Kako je nastao novac

recenzija knjige Ivana Pernara

 

Odjedanput je zazvonila budilica i Gerhard Hornbacher član uprave Nolksbanke se probudio, razmišljao je o snu kojeg je upravo sanjao. Njegov kolega Christian Montiiz ZBZ banke još uvijek je čvrsto spavao na kauču do njega. Prošle večeri bili su na pijanki, alkohol je tekao u potocima, a usput su potrošilii dvije kurve. Sada se i on probudio, te u bradu promrmljao” njihove žene su jeftine, a mi imamo mnogo novaca”. Gerhard je na to dodao: “Jesi primijetio da kurve traže puno manje od onih koje se navodno ne prodaju za novac”. “Vidim da si sklon filozofiji”, odvratio mu je Christian -“bolje razmišljaj o današnjem sastanku sa premijerom”.

iz uvoda u Kako je nastao novac

 

1) umjetnička vrijednost 

Nažalost, ovaj trash uvod normalnom je čovjeku dovoljan primjer sadržaja životnog djela Ivana Pernara. Kažem nažalost, jer krenuo sam pročitati taj prosvjetiteljski roman, a Ivan Pernar definitivno ne zna napisati roman. Sam koncept izlaganja Pernarovih ideja kroz usta karikaturalnih likova nije nužno loš, pogotovo ako ćemo u tipičnim scenama gledati zlog bankara Gerharda koji svojim novcem navodi do tada nevinu Maju iz Zagreba da se prokurva.

Moglo je biti zabavno!

Da Pernar zna pisati, čak i ako Gerhard priča većinu vremena, dalo bi se pročitati.

Da Pernar zna jasno izražavati svoje misli, čak i ako Ivan priča većinu vremena, dalo bi se pročitati.

Da Pernar ima bar neku centralnu misao vodilju, neku temu, možda bi se dalo pročitati.

Da se Pernar bar cijelo vrijeme drži Gerharda i kurvi, pretpostavljam da bih shvaćao privlačnost izrazito loših scena seksa određenom dijelu publike.

Nažalost, ovo čudo nema ničega od toga.

 

Na narativnoj razini, roman je sranje.

Npr. poglavlje 9. Ivan vodi Marinu u šetnju i sere o ekonomiji i politici cijelo vrijeme. Ivan zbari Marinu. Ah ljubav.

Npr. poglavlje 12. U isto vrijeme u Španskom, Martin, student zagrebačkog ekonomskog fakulteta također proučava način na koji na koji funkcionira isključivo kreditni sustav. Ta spoznaja ga poprilično šokira. Pozove Ivana kod sebe, ponudi ga keksima i Ivan mu objašnjava štogod o menađerima. Ah prijateljstvo.

Npr. poglavlje 13. Nepovezan mladić u Belom Manastiru dvoumi o svojoj pripadnosti HDZ-u. Zajedno s razočaranim SDP-ovcem Alanom javlja se Ivanu i Viliboru koji im objašnjavaju da je jedino na svijetu bitno monetarna reforma. Zajedno se zavjetuju na borbu protiv sustava. Ah štogod.

 

2) ideje u tekstu 

Na idejnoj razini je to hrpa sranja prepisana sa interneta, uglavnom bez (nekog dubljeg) razumijevanja, logički nepovezana, nekonzistentna,  bez ikakve stvarne pozicije, pa onda loše slijepljena u nekakav Pernarov antibankarski svjetonazor. (Rekao bih inflacionistički, ali nisam siguran u kojoj je to mjeri Pernaru jasno pa se za sada suzdržavam.) Nema čega nema, od prepričavanja 1984., intepretacija Marxa, citiranja Ustava, monetarnih statistika, kojekakvih interpretacija povijesti…

Evo, izazivam vas da pronađete smisla u sljedećem dijelu teksta:

Damir se nasmijao i upitao ih “Znate li gdje je nastao prvi papirnati novac?”

“Nisam nikad o tome razmišljala”, rekla je Natalija.

“Nisam ni ja”,dodao je Ivan.

“Te stvari se ne uče u školi”, uzdahnuo je Dušan i dodao “toliko toga skrivaju od nas”.

Damir je nastavio “Prvi koji su počeli koristiti papirnati novac bili su Kinezi. Međutim tek u doba Kublaj Khana je on postao primarno sredstvo plaćanja.

Zamislite što ga je motiviralo da počne tiskati novac. Dug! Morao je na neki način isplatiti vojsku, a nije znao kako, tada je došao na ideju da obveze prema njima podmiri papirnim novcem.

