Hop hop nema

Vlada.hr krade

 

Zamislite da ste invalid i imate pravo na invalidsku mirovinu, ali još uvijek radite, jer eto, život, i kako već gotovo petnaest godina marljivo gledate kako vam se uplaćuje dio plaće u fond II. stupa mirovinskog osiguranja i sprema vam se nešto za mirovinu… Štoviše, prije petnaest godina pitali su te, hoćeš li ti štedjeti i gdje, i tako ti štediš, jer iako ti možda država obećava kojekakve mirovine znaš da je pitanje godine kada će u bankrot, pa eto bolje da imaš bar nešto…

I onda recimo danas izvučeš svoju člansku iskaznicu… recimo AZ fonda i utipkaš korisnički broj i pin, provjeravaš stanje, kada ono… nema ničega

Vlada.hr je 26. 08. (prošlu srijedu) donijela uredbe o izmjeni i dopuni 2 zakona, tiskala te uredbe u Narodnim novinama 28.08. (prošli petak), uredbe su stupile na snagu 01.09. (utorak) i… hop hop, nema. Nema tvoje privatne imovine. Jebeni si invalid i više nema tvoje privatne imovine.

 

Jer je eto Vlada.hr donijela 2 uredbe (kao što nam je otprije poznato, u Hrvatskoj pravnika Milanovića modni trend je da zakone više ne donosi Sabor nego Vlada svojim uredbama). To je ljudi strašno.

1,8 milijardi kuna je ukradeno iz mirovinskih fondova, to je podsjećam privatna imovina njihovih vlasnika, a o tome se ne može pronaći članka u medijima. Jedino što sam ja uspio pronaći objavljeno je kratak članak na kamenjar.com – nezavisnom informativnom portalu Hrvata Herceg Bosne. Osim što je stranica opskurna, primijetite da uopće ne djeluje u RH. Niti jedan internetski medij ne prenosi jednu od najvećih domaćih pljački u povijesti.

A pazite ovo. Oni kojima Vlada.hr još nije pokupila novac sa računa, tipa policajci i sl., po treći puta moraju izjaviti da stvarno žele zadržati svoj novac ili ostaju bez njega u zamjenu za neka mutna obećanja mirovina od države pred bankrotom.

 

Vlada.hr: Želiš li zadržati svoj novac?

Ti: Pa, ovaj, da, bilo bi dobro.

Vlada.hr: Želiš li stvarno zadržati svoj novac?

Ti: Da.

Vlada.hr: Ali želiš li ti stvarnooo zadržati svoj novac?

Ti: Da, da, naravno.

Vlada.hr: Hi hi, ovaj puta si prekasno dostavio formular u kojem piše da želiš zadržati svoj novac.

Ti: -.-

Vlada.hr: Zašto nisi pretplaćen na Narodne novine? Sve izmjene izmjena, obrasci i formulari za samo 1.000 kuna godišnje. Ovisi o dostavnoj adresi, ali uglavnom dolazi do tebe prije nego što sve to stupi na snagu 😉

 

Kada smo kod opskurnih vijesti… Tko se sjeća kako je HPB zapravo bankrotirao, treba ga zapravo zatvoriti, ali država će od nekoga isisati novac da pokrije gubitke?

E, pa:

Za te će potrebe biti izdano 229.195 novih dionica HPB-a, pri čemu će 80 posto novih dionica upisati Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), a preostalih 20 posto Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK). Fond NEK će dionice upisati pretvaranjem potraživanja od 52,11 milijuna kuna, a DAB konverzijom potraživanja od 200 milijuna kuna.

Štedite i nadate se da će vam tko imati isplatiti osiguranje ako vam banka bankrotira? E pa nema.

Nadate se da će istrošeno nuklearno gorivo iz Krškog biti propisno zbinuto? Ah dobri moj čovječe…

 

Pazite caku. DAB i Fond NEK uplatili su dionice HPB-a po 1.100,00 kn po dionici. Brojka je bitna, upamtite je.

Za koji dan je izvanredna skupština HPB-a, 17.09. planira se početak prodaje novih dionica (samo dio gubitaka je pokriven uplatama DAB-a i Fonda NEK), no u međuvremenu je nominala dionice spuštena na 600,00 kn. Mislim, razlozi su očiti, nitko ne misli da je dionica HPB-a vrijedna 1.100,00 kuna (uključujući i upravu koja je to znala kada je “prodavala” dionice DAB-u i fondu NEK) no…

Sve to skupa znači da, čak i ako sve prođe u najboljem redu, HPB ne propadne i tako dalje, iz DAB-a i Fonda NEK je zapravo izvučeno ukradeno 500,00 kn po dionici, ili konkretno, 28,5 milijuna kuna iz Fonda NEK.

Tražen: Opljačkao je fond za zbrinjavanje istrošenog radioaktivnog otpada

Država će dokapitalizirati Podravku

horror, horror

 

Istina je, dobro čitate, država će dokapitalizirati vreću bez dna zvanu Podravka:

Izdaje se 1,7 milijuna novih dionica po cijeni od 300 kuna, koja odgovara tržišnoj cijeni koja se tijekom srijede kretala oko 303 kune. Država je odlučila da će sudjelovati s otprilike 108 milijuna kuna kako bi zadržala kontrolni paket dionica. “Nakon dokapitalizacije prodat ćemo dionice Podravke, ali po dobrim uvjetima i uz premiju”, objasnio je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Procijenio je da bi odustajanje od dokapitalizacije bila loša poslovna odluka s obzirom na to da je, prema njegovu mišljenja, u ovome trenutku dionica podcijenjena.

