QWERTY (QWERTZ) vs. Dvorak

Priča o tipkama

 

Svi znaju da su električni automobili bolji od automobila sa motorom za unutrašnjim izgaranjem, i očito je da su električni automobili bolji. Zašto onda uokolo ne viđamo električne automobile? Razlog je vrlo jednostavan. Neće biti električnih automobila ako uokolo nema infrastrukture na kojoj se oni mogu puniti i neće biti te infrastrukture ako nema električnih automobila. Kvaka 22. Bez nekoga načina razbijanja te zamke, vozikanje uokolo nikada neće biti ekološko.

No nije samo to u pitanju. Ja preferiram električni automobil, ti preferiraš električni automobil. Svi mi preferiramo električni automobil, jer je očito da bi nam tako bilo bolje (isplativije). No ja ne kupujem električni automobil jer vjerujem da ti nećeš, ti ne kupuješ električni automobil jer vjeruješ da ja neću. Infrastruktura se ne gradi jer svi vjeruju da mi nećemo kupovat. Na kraju ispada da smo svi u pravu, no lošije nam je no što je to moglo biti.

 

Ovo što sam gore upravo opisao je jedan tržišni neuspjeh poznat u ekonomskoj literaturi kao pretjerana inercija. Ideja je ta da je tržište uglavnom nesposobno prihvatit napredniji standard, i jednom kada nešto postane standard zadržava tu poziciju duže no što je to racionalno jer tržište nema potrebne institucije koje bi dovele do promjene standarda. Drugim riječima, troškovi prelaska na na novi standard su manji od koristi od novoga standarda, no tržište je i dalje nesposobno napravit promjenu standarda.

Sada, o ovoj kritici tržišta se može puno toga reći, no za razliku od klasičnog drvljenja po monopolima i savršenoj konkurenciji, ovo čak ima nekakvoga smisla. Logično je. Koherentno je. Može se primijeniti na doslovno sve, kao što je vidljivo gore. I mnogo je opasnije. Dok klasični pozivi na regulativu traže da proizvođači automobila razbiju na manje proizvođače, to, iako predstavlja neefikasnost samo po sebi, nije do koljena ovome. Ovim se može pozivati na:

  1. razbijanje proizvođača na manje proizvođače jer je očito u pitanju urota protiv električnih automobila;
  2. posebne poreze na klasične automobile;
  3. subvencije električnim automobilima;
  4. državnu izgradnju infrastrukture potrebne za korištenje električnih automobila;
  5. državni i državno propisan R&D električnih automobila, baterija i sl., itd.

 

Ne znam doduše koliko je ovaj konkretan tržišni neuspjeh danas popularan u ekonomskoj literaturi (tržišne neuspjehe stalno diskreditiraju pa pronalazači iznalaze i prelaze na nove…), no ono što znam je da je ovo jedan jako popularan, mainstream tržišni neuspjeh koji je našao široko prihvaćanje kod javnosti. Prije svega kod… informatičara.

Zašto nitko ne koristi Linux kada je Linux očito bolji od Windowsa? Nitko neće koristiti Linux ako nitko ne radi igre za Linux i nitko neće raditi igre za Linux ako nitko ne koristi Linux. Dominacija Windowsa je zajamčena.

Zašto nitko ne koristi Open Office kada je Open Office očito bolji od Microsoft Officea? Nitko neće koristiti Open Office ako nitko drugi ne koristi njegov format dokumenta i nitko neće koristiti njegov format dokumenta ako nitko drugi ne koristi Open Office. Dominacija Microsofta je zajamčena.

Zašto nitko ne koristi Netscape Navigator kada je Netscape Navigator očito bolji od Internet Explorera? Nitko neće koristiti Netscape Navigator ako se sve stranice pišu za Internet Explorera i nitko neće pisati stranice koje se dobro renderiraju u Netscape Navigatoru ako nitko onda ne koristi Netscape Navigator. Dominacija Internet Explorera je… 😮

 

I tako stižemo do najjačega, najčvršćega primjera. Primjera na kome je pretjerana inercija početno i opisana – kontinurianog korištenja QWERTY (QWERTZ) tipkovnice.

