Koliko para toliko muzike

rade ih bolje nego nekada, potrošački pokret kao još jedno čedo socijalizma, (ne)racionalnost potrošača

 

Slučajno sam ranije danas pogledao Potrošački kod, i sada sam naravno ljut. Ne toliko zbog toga što je taj “potrošački” pokret zloćudna nakupnina socijalista*, već zato koliko im je propaganda uvredljivo glupa.

Drugim riječima, danas je opet zaključeno, po tko zna koji put, da zli kapitalisti namjerno rade loše proizvode, koji će se naravno pokvariti odmah po isteku garantnoga roka, ako garantni rok uopće postoji, koje se usto ne isplati popravljati, pa se tako oštećuju potrošače mase. Stvarno?

Evo, da dokažem da nije tako, otišao sam na stranice jedne trgovine tehničke opreme i sastavio sljedeću slikovnicu:

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

 

Molim ekipu iz Potrošačke fronte da mi objasni u čemu je šema? Mislim, ozbiljno, imamo jedan te isti proizvod, električnu grijalicu snage do 2000 W, koja se prodaje po:

  • 99 kn;
  • 5 puta više;
  • 10 puta više.

Odgovor je vjerujem očit čak i djeci. Iskreno sam uvjeren da bi čak i dvogodišnje dijete gledajući tu slikovnicu bilo u stanju zaključiti u čemu je šema. Dvogodišnje dijete upire prstom u prvu sličicu i mumlja: “Sra..e”. Kako slatko!

 

Stvar jasno nije u tome da ih ne rade kao prije. Rade ih zapravo čak i puno bolje nego prije. Iskreno sam uvjeren da prije pedeset godina nije postojalo ništa tako kvalitetno, lijepo i jeftino kao DE LONGHI HCX91020E konvektorska grijalica (slika broj 3) te da će ista ako je kupite trajati dulje nego što je trajala grijalica proizvedena 1964. godine. Bilo koja, proizvedena bilo gdje u svijetu.

I u čemu je onda problem?

Zar je problem stvarno u tome što više ne živimo u svijetu ograničene (ograničenije) ponude proizvoda, pa danas uz grijalicu od 1.000 kuna možemo kupiti i onu za 500 kuna, i onu za 100 kuna. Što imamo izbor

  • niska cijena + niska kvaliteta i rok trajanja;
  • srednja cijena + srednja kvaliteta i rok trajanja;
  • visoka cijena + visoka kvaliteta i rok trajanja?

 

Nije problem, zar ne?

Evo i jednoga priznanja. Ja sam prije tri mjeseca kupio električnu grijalicu… za 99 kuna. A zašto sam to napravio? Tim više što sam znao da će se pokvariti u najkraćem moguće roku?

Imao sam nekih problema sa radijatorom pa sam je kupio kao nadopunu radijatoru, s time da sam znao da mi treba na kratki rok do se radijator ne popravi. A još sam i dodatno znao da se uskoro selim, i stvarno, trebalo mi je samo nešto na kratki rok. Što bih ja sa divnom DE LONGHI HCX91020E kada se uskoro budem selio?** Dajte ozbiljno?

 

Time dolazim i do poante ovoga posta. Sasvim je racionalno za potrošače da često, ako ne i u većini slučajeva, kupuju robu loše kvalitete. Evo nekih mogućih razloga:

  • treba im na kratki rok rok, možda čak i za jednokratnu upotrebu;
  • ili ne žele taj komad pokućstva/televizor/mobitel gledati cijeloga života;
  • ili im treba na duži vremenski rok, ali će je rijetko koristiti pa nema trošenja;
  • prenosivost – i to ne samo prikazanih grijalice, recimo i ormar od iverice je puno lakše raskopati i preseliti nego ormar od punoga drveta;
  • preference – neki neće, a neki nemaju novca za na primjer, kupovanje grijalice od 1.000 kuna. Nekima bi to značilo razliku između biti na toplome ili jesti.

 

Često je racionalno kupovati jeftinu i nekvalitetnu robu, i potrošači se tako i ponašaju.

Ali nije racionalno očekivati od jeftine i nekvalitetne robe karakteristike skupe i kvalitetne robe. 

 

Dok je to samo po sebi očito, Potrošačka fronta misli drugačije. Kakva rješenja nude, i za što možemo očekivati da će se zalagati? Jasno je. Državne intervencije. Standarde kvalitete. Obavezne garancije. 2 godine. 5 godina. 10 godina? Štogod.***

Ukratko, istiskivanje kombinacije niska cijena + niska kvaliteta i rok trajanja sa tržišta i ukidanje izbora potrošačima.

HTV treba ukinuti…

 

* stvarno, za potrebe socijalista u 21. stoljeću potrošač ono što je u 19. i 20. stoljeću bio radnik; ideologija je ista, argumentacija je jednako priglupa i lako opovrgljiva, a samo je nevina žrtva u narativu danas potrošač umjesto radnika; to je ujedno i dokaz koliko je Mato Kapović zaostao, dok njegove inteligentnije kolege danas osnivaju Potrošačke fronte, on je još uvijek na nekakvim Radničkim frontama

** ista grijalica marke Vivax još uvijek radi, iako je napola potrgana i dajem joj još maksimalno nekoliko tjedana života; za koji tjedan seli u smeće, a ja sam i dalje sam zadovoljan sa uloženo/dobiveno.

