Politički kompas (2)

Sweet Home Alabama

 

Prije nekog vremena napravio sam svoju verziju političkog kompasa.

Ukratko, dijelim politički spektar ovisno o vremenskoj preferenci (koja je biološka podloga raznim idejama o potrebnoj veličini državnog aparata) i (ne)prihvaćanju biologije, odnosno bioloških razlika među ljudima (što je biološka podloga partikularizma i univerzalizma).

Dodatno, dodajem da uopće ne vjerujem da ljudi značajno mijenjaju političke preferencije, ne samo u odrasloj dobi, već zapravo i od ranog djetinjstva. Pazite, moram to vjerovati ako vjerujem da naše političke preferencije proizlaze iz naše genetike, odnosno barem odgoja u najranijem djetinjstvu).

Što ne znači da vjerujem da je posve nemoguće promijeniti političke preferencije nekog pojedinca, samo mislim da je to promjena takvog značaja da je ekvivalent uništavanja cjelokupne postojeće osobe i potpunog reprogramiranja svih aspekata pojedinca. A to ne gledamo baš često.

Međutim, ako sve to vjerujem, postavlja se pitanje, kako se dovraga različite političke opcije u većini država stalno mijenjaju na vlasti.

Odgovor je jednostavan. Moral.

 

Naime, što je recimo to propaganda?

Propaganda nije uvjeravanje ljudi suprotnih stavova u preuzimanje stavova propagatora.

Propaganda je širenje materijala koji podiže moral saveznicima i demoralizira protivnika.

 

Pravi mali case study takvoga nečega upravo smo vidjeli na izborima za US Senat u Alabami gdje medijska mašinerija uspješno demoralizira R i D pobjeđuje.

Što se dogodilo je naime da je medijska mašinerija zasula eter da je R grozan čovjek, pedofil i što ti sve ne zato jer je prije 50 godina u svojim kasnim 20ima pokušavao povaliti hrpu 16godišnjakinja.

Mislim, može li se muškarca koji u svojim kasnim 20ima nije bar jednom pokušao povaliti 16godišnjakinju uopće nazvati pravim muškarcem?!?!?!?

No je.iga, da li bih ja takav stav htio braniti pred medijima? Nagovarati ljude da glasaju za toga tipa?

Ja možda čak i da, nemam srama u zadnje vrijeme, ali većina ljudi ne bi. Takav propagandi pritisak otjerao je donacije od R i marginalne R glasače od birališta, i D stoga pobjeđuje.

 

Upravo u takvim okvirima moramo analizirati i sve priče o tzv. privatizacijskoj pljački u Hrvatskoj, Radiju 101, izdaji Vukovara, Karamarku crnom vragu, i sve druge urbane mitove koji dan danas žive u domaćem političkom diskursu. Mediji su naime u Hrvatskoj ljevičarski, pa stoga i šire propagandu koja demotivira desničare.

 

No vezano za pitanje kako različite političke opcije u većini država stalno mijenjaju na vlasti.

Pošto si kao političar generalno nesposoban, što si duže na vlasti, to je teže motivirati saveznike na borbu, a protivnik je motiviraniji.

Sve da je Karamarko i je crni vrag, Milanović je nesposobna pijandura i na kraju nema te propagande koja će uspješno natjerati ikoga da mu bude stalo do Milanovića.

Oglasi

12 misli o “Politički kompas (2)

  1. Judge Roy Bean, koji je izgubio izbore u Alabami je pokusavao u svojim tridesetima a ne dvadesetima povaliti djevojcice od kojih su neke imale sve 14 a ne 16 godina. Dapace, bio mu je zabrajen ulaz u lokalni shopping mall upravo zbog takvih stvari.
    Ne simpatiziram demokrata, no Roy Moore je vjerski fanatik koji ne vjeruje u separaciju drzave i crkve, pa je pokusavao staviti plocu sa 10 zapovjedi u zgradu vrhovnog suda u Alabami. Nadalje, sto se same republikanske stranke tice, ni ona mi nije previse simpaticna. Nisu bili u stanju ukinuti ACA (zakon poznat kao “Obamacare”) a osim sto rezu poreze, ne rezu drzavne izdatke, tako da ce stvar rezultirati inflacijom i drzavnim dugom. Republikanci su, osim rijetkih iznimaka, tek nesto malo desniji od demokrata.
    Nadalje, u Hrvatskoj nema desnice. Izdaja Vukovara i slicne price su nacionalisticke price, ne price o ljevici i desnici. Karamarko nije nista politicki desniji od Milanovica, bas kao ni Plenkovic, koji nastavlja Milanovicevu politiku.

