Kako je nastao novac (2)

recenzija knjige Davida Graebera

 

Kako sam već recenzirao djelo suvremenog domaćeg teoretičara socijalizma, jebivjetra zvanog Ivan Pernar, smatrao sam primjerenim, zasukao sam rukave i bacio se na bjelosvjetskog jebivjetra zvanog David Graeber i njegovu knjigu, Dug.

 

Barim tako jednu trebu na nekom tulumu, mala odvjetnica, aktivistica, ja dođem, predstavim se, dobar dan, dobar dan, i ja sam aktivist. Bacam spike, MMF, antiglobalizam, treći svijet, i dug. Oči cakle, ali maloj nije nešto jasno oko duga. Ja baš krenem objašnjavat dug, kada uleti neki bankar i pokupi mi je. E pa…

iz uvoda u Dug, koji, na moju veliku žalost, u hrvatskom prijevodu uključujući reference ima čak 641 stranicu.

 

U redu, prošli smo uvod, čitamo dalje, stranica 12.:

…Francuska… Madagaskar… pacifikacije… Naprotiv, tijekom sljedećih pola stoljeća francuska vojska i policija ubile su mnoštvo Malagasa koji su se previše protivili takvu aranžmanu (više od pola milijuna, prema nekim izvještajima tijekom pobune 1947.)…

I meni se odmah pali lampica u glavi. Ja naime, ne pitajte me kako, znam koliko je bilo poginulih na Madagarskaru tijekom pobune 1947. godine. 11.342 – 100.000 mrtvih, s realnim procjenama u rangu 30.000 – 40.000. Od toga 4.928 mrtvih tijekom same pobune, i to je jedini pouzdani podatak koji imamo, dok su sve ostalo navedeno – samo procjene.

Prema kojim izvještajima je bilo više od pola milijuna mrtvih? U knjizi koja ima preko 80 stranica referenci, ovakva spektakularna tvrdnja nije mogla biti potkrijepljena jednom jedinom referencom? Otkuda Graeberu ta referenca?

Mislim znam, čovjek je očito bio na Madagaskaru, ponegdje bez ikakve svrhe i razloga u tekstu iskaču anegdote o posjeti jednoj tržnici na Madagaskaru, o tome kako je autor odbio razgovarati s nekim neidentificiranim čovjekom, i sl. Vjerojatno je tamo upoznao neku Madagaskarsku verziju Save Štrbca i što sve ne, ali meni je lampica u glavi upaljena i jednostavno ne mogu samo tako vjerovati tvrdnjama koje autor iznosi.

 

A to je posebno problem, jer takvih tvrdnja ima jako jako puno. Ponovit ću što sam napisao kod Pernarove knjige:

Na idejnoj razini je to hrpa sranja prepisana sa interneta, uglavnom bez (nekog dubljeg) razumijevanja, logički nepovezana, nekonzistentna,  bez ikakve stvarne pozicije, pa onda loše slijepljena u nekakav Pernarov antibankarski svjetonazor.

Nije Perner nego je Graeber, nije toliko prepisivana wikipedija koliko razni antropološki članci (Graeber je nekakav nadri antropolog, šifra teoretičar), ali u osnovi stoji. Hrpa sranja čiju je točnost praktično nemoguće provjerit, a kada bi bilo moguće trajalo bi vječno, i zapravo je posve nevažno za ono što je pisac htio reći.

Ili Graeber misli da je iole relevantno za djelo o financijskom sustavu citirati neki navodni izvještaj o nekim navodnim divljim plemenima koja se povremeno susretnu, u šumarcima jebu jedni drugima žene, trgaju im perlice i tako razmjenjuju, odnosno trguju?

