O onda kada mi je Peter Schiff zamijenio Renatu Sopek

+ The New Normal & The New New Normal

 

Neki dan Tko je John Galt prenio je članak s bloga Jeffa Bezosa koji si nisam dao truda pročitati, ne samo zato što je to članak s bloga Jeffa Bezosa, već i zato što sam već znao što unutra piše. Ili kako kaže Galt:

Bruto domaći proizvod nikada nije bio savršeno mjerilo životnog standarda, ali pogotovo sada u informacijsko doba tu dolazi do izražaja zanemarivanje koristi za potrošače od brojnih besplatnih ili gotovo besplatnih digitalnih dobara konzumiranih online, koje većina ljudi s pristupom internetu koristi svakodnevno (npr. e-mail, Google, YouTube, Wikipedia, Facebook, itd.). Fenomen koji se u literaturi naziva digitalnom tamnom materijom.

Na taj način službene statistike neće dovoljno dobro odražavati stvarne razine ekonomskog blagostanja u zemlji…

 

Prevest ću vam to: Tehnoška promjena (funkcija dugoročnog rasta gospodarstva, što više tehnološke promjene, više gospodarskog rasta) toliko je porasla da BDP jednostavno više ne može rasti brzo kao prije. Ili, u ovoj iteraciji apologizma, rast koji se događa se, zgodno, ne može mjeriti.

 

Evo jedne zanimljive analogije:

Zamislite da ste u 19. stoljeću, postoje ekonomske statistike, u vaš grad se uvede javna rasvjeta i odjednom vi počnete čitati ekonomiste koji upozoravaju kako je pred nama nova normala niskih stopa gospodarskog rasta.

Bruto domaći proizvod nikada nije bio savršeno mjerilo životnog standarda, ali pogotovo sada u doba javne rasvjete tu dolazi do izražaja zanemarivanje koristi za potrošače od brojnih besplatnih ili gotovo besplatnih električnih dobara. Potrošnja električne energije i održavanje javne rasvjete koji ulaze ulaze u BDP jednostavno zanemaruje koristi za životni standard koji dolazi s javnom rasvjetom, ne samo da BDP neće mjeriti konzumnu vrijednost zadovoljstva šetnja noću, nego će i kriminal pasti i sigurnost porasti što će opet dovesti do kojekakvih ušteda itd. Fenomen koji se u literaturi naziva svjetlosnom tamnom materijom.

Na taj način službene statistike neće dovoljno dobro odražavati stvarne razine ekonomskog blagostanja u zemlji…

Ozbiljno pitam, da li bi vi popušili tu priču?

 

Nemojte me krivo shvatiti, statistika stvarno je upitna interpretacija podataka upitne kvalitete, BDP nije savršeno mjerilo ekonomskog blagostanja i na uključuje nemjerljive eksternalije (ili bar ne bi trebao, svi pokušaji uključivanja nemjerljivih eksternalija tipa hedonizma u ekonomske izračune zapravo su pokušaji manipulacije kvalitete tih izračuna*), ali sljedeće stoji:

Koliko god BDP bio nesavršeno mjerilo ekonomskog blagostanja, i dalje je mjerilo ekonomskog blagostanja, i uopće nam nije relevantno to što se nemjerljive eksternalije možda povećavaju.

Smanjenje stopa rasta BDPa je znak da se nešto loše događa u gospodarstvu (regulacija, porezi, pomak preference od štednje prema potrošnji stanovništva određene zemlje bilo promjenom karaktera ili strukture stanovništva ili isforsiran od strane središnje banke niskim kamatnim stopama itd.), ali nije znak da smo otkrili do sada nepoznat fenomen gdje će tehološka promjena dovesti do obratnog, negativnog pritiska na rast BDPa.

Zapravo, ako išta, digitalizacija će imati efekt porasta mjerljivog BDPa jer će se akteri na tržištu ponašati efikasnije.

