J.d.o.o. je beskorisna i potencijalno štetna ideja

o povjerenju

 

Upravo sam pojeo sendvič u jednom j.d.o.o. Bio je OK, ništa posebno…

Znači povjerenje. Ako ćemo o povijesti korporacija, prije nego što su nastale korporacije svi trgovci su bili solidarno i neograničeno odgovorni za dugove svojih biznisa. Što to znači? Ako njihov biznis napravi dug, ako se oni loše kockaju i zaduže, taj dug kreditori će naplatit iz njihovog biznisa, pa iz njihovog porculana i srebrenog posuđa, pa iz njihovog namještaja, pa ih njihove kuće, pa će im na kraju balade uzet i njihove gaće.

E to je vidite povjerenje. Jer kreditor zna

  1. da postoji nešto iz čega se može naplatiti;
  2. da trgovac ne želi ostati bez gaća pa neće preuzimati toliko duga i ulaziti u izuzetno rizične poduhvate.

I kredit lakše teče.

 

Korporacije su nastale kao rješenje za investitore koji žele preuzeti nešto rizika. Bilo da ne žele riskirati svu svoju imovinu, bilo da hrpa pojedinaca želi riskirati samo maleni dio svoje imovine u neki poduhvat, mogu to napraviti preko društva sa ograničenom odgovornošću. Ali zašto bi itko takvome društvu dao neku robu i uslugu i očekivao da će se naplatiti?

povjerenje

I to je recimo povjerenje. Postoji nešto iz čega se može naplatiti.

 

Vratimo se na mojega osrednjega majstora sendviča i kebaba. Da li biste vi tome j.d.o.o. tipu prodali nešto svoje vrijedno 10.000 kuna i pustili ga da plati za mjesec dana?

Naravno da ne bi. Ne postoji nikakvo jamstvo. Nema povjerenja. Tip ako želi prostor, peciva i salamu koju stavlja u sendviče, mora je platiti unaprijed u kešu. Dođe mu na isto kao da se kao fizička osoba bavi prodajom sendviča. Doslovno nema nikakve razlike.

Samo on zna zašto je registrirao j.d.o.o.

 

Sjećate se one zgodne formulacije koju su prije svi morali stavljati na račune? Ovo društvo s ograničenom odgovornošću registrirano je pri sudu u Negdje i upisan je temeljni kapital od mnogo kuna?

Hoću reći, to nije došlo iz ničega. I hoću zapravo reći, kada vidite naziv d.d., ili d.o.o., to bi trebalo nešto značiti, i trebalo bi podrazumijevati određeni kapital, iz kojega se dug može naplatiti. Zamislite samo koliko bi sudionici na tržištu uštedjeli na provjerama boniteta i koliko bi tržište bilo efikasnije da to nešto znači?

Ne znači u praksi ništa ni sa d.o.o. ni sa j.d.o.o.

 

Time ne želim reći da imam nešto protiv j.d.o.o., ali hoću reći:

  • ne znači ono što bi trebalo;
  • jedinu realnu primjenu vidim u eventualnom muljanju sa državnim poticajima koja potiče mlade kompanije na ime gospodarskog razvoja i whatnot, ukratko igranju sa tuđim novcima koje nikada ne bi bili dobiveni od nekoga na tržištu;
  • sama ta ideja neodoljivo vuče na nešto čemu bi se dosjetio socijalist pokušava poticat kapitalizam; onda je savršeno logično kada se kapitalizam ne razumije da se gospodarski rast potiče s nečim poput j.d.o.o.; mislim, gledajte, divno je moć osnovat kompaniju u roku od 24 sata, ali zapravo je sporedno i nevažno.

Sniziti poreze? Ukidati regulaciju? Meh, idemo poticati osnivanje društava kapitala (koja za svoje obveze jamče svojim kapitalom) sa 10 kuna kapitala.

6 thoughts on “J.d.o.o. je beskorisna i potencijalno štetna ideja

  1. Obrtnik odgovara sa svojom privatnom imovinom, a d.o.o. odgovara samo do iznosa temeljnog kapitala. Kad d.o.o. bankrotira, na bubanj ide imovina i temeljni kapital društva. U ovom slučaju vjerojatno hladnjak, set noževa i 10 kuna. Da je otvorio obrt i upao u probleme, na bubanj bi uz noževe i hladnjak išla i privatna imovina vlasnika.

    članak 9. stavak 1.
    http://www.zakon.hr/z/546/Zakon-o-trgova%C4%8Dkim-dru%C5%A1tvima

    članak 36. stavak 1.
    http://www.zakon.hr/z/297/Zakon-o-obrtu

    j.d.o.o. je dobar početak, ali ga ne prati rasterećenje birokracije i poreza.

