O onda kada mi je Peter Schiff zamijenio Renatu Sopek

+ The New Normal & The New New Normal

 

Neki dan Tko je John Galt prenio je članak s bloga Jeffa Bezosa koji si nisam dao truda pročitati, ne samo zato što je to članak s bloga Jeffa Bezosa, već i zato što sam već znao što unutra piše. Ili kako kaže Galt:

Bruto domaći proizvod nikada nije bio savršeno mjerilo životnog standarda, ali pogotovo sada u informacijsko doba tu dolazi do izražaja zanemarivanje koristi za potrošače od brojnih besplatnih ili gotovo besplatnih digitalnih dobara konzumiranih online, koje većina ljudi s pristupom internetu koristi svakodnevno (npr. e-mail, Google, YouTube, Wikipedia, Facebook, itd.). Fenomen koji se u literaturi naziva digitalnom tamnom materijom.

Na taj način službene statistike neće dovoljno dobro odražavati stvarne razine ekonomskog blagostanja u zemlji…

 

Prevest ću vam to: Tehnoška promjena (funkcija dugoročnog rasta gospodarstva, što više tehnološke promjene, više gospodarskog rasta) toliko je porasla da BDP jednostavno više ne može rasti brzo kao prije. Ili, u ovoj iteraciji apologizma, rast koji se događa se, zgodno, ne može mjeriti.

 

Evo jedne zanimljive analogije:

Zamislite da ste u 19. stoljeću, postoje ekonomske statistike, u vaš grad se uvede javna rasvjeta i odjednom vi počnete čitati ekonomiste koji upozoravaju kako je pred nama nova normala niskih stopa gospodarskog rasta.

Bruto domaći proizvod nikada nije bio savršeno mjerilo životnog standarda, ali pogotovo sada u doba javne rasvjete tu dolazi do izražaja zanemarivanje koristi za potrošače od brojnih besplatnih ili gotovo besplatnih električnih dobara. Potrošnja električne energije i održavanje javne rasvjete koji ulaze ulaze u BDP jednostavno zanemaruje koristi za životni standard koji dolazi s javnom rasvjetom, ne samo da BDP neće mjeriti konzumnu vrijednost zadovoljstva šetnja noću, nego će i kriminal pasti i sigurnost porasti što će opet dovesti do kojekakvih ušteda itd. Fenomen koji se u literaturi naziva svjetlosnom tamnom materijom.

Na taj način službene statistike neće dovoljno dobro odražavati stvarne razine ekonomskog blagostanja u zemlji…

Ozbiljno pitam, da li bi vi popušili tu priču?

 

Nemojte me krivo shvatiti, statistika stvarno je upitna interpretacija podataka upitne kvalitete, BDP nije savršeno mjerilo ekonomskog blagostanja i na uključuje nemjerljive eksternalije (ili bar ne bi trebao, svi pokušaji uključivanja nemjerljivih eksternalija tipa hedonizma u ekonomske izračune zapravo su pokušaji manipulacije kvalitete tih izračuna*), ali sljedeće stoji:

Koliko god BDP bio nesavršeno mjerilo ekonomskog blagostanja, i dalje je mjerilo ekonomskog blagostanja, i uopće nam nije relevantno to što se nemjerljive eksternalije možda povećavaju.

Smanjenje stopa rasta BDPa je znak da se nešto loše događa u gospodarstvu (regulacija, porezi, pomak preference od štednje prema potrošnji stanovništva određene zemlje bilo promjenom karaktera ili strukture stanovništva ili isforsiran od strane središnje banke niskim kamatnim stopama itd.), ali nije znak da smo otkrili do sada nepoznat fenomen gdje će tehološka promjena dovesti do obratnog, negativnog pritiska na rast BDPa.

Zapravo, ako išta, digitalizacija će imati efekt porasta mjerljivog BDPa jer će se akteri na tržištu ponašati efikasnije.

 

 

The New New Normal

Predviđam, u sljedećih 2-4 godine (ovisno o tome kako jako recesija udari), stope rasta gospodarstva u SADu vratit će se na prošlostoljetne trednove i vjerojatno ih premašiti. Ne mislim da će Trump biti savršen predsjednik, daleko od toga, ali daleko od toga i da će mu svaka prokleta odluka biti pogrešna.

Predviđam, prestat ćemo čitati o The New Normal. Vjerojatno ćemo i dalje čitati o anemičnoj EU.

Predviđam, po prvi puta u zadnjih sada već četvrt stoljeća realni dohodci radnika će porasti, a dohodovna nejednakost u SADu će se smanjiti. Pod uvjetom da Trump stvarno ograniči imigraciju, sagradi zid i deportira ilegalce.

Predviđam, jedan ili možda čak i oba biznisa Elona Muska će propasti.

Predviđam, globalno zagrijavanje nas neće ubiti, a ugljen će biti energija budućnosti.

 

* vezano za tehnološku promjenu i manipulaciju ekonomskih statistika pozivanjem na istu

Central Bankers Claim: Things Are Better than You Think

The Illusions of Hedonics

6 thoughts on “O onda kada mi je Peter Schiff zamijenio Renatu Sopek

  1. Pingback: Replika na repliku | Tko je John Galt?

  2. Galt je promašio skoz kad piše kako tobože digitalno doba donosi neku vrednost životima ljudi. Tako danas imaš radnike koji gube radnička prava, sindikati više nisu moćni kao pre, tržište rada se maksimalno liberalizuje, proizvodnja se seli u banana države, troškovi zdravstva, troškovi života se poskupeli od stanovanja do obrazovanja….sve ono što je jednom čoveku bitno je nevažno jer eto imaš: Google, Uber, Youtube, Facebook…
    To je jedna iluzija blagostanja, u suštini život običnog čoveka je sve gori i gori.

  3. Rast ekonomije SAD je jedna šarena laža, labor force participation je nikad manji, broj Amerikanaca koji kupuju kuću je nikad manji. Oficijalna niska nezaposlebost je najveća statistička laž, bolji pokazatelj je Employment-population ratio rekordno nizak koji iznosi jedva 60%, + nezaposlenost dobijaš da preko 100 miliona Amerikanaca ne radi, sad tu imaš studente, ove koji su se ranije penzionisali sve u svemu nema ništa od tog rasta nema.

    http://www.bls.gov/news.release/empsit.t01.htm

    Još je šokantnije je da 50% američkih radnika zaradjuje manje od 30k$ godišnje, 35% manje od 20k$( Social Security Administration),
    Posle zašto je pobedio Tramp a govore da je od 2008.g ekonomija u stalnom rastu i nikad bolje?
    Globalizacija je uništila američku radničku klasu, životni standard održavaju sve većim kreditima jer im zarade stagniraju, dobri industrijski poslovi su zamenjeni sa lošim u uslužnom sektoru.

    • Istina je da je sve u k., koliko u k. možda točno ne vidimo zbog izmanipulirane stope inflacije, ali u k. je. Ali ne mislim da je globalizacija (ako pod njom podrazumjevamo slobodnu trgovinu) uništila američku radničku klasu. Ne funkcionira tako.

      Američku radničku klasu je uništilo i uništava pad kapitala po radniku. Em FED od kraja 80ih sve većim tempom destimulira štednju, em od početka 00tih država sve brže usisava ono malo što se štedi u svoje deficite, em iz Meksika i društva stalno uvoze nove ruke koje bi radile ali u prosjeku štede još i manje od prosječnog Amera.

      Taj proces smanjenja dostupnog kapitala i trgovinsko otvaranje se možda u zadnje vrijeme događaju usporedno, ali povezani su samo u tome što ih često promoviraju isti ljudi.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s