 

 

The New New Normal

Predviđam, u sljedećih 2-4 godine (ovisno o tome kako jako recesija udari), stope rasta gospodarstva u SADu vratit će se na prošlostoljetne trednove i vjerojatno ih premašiti. Ne mislim da će Trump biti savršen predsjednik, daleko od toga, ali daleko od toga i da će mu svaka prokleta odluka biti pogrešna.

Predviđam, prestat ćemo čitati o The New Normal. Vjerojatno ćemo i dalje čitati o anemičnoj EU.

Predviđam, po prvi puta u zadnjih sada već četvrt stoljeća realni dohodci radnika će porasti, a dohodovna nejednakost u SADu će se smanjiti. Pod uvjetom da Trump stvarno ograniči imigraciju, sagradi zid i deportira ilegalce.

Predviđam, jedan ili možda čak i oba biznisa Elona Muska će propasti.

Predviđam, globalno zagrijavanje nas neće ubiti, a ugljen će biti energija budućnosti.

 

* vezano za tehnološku promjenu i manipulaciju ekonomskih statistika pozivanjem na istu

Central Bankers Claim: Things Are Better than You Think

The Illusions of Hedonics

6 godina kasnije

Inflacijska propaganda se razmahuje

 

Dok slušam jedan od zadnjih Schiffovih podcasta prisjećam se 2008. godine. Lijepa godina. I prošlo je koliko? 6, 7 godina. Znate što to znači? Iz perspektive 2008. godine, ovo je srednji rok. Koje su posljedice tiskanja novca i trillion dollar stimulus-a? Pa ovaj, čak i po neoklasičnoj sitnezi – otprilike očekivano nikakve, samo što se ovaj puta dogodilo da su države toliko uništile svoja gospodarstva da se nisu uspjela oporaviti u srednjem roku usprkos tim tiskanjima novca i tim stimulusima. No, čini se da idemo iz lošega prema goremu, nitko se uopće ne zabrinjava oko takvih pi.darija, a propaganda koja sve to slijedi nikada nije luđa.

6 godina kasnije, inflacijska propaganda nikada nije bila u većem zamahu. Ako recimo odete na bloomberg.com i utipkate u tražilicu deflation, vidjet ćete da je u protekla tri dana objavljeno fantastičnih 29 članaka o zlima deflacije.

Dio plašenja deflacijom na bloombergu danas

Dio plašenja deflacijom na bloombergu danas

To je 10 članaka dnevno gdje se čitatelje plaši deflacijom. Tipično članak izgleda nekako ovako:

Central Banker Hero Becomes Face of Failure in Swedish Tale

… Price growth hasn’t reached that pace for almost three years. … This week, Ingves responded to Sweden’s economic plight by cutting rates to zero for the first time in the bank’s history. …

“It feels like he’s been more or less forced” to cut to zero,Michael Grahn, an analyst at Danske Bank A/S in Stockholm, said by phone. “He really would have preferred not to do this. He’s not one of the people standing on the barricades arguing that low inflation is a big problem. He’s rather standing on the other side and saying household debt is a problem.”

According to Krugman, the rate cut has come too late. … “The damage may be irreversible,” he said in his blog.

Ukratko, guvernera Švedske centralne banke se danas pljuje jer je prekasno spustio kamatne stope na 0. Krugman je iz nekoga razloga relevantan…

Razno 02/02/2014

 

o promjenama Zakona o PDV-u

Sa 01.07.2013. stupio je na snagu novi Zakon o PDV-u, usklađen s mušicama EU regulative. Kako je bilo više no dovoljno vremena za pripremiti novi zakon, a novi zakon se i je pripremao više no dovoljno vremena, bilo je za očekivati da se isti neće duže vremena mijenjati. Međutim…

Izmjene novoga zakona o PDV-u

Izmjene novoga zakona o PDV-u

U arhivi zakon.hr možemo vidjeti i stari Zakon o PDV-u. Zainteresiran, bacio sam oko…

Izmjene staroga zakona o PDV-u

Izmjene staroga zakona o PDV-u

… samo da bih vidio da i nešto manji stari rekord od tri izmjene u jednoj kalendarskog godini isto drži trenutni ministar financija. 😀

Sve izmjene staroga i novoga zakona o PDV-u

Sve izmjene staroga i novoga zakona o PDV-u

Konačni skor je jedna izmjena svakih 7,2 mjeseci iz čega proizlazi da ćemo iduću vjerojatno vidjeti najkasnije sredinom ove godine.

