Mit o lopovskoj pretvorbi i privatizaciji, opet

laži i medijske laži

 

Evo nas opet. Prethodni post je ovdje, a trenutni povod je post domaćeg poznatog (kvazi) libertarijanca koji se nalazi ovdje, a umjesto da propitkujem da li je tip stvarno liberatarijanac ili lamentiram kako u osnovi sve više i više s visoka gledam na libertarijance, prijeđimo na poantu. Goran Vojković tako u postu koji ionako nisam shvatio, naravno, piše o nekakvoj lopovskoj pretvorbi da pokupi koji lajk svojih čitatelja.

Laž. Ponovimo opet, privatizacija u Hrvatskoj je provedena bolje bar u načelu, a načelo je bilo da svi za dionice koje dobe moraju nešto platiti. U mnogim tranzicijskim zemljama nije bilo tako! Da, hrpa dionica je svejedno poklonjena i dana ispod cijene i radnicima i kojekakvim komunističkim aparatčikima menadžerima, no sve u svemu, u načelu, ta privatizacija koja je provedena, provedena je usporedivo bolje nego u ostalim tranzicijskim gospodarstvima.

Ponavaljam svoj zaključak:

Ono što je stvarno negativno u toj privatizaciji da nije provedena dovoljno brzo. Da nije privatizirano dovoljno stvari. Da privatizaciju nije slijedila dovoljna liberalizacija tržišta rada i ekonomije općenito, što i predstavlja najveći kamen spoticanja hrvatskog gospodarstva danas.

 

A sada, analizirajmo malo popularne laži koje su temelj za te druge laži. Izvjesna Mašenka Bačić piše tako članak KAKO JE PROPALA SLOBODNA DALMACIJA u kojem lijepo sumira priglupi pogled koji domaća ljevica ima na privatizaciju. Pa tako kaže:

U svojoj povijesti list je privatiziran tri puta. Prvi put 1990. godine po tadašnjem “Markovićevom modelu”, slično kao kasnije Novi list ili Tvornica duhana Rovinj. Po odredbama Zakona o poduzećima i Zakona o društvenom kapitalu iz SFRJ osnovano je dioničko društvo… Zaposlenici su dobili u vlasništvo 64 posto dionica koje su počeli otplaćivati. No za razliku od posljednja dva primjera, privatizacija u Slobodnoj je poništena. … najavio ono što će se dalje događati: “Zaustavili smo njihovu nakanu da po jugoslavenskim propisima obave pretvorbu i dovest ćemo tamo upravni odbor”. …

Naime, predsjednik tadašnje Agencije za razvoj i restrukturiranje Zlatko Mateša poništio je pretvorbu, a hrvatska vlast je tražila da se ona provede po novim hrvatskim zakonima. Slobodna Dalmacija – Novine d.d. procijenjena je na 10.400.000 tadašnjih DEM. Radnici su trebali i po ovom modelu dobiti 50 posto vlasništva no Mateša je, kako će kasnije objašnjavati Udruga polagatelja prava na dionice Slobodne Dalmacije, nagovorio Splitsku, Privrednu i Dubrovačku banku da aktiviraju zaboravljena potraživanja iz bivše države vrijedna tadašnjih 4.600.000 DEM. … Zbog tog “zaboravljenog” i nevažećeg duga bankama je pripalo 42 posto dionica, a radnicima 25. Sindikat novinara i grafičara je na takvo rješenje kasnije u veljači 1993. godine pokrenuo upravni spor.

OK. Kužimo poantu priče? Da je po komunističkom zakonu privatizirana Slobodna Dalmacija = da su je radnici dobili na upravu zato… zato što su radnici i oni znaju je.emu!, cvijeće bi cvalo, sunce bi sjalo, Tuđman bi se okretao u grobu… Eh, da su je samo radnici dobili na upravu. Inače, jel, Kutle koji izvlači lovu iz kompanije i troši je na sebe.

Istina, ne znamo što bi bilo kada bi bilo, ni imamo par primjera što je bilo kada je bilo.

Gore spomenuti Novi List? Da, u konačnici, bankrot, pljačka dobavljača u predstečajnoj nagodbi, radnici polako lete.