*** povlačim paralelu opet; dok se radnički pokret zalagao za isključenje najmanje poduktivnih sa tržišta rada i osiromašivanje radnika, potrošači pokret se zalaže za isključenje najjeftinijih proizvoda sa tržišta i osiromašivanje potrošača

10 thoughts on “Koliko para toliko muzike

  1. Nedavno je i jutarnji o tome pisao…Netko tko je uveren u teorije zavjere ne može se nikakvom logikom u to razuvjeriti. Njima uvijek postoje ‘oni’ koji ‘to sve’ rade…
    Dublja objašnjenja ih samo zakopavaju u njihovo vlastito mišljenje.
    Po meni radi se nekoj vrsti patološke paranoje a medijima samo dobro dođe da prodaju koji primjerak više…
    Njima je dovoljan jedan pokvaren uređaj (od miljuna prodanih) da kažu ‘aha eto vidiš’ jednostavno ne računajući matematičku mogućnost da od nekoliko miljuna prodanih uređaja, statistički gledano, određeni postotak će se i pokvariti netom nakon garantnog roka…
    Oni većinom nisu inženjerski potkovani i nije ima jasno da inženjeri nisu takvi mađioničari da točno u dan mogu ‘izdizajnirati’ kvar.
    Nikako im nije jasno da od stotina i tisuća inženjera koji projektiraju proizvode kod razno-raznih kompanija na svim kontinentima još se nije javio niti jedan koji bi potvrdio priču da namjerno ‘dizajniraju’ kvarove.

    • Jer, što je vjerojatnije. Da imamo globalnu urotu svih kapitalista, koji inače teže jedan drugoga istjerati iz posla bilo kojom metodom, ali eto sada su se urotili i dizajniraju proizvode da se kvare dan nakon garancije, ili koliko para toliko muzike. Stvarno je teško doći do istine!

  2. Zbog ovakvih pizdarija ja sam odavno prestao gledati televiziju, štedi se mentalno zdravlje. A sad ste vi po blogovima počeli prenositi sve te debile pa sam opet na istom.
    Morat ću reducirati i blogove🙂

  3. Zanimljivo da na ulici ne mogu naći čovjeka tko bi im rekao da fen za 19,90 ne može raditi 25 godina. (Možda ljudi shvaćaju rizik da bi ih novinar mogao opaliti mikrofonom po ustima.)

  4. Za samu staru godinu šetao sam se naokolo muzeja u gradiću svog djetinjstva. Negdje po strani, prakticki na otvorenom uočio sam nekakvu interesantnu metalnu grdosiju. Veliki masivni željezni kotač očigledno napravljen za ručni pogon, ali i, ako me moja konstrukcijska inkteligencija ne vara, s istovremenom mogućnošću priključka na neki drugi mehanički izvor. Prekrasan komad skalamerije,mozda 500kg, 800kg, tonu, tu negdje tko bi ga znao. O čemu je riječ? Tiskarski stroj, bečka radionica utisnuta velikim masivnim slovima u konstrukciji. Slicno kao na slici http://de.dreamstime.com/stockbilder-alte-druckmaschine-image31661704 , ali posve sigurno jos stariji i masivniji.
    Sto hocu reci?
    Ljudi moji to je printer. Printer koji je uredno radio prije 50-60 godina, ali i s pocetka proslog stoljeca.
    Malo je onih kojima je jos u zivim sjecanjima, a umjetnicko antikvitetski afiniteti nisu toliko probitacni po medijima da bi se sad u glas jambralo kako su to bili divno trajni proizvodi i tako to.
    Sjecam se dakako i starih iglicnih printera, sjecam se i starijih printera koji su sluzili kao izlazne konzole (ono cemu danas sluze obicni monitori) iz tako brzo prohujalih vremena busenih kartica.
    Kakav je tek to hardware bio, evo vec mi suze naviru i nostalgija puca…
    Tko bi rekao da ce nakon svega par desetljeca printer ili dva imati svatko u svome stanu, sobi i sl. Tko bi rekao da ce za svega 100tinku ili 1000tinku željeza dobiti 1000 puta upotrebljiviji i fleksibilniji uredaj. Koji uz sve to bez vecih problema može tiskati u boji i to ne dvije ili tri boje sretnice, vec nijansama koje ne mozete ni opisati tako jednostavno izvan RGB notacije.
    U ovoj prici eto slucajno sam mikroelektronicke struke. Radim na veliko s mikroelektronikom. Kakav je tek tu poredak stvari?
    Mikroelektronika iz 80tih i danasnja “mikroelektronika” su u jos vecoj disproporciji nego spomenuti printeri. Mikroelektronika vise i nije mikro, ona je prije nanoelektronika. Vec i 65nm tehnologije su pretpotopne u cistoj digitalnoj elektronici (u analognoj jos uvijek su dobre i 130nm), a do prije samo nekoliko godina izgledalo je kao nevjerojatan poduhvat. Čuveni Moorov zakon koji se utjecajem prenosi i na druge povezane tehnologije, ekonomije …
    Eto takvi smo mi ljudi nikad nismo zadovoljni.

  5. Pingback: 300-ti

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s