Postoji naime i Dvorakova tipkovnica – raspored tipki koji je izumio sveučilišni profesor A. Dvorak neposredno prije II. svjetskog rata. Znanstvenaočito bolja tipkovnica, neporecivo je superiorna zastarjelom QWERTY-u. FER-ovci pišu seminare na tu temu, povremeno se napiše nešto u medijima, ekipa se skuplja po forumima i razmjenjuje savjete kako polijepiti naljepnice na svoje tipke i promijeniti tipkovnicu (jer nitko drugi ne koristi tu tipkovnicu, čak ne postoji hrvatska verzija) i kako se dobro osjećaju zbog toga. Ah, da samo svi znaju kako je njima dobro…

Ja sam pak sa svoje strane preveo članak The Fable of the Keys autora Liebowitza i Margolisa. Unutra, o tome kako nema nikakvih pravih  dokaza da je Dvorak uopće superioran QWERTY-u (QWERTZ-u), o svim mitovima, propagandi i marketingu Dvoraka koji su ušli i ostali u popularnoj kulturi, o tome kako se na tržištu implementiraju i zamjenjuju standardi, puno toga dobroga o samoj ekonomici standarda

Austro-Ugarske ekonomske politike

Tab br. 2

 

Nakon neke… godine dana ovaj drugi gore tab (koji je isto tako misteriozno preimenovan u Literatura) dobio je svoj drugi… Drugu stvar. U pitanju je članak iz 2009. godine

Austro-Ugarske ekonomske politike u sumrak “liberalnog” doba:

Ludwig von Mises o monetarnoj i fiskalnoj politici prije I. svjetskog rata

 

Čega ima unutra. Svega, ali baš svega ima:

  • o austrijskim Nijemcima koji su se jednoga dana u 19. stoljeći probudili da bi shvatili kako su okruženi hordama primitivnih barbarskih Slavena koji se odjednom više ne žele asimilirat, i njihovim unutarnjim konfliktima da li bit liberali ili to sve skupa gazit čizmom dok ne puke, i kako su odabrali ovo drugo,
  • o Mađarima koji možda takvih dvojba nisu ni imali već su samo gazili čizmom,
  • kako se u Beču proveo Mark Twain i što je o tome zapisao,
  • o tome kako su u Austriji mrzili zlato i voljeli papirne novčanice,
  • o tome kako je Habsburška država čak i u doba najvećeg liberalizma u svakome selu imala na platnome spisku… čak i veterinare,
  • koliko se tada krava uzgaja u Austriji, a koliko u Njemačkoj po kilometru kvadratnom,
  • o novim porezima i nezadovoljstvu zbog arogancije Habsburške države koja je dobila ideju… da može tražit privatne biznise uvid u njihove poslovne knjige,
  • o monetarnoj ekpanziji i recesiji nakon toga, i kako su svi morali kreditirat kupce da bi prodavali, no nitko nije donosio zakone kojima bi im to zabranjivao,
  • što je o tome svemu mislio Mises, i što je o tome zapisao,
  • kako je Eugen von Böhm-Bawerk izgubio vjeru u demokraciju, i što je on o tome zapisao,
  • kojim forama su prc..i Misesa na sastancima Verein fűr Sozialpolitik,
  • i još puno dobrih stvari.

 

OK, prikazujem stvar boljom no što jest. Ima i problema, konkretno 2, pa stoga disclaimer:

Kao prvo, tekst implicira da su Mađari đubrad, jer, kao, osim što đubrad ne voli cara, gaze čizmom, gaze prava, asimiliraju, ne puštaju ljudima da pričaju svojim jezikom i tako to. No ni ne spominje da… austrijski Nijemci rade… isto to. Hoću reći, ako to ne znaš, tekst zavarava. Sada, ili to autor ne zna (bazira se na Misesu, a Mises prema citiranom, iskreno, djeluje dečko kao austrijski nacionalist ili u najmanju ruku monarhist koji ima sve samo ne lijepi pogled na ove neke na istoku), ili prešućuje. Bilo kako bilo, dosta loše.

Kao drugo, autor iz vedra neba preko nekog Austrijanca referencira neke mistične prednosti koje navodno imaju multinacionalna carstva, države, što god, i uopće ih ne navodi, a kamoli objašnjava. (Erik von Kuehnelt-Leddihn all over again. Stvarno, koja je šema s tim Austrijancima?) Ako to već povlači u radu koji obrađuje raspad upravo takvog jednog carstva, morao bi to bar detaljnije objasnit, pa makar loše (kao da može drugačije).

