Što to priča Zdravko Marić

ili, Zdravko Marić sere čim uključi PowerPoint

 

Danas sam zaprimio sljedeću obavijest od gov.hr:

Dragi Strasilo, reformiramo komplicirani i po tebe skupi porezni sustav. Plaća će ti se povećati 50 kuna, svaki mjesec. Struju ćeš plaćati 15 kuna manje, svaki mjesec. Kruh kunu više, svaki dan. Kavu kunu više, svaki dan. Cigarete 2-5 kuna više, svaki dan. Kako vjerujemo da nisi dovoljno pametan da sve to zbrojiš, nadamo se da uviđaš da je naša porezna reforma super za tebe.

 

 

Ili, najavljena mi je porezna reforma. Porezna reforma, reći ćete? Da, porezna reforma. Zbrčkana prezentacija koju je napravio sam dr.sc. Zdravko Marić navodi nam sljedeće kojekakve trenutne loše karakteristike poreznog sustava (uglavnom točno).

Što ne valja s poreznim sustavom RH...

Što ne valja s poreznim sustavom RH…

Uz te, loše kakve jesu karakteristike, porezni sustav se kao reformira da bi se “smanjilo porezno opterećenje”, “potaknula konkurentnost gospodarstva”, “izgradilo socijalno pravedniji porezni sustav” i kojekakve druge floskule.

Međutim, sam prijedlog porezne reforme ne čini ništa takvoga te ja niže točku po točku pokazujem kako promjene u poreznom sustavu zapravo daju negativan doprinos gore navedenim već sada lošim karakteristikama poreznog sustava kako ih je detektirao dr.sc. Zdravko Marić.

 

 

Trenutna karakteristika:

visoko porezno opterećenje u odnosu na zemlje u okruženju.

Rješenje:

povećanje najniže osnovice za obračun doprinosa s koeficijenta 0,35 na koeficijent 0,38 i ukidanje iznimaka od obveze plaćanja doprinosa; povećanje PDVa od kruha i mlijeka pa do kina; povećanje PDVa na usluge u ugostiteljstvu; ukidanje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina kod kupnje prve nekretnine; oporezivanje grijanih duhanskih proizvoda i tekućine namijenjene konzumiranju u elektroničkoj cigareti, povećanje trošarina na cigarete.

 

Trenutna karakteristika:

prevelik broj olakšica, oslobođenja, izuzeća i upitan efekt i ustavnost nekih od tih olakšica.

Rješenje:

za male sudionike u gospodarstvu niža stopa poreza na dobit; povećanje priznavanja porezno priznatih rashoda troškova reprezentacije s 30% na 50%; smanjenje doprinosa samo za neke djelatnosti; snižavanje stope PDVa na isporuke ljesova i urni; sniženje trošarina za male destilerije rakije.

 

Trenutna karakteristika:

porezna nestabilnost; česte izmjene poreznih propisa: 44 izmjene i dopune u poreznom sustavu u razdoblju 2012.-2015., nejasne i nedosljedne zakonske odredbe, nedovoljno poznavanje poreznog sustava.

Rješenje:

Izmjene i dopune ili donošenje potpuno novih 15 poreznih zakona u prvoj godini mandata. Ako se želimo preseravat, to je ujedno i 36% veća učestalost izmjena poreznih propisa i 36% veća porezna nestabilnost u odnosu na druga Linića.

 

Trenutna karakteristika:

visoka administrativna opterećenost Porezne uprave koja je stoga neadekvatan servis poduzetnicima i građanima te neujednačeno i nedorečeno postupanje poreznih vlasti.

Rješenje:

spajanje neefikasne Porezne uprave i neefikasne Carinske uprave, jer će jednom spojene postati efikasne. Također, izmjene i dopune ili donošenje potpuno novih 15 poreznih zakona u prvoj godini mandata.

 

Trenutna karakteristika:

RH se nalazi među europskim zemljama u kojima je dojam porezne nesigurnosti među poduzetnicima najviši što ima za posljedice zapreke razvoju poduzetništva izostanak i odbijanje domaćih i stranih investicija

Rješenje:

zamijeniti jedne upitne porezne olakšice i iznimke nekim drugim upitnim poreznim olakšicama i iznimkama, neke poreze smanjiti i ukinuti i istodobno povećati druge i uvesti nove.