Drugim riječima, budući da je uloga novca razmjena dobara i usluga – novac je imao pokriće u dobrima koja su ti ljudi stvarali i razmjenjivali. Na taj način mogao je isplatiti ljude bez da je povećavao poreze, što su ljudi više radili i stvarali to je on bio sretniji jer je mogao stvarati više novca koji bi imao pokriće u stvarnim vrijednostima.

Njegov način regulacije novca bio je toliko uspješan da je uskoro postao jedan od najmoćnijih ljudi na svijetu. Njegovo kraljevstvo prostiralo se od Pacifika do Urala. Jedna petina svjetskog stanovništva bila je pod njegovom upravom. Umjesto da tlači ljude velikim porezima, poticao ih je na to da rade i stvaraju što više novih vrijednosti, za sve što bi oni napravili on bi izdao novčanu protuvrijednost. Tim novcem financirao je troškove državne uprave.

Također, osvajanja Kublaj Khana i njegovih nasljednika najzaslužnija su za ponovno stvaranje ujedinjene i vojno jake Kine.

Zapazite još nešto, primarna uloga tog novca nije bila stvaranje duga kao što je to danas, nego razmjena dobara. Država je imala vlast nad njegovim stvaranjem i puštanjem u opticaj. Impresivno, zar ne?” dovršio je Damir svoje izlaganje.

“Totalno”, rekao je Dušan.

 

Netočne činjenice u ovome dijelu teksta su između ostaloga:

  • u školi se uči da se prvi papirni novac koristio u Kini;
  • Kublaj-khan ne postoji. Postoji čovjek čije se ime na na engleskom piše Kublai Khan, a na hrvatskom Kublaj-kan;
  • Kublaj-kan nije vladao od Pacifika do Urala – de facto je vladao otprilike današnjom Kinom, Korejom i Mongolijom – i dok je proširio i ojačao vlast nad tim područjima izgubio je cijelu zapadnu polovicu svojega carstva;
  • ni za njegovih prethodnika mongolska zapadna granica zapravo nikada nije bila na Uralu, bila je na obalama Sjevernog i Crnog mora – a to je poprilično dalje;
  • tlačio je ljude velikim porezima, štoviše, povećavao ih je;
  • nije izdavao novac za novostvorenu vrijednost, naprotiv, pokriće za papirni novac naposljetku je postala konfiskacija privatnoga zlata i srebra;
  • ne samo da nije izdavao novac za novostvorenu vrijednost, već ga nije ni izdavao u visini porasta novostvorene vrijednosti, izdavao ga je u tolikoj mjeri da je inflacija toga papirnoga novca divljala;
  • također, ispravan prijevod engleske riječi je predecessors’ je prethodnika. Ukoliko već umećemo dijelove engleske wikipedije u svoju knjigu Kako je nastao novac rečenicu Kublai and his predecessors’ conquests were largely responsible for re-creating a unified, militarily powerful China onda prevodimo sa osvajanja Kublaj-kana i njegovih prethodnika najzaslužnija su za ponovno stvaranje ujedinjene i vojno jake Kine.

 

Činjenice na stranu, izazivam bilo koga da mi ukaže na smisao u:

  1. Dug! Morao je na neki način isplatiti vojsku, a nije znao kako, tada je došao na ideju da obveze prema njima podmiri papirnim novcem.
  2. Zapazite još nešto, primarna uloga tog novca nije bila stvaranje duga kao što je to danas, nego razmjena dobara.

 

3) Pernarova ekonomska teorija

Kao što sam rekao, sadržaj knjige je hrpa sranja prepisana iz međusobno nepovezanih i često proturječnih izvora na internetu, a zatim (često pogrešno interpretiranih i onda) možda ukalupljenih u osnovnu ideju vodilju. Možda jer nisam sasvim siguran, no nazovimo to Pernarovim teoremom, a taj glasi da su jednom nastali dugovi de facto neotplativi.

Objašnjavam na primjeru:

Zamislite svijet u kojem postoji 1.000 kuna i 11 ljudi, od kojih je jedan lihvar imenom Banka i ima svih 1.000 kuna.

Neka svaki od tih ostalih 10 ljudi uzme kredit 100 kuna, i mora vratiti 100 kuna glavnice i 50 kuna kamata.

Ukupno tih deset ljudi mora vratiti 1.000 kuna glavnice i 500 kuna kamata = 1.500 kuna, a to nije moguće jer na svijetu postoji samo 1.000 kuna.

Čistom matematikom dolazimo do toga da će 6 i 2/3 ljudi će uspjeti vratiti novac, a za 3 i 1/3 nema dovoljno novca na svijetu. Dugovi su dakle neotplativi.

 

Ovo je stvarno, ovo je istina.

Jedan od glavnih likova ovoga angažiranog romana poznat kao Vilibor upravo je osvojio 16,43% glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora u RH.