 

demokratski socijalizam u južnoj Americi

The Economist piše, a BusinesInsider prenosi kako je Zabava gotova za Agrentinu i Venezuelu. Između ostaloga saznajemo da je u Argentini opet moguće kupovati stranu valutu – nužno je zarađivati više od 900$ i dobiti posebnu dozvolu porezne uprave, nakon toga se smije max 20% svoje plaće položiti na devizni račun i podići za godinu dana, dok se ranije podizanje penalizira s konfiskacijom u iznosu od 20%. Cristina Fernandez de Kirchner kaže da postoje ljudi koji ih žele natjerati da opet jedu juhu, ali ovoga puta sa vilicom. Preneseno, svi koji se usude su pod sumnjom.

Eto da može i gore nego kod nas.

 

o isključivanju sa tržišta rada

KSDK ima tako dobar post na temu da mu ozbiljno zavidim. Preporučam svima koji još nisu vidjeli.

Pakovanja koja se smanjuju

o najiritantnijem ekonomskom fenomenu

 

Da li ste kada otišli do trgovačkog centra i sa uvijek iste police dohvatili… toaletni papir, odnijeli ga kući i onda shvatili da je… rola toaletnog papira manja no što bi trebala biti? A da li ste nakon toga pomislili da gubite razum ili ste zaključili da je ta rola toaletnog papira doista manja?

Ako je bilo u pitanju ono prvo, ipak ne gubite razum. Kao što je vidljivo u ovoj vijesti, proizvodi se doista (stalno) smanjuju, a da pri tome stoje jednako (ili su u ekstremnim situacijama čak i skuplji).

 

Zašto?

Smanjivanje pakovanja, promjena sastava proizvoda u vidu sastojaka niže kvalitete ili većega udjela jeftinijeg sastojka, pa čak i uvođenje novih manjih proizvoda rezultat je pritiska na cijene, u pravilu inflacije. Proizvođači pokušavaju izbjeći (velika) podizanja cijena, ili rjeđe – tom strategijom pokušavaju povećati tržišni udio, pa za novac daju manje nadajući se da kupac neće primijetiti. Sa svoje strane pak kupci “ne primjećuju” jer ih inflacija osiromašuje, nemaju novca, ili jednostavno pokušavaju jeftinije proći.

Kako pakovanja postaju sve manja, u jednome trenutku ključna masa kupaca primjećuje da… je njen toaletni papir manji od papirnatih maramica, da… njihov ajvar ima okus poput bljuvotine, štedi na… nečemu, odustaje od maloga/nekvalitetnog pakovanja i prelazi proizvođaču koji dostavlja količinu/kvalitetu kakva je prije bila standard. Standard opet postaje standard.

Okvirni prikaz u varijaciji veličine pakovanja/kvalitete robe kroz vijeme

Okvirni prikaz u varijaciji veličine pakovanja/kvalitete robe kroz vijeme

 

No to nije sve, a zato dajem primjer upaljača.

Naime, prije dvadesetak godina bila je široko dostupna više-manje jedna vrsta upaljača. Ona s obično plavom prozirnom plastikom. I u pravilu upaljač je trajao dok je u njemu bilo plina. S vremenom je kineska konkurencija uništila svu drugu, i to kako drugačije no cijenom. A ako cijenom, onda je i kvaliteta upaljača drastično pala. Jedno vrijeme nije bilo moguće kupiti upaljač koji se nije potrgao nakon kutije cigareta, a većina plina ostajala nepotrošena.

