Tako je govorio Nunuku-whenua

crtica iz povijesti Chathamskog otočja

 

Chathamsko otočje jedno je od najkasnije naseljenih i najizoliranijih naseljenih mjesta na svijetu. Kako izolirano? Ovako:

 

Bilo kako bilo, u prvoj polovici 16. stoljeća, u više valova, otočje su naselili budući Moriori, za koje se prije vjerovalo da su porijeklom Polinežani, a danas se vjeruje da su porijeklom Maori (Polinežani sa Novoga Zelanda).

Sami uvjeti na otocima su bili hladniji i nepogodni za tipične načine na koje su Polinežani tada privređivali hranu te se dogodila izvjesna regresija na lovačko sakupljačke načine privređivanja. Uz to, čini se da su se različiti valovi doseljenika stalno sukobljavali i ubijali i jeli konkurenciju.

Na pozornicu tada stupa izvjesni poglavica Nunuku-whenua koji zabranjuje rat, kanibalizam i ubijanje u bilo kojem obliku.

Nije jasno kako, ili bar meni nije jasno kako, no taj zakon tijekom vremena uspijeva stupiti na snagu. Razmirice su se umjesto ratom rješavale konsenzusom ili ritualnim dvobojima, no čak su se i ti dvoboji su se prekidali na prvi znak krvoprolića i prava je svrha zapravo bila pomirenje. Tolerancija na nasilje je bila nulta.

S druge strane, bez problema se vršila kastracija određenog broja muške djece. Kao razlog se navodi ograničenje rasta populacije, no ne vidim kako bi to točno postiglo kastracijom samo dijela muške djece. Ako ćemo prihvatiti da je stvarno došlo do pada nasilja tijekom vremena u tako primitivnom društvu, vjerojatnija je ciljana kastracija agresivnijeg dijela muške populacije?

 

HMS Chatham otkriva otočje 1791. i prisvaja ga Velikoj Britaniji.

Nešto zalutalih Engleza (mornara i kažnjenika) i Maora se naseljava uglavnom kako bi koristili otočje kao bazu za kitolov. Tijekom idućih 40tak godina domorodačka populacija smanjuje se za cca 20%, s cca 2.000 na cca 1.600 domorodaca zahvaljujući uvoznim bolestima.

1835. dva plemena Novozelandskih Maora kojima su Englezi uzeli zemlju odlučili su potražiti svoju sreću na Chathamskom otočju. Osiguravši prijevoz na engleskim brodovima na pomalo… nasilan način, 900 Maora našlo se na otočju donoseći sa sobom krumpir, toljage, sjekire i puške.

Skupine ratnika naoružane toljagama, sjekirama i puškama, vođene svojim vojskovođama razmigoljile su se Moriori naseljima. Ono što je uslijedilo je bilo ubijanje i jedenje nekih Moriorija i porobljavanje drugih.

Vijeće Moriori starješina se skupilo i iako su neki, uglavnom mlađi glasovi, tražili da se krene u borbu s Maorima, takve ideje su na kraju odbijene. Ne zato što je itko razuman sumnjao u Maorske osvoji, ubij i pojedi planove, već zato što ono što je proglasio Nunuku-whenua, njegov zakon, nije to bila strategija za preživljavanje koju treba prilagođavati novim uvjetima, već moralni imperativ. Drugim riječima, Moriori su bolji od bezumnog nasilja.

 

Kako su se toga sjećali Moriori:

Maori su nas krenuli ubijati kao ovce… Prestrašeni, bježali smo u šume, skrivali se u rupe u zemlju, na bilo koje mjesto gdje smo se nadali izbjeći neprijatelju. Uzalud, bili bi otkriveni i ubijeni, muškarci, žene, djeca, bez razlike.

Kako su se toga sjećali Maori:

Prisvojili smo si… kako su već naši običaji… pohvatali smo ih sve… Ni jedan nije pobjegao…

 

Maori su samo ritualno ubili 10% domorodačkog stanovništva, između ostalog nabijanjem žena i djece na kolce na plažama i ostavljajući ih da u muci umiru tijekom nekoliko dana. Prisilili su preživjele da oskvrnu svoja sveta mjesta pišanjem i sranjem po njima.

Oni koji su ostali postali su robovi osvajača. Više nisu smjeli govoriti svojim jezikom, niti međusobno imati djecu. One preostale Moriori žene su pak imale djecu sa svojim Maori gospodarima.

Do 1860ih ostalo je samo 100 Moriorija. Posljednji čistokrvni Moriori umro je 1933. godine.

 

Danas se pak događa renesansa Moriori kulture. Moriori identitet oživljava, 2005. godine obnovili su svoju vijećnicu gdje se sjećaju Nunuku-whenua  i ima ih više od 800.

(Samo se zajebavam, pa piše gore da je posljednji umro 1933., ima više od 800 potomaka Maori osvajača i Moriori ropkinja.)

 

To bi eto bila ta crtica iz povijesti Chathamskog otočja.

https://en.wikipedia.org/wiki/Chatham_Islands

https://teara.govt.nz/en/moriori

Oglasi

Jedna misao o “Tako je govorio Nunuku-whenua

  1. Princip je jasan. NAP za civilizirane ljude, a za divljake i osvajače metak. Ja s tim nemam problema iako za neke po tome spadam u kolektiviste i neprijatelje osobnih sloboda.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s