16,43% glasača u prvom krugu predsjedničkih izbora u RH je dokazano glupo.

I ta brojka je još uvijek podcjenjivanje jer je stranačka disciplina zadržala nepovezane HDZovce i SDPovce iz Belog Manastira od glasanja za Vilibora.

To je upravo strašno.

 

P.S.

A zašto ne mogu u toku otplate kredita prodati Banki roba i usluga u vrijednosti od 500 kuna? Tipa Maja ga može masirat (khm), Ivan mu može kosit travu, a Vilibor reinstalirat Windowse. Mislim, ok, štogod, neka u magičnom svijetu nikada i ne bude istodobno više od 1.000 kuna, svi su vratili kredite, a Banka je dobio masažu, pokošenu travu i Windowse 8.1?

37 thoughts on “Kako je nastao novac

  1. Nisam čitao knjigu, niti namjeravam, niti me zanima.
    Ali, kad već spominješ, nedavno sam baš čuo (i to od vrlo pouzdanog izvora) kako je Pernar ustvari bio dosta inspiriran Ronom Paulom i preko njega se zainteresirao za austrijsku školu ekonomije, te da je iz toga izvukao svoje ideje.

    A što se tiče ovoga:

    Dug! Morao je na neki način isplatiti vojsku, a nije znao kako, tada je došao na ideju da obveze prema njima podmiri papirnim novcem.

    Pa slično nešto navodi i Murray Rothbard, samo ne spominje Kublaj-kana, nego Massachusetts, čini mi se, i još neke bivše britanske kolonije u kojima se fiat novac počeo printati kako bi vlasti podmirile obveze prema nekim vojnicima (u to vrijeme su bili službeno na zlatnom standardu).

    • Pa vjerujem ja da je Pernar bio inspiriran Ronom Paulom i iz njega izvukao (dio svojih) ideja. Pernar je inspiriran bilo kime tko ima kakvu kritiku postojećeg financijskog sustava. To je prilika da se c/p djelovi toga u vlastito mišljenje bez stvarnog razumijevanja te kritike. Gotovo sve što kaže Pernar je c/p shit.

      A Pernar ne tvrdi nešto slično kao Murray Rothbar. On tvrdi da je Kublaj-kan tiskao novac kako bi davao ljudima sredstvo razmjene. Ali on zaboravlja urediti svoj tekst kako bi iz njega izostavio da je Kublaj-kan zapravo tiskao novac kako bi podmirio svoje dugove. Tj. da je primarna uloga toga novca bila prisilno zatvaranje dugova i stvaranje novih dugova.

      P.S.
      Knjigu stvarno preporučam. Treba i to vidjeti.

  2. Zapravo si ovdje na mikro primjeru naletio na slican problem kakav su mnogi kriticari imali (i imaju) sa raznim ljevicarskim filozofijama. A to je: da ih prvo moraju pokusati uobliciti u nesto koherentno i konzistentno, a tek onda pobijati, jer se onaj tko je teoriju iznio uopce nije pobrinuo za elementarne stvari, definicije osnovnih pomova, koherenciju u smislu da sljedeca recenica ne pobija prethodnu, i slicno. Imam cesto slican problem kad se svadjam po forumima ili komentarima blogova.

    Meni su Pernarovci drazi od, recimo, onih sa filozofskog, iz citavog niza razloga. Pernarovci barem promisljaju svijet i pokusavaju sastaviti veliku slagalicu, pa tako i koristeci c/p ulomke sa interneta. Rezultat je smijesan ali je i originalan. Nisu samo prepisali Marxa (ili Rothbarda), nego ima tu i nekakvog mozganja, u skladu sa vlastitim mogucnostima.

    S druge strane ovi sa filozofskog su Zombiji koji samo ponavljaju procitano — nikakvog promisljanja, nista.

    • Ne bih htio da ispadne sada da nešto favoriziram Pernara, nisam iskreno detaljno upoznat s njegovim likom i djelom, ali mi se ne čini kao netko previše vrijedan pažnje, nije mi nimalo simpatičan, pogotovo nakon ovoga sa Sinčićem.

      Ipak, pomalo me iznenadilo da je imao ovakve izjave:

      “Pazi, mi nismo protiv kapitala, mi želimo gospodarski rast, veće plaće, stvaranje novih vrijednosti itd. Međutim ova politika koju vode HDZ i SDP je anti-kapitalistička, ona vodi raspadu ekonomije, povećanju nezaposlenosti, raspadu tržišta kapitala itd.
      Postojeće stranke (HDZ i SDP) žele nastaviti svoju luđačku politiku ekonomskog uništenja i zaduživanja naše zemlje, moramo ih zaustaviti u tome. Oni žele slomiti našu ekonomiju.”