Onda je cca 7 ili 8 godina došao BIC. BIC su made in France upaljači koji su se kada su se pojavili na tržištu plaćali i do 5 puta više od kineskih konkurenata. No za razliku od kineskih konkurenata, nitko nikada nije uspio potrgati kotačić na BIC-u i kao posljedica, prosječan BIC traje nekoliko mjeseci do pola godine, odnosno sve dok u njemu ima plina. BIC je zavladao tržištem, a kineski konkurenti nestali. Nekoliko godina se uopće nije moglo kupiti upaljač koji nije proizveden u Francuskoj ili Nizozemskoj. Tek u zadnje vrijeme se uokolo opet pojavljuju, ne još šrot, no ipak malo manje kvalitetni i manje skupi upaljači od BIC-a.

 

Želim reći, i samo vrijeme ovoga ciklusa smanjenja i povratka na staro/bolje razlikuje se ovisno o vrsti robe. Kod prehrane je taj ciklus relativno kratak. Kod neke trajnije robe može doslovno potrajati desetljećima.

U čemu je fora s deflacijom?

odnosno, u čemu nije fora

 

Sa BusinessInsidera objašnjavaju nam citirajući izvjesnoga  Garya Shillinga:

Zašto se FED očtio boji deflacije? Cijene koje polako kontinuirano padaju mogu potaknuti kupce na čekanje još nižih cijena. Slijedom toga, višak kapaciteta i zaliha potiču snižavanje cijena. To samo potvrđuje početne sumnje potrošača i potiče ih da i dalje čekaju. Takva deflacijska očekivanja su djelomično odgovorna za nizak ekonomski rast u Japanu tijekom posljednja dva desetljeća. 

To je ciklus koji sam sebe potiče, i teško ga je zaustaviti.

 

Jedna od najdugovječnijih ekonomskih laži ikada opet je u modi. Deflacija je opaka, jer ako svi misle da će cijene u budućnosti padati nitko ništa neće kupovati i svi će stajući na mjestu umrijeti od gladi. Ja međutim imam nekoliko pitanja.

 

1) kako to da ljudi ipak ne umiru od gladi u periodima deflacije?

 

2) što je s mobitelima i kako se oni uklapaju u tu priču?

Očito,  nikome nikada nije isplativo kupiti mobitel. U prosjeku, ako se strpiš godinu dana, moći ćeš kupiti otprilike duplo bolji mobitel. Ako kupuješ mobitel onda, dakle, samo bacaš novac. Zamka, ciklus koji sam sebe potiče i ja ne vidim izlaza. Proizvođači mobitela mora da su u teškoj banani.

 

3) što je s potrošačkim kreditima i kako se oni uklapaju u tu priču?

Što se sve kupuje potrošačkim kreditima?

  • nekretnine;
  • automobili;
  • kućanski aparati;
  • računala;
  • mobiteli;

Ako tu uračunamo i kreditne kartice dolazimo do toga da se potrošačkim kreditima kupuju i

  • putovanja;
  • odjeća;
  • obuća;
  • hrana.

Hrana, iako bi svima očito bilo isplativije čekati godinu dana i onda kupiti nešto za pod zub.

Kamata? 5 – 65%. Na domaćim financijskim tržištima obično max dopuštena zakonska, recimo nekakvih 12%.

Zar nije očito da je jeftinije kupovati nešto bez plaćanja kamata i bez potrošačkog kredita. Ne uzeti potrošački kredit je zapravo jednako kao čekati da cijene u budućnosti padnu (nema kamate). Pa neka čak i postoji inflacija, uz dane odnose kamatnih stopa, opet je isplativije čekati da “cijene u budućnosti padnu”, odnosno, ne uzeti potrošački kredit.

Ako ćemo vjerovati uvodnome citatu, potrošački kredit je stoga nemoguć i ne postoji.

 

3) što je kamatama i kako se one uklapaju u tu priču? 

Zamislimo dva primjera gospodarstva s realnom kamatnom stopom od 2 posto.