Tako će HZMO, koji sada posjeduje 10,61 posto dionica, uplatiti oko 44 milijuna kuna, njegov Kapitalni fond oko 23 milijuna kuna, a DUUDI 41 milijun kuna.

 

Pitam, nije li strašno kakav nam je kriminalac imbecil ministar gospodarstva?

 

Čuj ti njega, Podravka je podcjenjena? Pa nismo glupi, znamo napraviti analizu poslovanja, nije teško. Možemo početi recimo sa financijskim izvještajima ove Hrvatske svetinje gdje pak piše da je, nakon što je 2009. godine otpisala 20% svojega kapitala – izgubljeno, nestalo, otišlo u crnu rupu, povrat na kapital koji ostvaruje Podravka sljedeći:

2014 5,4%
2013 3,8%
2012 0,0%
2011 1,9%
2010 5,7%
prosjek 3,3%

 

Upamtite tu brojku, 3,3%. To je u rangu kamate koju sa nešto većim iznosom gotovine možete dobiti na oročenje u praktično svakoj banci. Ali stvari su zapravo još i luđe, a razlog tome je Belupo. Podravka je vlasnik Belupa. Belupo je na primjer, u 2013 godini zaradio 86 milijuna kuna neto. U toj istoj godini cijela Podravka, sa Belupom konsolidiranim u izvještaje, zaradila je 60 milijuna kuna neto. Stvari su luđe jer… 60 milijuna kuna je manje od 86 milijuna kuna, što implicira da je core business Podravke (ako tako nešto uopće postoji), te godine bio u minusu. Isto možemo pretpostaviti za sve godine.

Podravka ne zarađuje ništa.

A zašto? Podsjetit ću na ono što sam napisao prije dvije godine:

Podravka je kompanija kontinuirano koja trati kapital koji ima… promet je malen, a istodobno su i marže niske. Kombinirano to znači, da ta kompanija jednostavno nema strategije stvaranja dobiti.

I to ne začuđuje. To je kompanija koja je sa 3,5 miljarde kuna prihoda (niti pola milijarde eura) prisutna u fakin pola svijeta. Ne, ne šalim se. Bez prihoda Belupa to je nešto u okviru 2,6 milijardi kuna (cca trećina milijarde eura). Prodaju od Rusije do SAD-a, od Slovačke do Japana, od Bosne do Turske. Zatvaraju tvornice u Poljskoj koje ne znaju zašto su ih otvorili, a otvaraju nove u Africi za koje ne znaju zašto ih otvaraju. I ne znaju što prodaju, jer prodaju i proizvode sve, od vrećica nezdravih začina i juhe, od ribe do salame, od kiselih krastavaca i čajeva do čokolade i mineralne vode.

Ozbiljno pitam. Ima li ta kompanija neku strategiju stvaranja dobiti? Što prvenstveno prodaje, kome to prodaje, i na čemu zarađuje, na tome što može zaračunati visoke cijene ili na ekonomiji obujma?

Odgovor je bojim se očit, na ničemu. Neka dobit i povrat na uloženi kapital uopće nije ni primisao. OK je ne iskazivati gubitke jer to loše zvuči, ali dobit… Tako kapitalistički… Podravka je naime još uvijek u nekom svom socijalističkom svijetu. Može li se prodavati nekome nešto negdje, a da se na tome ne izgubi previše novca? Ako da, širi se proizvodnja. Izvoz, i uspjeh radnog naroda! Kada se previše novca ipak izgubi, ta dokapitalizirat će država.

 

Ako do sada niste shvatili, cijena od 300 kuna za dionicu Podravke je precjenjena. Realna je u rangu od cca 100 kuna. Država će je dokapitalizirati po 300 kuna.

A i tu je caka ta, Belupo možda vrijedi 100 kuna, Podravka kao takva ne vrijedi ništa. Zapravo, ima negativnu vrijednost. Obična socijalistička rupa bez dna.

Ozbiljno, pročitajte njihove izvještaje. Znate kako tamo izgleda racionalizacija poslovanja? Parsto ljudi pred mirovinu uzme otpremninu i prijavi se na mirovinsko. A onda čitaš kako to izgleda u stvarnome svijetu, gdje se jedan Microsoft u roku od godine dana riješi više od 1/5 (mlade i produktivne) radne snage i zatvara cijele dijelove poslovanja jer ne donose dobit i ne čini se da to mogu. 25.800 ljudi dobije otkaz. Idu raditi nešto pametnije. Tako nešto je nemoguće, ako ne u Hrvatskoj, onda u Podravki definitivno je.

Ili, dio kompanije koji proizvodi mineralne vode i pića i štogod samo cijelo vrijeme gubi novac i ide ga se riješiti. Oglasi se prodaja. Nitko neće kupiti. Godinama. Zatvara se i rješavaju se gubici? Ne kada je u pitanju Podravka. I dalje je tu, gubi novac i čeka se kupac.

 

Dodatak:

Jeste li upamtili onu broju od 3,3%? Evo u čemu je caka. Nakon što država pokloni Podravki iz mirovinskih i inih fondova pokloni 100 milijuna kuna, ako uprava sve ne potroši na kupnju precijenjenih električnih automobila kojima će dokazivati da je chic i urbana, Podravka tim novcem namjerava kupiti slovensku kompaniju Žito. A caka je ta da je 3,3% otprilike prosječni povrat na kapital i slovenskog Žita.