 

 

A evo i stvarnih rješenja kakve naravno nećemo naći u prezentaciji dr. Marića.

 

Rješenje:

Ne učiniti ništa.

Obrazloženje:

Dr. sc. Marić je lijepo računao za svoju prezentaciju, međutim promaklo mi je da je uspio uvjerljivo pokazati da bi njegovi nezanemarivi zahvati u porezni sustav zapravo mogli smanjiti ukupno porezno opterećenje u Hrvatskoj.

Ako ništa, dodatno kompliciraju sustav oporezivanja dohotka bez značajnog smanjenja samog oporezivanja dohotka.

Ako ništa, ideja davanja niže stope poreza na dohodak malim poduzetnicima samo čeka da padne na ustavnom sudu.

I ako ništa, troškove implementacije doktorovog poreznog sustava snosit će nitko drugi nego porezni obveznici.

I ako ništa, ove porezne promjene radi nikakve ili malene vidljive koristi unose ogromnu nesigurnost u gospodarstvo. A što to znači za gospodarski rast, pokazao nam je drug Linić.

 

Bolje rješenje:

Jednostavnim zahvatima smanjiti i/ili ukinuti Linićeve poreze bez podizanja nekih drugih i izmišljanja novih.

Obrazloženje:

Na primjer, smanjenje trošarina na gorivo učinilo bi mnogo za gospodarstvo. Cijelo je gospodarstvo ovisno o gorivu i smanjenje cijene toga inputa definitivno bi podiglo gospodarski rast.

Na primjer, umjesto (neustavnih?) olakšica dijelu poduzetnika, ukinuti oporezivanje dividendi i kamata na štednju i tako potaknuti formiranje i alokaciju kapitala unutar gospodarstva. Da bi razumjeli koliki smo regres napravili, od Sanaderovih 20% oporezivanja dobiti, za Milanovića smo došli na prosječnih 31,6%, a sada nam se kao (neustavna?) reforma najavljuje prosječnih 30,8% za jedne i 23,6% za druge. To je vic, i to loš vic.

Na primjer, ako već ne možemo napraviti stvarnu reformu, smanjivanje doprinosa za zdravstveni i kojekakve druge sustave sa sadašnjih 17,2% na 12,2 ili 10% značajno bi smanjilo trošak rada i povećalo zapošljavanje i dohotke radnika.

 

Zaključno, dok imam razumijevanja za politička ograničenja (neke od glupljih ideja u ovoj poreznoj reformi doista djeluju kao da ih je uvjetovao neki MOSTovac), ovo što nam je prezentirano danas ne implicira niti smanjenje porezne presije niti pojednostavljenje poreznog sustava. Naprotiv, sam obujam, ekstenzivnost, i iskreno, bizarnost nekih od prijedloga prijete tome da će unijeti značajnu pomutnju i nesigurnost u Hrvatsko gospodarstvo i lako moguće značajno naštetiti krhkom gospodarskom rastu koji se pokrenuo u vremenu bez političke stabilnosti i poreznih reforma.

 

 

P.S. Govoreći o bizarnim rješenjima u ovom prijedlogu

Iako smo s novom vladom dobili i nekakvo pompozno ministarstvo demografske obnove (predviđam: neće biti demografske obnove), predstavljena porezna rješenja zapravo povećavaju relativno porezno opterećenje obitelji s djecom u odnosu na ostatak društva.

Na primjer, dok će se neoporezivi dio dohotka samca povećati cca 46%, istodobno će se neoporezivi dio dohotka roditelja koji uzdržava dvoje djece povećati cca 41%.

Na primjer, dok će zaposlena osoba plaćati porez na (već zbog doprinosa za 1/3 umanjeni) dohodak po stopi od 24% + prirez, umirovljenicima (koji ne plaćaju nikakve doprinose jer valjda ne koriste zdravstvenu zaštitu i tako to) će se porezna obveza dodatno umanjiti za 50%, što znači da će plaćati porez na dohodak po stopi od 12% + prirez.