U gospodarstvu A stopa inflacije je 2% dok je nominalna kamatna stopa 4%.

U gospodarstvu B stopa inflacije je -2% dok je nominalna kamatna stopa 0.

 

U gospodarstvu A potrošač “prosječni potrošač” danas ima 100 kuna, dok će za godinu dana imati 104 kune.

U gospodarstvu B potrošač “prosječni potrošač” danas ima 100 kuna, dok će za godinu dana imati 100 kuna.

 

Potrošač ima izbor između kupnje dobra “prosječno dobro” danas ili za godinu dana.

U gospodarstvu A cijena “prosječnog dobra” danas iznosi 100 kuna, dok će za godinu dana iznositi 102 kune.

U gospodarstvu B cijena “prosječnog dobra” danas iznosi 100 kuna, dok će za godinu dana iznositi 98 kuna.

 

Pitanje je naravno to, na koji način sama promjena razina cijena, ukoliko su uvjeti stabilni i može se predvidjeti kretanja, utječe na preferenciju potrošača za kupnjom sada ili kasnije?

Odgovor je taj da sama umjerena promjena razina cijena na (relativno) efikasnom tržištu ne objašnjava odluke o kupnji sada ili kasnije, već je odluka o kupnji sada ili kasnije ovisna zapravo o realnoj kamatnoj stopi.

Ukoliko je vremenska preferencija određenog potrošača takva da ga zadovoljava realni prinos od 2%, čeka. Ukoliko je preferencija određenog potrošača takva da ga NE zadovoljava realni prinos od 2%, kupuje odmah.

Odnos inflacije i nezaposlenosti

koji ne postoji, ali 

Google books frekvencijska analiza - učestalost ponavljanja pojmova inflacija i nezaposlenost u literaturi

Google books frekvencijska analiza – učestalost ponavljanja pojmova GDP, GNP, inflacija i nezaposlenost u literaturi

Možda postoji odnos toga koliko se o čemu priča sa monetarnim politikama centralnih banaka. Slika se (uz nešto natezanja doduše) može interpretirati na sljedeći način:

  1. ne postoji nikakva povezanost stope nezaposlenosti i količine priče o istoj;
  2. ne postoji nikakva povezanost stope inflacije i količine priče o istoj;
  3. no dok se o inflaciji priča više no što se priča o nezaposlenosti, nije da inflacije nema, no možda postoji određena tendencija usvajanja manje inflatornih monetarnih politika.

Kul… Nimalo.

Venezuela nacionalizira tvornice toaletnog papira

jep, do toga je došlo

jep, nitko nije iznenađen 

 

Kaže Business Insider:

Članica OPEC-a Venezuela ima ogromne zalihe nafte te sjedi na najvećim svjetskim dokazanim rezervama.

No napori za centralizacijom gospodarstva po uzoru na Havanu nedavno su doveli do povećanja stope inflacije od 32,9%, i nestašice toaletnog papira od 20%, prema vladinim podacima.

Čak se i bolnice suočavaju s nestašicama hrane, dok se građani redovito suočavaju s nestašicama kave, brašna, šećera i higijenskih proizvoda poput toaletnog papira.

 

Toaletnog papira, ej.

U članku ne piše, ali možemo pogađat, i pogodit ćemo:

Prije ove mjere, vlada u Venezueli je kroz kontrole cijena (uvedene radi “sprečavanja” inflacije koja se eto, pojavila sama od sebe) odredila maksimalnu cijenu toalet papira.

Velika pljačka štediša

ništa novoga…

 

U prekjučeranjoj vijesti, vecernji.hr nam prenosi stare poznate infomacije u članku naslovljenom Kamate padaju, inflacija raste – evo koliko je štednja isplativa! Ono što stoji iza naslova je, razumljivo, da štednja uopće nije isplativa.