Štoviše, Žito je kompanija i u drugim aspektima zastrašujuće slična Podravki. Posluju u cijelom svijetu (tj. ne znaju gdje posluju) i prodaju sve od špageta do začina i čokolada (tj. ne znaju što prodaju). Siguran sam da je neki pametan član uprave Podravke, dok je isprobavao sjedalo svojega novoga električnoga automobila koji će inače uglavnom nekorišten stajati na parkiralištu, sve to lijepo zamislio kao inegraciju i sinergiju distribucije i brandova i štogod, no iako to možda lijepo zvuči dok na faksu polažeš ispit, stvar je u tome…

ta ideja je glupa.

Osim što će Podravka zacjelo debelo preplatiti Žito, jedina stvar koju time dobiva su dodaci u već sada pregolemi portfelj beskorisnih brandova do kojima nikome nije stalo, drugu vrstu čaja koju pokušava prodati na moldavskom tržištu i pokoju tvornicu koju treba zatvoriti jer je realno nerentabilna.

Nevolje u paklu

HPB je odavno trebalo privatizirati, a umjesto toga će je dokapitalizirati… država

Nije montaža, i nije šala, ovo stvarno je izvadak iz nedavne reklamne kampanje HPB-a gdje su Hrvati opsjednuti domaćom bankom - nakon islamskog i etičkog bankarstva, u Hrvatskoj imamo i prvu sotonističku banku

Nije montaža, i nije šala, ovo stvarno je izvadak iz nedavne reklamne kampanje Hrvatske poštanske banke, gdje su Hrvati demonski opsjednuti domaćom bankom – nakon najavljenog islamskog i khm etičkog bankarstva, u Hrvatskoj imamo i prvu sotonističku banku

Ah, gdje početi?

Sjeća li se tko je i zašto odbio prodati HPB Erste banci? Govorim dakako o tako mi Tita pošten sam i uvodim red Slavko Linić, pa nam je tako 12. prosinca 2013. godine (prije jedva godinu dana i dva mjeseca) bilo rečeno sljedeće:

…izvijestio je da je ESB jedini podnio obvezujuću ponudu, dok je OTP banka, koja je također bila podnijela neobvezujuću ponudu, odustala i nije podnijela obvezujuću ponudu. …

Pored toga 790 milijuna kuna koliko bi ESB prema svojoj ponudio platio za kupnju HPB-a, tek je 54 posto ukupne kapitaliziranosti te banke, kazao je Linić i naglasio da je cijena daleko niža od očekivane i premala za banku koja se uspjela oporaviti od gubitaka iz 2010. i 2011. godine, koja ima sve više klijenata građana i putem koje država isplaćuje većinu socijalnih transfera.

Dodao je i da to nije sve, jer je ESB ocijenio kako bi se moglo dogoditi da rezervacije koje je HPB predvidio… “Ovako mala cijena, koja bi se još mogla umanjiti, nema svrhe. Smatramo da će HPB i dalje dobro raditi i imati dobru poziciju na tržištu”, kazao je Linić, prenosi HRT.

 

Danas, 17. veljače 2015. godine smo pak saznali da

Hrvatska poštanska banka pogođena je rekordnim gubitkom. Prošlogodišnji minus HPB-a dosegao je čak 631 milijun kuna, a isključivi krivac za negativno poslovanje su vrijednosna usklađivanja i rezerviranja, učetverostručena u odnosu na 2013. (s 219 milijuna kuna na 928,2 milijuna kuna) …

Zbog iskazanog gubitka znatno je oslabila kapitalna baza HPB-a. Tako je ukupni kapital smanjen na 850 milijuna kuna, a adekvatnost kapitala pala je na 6,7 posto, što je znatno niža razina od obaveznih 12 posto. Stoga će država kao većinski vlasnik HPB-a morati hitno naći rješenje za dokapitalizaciju.

 

I to ću reći, ovi i ovakvi podaci su lažni, HPB je u goroj situaciji nego što to pokazuju financijski izvještaji. Ne, nemam dokaza, i ne pada mi na pamet trošiti vrijeme i rovariti po njihovim financijskih izvještajima, ali neke su stvari očite:

  1. kada god postoji motiv za kreativnim računovodstvom i pogrešnim iskazivanjem financijskog rezultata, računi se vode kreativno; ovdje motiva ima više – uprava želi sebe prikazat u boljem svjetlu, banku zakonski treba zatvoriti, država želi što manje uložiti u dokapitalizaciju itd.; ponavljam, nemam dokaza, ali uopće ne sumnjam da su svi troškovi koji su mogli biti prebačeni u budućnost, prebačeni u budućnost, da ni iskazane rezervacije nisu 100% onoga što je realno trebalo biti iskazano itd.
  2. znamo da je ESB već krajem 2013. godine znala koje rezervacije treba napraviti i da je zato ponudila cijenu koju je ponudila (i rekla da želi refundaciju plaćenog ako otkriju još skrivenih gubitaka, tj. uopće nisu vjerovali onome što su im dali iz HPB-a), ako je to znala ESB, znala je i uprava HPB-a, i trebala je te rezervacije napravit najkasnije još krajem 2013. godine. Nisu – dakle pouzdano znamo da su financijski izvještaji HPB-a za 2013. lažni… ovaj khm, kreativni. Kreativni je riječ.

