državne intervencije. Standarde kvalitete. Obavezne garancije. 2 godine. 5 godina. 10 godina? Štogod.***

Ukratko, istiskivanje kombinacije niska cijena + niska kvaliteta i rok trajanja sa tržišta i ukidanje izbora potrošačima.

HTV treba ukinuti…

 

* stvarno, za potrebe socijalista u 21. stoljeću potrošač ono što je u 19. i 20. stoljeću bio radnik; ideologija je ista, argumentacija je jednako priglupa i lako opovrgljiva, a samo je nevina žrtva u narativu danas potrošač umjesto radnika; to je ujedno i dokaz koliko je Mato Kapović zaostao, dok njegove inteligentnije kolege danas osnivaju Potrošačke fronte, on je još uvijek na nekakvim Radničkim frontama

** ista grijalica marke Vivax još uvijek radi, iako je napola potrgana i dajem joj još maksimalno nekoliko tjedana života; za koji tjedan seli u smeće, a ja sam i dalje sam zadovoljan sa uloženo/dobiveno.

*** povlačim paralelu opet; dok se radnički pokret zalagao za isključenje najmanje poduktivnih sa tržišta rada i osiromašivanje radnika, potrošači pokret se zalaže za isključenje najjeftinijih proizvoda sa tržišta i osiromašivanje potrošača

Aplikacije vs. web aplikacije

drugačiji pogled na stvari

 

QWERTY (QWERTZ) vs. Dvorak

 

Zadnjih desetak godina (koje godine se je točno pojavio gmail?) svima je očito, i čini se da to ima neku određenu težinu, da je budućnost u web aplikacijama. Naposljetku, svi mi sve više aplikacija koje koristimo, koristimo kroz preglednik interneta. Počelo je sa mailom, nastavilo se sa kojekakvim aplikacijama za specifične obrade (recimo, fotografija), a tu su se pojavili i čini se da se nekako počinju koristit čak i puni uredski paketi i što sve ne. Google koji je predvodnik trenda je napravio cijeli operativni sustav koji služi jedino izvođenju web aplikacija, a čak i domaća državna uprava slijedi trend kroz nekakve e-porezne i sl. Trend se čini nezaustavljivim.

Osim kod Applea i iPhone-a, i svih koji ih kopiraju.

 

Otuda ta ideja koju sam jučer pročitao, a sažetak je sljedeći. Sve gore navedeno, sav taj trend, ustvari je posljedica samo Microsoftova samozadovoljstva. Web aplikacije su smeće. Java je smeće. HTML X je smeće. Cloud je smeće. Ne samo da su aplikacije koje se lokalno izvode bolje i efikasnije, nego ih i samo tržište preferira. Cijeli ovaj trend posljedica je samo toga što je Microsoft, zadovoljan tržišnom penetracijom Windowsa, zaustavio njihov razvoj. Elementi sučelja i alati za razvoj, centralni repozitoriji aplikacija i sve što ide uz to, kasne skoro desetljeće. Ne samo to, nego su i Windowsi namjerno ograničavani u korist Xboxa i inih igračaka.

Ali kada je konkurencija ažurna, lokalno izvodive aplikacije jednostavno dominiraju nad web aplikacijama. Internet promet na mobitelima (čitaj: Apple, nešto manje Google) generiraju lokalno izvođene aplikacije povezane na internet, ne web aplikacije ili surfanje.

 

Pretpostavimo da je to točno. Što reći?

  1. regulacija konkurencije očito je besmislena iz dodatnih razloga. Ne samo da je reguliranje Microsofta u 90tim uspjelo previdjeti da je PC samo jedna vrsta računala (odnosno, to će postati), već je i cijeli taj pogled (koja vrsta računala i koji operativni sustav) previše uzak. Onoga trenutka kada je Microsoft počeo izbacivat sub par proizvode, iako nitko nije mogao odmah napraviti konkurenta koji će preuzeti tržište, Microsoft je jednostavno zaobiđen, koncept operativnog sustava kao takvoga je jednostavno zaobiđen, uporabom sljedeće najbolje alternative – web aplikacija.
  2. Microsoft će uočavanjem te konkurencije popraviti svoj proizvod (što je upitno, jer su tu konkurenciju uočili još prije izlaska Viste i najavili svoju posvećenost desktop iskustvu kao najboljoj platformi i najboljem korisničkom iskustvu i što sve ne). Ili će konkurencija skinuti Microsoft sa trona. No u svakome slučaju, možemo očekivati da ćemo za desetljeće svoje internet bankarstvo na PC-u koristiti kroz aplikaciju koju ćemo preuzeti iz nekakvog store-a, umjesto da konstantno radimo update jave i uživamo u čarima skalabilnog mobilnog bankarstva koje se može koristiti na bilo kojoj platformi i na ni jednoj ne radi kako bi trebalo.

 

Vjerujem da ćemo, ako je ovo gore navedeno sve točno, nekakve e-porezne i dalje koristiti putem web aplikacija, no to je ipak tako sporedna stvar.