    • “Roy Moore je vjerski fanatik koji ne vjeruje u separaciju drzave i crkve.”

      Ne vjerujem ni ja jer tako nešto ne postoji. PR doskočica pomoću koje se jedna vjera nameće u državi, a uspješno se neutraliziraju konkurenti.

      “pokusavao u svojim tridesetima a ne dvadesetima povaliti djevojcice od kojih su neke imale sve 14 a ne 16 godina.”

      I na tebi se recimo vidi utjecaj jedne vjere (bio ti toga svjestan ili ne) jer ti je ova stvar očito odbojna. Brak 30ogodišnjaka i 15togodišnjakinje je redovna pojava u ljudskoj povijesti i tek s kršćanstvom se u zapadnoj civilizaciji ta razlika počinje smanjivat.

  2. Cinjenica je da tako nesto postoji. Postoji bas u SAD, gdje su sve drzavne institucije vjerski neutralne. A pedofilija mi je odbojna, osim sto je protuzakonita. To nema veze s religijom, jer nisam religiozan, nego s moralom. A da je krscanstvo ostavilo itekakvog traga na zapadnoj civilizaciji i moralu iste nije uopce sporno. Upravo je taj moral ono sto stiti privatno vlasnistvo. Sto mislis, odakle dolaze stvari poput:
    Ne ukradi
    Ne pozeli tudje stvari
    Ne ubij
    Ne pozeli tudjeg zenidbenog druga
    Ne kazuj laznog svjedocanstva
    Upravo te biblijske zapovjedi cine osnovu morala koji stiti privatno vlasnistvo. To sto su judaisticke religije presudno utjecale na moral, ne znaci da ne postoji separacija drzave i crkve. Slucajno zivim u SAD i ta mi je separacija ocita. Zakletva o vjernosti (pledge of allegiance) koja spominje “one nation under God” i izreka “in God we trust” na dolarskim novcanicama ne negira odvojenost drzave i crkve. Kada idem obnoviti vozacku dozvolu ili kada me zovu u porotu, nigdje ne vidim krizeve, sestokrake zvijezde ili bilo sto slicno. Niti na jednom formularu se od mene nikada nije trazilo da otkrijem svoje vjersko opredjeljenje. Drzavnim organima je zabranjeno postavljati takva pitanja. Vjerski neutralna drzava, odvojena od crkve, itekako postoji. A iz moralnih razloga nisam spreman glasati za pedofila.I to je sve. U Alabami se, bas kao i na saveznom nivou prosle godine, biralo izmedju dva zla. Ja u 2016, nisam glasao za “manje zlo”, koje Trump nedvojbeno jest, nego sam ostao kod kuce i odbio izici na izbore s takvim kandidatima. Izbor izmedju suca Roy Beana i onog demokrata takodjer spada u istu kategoriju.

  3. Dizanje kurca je problem onoga kome se dize. Seksualno napastvovanje 14. godisnjakinja, a o tome je u dva slucaja bila rijec, jest pedofilija po americkom zakonu. Nadalje, cak i da se ne radi o kriminalnom djelu, bilo bi mi tesko podrzati covjeka koji je kao 30-godisnjak trcao za tinejdzericama po lokalnim shopping centrima. Polazim od sebe, ozenjenog muskarca i oca, koji je u mladim danima imao vise djevojaka. Veze s nekima su trajale krace, s nekima duze, ali su sve bile mojih godina. Kada sam imao 20 i nesto godina, moje djevojke su bile uglavnom moje vrsnjakinje, mozda godinu ili dvije mladje od mene.
    Nije mi padalo na pamet nuditi voznju kuci 14-godisnjakinjama ili ih prepipavati po parkiralistu. Inace, kada budes imao pravo izlaska na americke izbore, glasaj za koga god budes zelio. Za sada to pravo imam ja a ti vjerojatno nemas. I prici je kraj.