 

Uprava HPB-a pak optimistično kaže: HPB u 2014. ostvarila rekordnu operativnu dobit; visoke rezervacije na starom portfelju uzrokovale gubitak. U prijevodu, nikad bolje Tita mi, ali da nas nisu s….li oni nepošteni drugovi prije nas… E… Šteta nažalost što za uprave javnih poduzeća u Hrvatskoj vrijedi da su poštene i sve je super dok ne dođu nove uprave, a onda je za te nove uprave sve super i pošteno i razotkrivaju se grijesi starih uprava, a onda opet dođu novi drugovi i… Kužimo se?

 

 

Ovako.

Postoje dva poblema sa državnim vlasništvom:

Prvi ukratko možemo opisati kao: Politika je dala na upravljanje dio državne imovine interesnim skupinama koji će na toj imovini parazitirati i iz zahvalnosti održavati politiku na vlasti. Nemojte me krivo razumjeti, to je problem, ali je sporedan problem.

Drugi ukratko možemo opisati kao: Politika je dala na upravljanje dio državne imovine interesnim skupinama koji će na toj imovini parazitirati i iz zahvalnosti održavati politiku na vlasti nije potpun opis. Paraziti na “društvenom” “državnom” “zajedničkom” “nacionalnom” i inom vlasništvu neizbježno uništavaju kapital sa kojega se hrane, i nakon toga traže od politike da taj kapital obnavlja. Najveći problem sa postojanjem državnog kapitala je što se taj kapital kontinuirano mora obnavljati iz poreza i zaduživanja. Privatno društvo ga kontinuirano mora obnavljati.

 

Ne pričam samo o HPB-u. Navedeno vrijedi za bilo koji oblik imovine koji država posjeduje.

Evo, ponavljam svoj primjer iz jednoga starijega posta:

Na HACovim stranicama mogu se naći njihovi financijske izvještaje i plan poslovanja … PLAN RAČUNA DOBITI I GUBITKA HAC-a (konsolidirano) I PLAN PRIHODA I RASHODA JAVNOG DOBRA … iz njih izbaci hrpa financijskih stavki i proračunske dotacije. Tako onda dolaziš da je u 2013. godini

cca 1,5 milijardi kuna prihoda
cca 0,7 milijardi kuna rashoda prije amortizacije – zbog te se brojke vole hvalit da cestarine više nego pokrivaju održavanje i oni pozitivno posluju i štogod

cca 1,4 milijardi kuna amortizacije i ispravka vrijednosti

recimo da se amortizacija obračunava realno.

To znači da HAC bez proračunskih dotacija od subvencija i prije financijskih prihoda i rashoda ostvaruje minus od 0,6 milijardi kuna godišnje. …

Pola milijarde + kuna godišnje nestaje u crnoj rupi samo kroz HAC. U dugome roku raspoređeno kroz vrijeme to je jednako kao da godišnje u crnoj rupi nestaje 12,5 od 900 kilometara autocesta kojima upravlja HAC.

 

Što želim reći?

Bilo je bolje prodati Hrvatsku poštansku banku za 1 kunu, nego je dvije godine kasnije dokapitalizirati sa milijardom kuna.

i

Bolje je prodati sve autoceste za 1 kunu ako treba, nego ih za koje desetljeće kada se počnu raspadati (hint, amortizacija) obnavljati državnim novcem.

i

Bolje je prodat Croatia Airlines za 1 kunu ako treba, poklonit ako treba, raspustit ako treba, nego ubaciti makar jednu kunu u Croatia Airlines, nego odašiljat lažne informacije u medije da nikada nije bolje, restrukturiranje funkcionira i strateški kupac samo što nije, a dok se zapravo ništa ne događa prihodi manji i gubici veći nego prethodnih godina.

i

Privatiziraj sve, po bilo kojoj cijeni, samo privatiziraj.

Autoprijevoznici pokrenuli urotu protiv javnosti

ne skrivaju se

 

Znate li tko je Marijan Banelli? Vjerojatno ne, i stvarno nema razloga za to, no gospodin je evo slučajno lobist nekakav savjetnik za promet u Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Ovdje ga izvlačim jer je eto, cijena autobusnih karata Zagreb – Rijeka pojeftinila pa je on dao izjavu:

Teško mi je reći koliko dugo može trajati ovakva situacija s niskim cijenama karata… Građani s ovom situacijom mogu biti zadovoljni…

No to naravno nije poželjno te

smatra kako je neophodno … u javnoj raspravi… zakonskih propisa i uređenja tržišta.

Koncesije bi trebale biti skuplje i uvjeti za ulazak na tržište zahtjevniji. …subvencionirati sve oblike tzv. ekološkog prijevoza, pogotovo na prigradskim linijama, …. posebice kad govorimo o prijevozu đaka i studenata.

Država bi trebala subvencionirati i kamatnu stopu i produžiti rok plaćanja svima koji će nabaviti ekološke, sigurnije autobuse, a ako su u funkciji turizma, moguće je i osigurati sredstva iz europskih fondova. … izdvojiti 100 milijuna kuna iz Fonda za ekološku učinkovitost i zaštitu okoliša.

Ekološki autobusi? Što su to ekološki autobusi i kako su dovraga sigurniji od običnih autobusa? Ah, koga briga… Tu je i nekakav Igor Krmpotić, član Uprave Autotransa

naglašava kako je mnoštvo problema stvorilo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture dodjelom koncesija za obavljanje prijevoza u kojima nije poštovana regulativa EU, jer se dozvolilo da se pod krinkom uspostavljanja međudržavnih linija, na tim istim linijama odvija unutarnji cestovni prijevoz putnika, što je jedini razlog za koncesiju i isplativost same linije.