 

Ili, idemo još bolje. Nije privatizacija po Markovićevom modelu, ali je medij, i je radničko dioničarstvo… Sjeća li se radija 101? Onoga istoga zbog kojeg su zagrebačka fukara i američki veleposlanik organizirali prosvjede protiv strašnog Tuđmana?

Radio 101 u vlasništvu je 78 novinara i ostalih djelatnika koji su ga osnovali još 1984. godine kao “Omladinski radio”, službeni radio Saveza socijalističke omladine općine Trešnjevka, a koji su udjele platili prema procjeni Trgovačkog suda iz 1996. godine, po kojoj je Radio procijenjen na 2,5 milijuna kuna. Tada je kao vlasnik 25 posto udjela upisan i grad Zagreb.

Ima li boljeg primjera? Radnici vlasnici. Svi socijalistički omladinci, mora da im je stalo do radnika. Prisvajaju dio imovine grada Zagreba, i još izvuku da će im grad biti jedan vlasnik iz kojega po potrebi mogu izvlačiti lovu. Ne zaboravimo ni kako se radio scena u RH (recimo, iz 3% RTV pristojbe koje nekakav fond dila raznim radijima kako mu se svidi (30-40 milijuna kuna godišnje 2012.), subvencije od strane lokalne (samo)uprave, oglašavanje ministarstava i sl.) Ne, ozbiljno, ni Radnička fronta ne bi poželjnije sklopila taj sustav.

I što se dogodilo?

Ista je Uprava vodila radio 12 godina… Rad Uprave je pratio i jednako dugovječni Nadzorni odbor  potpisujući iz godine u godinu pozitivna izvješća. Grad je iz vlasništva izašao tek 2008. godine…

… u Gajevoj  se lagodno i bezbrižno živjelo. Zaposlenici nekih drugih radijskih redakcija su otvoreno zavidjeli “stojediničarima” koji prate besmislene događaje na luksuznim lokacijama, voze automobile na leasing i mimo svih pravila struke vode marketinge unutar svojih redakcija. U pojedinim godinama se na reprezentaciju trošilo čak 650 tisuća kuna. Snimali su se filmovi o veličini Radija 101, organizirale raskošne izložbe, izdavale monografije i tiskali novinski specijali. Bivši i sadašnji zaposlenici priznaju da su uz redovne plaće primali i honorare “na ruke”, a režim dolaska i odlaska s posla ih nije nikad pretjerano zabrinjavao.

… Automobili su ulazili i izlazili s Radija kao na traci, godišnji odmori su se također koristili za trošenje novaca svih zaposlenika i suvlasnika. Na taj način, ali ne samo na taj način, na radiju je ‘oprano’ više od 20 milijuna kuna”

Nova Uprava je objavila da je zatekla dugove veće od 15 milijuna kuna, od čega je više od 8 milijuna na ime neuplaćenog doprinosa za zaposlenike i poreza na dodanu vrijednost. Kumulativni gubitak je bio na visini 19 milijuna kuna.

Naime, velik dio potraživanja prema Radiju 101 je bio nepostojeći, a puno transakcija uopće nije knjigovodstveno provedeno, tvrdila je nova Uprava objašnjavajući da se usprkos velikim materijalnim troškovima pokazalo da tvrtka uopće nema stvarne imovine.

Eto, to se dogodilo. Mislim, da li može bolje kada radnici socijalisti nemaju dovoljno pristojnosti da sebi uplate doprinose na minimalnu plaću, nego si umjesto toga sve što mogu izvlače u kešu? Teško, stvarno teško.

Ne sjećam se ni da je država pokušala nekoga od njih poslati u zatvor? Doduše, to je možda i logično? Pa tko bi onda kritizirao privatizaciju?

4 thoughts on “Mit o lopovskoj pretvorbi i privatizaciji, opet

  1. Vojković s libertarijanstvom nema veze.

    A što se tiče privatizacije, kao što sam kažeš, njeni najveći problemi su što nije provedena do kraja, što nije provedena dovoljno brzo i što ju nije slijedila ozbiljna liberalizacija tržišta. Čak i mnogo toga što je “privatizirano” je ostalo de facto u državnim monopolima.

    Ali kod naroda će i dalje za sve ostati kriva “privatizacija” i to su nažalost mitovi koji nikad neće umrijeti, što će između ostalog i koštati Hrvate.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s