Uz totalne nebuloze koje prosipa neki kvazi ekonomski analitičar Novotny, u članku piše sljedeće:

  1. kućanstva slijedom zdravoga razuma i reakcije na recesiju muku muče kako bi uštedjela svaku kunu,
  2. u većini EU zemalja (Njemačka) pljačka kroz inflaciju je tolika da je povrat na štednju negativan,
  3. u Hrvatskoj tangira negativnom,
  4. najviše su pogođeni mali ljudi koji štede za stare dane, tj. Ako ne želite umrijeti od gladi, morat ćete raditi do smrti – komentirao je jedan njemački analitičar.

 

Dodao bih 2 svoje misli:

  1. oporezivanje dohotka od kapitala je u domaćoj, europskoj i većem dijelu svjestske stvarnosti ogromno, i inflacijom se oporezuje gotovo sav, sav ili više od svega “nerizičnoga” dijela povrata,
  2. ovakvo stanje je ogroman poticaj misalokaciji resursa u upitne investicije, bilo same štednje u banke koje daju veće kamatne stope (rizičnije su), bilo u dionice, bilo u junk obveznice. (Ili u domaći favorit nekretnine, što onda izvjesni domaći ministar teži dodatno opljačkat.) Ovakvi primjeri otkrivaju nam kako je to velika i štetna pojava koja neminovno dovodi do suboptimalnog funkcioniranja tržištnog mehanizma, promašenih investicija i nekih postojećih i novih krahova.

Idioti protiv novčanice od 500 EUR

ili, čemu ona služi

 

Čemu služi novčanica od 500 EUR? Ne znam, ali mogu nagađati da služi obavljanju većih transakcija među pojedincima koji imaju slobodu koristiti gotovinske transakcije + preferiraju gotovinske transakcije. Ili, drugim riječima, ima više smisla i lakše je pojedine gotovinske transakcije obaviti većim novčanicama. No takvi razlozi očito nisu dovoljni nekima pa nam business.hr prenosi zahtijevanja za ukidanje te novčanice.

 

I što onda kažu idioti?

Prvo iznose argument da ta novčanica nikome ne treba. Iako očito postoje ljudi koji je koriste, neki drugi je ne koriste i zato je kao treba ukinuti. OK?

Drugo kažu da novčanicu od 500 EUR koriste kriminalci. Da, možda to je istina, novčanicu od 500 EUR koriste svi kojima je praktična, uključujući i kriminalce. No kriminalci koriste i sitnije novčanice, i bezgotovinski prijenos novca, i automobile, i računala, i oblače se, jedu. Da se hrana zabrani jer i kriminalci jedu? Naposljetku, zabranom hrane može se kriminalce izgladnit do smrti?

Treće kažu, da ljudi tu novčanicu stavljaju u čarape i tako povlače novac iz opticaja. Opstruiraju djelovanje monetarne politke i inflaciju. I tu dolazimo do pravih razloga mržnje prema novčanici od 500 EUR. Kojekakvi središnji bankari i ini, koji imaju gotovo patološki strah od štednje, misle da bi zabranom te novčanice mogli potaknuti ljude da manje štede. Jer logika je ta, znate, da u čarapu ipak može stati samo određena količina novčanica, i ljudi će ovako manje štedjeti.

Ili, ako već štede, da će taj novac staviti u kakvu banku koju oni mogu u svakome danome trenutku opljačkati.

 

Ali, treba shvatiti, sve oni to radi dobra onih koji zakonom propisano moraju koristiti njihov novac. Ako štediš, opstruiraš monetarnu politiku. Ako radi zaštite od inflacije kupiš nekretninu, pogrešno alociraš resurse i gospodaru i opstruiraš više različitih ekonomskih politika, i treba te oporezovat da to više ne radiš. Ali ako ne kupiš prvu nekretninu, opstruiraš gospodarski rast. Ako savršeno legalno koristiš gotovinu, opstruiraš porezni i ini nadzor.

Treba i idiote shvatiti.

Inflacija kune (2)

Kritika kritike – ili, meni je i dalje kriv HNB

 

Moj prethodni post iskritizirao je kolega u dužem postu, a pošto se čini se ne slažemo, evo i rebutala.