– Imamo slučaj jednog prijevoznika koji povezuje Rijeku, Zagreb i Brežice u Sloveniji, a ustvari mu je najvažniji cilj dobiti koncesiju i konkurirati isključivo na liniji između Rijeke i Zagreba, što potvrđuje i činjenica da im autobusi polaze jednu minutu prije naših.

Dok ja pomišljam, sjajno, netko je izigrao retardiran sustav koncesija (ako je i korupcija, izuzetno je pozitivna korupcija!), eto, netko bi to sprečavao i vozio putnike skuplje.

 

Kako dobiti sinekuru od države i natjerati budale da se skupo (i nesigurno) voze, skraćene upute:

  1. Stvoriti sustav za isisavanje državnog novca što će porezima isto financirati putnici.
  2. Državnom regulativom zabraniti konkurenciju.
  3. Cijelo vrijeme pozivati se na kvalitetu, sigurnost, djecu (djecaaa!!!), i zašto ne, pa može i na ekologiju. To je danas in. Pitatajte Mirelu Holy.

 

Kako doći do situacije da se svi voze jeftino (i sigurno), skraćene upute:

  1. Vozi tko koće, koga hoće, kuda hoće, po kojoj god cijeni hoće.

 

PS

Jeste li znali da i Martina Dalić piše blog? Istina je da je u pitanju bivša ministrica financija, no što ja znam, sviđa mi se Martina Dalić. It’s pretty good.

Koliko ne vrijede hrvatske autoceste?

Ne vrijede četiri tisuće vrtića

4000

Posredno, trošarine za gorivo i krediti koje diže HAC u ime svih nas financiraju i ovaj oglas

 

Vezano za ove posljednje istupe besramne socijalističke propagande, volio bih podsjetiti na dvije stvari.

Prva je ta da je radna teorija vrijednosti kriva.

I svi to znaju. Čak i najjači socijalist zna da ako ode u supermarket i kupi dvije kile paradajza, te njegove dvije kile paradajza vrijede njegovih 25 kuna samo dok je taj paradajz jestiv. Ako pak taj paradajz trune koji tjedan u njegovoj kuhinji dok je on… na cestarskim susretima (it’s a thing…), dvije kile truloga paradajza više ne vrijede tih 25 kuna. Ne vrijede ništa. Štoviše, trošak su jer i socijalist mora platiti odvoz smeća ili izložiti sebe smradu i potencijalnoj zaraznoj bolesti. Ista je stvar sa hrvatskim autocestama. Koliko god bačen novac na njih i dignuti krediti bili žalosna činjenica, autoceste kao autoceste ne vrijede ništa jer danas čak ne ni uspijevaju ostvariti pozitivnu nulu, i to će biti tako dok god je država vlasnik.

 

Druga je ta koliko bi autoceste kao takve mogle vrijediti ako se država makne od njih i da nekome da s njima učinkovito upravlja. A ni to nije mnogo, jer za hrvatskim autocestama i nije bilo neke stvarne potrebe te su kao takve investicijski promašaj. Primjerice, uzmimo okvirno da je ukupna naplata cestarina koja se na svim hrvatskim autocestama može ostvariti 2 milijarde do 2,5 milijarde kuna godišnje u idealnim uvjetima. Iluzorno je za očekivati da će u bilo kome trenutku u idućim godinama taj iznos biti veći. Čak i da dođe neki strašni koncesionar i upeterostruči cijene, strategijom pljačke putnika namjernika možda bi uspio ušićariti u ljetnim mjesecima, no jednako toliko bi i izgubio u ostatku vremena. Naposljetku, alternativni cestovni pravci postoje, Hrvata je sve manje, ekonomska situacija u Hrvatskoj neće procvjetati, a boljih i jeftinijih turističkim odredišta ima na svakom koraku. Poanta mi je, čak i da neki strašni lihvar dođe, bez brige, neće uprihodovati.

 

Ono što koncesionar može napraviti je srezati troškove. Može se riješiti 3 od 4 zaposlenika HAC-a (eto otkuda zeleni oglasi), koji su trenutno po najboljoj komunističkoj praksi zaposleni da bi eto bili zaposleni, i koji su čisti višak. Može poboljšati poslovanje na hrpu drugih načina, recimo prestati financirati cestarske susrete. I recimo da se to dogodi, da država ne jamči nekakav minimalni promet, ili minimalni profit, i da je sve idealno, i da uspije iz 2 milijarde kuna gubitka stvoriti gotovo nezamislivu milijardu kuna dobiti godišnje na hrvatskim autocestama. Recimo da se nađe neka budala koja će stvarno očekivati milijardu kuna godišnjega profita od hrvatskih autocesta, od sada do vječnosti, i da je spremna prihvatiti povrat od 10% koji uopće ne pokriva sve moguće rizike i političku nestabilnost, koliko vrijede hrvatske autoceste? Sve hrvatske autoceste?

Možda 10 milijardi kuna. Možda, u idealnim uvjetima.

 

Mislim da se ovdje može izvući jedna važna pouka. Najbolja stvar koju bi vlada danas uopće napraviti je prerezati ludilo, prihvatiti gubitke, uzeti tih idealnih 10 milijardi kuna i zatvoriti time dio HAC-ova dugo od 23+ milijardi kuna (što je isto samo dio duga po projektu autocesta), i prestati graditi proklete autoceste. Daj Bože da se nađe neki idiot koji bi za te autoceste iskeširao 3 milijarde eura (pod daj Bože ne računam domaće mirovinske fondove), i malo veći dio duga bi se mogao zatvoriti (opet ne cijeli) i krenuti dalje. Već je gotovo 80.000.000.000 + kuna bačeno na tu glupost. Do kada više?