Na primjer, već je gore spomenuto ukidanje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina kod kupnje prve nekretnine. A taj će porez platiti… Ministarstvo demografske obnove? Bez brige, neće, samo se zajebavam. Isto kao i ministar Marić.

10 thoughts on “Što to priča Zdravko Marić

  1. Podrzavam prijedlog o prestanku oporezivanja stednje i dividende.

    Na slajdu koji si gore stavio, na prvom mjestu je, namjerno ili slucajno, visina opterecenja. To i treba biti na prvom mjestu.

    Ja odavno zastupam misljenje, zvrljao sam o tome i na blogu, da su “pojednostavljivanje” i/ili “reforme” propisa (samo)zavaravanje. Ne nuzno zlonamjerno, moze biti potpuno dobronamjerno. To je nesto sto moze zaokupiti mastu i intelekt, nesto o cemu politicari mogu vjecno pricati na TV, kolumnisti u novinama, narod za sankovima… i ne samo pricati, nego se vjecno to moze i provoditi, uvjek ima nesto sto se moze poboljsati. Ali zbog toga se gubi iz vida vaznija stvar.

    Ja drzim da je pojednostavljivanje propisa manje-vise nebitno. Ostavite propise kompliciranima, a smanjite STOPE POREZA.

    Komplicirani propisi se s vremenom svedu na mjeru, stvore se uvrijezeni obrasci ponasanja. Neke se jednostavno ignorira, uz presutni dogovor raje i vlasti. Neke se provodi uz modificirano tumacenje nekog birokratskog tijela. Neke ukinu ili modificiraju sudovi. Neki pak koji se ne mogu zaobici stvarno strasno poskupljuju stvari, imaju efekt ciljanog (visokog) nameta na neku djelatnost. To nije pravedno, ali drzim da vise utjece na alokaciju rada i kapitala medju djelatnostima nego na ukupnu razinu gospodarske aktivnosti, za razliku od poreznih stopa.

    • Ja volim jednostavne stvari, i kao profesionalna deformacija jednostavno mi se gadi zakon+pravilnik+uredba+mišljenje sve skupa 1000 stranica teksta koje mi je potrebno da obavim nešto ali ono sasvim banalno, i ne sviđa mi se ovo što pričaš, ali… da si u pravu, u pravu si…

      Također, što manje država kolača pokušava ugrabiti, interesne skupine će imati manje razloga tražiti iznimke, i porezni sustav će i biti sam po sebi jednostavniji.

      • Sto se tice pojednostavljivanja propisa, nisam principijelno protiv (kao sto je recimo bio Rothbard). I meni je ideja malog broja jednostavnih propisa, bez iznimki, intuitivno privlacna i moralno ispravna. Ali ako sam nesto naucio o ekonomiji, to je da je intuicija nas najveci neprijatelj, a kontrarijansko razmisljanje (razmisljanje ne samo sa suspregnutom intuicijom, nego i suprotno njoj, sto je dosta tesko) nas najbolji alat. Tako da, suocen s nekom tvrdnjom koja se cini ispravna, prvo pitam: sto ako nije tako nego bas obratno? To je jednostavno tehnika, koja se uci, kao i bilo sto drugo. A potrebno ju je izdrilati jer je prirodni zivotni put nekog stajalista ovakav: intuitivni odabir –> argumentacija intuitivnog odabira. To je obilno dokumentirano i odavno nije sporno, medjutim, vecina ljudi je uvjerena, kada zastupaju (argumentiraju) neki stav, da su taj stav usvojili upravo zbog tih argumenata koje izlazu. Nisu ni svjesni da su argumenti dosli kasnije.

        Uzmimo nas primjer ovdje: “jednostavni propisi su bolji (za ekonomske ishode) od kompliciranih propisa”. Intuitivno, to zvuci OK, i mozemo sastaviti brojne argumente zasto je tako. Medjutim, sto ako nije tako? Sto ako su komplicirani propisi bolji (za ekonomske ishode) od jednostavnih? Mozemo li to uopce zamisliti, vjezbe radi? Pa, mozemo. Sto ako imamo jedan jednostavni propis, porez na dobit od 80%, a nasuprot njemu strasno komplicirani porezni sustav koji svakom pojedincu racuna specificnu individualnu stopu, medjutim te se stope krecu od 7% do 11%?