 

I.

M x V = P x Q

Količina novca x brzina kolanja = cijene x količina dobara

 

Čisto da se ne ostavi prostora sumnji, gore izražena kvantitativna teorija osnova je od koje ja polazim prilikom gledanja na novac, i vjerujem da je točna u tolikoj mjeri da predstavlja jedan od shvaćenih ekonomskih zakona.

Naravno, iako gornji izraz sliči preciznoj matematičkoj jednadžbi, on to ni u kojem slučaju nije. Gornji izraz treba promatrati kao što, na primjer, promatramo krivulje ponude i potražnje, kao izraz ekonomskog zakona, ne zakon sam.

 

II.

Jedan od načina, možda čak i glavni, na koji mainstream ekonomska znanost promatra inflaciju danas je kroz šokove ponude i potražnje. Sada, ja vjerujem da su šokovi ponude i potražnje stvarna pojava. No što to je?

Najjednostavniji primjer, i najbitniji primjer, primjer koji ih je taj smjer stvorio/popularizirao je nafta, odnosno porast cijena nafte koji se je dogodio u 1970-im godinama. Kako to funkcionira? Pretpostavimo na trenutak gospodarstvo u kojem:

  1. nema tehnološkog rasta,
  2. nema inflacije koju proizvodi središnja banka.

 

I u tom gospodarstvu nafta je i dalje izuzetno bitna. Nafta je osnovno pogonsko sredstvo, najjeftinije i istodobno na danoj tehnološkoj razini u ogromnom broju polja najučinkovitiji i najpraktičniji energent. Nafta je isto tako sirovina na kojoj se temelji proizvodnja ogromnog broja proizvoda od kozmetike, gnojiva, pesticida itd.

Što se događa ako nafte nestane? Ili je zapravo ne ni mora nestati, dovoljno je da se sposobnost vađenja smanji u odnosu na tekuće potrebe i da cijena nafte poraste, recimo s 2$ na 20$. Ono što se jasno događa da se gospodarstvo prilagođava, racionira se uporaba nafte i u određenim primjenama ulogu nafte preuzimaju drugi energenti.

Troškove prilagodbe na stranu, ti drugi energenti nisu jednako dobri poput nafte (u osnovi, njihovo je korištenje skuplje). A kao posljedica svega, kao posljedica gubitka mogućnosti korištenja te sjajne jeftine nafte, uz dane pretpostavke nakon prilagodbe output gospodarstva mora pasti na nižu razinu. Ili, imamo niži Q. No M i V su (približno isti) i stoga P mora rasti.

 

Drugim riječima, kao posljedica šoka koji nema veze s monetarnim fenomenima, output je niži, produktivnost je niža, količina novca je (približno ista), a opća razina cijena mora porasti. Opća razina cijena raste.

 

Šokovi znači jesu stvarna pojava, no pravo pitanje je, koliko su relevantni? Ako pogledamo pretpostavke ovoga modela kojim objašnjavam šokove, prva skače u oči, jer je u današnjem svijetu takvom kakav je, imamo značajnu tehnološku promjenu, a sa tom tehnološkom promjenom i ogromne pomake u produktivnosti. U zadnjih pola stoljeća produktivnost se povećala zbog računalne obrade podataka, razvoja tvorničkih robota, novih turbina za proizvodnju energije, novih hibrida, novih tehnika obrade tla i tisuću i jednog drugog tehnološkog čuda. Nije manje važan od toga i kontinuiran proces otvaranja granica i rast međunarodne trgovine koji je doveo do specijalizacije zemalja u proizvodnji i imao na produktivnost jednak utjecaj kao i sama tehnološka promjena.

