Richard Layard, Baron Layard je idiot

o tzv. “caring economics”

 

How should society be organized so as to produce conditions for the greatest happiness of the population? This is the basic question that economic theory has been trying to answer for the last two hundred years.

Nice try. Nije tako!

 

Ima znači jedno zanimljivo, razumljivo i ne osobito bitno zapažanje napravljeno relativno nedavno u ekonomskoj teoriji:

Sreća pojedinca nije ovisna (samo o) apsolutnom blagostanju pojedinca, nego i relativnom blagostanju u odnosu na druge pojedince. Dodatno, kako se bogatstvo pojedinca povećava, povećava se količina bogatstva koja je pojedincu “dovoljna”, s kojom se osjeća bogato.

 

Tu nema ništa fascinantnoga. Mislim, dovoljno je pogledati vijesti i cmizdrenja tzv siromašne “srednje klase” da bi razumjeli o čemu se tu radi. Ljudi su u principu pohlepni i uvijek žele više. Neki nabave više, neki drugi cmizdre zato što im se osobno bogatstvo ne povećava (onako brzo kako bi željeli).

Kako to onda pretvoriti u poziv za više poreza i više socijalizma?* Pokazat ću vam kako. Za početak napravite jedan grafikon:

Odnos prosječnih realnih dohodaka i anketnih razina sreće, izvor:  http://www.businessinsider.com/economics-professor-were-no-closer-to-happiness-2015-4

 

I onda kažete, vau, pa sreća uopće nije funkcija dohotka. Pa kažete i:

it shows that the struggle to raise incomes is, to an important extent, fruitless.

It cannot produce higher happiness.

In technical language, we call this a zero-sum game.

The total that can be achieved is fixed; all that can happen is that we rearrange who gets what from this total. To raise incomes is therefore not a meaningful overall goal for a society.

 

A onda kažete i:

taxes serve another purpose besides paying for public services and redistributing income. The third purpose is to counteract the cognitive bias that causes people to work more than is good for their happiness. That is, taxes should help citizens preserve a healthy work-life balance.

 

Vau. Ne, stvarno mislim, vau.

 

Kao prvo, gornji graf je manipulacija. Sreću društva ni u najluđim snovima ne možemo promatrat kao funkciju dohotka. Od 1945. godine dogodio se mali milijun društvenih promjena koje imaju veći utjecaj na sreću pojedinaca u društvu od porasta materijalnog blagostanja, i ti utjecaji su negativni. Nabrojimo neke:

  • ogroman rast dohvata države i kontrole pojedinaca – Amerikanci su puno manje slobodni 2000te godine nego što su bili 1945te;
  • slom nuklearne obitelji potaknut od strane velike države;
  • feminizam.

Ako išta, gornji graf možemo interpretirati kao, vau, porast materijalnog bogatstva offsetirao je gore navedeno!

 

Kao drugo, slobodno možemo prihvatiti i da je graf istinit, i reći pa što? Dobro, prosječan pojedinac možda se “osjeća” jednako sretno 1950te godine i danas kada ima veću količinu materijalnih dobara, no zar je uopće bitno što “osjeća”? Ljudi su racionalna bića dovraga, i da se čovjeku ponudi izbor između (ne)sreće u siromaštvu i jednake (ne)sreće u puno većem materijalnom bogatstvu, stavljam svoj novac na to da bi odabrao ovo drugo.

Razmislite, da znate da bi bili jednako sretni da živite u Hrvatskoj 1950. i provodite svoje dane pognuti na nekoj livadi okapajući svoj nasad krumpira četrnaest sati na dan, ili da radite kao skladištar za Todorića dvanaest sati na dan u hali koja lako moguće ima i klimu, što bi odabrali? Ili bolje da kažem, što znamo da su ljudi odabrali?

 

* Uzimati socijaliste za ozbiljno nema smisla. Stvarno, ako vidite socijalista na ulici, upirite prstom i smijte se.

One thought on “Richard Layard, Baron Layard je idiot

  1. Nažalost mislim da ovakvi likovi nisu idioti. Kad redovno vidiš jedan te isti pattern, da ljudi na visokim akademskim položajima izjavljuju gluposti onda je tu nešto čudno, a kad vidiš da redovno dolaze do političke moći onda je jasnije da nisu tupavi nego lažu.

    Kao što wikipedia kaže u ovom slučaju:
    “As well as academic positions, Layard worked as an advisor for numerous organisations, including government institutions in the United Kingdom and Russia.”
    “Layard was made a Labour life peer in the House of Lords on 3 May 2000 as Baron Layard, of Highgate in the London Borough of Haringey.”

    Jebe se njemu za graf. On se za svoju sreću i dohodak pobrinuo i instalirao na poziciju nove aristokracije, a za ovce je ostavio priču kako će visokim porezima doći do dušenog mira.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s