Monetizacija autocesti nije dovoljna. Čak ni privatizacija autocesti nije dovoljna. Potrebna je i privatizacija autocesti i ustavna zabrana gradnje autocesta državi. Tko bi potpisao peticiju i ima li kakvu ideju za plakate? 🙂

 

Podsjećam i na:

Koliko ne vrijedi dionica INE

Imaju li obvezni mirovinski fondovi u Hrvatskoj budućnost? (2)

sada znamo da nemaju

 

Poslovni.hr je jučer kasno navečer izbacio članak naslovljen Mirovinci žele Petrokemiju, ali uz novi ugovor o plinu u kojem piše

Međutim, prema saznanjima Poslovnog dnevnika iz izvora bliskih Petrokemiji, fondovi su vrlo nezainteresirani za sudjelovanje u novoj dokapitalizaciji, a nikakvi službeni kontakti po tom pitanju još nisu napravljeni.

ali prije toga još u članku piše

ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak planira novu dokapitalizaciju u suradnji s mirovinskim fondovima

.

 

U prijevodu, čak ni mirovinci više ne žele Petrokemiju, ali će ipak ubacit u nju dobar dio imovine svojih članova. Jednako kao što su u INU. Hrvatske autoceste? Bilo koja bankrotirana državna kompanija ili državni projekt koji može samo izgubit novce?

Kada god negdje treba spaliti nešto novca, Vlada.hr mjerka mirovinske fondove.

 

Bio sam u krivu, i bio sam naivan. Ovdje se recimo vidi da sam vjerovao da je moguće da će mirovinski fondovi biti nacionalizirani, ili će možda jedva nekako preživjeti držeći većinu imovine u državnim obveznicama.

Vlada.hr je otkrila treći put. Umjesto da troši novac iz proračuna na svoje kvazi projekte, ili da transparentno nacionalizira mirovinske fondove, umjesto toga pljačka ostatke imovine unutra gurajući je u svoje kvazi projekte (ne)formalnim političkim pritiscima.

 

A na kraju balade, zar nije sasvim svejedno da li će država nacionalizirati mirovinske fondove, ili će ih opljačkati posredno? Kada još uzmemo u obzira da će se ministarstvo umirovljenika se pobrinuti da iz tekućih prihoda proračuna dodatno subvencionira mirovine onih koji nisu u mirovinskim fondovima (ali ne i onih koji jesu unutra), koja je na kraju poanta svega?

Kruha i igara, provizija i slobodnije ruke ministrima za razbacivanje tuđim novcem. To je otprilike to.

Slučaj Imunološki zavod

neka savršeno logična pitanja

 

Svi koji su zadnjih mjeseci makar površno pratili sapunicu Imunološkog zavoda vjerojatno znaju činjenice, no da ukratko ponovimo.

Imunološki zavod je državna kompanija koja proizvodi cjepiva i sl., a više manje jedini kupac je država, odnosno HZZO.

Imunološki zavod radi u neadekvatnom (nehigijenskom?) pogonu, odnosno, njegovi prostori su postali takvi nakon uvođenja novih standarda (EU i te šeme).

Imunološki zavod je pokušao “adaptirati” svoj pogon, što je ispao epic fail, taj pogon je i dalje substandardan, a kako i dalje ne zadovoljava standarde Imunološki zavod može

  1. zatvoriti vrata, ili
  2. nabaviti novi pogon za što mu treba 75 milijuna kuna koje nema.

 

Prvo savršeno logično pitanje je dakle to, da li su ti “novi standardi” EU glupost i pretjerana regulacija, jer o tome ovise sljedeća savršeno logična pitanja.

 

Naime, ako su ti “novi standardi” EU glupost i pretjerana regulacija, zašto vlada te sve pozicijske i opozicijske političke stranke inzistiraju na tome da na Imunološki zavod bace 75 milijuna kuna kojih nemaju (HZZO naime, ako se ne varam, nije platio ljekove svojim drugim dobavljačima sve od “sanacije” zdravstva sredinom prošle godine kada je očišćeno zlo HDZ-ovsko nasljeđe iz 2012. godine i počeli su čisti računi). Zašto ne pokažu muda EU? Ne znam, možda da je Josip Perković direktor…

 

Naime, ako ti “novi standardi” nisu EU glupost i pretjerana regulacija, čekaj, onda država truje svoje građane opasnim cjepivima i inim pripravcima proizvedenim u apsolutno neadekvatnim uvjetima… Čekaj. Država desetljećima truje svoje građane opasnim cjepivima i inim pripravcima proizvedenim u apsolutno neadekvatnim uvjetima… I zapravo to i želi nastaviti raditi sve dok se u nekoj neodređenoj budućnosti 75 milijuna kuna (+ neizbježni nepredviđeni troškovi) ne pretvore u nekakav novi pogon Imunološkog zavoda. Koliko? Godinu? Dvije? Tri?

 

OK?

Također bih se osvrnuo na još neke bisere.

 

Morat ćemo uvoziti cjepivo.

Da, i? Strano cjepivo je, uz to što je čini se cjenovno konkurentno, za razliku od onoga Imunološkog zavoda proizvedeno u adekvatnim uvjetima te stoga BOLJE.