    Ljudima treba omogućiti da se “igraju” poduzetništva. Osloboditi ih plaćanja poreza, doprinosa i svih davanja ako su zaradili manje od nekog iznosa. Recimo manje od neoporezivog mjesečnog iznosa. Znači ako si zaradio manje od 26 400 kn (2200×12) godišnje, ne moraš platiti ništa. Ako si zaradio više, onda plati porez na dohodak na to u godišnjoj prijavi. Ako si zaradio više od 120 000 kn godišnje onda biraj hoćeš otvoriti obrt ili d.o.o. te se u njemu zaposli.
    Treba dići neoporezivi dio na barem 4000 kn i pustiti ljude da se bez straha bave sitnim poduzetništvom.
    Izrada nakita, izrada domaćih rezanaca, sitni kućanski popravci, prijevoz starijih ljudi sa sela do doktora u grad… Hrpa je tu sitnih usluga i proizvoda koji su sa svim ovim nametima i birokracijom sada neisplativi i nalaze se u sivoj ekonomiji. Masa će ih propasti, ali će ih nešto i preživjeti i rasti. Najveći dobitak će biti da će rasti poduzetnička kultura. Danas samo budale i luđaci postaju poduzetnici.

    • pa dobro, ali opet se sa jdoo ništa konkretno ne postiže

      kažeš, da je otvorio obrt i upao u probleme, na bubanj bi uz noževe i hladnjak išla i privatna imovina vlasnika.

      ali zar u osnovi ne dođe na isto?

      ne može biti ideja bavljenja poduzetništvom to da ljudi preuzimaju rizike na tuđi račun

      • Recimo da ti želiš otvoriti sendvič kiosk kao dodatni izvor prihoda. Imaš 10 000 kn za hladnjak, grijač sendviča, noževe i i dva mjeseca režija i troškova plače za jednog radnika preko student servisa. Jednog dana student na kraju radnog vremena zaboravi isključiti grijač što izazove požar. Vlasnik zgrade može tražiti naknadu od tebe kao vlasnika jdoo, ali samo do visine temeljnog kapitala jdoo-a.
        Kad bi zbog jedne greške tog studenta ti mogao ostati bez svoje kuće, auta, ušteđevine za obrazovanje svoje djece i svega što si stvarao 20 godina sa svojom ženom, bi li se ikad odlučio na taj poduzetnički pothvat?

        Ideja svih društava sa ograničenom odgovornošću je da vlasnik preuzme rizik do određene granice, ali ne više od toga. Ti kao vlasnik preuzimaš rizik u iznosu tih početnih 10 000 kn. Vlasnik zgrade zna kolika je tvoja ograničena odgovornost(jako mala) pa će zbog toga od tebe tražiti da uz režije plaćaš i dio osiguranja zgrade. Banka također to zna pa nećeš moći dobiti kredit od njih. Sve transakcije koje obavljaš će biti jako male i sa malim rizikom.

        Jednostavno društvo ograničene odgovornosti, kao što mu ime i kaže, bi trebalo biti jednostavno i imati ograničenu odgovornost. Zamišljeno je kao mjera s kojom bi se olakšao ulazak ljudima u poduzetništvo. Smanjen je temeljni kapital sa 20 000 na 100 kuna, ali se nije ništa više od toga napravilo. I dalje je puno birokratskih mjera i poreza zbog kojih se ljudi ne odlučuju na poduzetničke pothvate. Da ne govorim o anti-poduzetničkoj klimi.

        Otvaranjem jdoo vlasnik je svima na tržištu poručio koliki je rizik on spreman preuzeti na sebe i koliki bi rizik drugi trebali biti spremni preuzeti na sebe poslujući s njime. Od jdoo-a ćeš kupiti sendvič, ali baš i nećeš kupiti životno osiguranje od njega.

        • Mislim, vrtimo se u krug🙂

          I sam kažeš, morat će plaćat osiguranje vlasniku zgrade. To upravo i je poanta, neće izbjeć rizik, tj. njegovu cijenu…

          Znam koja je poanta j.d.o.o.a, ali ne djeluje.

  2. Srusio mi se komp dok sam pisao odgovor, i sad mi se neda sve ponavljat, ali ono na sto sam htio skrenuti paznju je da je osnivanje drustava kapitala bez kapitala samo jedan od genijalnih pokusaja da se drzava “jebe bez da joj udje” (valjda ne citaju djeca ovaj blog, pa mozemo koristiti malo slikovitiji rjecnik). Sto su predstecajne nagodbe nego pokusaj da se igramo trzisne ekonomije, ali bez da nam propadaju firme?

    Dvije su posljedice firmi bez kapitala (ili firmi koje imaju kapital ali sudstvo ne funkcionira, ista stvar). Prva je placanje unaprijed, i to je OK.

    A druga je puno problematicnija, a to je zazivanje drzavne intervencije kako se nebi dogadjalo da firme ne placaju racune. Svako malo citamo gluposti kako u Austriji/Australiji nije moguce da izdate nekome racun a da vam ga ovaj ne plati (mozes mislit), i forsira se ideja da je kod nas nekakav sistematski problem “neplacanje”. Nece me zacuditi ako drzava uskoro osnuje “Fond za neplacena potrazivanja” iz kojeg ce se poduzetnicima placati racuni koje su ispostavili ali im nisu placeni, a onda ce drzava dalje utjerivati dug.

    Kad se cijela stvar malo apstrahira, ono cemu razni glupani u vlasti teze je kreiranje sustava u kojem poduzetnistvo nece biti rizicno za nikoga. Ni za dobavljace, ni za radnike, ni za potrosace, na kraju krajeva, ni za poduzetnika. E sad, ako netko ne vidi iz prve zasto je to suludo, pitanje je moze li mu se uopce objasniti.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s