 

To budi rečeno, rad je stvarno super, zanimljiv. Ali samo ako čitatelj fura na gore navedno. Inače… ni najmanje 🙂

Siva ekonomija by Hans F. Sennholz

Prevođenje članaka, ilegalna imigracija i još ponešto

Prije nekoga vremena (kada sam u bijesnome afektu napisao ovaj post) tražio sam od Mises Instituta dopuštenje da prevedem neku njihovu literaturu na hrvatski jezik i objavim na ovome blogu. Dopuštenje su mi i dali. Prvi stvar na tome popisu je Siva ekonomija izvjesnog Hansa F. Sennholza koju sam pročitao davno i koja više-manje odražava moja razmišljanja na temu.

 

Kako sam konačno pronašao nešto vremena, na download tabu nalazi se Siva ekonomija u pdf formatu prevedena na hrvatski jezik.

 

Disclaimer:

Prvi dio članka je zakon, no u drugome dijelu autor je malo previše odlutao u svoje divljenje sivoj ekonomiji u slumovima??? Isto tako, autorova lamentacija o Amerikancima koji u potpunosti ne cijene vrijedne doprinose njihovom ekonomskom blagostanju koje proizvode ilegalni imigranti je, ako ništa drugo veoma naivna i ničim utemeljena.

 

IM(NS)HO

Imigracija, pogotovo ilegalna, ne povećava blagostanje radnika zemlje koje prima imigrante budući da živimo u svijetu u kojem je količina kapitala ograničena i ograničeno mobilna. Ako produktivnost, a time i plaće radnika ovise o količini kapitala koju radnici upotrebljavaju, dolazak imigranata koji sa sobom nose samo gaće na štapu znači i da će veća količina radnika koristiti istu količinu kapitala i samim time niže plaće domaćih radnika. Osim naravno, ako netko ne uspije srušit važeće ekonomske teorije koje objašnjavaju razlike u plaćama po zemljama.

 

Dalje, primjeri doprinosa Meksikanaca blagostanju poput rada na plantažama naranča su smiješni. Što se dogodilo na jugu SAD-a kada je kontrola imigracije postala jača i počela presušivati ponuda Miguela koji su za $1 na dan 12 sati brali naranče? Zemlja nije zarasla u korov već su plantažeri počeli supstituirat rad kapitalom, modernizirali su sam način sadnje naranči (doslovce su ih počeli kultivirati i sadit i obrezivat na načine da budu pogodni za strojnu obradu i branje!!! Tehnološka promjena je moćna stvar!)

 

Dalje, ideja da je nekako pozitivno da najvredniji i najsposobniji ljudi (a takvi će prema definiciji prvi pobjeći) iz siromašnih zemalja dolaze u slumove i provode živote radeći šugave poslove je blesava. Osim što većina tih ljudi u stranoj zemlji nikada neće doći u priliku ispunit svoj potencijal, transferi njihova dohotka prema siromašnim zemljama pomažu održavanju odvratnih režima od kojih su pobjegli. Ne samo to, nego kao što nas je u našoj povijesti naučio drug Tito, odvratni režimi mogu svjesno upotrebljavati politiku emigracije kako bi održali unutarnju sigurnosnu i ekonomsku stabilnost i ostali na vlasti. Jedna od danas vidljivih posljedica takvih politika vidljivih u Hrvatskoj je da je ono s čime smo ostali i što je danas domaća elita uglavnom nakupina dupelizaca.

 

Dalje, imigracija prema definiciji dovodi do tenzija između domaćeg stanovništva i stranaca. Možda je super ako si kulturni komunist ili što već, ako težiš uništenju društva i njegovih vrijednosti, ali inače baš i nije.

 

Svijet u kojem se kreće kapital i u kojem stanje u siromašnim zemljama postaje bolje, dijelom i zbog pritiska ljudi koji žele bolji život, a ne mogu emigrirati, bolji je od onoga u kojem najvredniji i najsposobniji ljudi postaju najniža kasta u najbogatijim zemljama.

 

Sve to su razlozi zbog kojih su ograničenja imigracije pozitivna stvar, i to se ne može dovoljno naglasiti.

 

No da ne pljujem dalje, članak je svakako vrijedno pročitati.