Ako promatramo svijet u zadnjih 50 godina, da, cijena nafte koja je porasla od 1970-ih imala je negativan utjecaj na produktivnost i output, a time i na porast razine cijena. No kompenzacije za koje znamo da su se dogodile (ogroman porast svjetskoga outputa) više su nego kompenzirale taj negativan utjecaj i ustvari smo iskusili ogroman porast Q. To bi sugeriralo da smo na globalnoj razini trebali iskusiti i ogroman pad općih razina cijena, a što se nije dogodilo. Znamo i zašto se to nije dogodilo, a nije zbog V (malen utjecaj) nego zbog M. Odnosno zbog tiskanja novca.

 

Zaključno za ovaj dio posta, iako šokovi jesu stvaran fenomen, jednostavno nisu relevantni u široj slici. Posebno problematično postaje ako ih smatramo dovoljno relevantnima da s njima objašnjavamo porast razine cijena (što je danas uobičajena praksa mainstreama) na “dnevnoj razini”, jer ako to želimo, mi baš svaki porast cijene nekoga dobra možemo proglasiti šokom. Upravo to se danas radi s cijenama sirovina koje rastu, iako je taj rast samo posljedica monetarnih uzroka. I time greškom uzrokom inflacije proglašavamo djelovanje mehanizma, odnosno, prilagodbu cijena dobara na povećanu količinu novca u opticaju.

 

III.

Onda, da li je povećanje cijene struje uzrokovalo sadašnji porast opće razine cijena u Hrvatskoj?

IMO, povećanje cijene struje je isto prilagodba cijena na povećanu količinu novca u opticaju.

 

Da, istina je. HEP grozno posluje, imaju nedopustive gubitke u prijenosu električne energije, i svima bi nam bilo bolje da taj posao radi netko tko ga zna raditi i tko bi ga radio efikasno. Imali bi naime nižu cijenu struje.

No pitanje ovdje nije kako HEP posluje, već je pitanje da li je bilo promjena u poslovanju tijekom zadnjih X godina. Odgovor na to pitanje je, vjerujem, da nije. HEP je i prije nekoliko godina bio u komi, imao nedopustive gubitke u prijenosu električne energije i tako dalje. Nastavi niz tko želi.

Međutim, iz političkih razloga, taj HEP takav kakav je godinama je gledao porast cijena oko sebe i nije podizao cijene. Znači, palili su svoj kapital i kao nenamjernu posljedicu snosili dio troška porasta cijena prouzročen monetarnim uzrocima (čitaj: HNB). To što se to povećanje količine novca očitovalo u indeksima tek 2012. godine kada je HEP opet političkom odlukom podignuo cijene, samo je zanimljivost samoga mehanizma povećanja cijena u Hrvatskoj (brzo kreni, stani i stoj). Objašnjenje načina na koji taj mehanizam djeluje nije objašnjenje uzroka – a uzrok je HNB.

 

IV.

Istina je da kamatni kanal u Hrvatskoj ne postoji, i nije da se HNB upušta u trgovinu na tržištu novca kako bi utjecala na kamate, no opet, IMO to jednostavno nije bitno.

Kamatne stope na mjesečnoj razini na Tržištu novca Zagreb za period 2001 - 2012, izvor: Tržište novca Zagreb

Kamatne stope na mjesečnoj razini na Tržištu novca Zagreb za period 2001 – 2012, izvor: Tržište novca Zagreb

 

Tržište novca je kao što mu i ime kaže, tržište novca. Mjesto gdje se susreću ponuda i potražnja za kratkoročnom likvidnošću. Ako na njemu ne vidimo samo djelovanje HNB-a, ipak možemo vidjeti posljedice toga djelovanja, utjecaj na kamatne stope. Da nije tako na ovoj divnoj slici ne bi vidjeli ni “sušu kuna” kada je u strahu od devalvacije HNB branio kunu, niti bi vidjeli da je najkasnije krajem 2009. godine kada toga straha više nije bilo HNB kontinuirano i u tolikoj “otpuštao likvidnost” da to nije viđeno u povijesti kune. HNB možda za to nije upotrebljavao tržište novca, no kao posljedica njegove akcije kamate na tržištu novca su ipak suzbijene na dno i tamo stoje već više od 3 godine.