 

Imunološki zavod je solventan, samo mu treba 75 milijuna kuna da bi nastavio poslovati.

Savršeno logično pitanje: Zar mu onda ne treba 75 milijuna kuna da bi bio solventan? Mislim, zar nije jednako ne imati novi pogon i ne biti dužan 75 milijuna kuna koje ne možeš vratiti, ili imati novi pogon i imati 75 milijuna kuna duga koji ne možeš vratiti?

 

Ostojić ranije danas izjavio da će oko 200 zaposlenika Imunološkog zavoda, koji su dobili otkaze, biti zbrinuti u zdravstvenom sustavu ako Zavod završi u stečaju. U suprotnom, nastavit će se s proizvodnjom, a zaposlenici ostaju u Imunološkom zavodu.

Savrešno logično pitanje: A za koji kurac? Da bi proizvodili cjepiva na crno u nekome podrumu? Zar nije to nelegalno? Ili ministar glumi socijalnog radnika i želi plaćati nezaposlive jadne ljude da sjede, umjesto da nađu posao u nekoj od tri velike međunarodne farmaceutske komapanije koje imaju proizvodne pogone u Hrvatskoj (pri čemu su od toga čak dvije u domaćem vlasništvu, a od toga jedna posredno u državnom), te sve tri zapravo ovih dana šire poslovanje?

 

U vezanim vijestima, prije dva dana saznali smo da se Slovačka zadužila uz upola nižu kamatu nego Hrvatska, a ovih dana čak i Mađarska ima bolji kreditni rejting od Hrvatske.

Brod tone, a štakori brod vode.

Što s Hrvatskom gospodarskom komorom?

što doista

 

Svi koji su nekoć znali tratiti vrijeme na Civilizaciju IV vjerojatno su upoznati sa sljedećim citatom Adama Smitha, a kojeg im je čitao Spock:

People of the same trade seldom meet together, even for merriment and diversion, but the conservation ends in a conspiracy against the public.

Nažalost, iako Spock dobro čita, sam citat je pomalo izvučen iz konteksta. Evo kako izgleda cijeli citat:

People of the same trade seldom meet together, even for merriment and diversion, but the conversation ends in a conspiracy against the public, or in some contrivance to raise prices. It is impossible indeed to prevent such meetings, by any law which either could be executed, or would be consistent with liberty or justice. But though the law cannot hinder people of the same trade from sometimes assembling together, it ought to do nothing to facilitate such assemblies; much less to render them necessary.
Chapter X, Part II, p. 152

Kako se slažem s Adamom Smithom, očito želim reći da smatram da HGK treba ukinuti. Ne očistiti od korupcije, ne smanjiti obujam prihoda i “usluga”, ne preoblikovati, ne joj naći novu funkciju.

Hrvatsku gospodarsku komoru treba ukinuti, jednako kao i sve druge državne komore.

Ukoliko određene poslovne grupacije nalaze shodnim sudjelovati u dobrovoljnim udruženjima koja će zastupati njihove interese, više su no sposobne same osnovati i financirati takva udruženja. Uostalom, one to i čine.

Koliko ne vrijedi dionica INE

prokleta matematika

 

Poslovni.hr danas je izbacio članak Dionica Ine jedina koja je skuplja nego ‘zlatne’ 2007.:

Slično se dogodilo i sa dionicom Ine prije tri godine. Mađarski Mol, tada 44,85-postotni vlasnik, objavio je da nudi 2800 kuna za jednu dionicu Ine, a istodobno joj je cijena na burzi bila 1711 kuna. Mađari su nudili premiju od impresivnih 63 posto. U priču su se odmah umiješali i domaći obvezni mirovinski fondovi i dioničarima ponudili 2830 kuna. I tada je krenula borba koja je završila tako da je danas za jednu dionicu Ine može dobiti 4200 kuna. Što se tiče ostalih sastavnica indeksa CROBEX, na nekima su investitori, ukoliko ih nisu prodali u međuvremenu prodali, izgubili 99 posto novca.

Izuzetno rijetko se događa da investitor kupi dionicu na vrhuncu tržišta, nakon čega je uslijedio njegov nezamisliv pad, i da usprkos krizi ne samo da je “na nuli”, nego je još i zaradio.

 

I doista, Zagrebačka burza tvrdi nam nešto slično:

Kretanje cijene dionice INE na Zagrebačkoj burzi

Kretanje cijene dionice INE na Zagrebačkoj burzi

No da.

A koliko dionica INE stvarno vrijedi?

Ako pogledamo poslovanje u zadnjih 6 godina od kada je INA na burzi dobivamo nešto ovakvo:

dobit eps
2007. 871.000.000,00 87,10
2008. -1.098.000.000,00 -109,80
2009. -394.000.000,00 -39,40
2010. 955.000.000,00 95,50
2011. 1.803.000.000,00 180,30
2012. 687.000.000,00 68,70
ukupno 2.824.000.000,00 282,40
prosječno 470.666.666,67 47,07

 

I koliko onda dionica INE stvarno vrijedi? Ne znam, no mogu aproksimirati diskontiranjem u beskonačnost. Neprecizno je, grubo je, i djeluje.

Kod diskontiranja u beskonačnost trebaju mi dvije varijable. Prva je ta prosječna dobit u zadnjih 6 godina iz čega ekstrapoliram buduću prosječnu godišnju dobit od 470 milijuna kuna.