Stvarno, zašto neki ljudi misle da zvuče pametno i mudro ako nabacaju hrpu sranja na okup? Misli li Graeber doista da tako zvuči produhovljeno i mudro? Evo, dat ću mu ja primjer mudrosti:

Zbrka u mislima nužno vodi zbrci kod djelovanja

Sv. Ignacije Lojolski, prvi general Družbe Isusove (mislim da je on, nisam 100%)

 

Da skratimo priču, David Graeber želi opraštati dugove, svima koji imaju dugove, pojedincima državama, itd, itd. Kao presedan za to opetovano citira Bibliju i kojekakve druge antičke tekstove i sl.

No dalje Graeber tvrdi da je oprost duga zapravo moralno pravo dužnika, a ne žrtva koju je podnio vjerovnik.

Recimo, ako me zamoliš da ti posudim 5 kuna da si kupiš Graeberovu knjigu, ti si kupiš K+ pivo koju popiješ, nemaš knjige koju možeš prodat i vratit dug, nemaš drugi način da mi vratiš tih 5 kuna, ti mi nisi ni dužan vratit tih 5 kuna jer:

Novac zapravo nije ništa.

Kako novac zapravo ne bi bio ništa, Graeber onda dalje poduzima taj ogroman trud lijepljenja kojekakvih tekstova (vidi gore navedeni o trgovini koja se odvija trganjem perlica poslije moguće prisilnog seksa u šumarku), a svrha i ključni međukorak toga je dokazati da se novac nije razvio tzv prirodnom selekcijom (trampa, neko dobro koje većina treba, metali, specifični metali: zlato i srebro), već je nastao proklamacijom vladara. Štoviše, Graeber tvrdi da među primitivnim narodima ne postoji i nikada nije ni postojala trampa, to je pojava kod naroda koji već poznaju novac, samo ga trenutno nemaju prilike koristiti.

OK, Graeber, nije da vladari nisu imali svoje uloge, no u osnovi si u krivu. Ali zabave radi, slijedimo tvoju logiku.

 

Eto, ako je novac tako nastao, onda tako i danas nastaje, novac je zapravo samo neka ideja.

Ako je novac zapravo samo neka ideja, ne predstavlja nikakve stvarne vrijednosti.

Ako je tako, svi smo mi onda samo ludi i mislimo da smo nekome nešto dužni ili od nekoga nešto potražujemo.

Recimo, u onom gornjem primjeru, ako si od mene posudio 5 kuna, posudio si ideju i sasvim je irelevantno što si ti s tom idejom popio pivo, a ja sam to više ne mogu. Jer nisam ti posudio pivo.

Dugove je nužno oprostiti!

Što bi bilo kad bi bilo da sam ti ja posudio fizičku limenku pive? U Graeberovu umu trampa postoji (samo kod ljudi koji već otprije poznaju novac), no osim toga koliko sam uspio shvatiti se ne spominje – iako su neki od antičkih oprosta dugova na koje se stalno vraća – bili oprosti dugova u trampi.

 

Ono što je strašno je sljedeće:

Dug je napisan 2011. godine.

Graeber je postao profesor (antropolgije) na London School of Economics 2013. godine.

Nije lagao na razgovoru. Nije slučajno. Znali su tko je.

3 thoughts on “Kako je nastao novac (2)

  1. Svaka ti dala ako si izdržao pročitati do kraja. Ako me sjećanje ne vara ja sam izdržao nekih 70ak strana, a i to sam mu dao vremena više nego zaslužuje. Kako si i sam stavio iz prve stranice knjige je jasno o kakvoj ljevičarskoj izdrkotini se radi (osobi i djelu).
    I ne znam što se čudiš da je završio na LSE. Taj uvod knjige ga je vjerojatno i kvalificirao za posao. Pravo čudo je da je bio izbačen s Yalea.

    • I meni je bilo čudno što je izbačen sa Yalea, ali moram priznat da sam o LSE iz nekog razloga imao bolje mišljenje.

      PS Na preskok, stvarno je nečitljivo ljudskom biću.

  2. Pingback: 300-ti

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s