        Ako dakle mozemo barem u teoriji zamisliti da komplicirani propisi mogu biti bolji, a mozemo, onda vrijedi ponovno razmotriti situaciju sa nasim aktualnim kompliciranim propisima, prouciti pazljivo njihove realne efekte, i ne pojednostavljivati pojednostavljivanja radi.

        • Mislim da je ipak pitanje jesu li jednostavniji propisi (ceteris paribus) bolji od kompliciranijih, i odgovor je da jesu.

        • @Ace Ventura

          “Mislim da je ipak pitanje jesu li jednostavniji propisi (ceteris paribus) bolji od kompliciranijih, i odgovor je da jesu.”

          Ja sam namjerno specificirao ekonomske ishode. Rjec “bolji” bez ikakvih kvalifikatora ukljucuje moralnu komponentu. Jednostavni propisi mogu biti ujedno bolji u smislu pravedniji, i losiji u smislu ekonomskih ishoda (visine BDPa).

          Komplicirani sustav poreznih olaksica, na primjer, moze omoguciti firmama i pojedincima da “muljaju” i tako si smanje efektivnu poreznu stopu, sto je dobro za visinu BDPa, ali moze biti nepravedno u smislu da rezultira time da netko placa visu a netko manju stopu, ovisno o svojim sposobnostima muljanja.

  2. Komplicirani propisi troše previše energije svima, kako onima koji ih moraju nametati drugima tako i onima koji ih se moraju pridržavati. Neracionalna pravila i procedure koče ili u startu ubijaju poduzetničku inicijativu i čine nemjerljivu štetu društvu.
    Mislim da nema te porezne stope koja može napraviti više štete od džungle propisa koja sve guši osim onih koji ne igraju po pravilima, koji uživaju zaštitu ili su na vrhu piramide.

    • “Neracionalna pravila i procedure koče ili u startu ubijaju poduzetničku inicijativu”

      S ovim “u startu” se ne slazem. Prvo, poduzetnici su po definiciji iracionalni, jer ogromna vecina poslovnih poduhvata — propadne. Dakle, racionalan covjek nista niti ne zapocinje. Kad govorimo o poduzetnicima govorimo o ljudima koji su optimisticni i voljni. Pa nece ih valjda neka birokratska prepreka sprijeciti da se obogate? Naci ce put — ili barem smatraju da ce naci.

      Drugo, treba imati malo osjecaj za omjere i velicine stvari. Poduzetnistvo je cvjetalo i u raznim periodima i zemljama koje su bile puno losije za isto od 21-stoljetne Hrvatske, koliko god ona bila neidealna.

      Trece, ljudskih aktivnosti je previse i nacina na koje se one mogu izvoditi je previse da bi ih se sve moglo blokirati usko usmjerenim propisima. Recimo, propis koji odredjuje da se agenti za prodaju nekretnina moraju licencirati i imati poslovni prostor od 60 kvadrata, je usko usmjeren propis (koji je los jer smanjuje konkurenciju, dize cijene, itd). Medjutim, on ne pogadja zubare, kafice i tvornice. Zato je manje stetan po ukupnu gospodarsku aktivnost od opceg propisa, kao sto je porez na dobit, koji pogadja apsolutno sve.

  3. To je nama naša borba… ovaj ekonomska struka dala. Koliko vidim akademska ekonomska “krema” je osmislila ovaj paket na čelu s Lovrinčevićem. Obećaje se neto rasterećenje od 1 milijardu kn. Živi bili pa vidjeli…

    • I ja sam tek nakon pisanja posta dočuo da je Lovrinčević otišao na TV i pobrao zasluge. Objašnjava puno toga :S

      Ponovit ću za sve koji možda sumnjaju, profesori s EFZGa su retardi i/ili zaostali u 1980im godinama, a ambicija im je pisat nove zakone umjesto proučavat ekonomiju.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s