Druga je diskontna stopa? E, to je problem. Kojom stopom diskontirat dobit INE?  Jer INA je rizična kompanija. Tu je primjer Sirije. Tu je primjer toga da joj država određuje profitne marže putem pravilnika koje Vlada mijenja kako joj se sprdne. Tu je očita nakana države u gaženju svakoga zakona i prava vlasništva da dođe u većinsko vlasništvo INE. A tu je onda i korupcije, nesposobnost upravljanja i kupovanje socijalnog mira kroz pretjerano zapošljavanje i tako dalje i tako dalje.

Znači, ja bih tu stavio diskontnu stopu od 20%.

Ako vrijedi da je sadašnja vrijednost = očekivani buduća ekonomska korist po godini / godišnja kamatna stopa…

Dionica INE vrijedi 47,07 / 0,2 = 235,35 kn…

Nije šala.

 

Istina, realno, ne ja ne znam koju diskontnu stopu tu primjenit. Ne znam ni koji su budući ekonomski tokovi iz INE. Ne mogu to izračunat. No sljedeće mogu.

Da bi se opravdala valuacija od 4.220,00 kuna po dionici, uz umjeren i ovdje apsolutno neprimjeren traženi prinos od kakvih 7%, INA godišnje mora ostvarivati 295,40 kuna dobiti po dionici, ili… 3 milijarde kuna dobiti poslije poreza godišnje. Cjelokupni rezultat koji je INA ostvarila u zadnjih 6 godina, treba ostvarivat u jednoj. Nikada nije, a nikada ni neće.

 

Znate što ja mislim?

Ja mislim da su domaći mirovinski fondovi ulupali vaše novce po političkoj liniji, po nagovoru države, u INU. Bez ikakve ekonomske računice. Mislim da oni održavaju ovu cijenu van ekonomskih kriterija kako ne bi morali otpisat pola te vrijednosti. Mislim da te novce nikada nećete vidjeti.

Ali glavno da je INA vaša.

Dežurni Pedro opet nagrabusio

o doktore Ivo

 

Dočekala me malo prije vijest da je… Ivo Sanader optužen da je oštetio HEP za 650 milijuna kuna. Kažu tako da je doktor Ivo donosio odluke Vlade kojima je prodavao struju TLM-u i Aluminiju iz Mostara ispod cijene i tako pogodovao tim kompanijama. Također, i Diokiju.

 

Prva stvar koju sam pomislio kada sam pročitao naslov je… vi to ozbiljno? Jer, čak iako odmah nisam znao da je i Dioki ispod toga naslova, samo jučer je izišla vijest da će država ispljunuti 150 milijuna kuna za… tako je, Dioki, odnosno njegovo zemljište… i tako oštetiti one iste navodne vlasnike HEP-a (nas) i (navodno) naših 650 milijuna kuna za novih 150 milijuna kuna.

Jeste da 150 milijuna nije 650 milijuna (puno milijuna), no treba uzeti u obzir da je to bacanje novca rezultat rada ministra gospodarstva od par dana. Nimalo ne sumnjam u njegovu sposobnost bacanja novca i ne želim ga omalovažavati, dajte mu koji tjedan i premašit će on to.

 

No dakle, vi to ozbiljno? Vi to ozbiljno cijenjeno zagrebačko Županijskog državnog odvjetništva (u planu relokacija na novu adresu tijekom koje se namjerava s ortacima oštetiti svoje navodne vlasnike za 563 milijuna EUR-a)? Vi to ozbiljno?

 

Nimalo ovdje ne sumnjam da je dr. Ivo kriv, samo… U samo zadnjih nekoliko mjeseci, godinu dana…

Ne želi tužbe pa briše odlomak s nabrojanih 20-tak istih, sličnih ili gorih prijestupa bivših i sadašnjih članova vlade i bivšega i sadašnjega predsjednika države.

 

Hoću reći prvo, vi to ozbiljno?

 

Hoću reći drugo, dr. Ivo, po mojemu dubokom uvjerenju pretenciozni se…ja i pi…ca, uza sve to, taj dr. Ivo:

  1. ukinuo je dvostruko oprorezivanje dobiti, a onda je opet uvedeno,
  2. ukinuo je POS, a onda je opet uveden,
  3. podnio je ostavku kada je izišlo na vidjelo, a neki (svi) drugi su nedavno postupili suprotno.

Taj dr. Ivo je dakle intelektualna, ljudska i moralna vertikala u odnosu na… većinu hrvatske politike. Ali, za razliku od svih, ima šest optužnica.

 

Treće.

Neda mi se, a i zapravo bi bilo užasno naivno plakat zbog svega ovoga (ne)legalnog kriminala. Osim što iskače jednom dnevno…

Očekivat da se političar neće ponašat kao dr. Ivo, ubaci ime prethodnog člana vlade, ubaci ime sadašnjeg člana vlade… Bilo bi to jednako naivno kao vjerovanje u rađanje novoga socijalističkog čovjeka. Nema novoga poštenog političara, a i pitanje je što bi s tom budalom da naiđe.

Gore navedeno ponašanje razumno je, logično je, smisleno je. Očekivano je. Što drugo očekivati od ovoga strašnoga neoliberalnog kapitalizma, a pod čime se podrazumjeva socijalizam koji u nekim aspektima ni države koje su nosile socijalistička u nazivu nisu nadmašile?

I bit će tako dok ovce budu ovce, a država bude velika.

 

Pouka slučaja dr. Ivo:

Neracionalno je odreć se fotelje. Idiote.