    • Nemam, al zadrzavam pravo komentiranja prilika u hegemonu.

      I dalje nisi iznio jasan argument. Je al zaprav nije kazneno djelo, je kao cika pedofil, al je obrazlazes zasto, i tako to…

      Mislim, da, neprimjereno je. I sto s tim sada?

  4. Mladene previše se koncentriraš na natpis na plotu, a promiče ti kako je on postavljen i koju funkciju stvarno obavlja.
    Državne institucije uvijek sprovode nešto, ne postoji neutralna institucija. Kad se gleda kroz duži vremenski period vidi se pravilnost da se usvajaju zakoni i pravila jednog sustava vrijednosti i postaju law of the land neovisno o izborima, većini i sl…. Taj sustav vrijednosti ima korijene u jednoj vjeri. Isto tako ključni ljudi koji guraju da se takva pravila usvoje su nerijetko bili aktivni članovi te vjere. Rituali i vokabular te vjere su postali dio američke svakodnevnice iako danas rijetko tko zna njihove korijene.
    Retoričko odvajanje crkve i države ima političku svrhu pacifikacije opozicije vladajućoj vjeri. Eksplicitno izjašnjavanje koju vjeru država sprovodi moguće je jedino ako imaš jasnu hegemoniju u državi. U slučaju kad nemaš moraš pronaći neki način koji će spriječiti permanentni građanski rat oko toga. U Američkom slučaju to je javna priča da su crkva i država odvojene, a realni procesi su da uvijek jedna strana određuje što će se usvajati.
    Nije Amerika nikakav povijesni izuzetak. Retorički Kina je danas komunistička država iako je u stvarnosti potpuna suprotnost. Ljudi koji vode Kinu su našli način kako pacificirati potencijalnu maoističku opoziciju i napustiti komunizam. S jedne strane stavljaš ogromne Maove postere, a s druge guraš tržišne reforme. Vlast gura svoju agendu, a suparniku si ostavio prazni ritual.
    Oktavijan je napravio isto. Nije on sebe proglasio za cara jer je tako nešto bilo suprotno rimskom sustavu vrijednosti nego za konzula i zaštitnika republike. Formalno u ustavnom poretku Rima se nije zbilo ništa revolucionarno, ali danas se s razlogom uči da je s Oktavijanom Rim postao carstvo s carem na čelu. Njegov prethodnik nije bio toliko politički vješt pa je završio izboden.
    Danska, Nizozemska, Britanija,… su na papiru monarhije iako su u stvarnosti republike, monarsi su ritual ispražnjen od stvarne moći. Francuska s druge strane koja je ukidala monarhiju preko koljena se klala međusobno više puta, a trenutno su na petom pokušaju.

    • Sada nista. Roy Moore je izgubio izbore i odlazi u mirovinu. U sistemu u kojem se glasa za covjeka a ne za stranku, moral je itekako vazan. Ako nekome dajem pravo da u moje ime glasa za zakone, onda zelim da taj netko bude moralna i postena osoba kojoj mogu vjerovati a ne dvolicni vjerski fanatik. I prici je kraj.
      Da se razumijemo, demokrat koji je pobijedio je takodjer zlo, no nisam siguran da bi Roj Moore bio manje zlo. Kada biram svog predstavnika, isti ce dobiti moj glas samo ako ima libertarijanske sklonosti i ako se radi o postenoj i moralnoj osobi. Roj Moore nije zadovoljavao niti jedan od ta dva uvjeta.

  5. Mislim, može li se muškarca koji u svojim kasnim 20ima nije bar jednom pokušao povaliti 16godišnjakinju uopće nazvati pravim muškarcem?!?!?!?

    16 godina, pa to je cca 2. razred srednje škole… meni je u ranim dvadesetima takvo nešto bilo prilično creepy (da ne kažem kakvu goru riječ), a da ne govorim u kasnim dvadesetima…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s