      “Mene zanima kako napraviti sustav koji će biti za dobro čovjeka, očito je da niti komunizam niti korporatizam služe čovjeku, nego ga žele porobiti.
      Kapitalizam koji omogućava čovjeku da uživa u plodovima svoga rada, stvara nove vrijednosti, teži prosperitetu i osobnoj slobodi je sustav kakav mi želimo.
      Poanta je u tome da se napravi sustav koji je dobar za čovjeka, to što ne vjerujemo u socijalizam/komunizam ne znači da smo loši ljudi, nego jednostavno da se opiremo totalitarizmu, pranju mozga kolektivizmu i ostalim marksističkim teorijama.”

      “Kada pročitate naslov, vjerojatno se pitate zašto ovo govorim o novoj ministrici financija. Razloga je više, prvi je što prihvaća ideju ‘ekonomske jednakosti‘ i ‘redistribucije kapitala‘. Takva porezna politika u praksi znači da su mali ljudi podjednako siromašni, a politička i religijska elita uživa u bogatstvu i izobilju. To je redistributivna politika koju HDZ provodi od svog osnivanja.”

      “Svi oni koji propovjedaju socijalizam (visoke poreze) i monetarnu politiku po mjeri financijskih elita (visok tečaj kune), moraju znati da će nas te dvije politike odvesti u siromaštvo i bijedu, a ne bolji život i prosperitet za sve.”

      “naime dodatni porezi na dobit će ulaganje učiniti još manje isplativim, a budući da bez novih ulaganja nema novih radnih mjesta, razvoja ekonomije itd., biti ćemo osuđeni na nastavak trenutnog stanja, trajnog siromaštva i bijede. Ako birači kao alternativu HDZovom modelu desnog socijalizma prihvate lijevi socijalizam kojeg propovjedaju SDP-ovci ljudi poput ove radnice će nastaviti osjećati stravične posljedice takve politike na svojoj koži.”

      “Nažalost, što je udio državne potrošnje u ukupnom BDP-u veći, to je stopa ekonomskog rasta manja. Kod nas državna potrošnja čini 48% BDP-a. Iz donjeg grafa vidljivo je i da je kretanje stope nezaposlenosti izravno povezano sa udjelom državne potrošnje u BDP-u (veći udio državne potrošnje u BDP-u = sporiji ekonomski rast = veća nezaposlenost & obrnuto). Socijalističkim reformama i uvođenjem novih poreza, doći će do preljevanja dodatnog novca u ruke države što će dodatno usporiti ekonomski rast, te povećati stopu nezaposlenosti i siromaštva.”

      Ili npr. ovaj njegov tekst: http://zelenapolitika.wordpress.com/2010/12/26/kapitalisticko-drustveno-uredenje-kakvo-zelimo-u-hrvatskoj/

      Ima toga još, ali već sam i previše nabacao. Uglavnom, što god mislili o tipu, ovo mi ne izgledaju kao riječi nekog ljevičara, pogotovo ne za naše standarde. Teško da bi ovakve stvari čuo od nekog saborskog zastupnika.

      • Da, upravo to i ja kazem. Tu su vidljivi razni smjerovi misli, mozda izvorni, mozda skupljeni po internetu, ali ne vidim c/p neke odredjene ekonomske skole ili nekog teoreticara, jer mislim da bismo do sada vec prepoznali o kome/cemu je rijec. Meni se cini da su ideje MMT (magic money tree) izvrsile velik utjecaj na taj buckuris, makar ni njih ne vidim u uobicajenom obliku. Ako se sjecate onog Nostradjurusa, koji propovjeda MMT okolo po forumima, mislim da je on utjecao na Pernarovce, mozda je siva eminencija iza toga.

        Sve skupa je nesuvislo, ali to samo po sebi nije najveci grijeh. Svijet je kompliciran i nije ga lako shvatiti. Ja sam siguran da je moja slika funkcioniranja monetarnog sustava takodjer pogresna, iako vjerujem da o njemu znam vise od Pernarovaca. Uostalom, cijela austrijska skola je krivo predvidjela inflaciju kao rezultat ove zadnje krize, zanemarujuci psiholoske faktore u potraznji za novcem. Austrijanci imaju vrlo jednostavno vidjenje mehanizama monetarne transmisije, koje ne odgovara stvarnosti.

        Razlog zasto Pernarovce ne smatram opasnima (cak ni ako bi dosli na vlast) nije u tome sto ih smatram ideoloski bliskima, nego u tome sto ih smatram *intuitistima*, to jest po prirodi stvari *neideoloskima*. Smatram da vecu opasnost za drustvo predstavljaju revolucionari, ljudi koji su zasljepljeni nekom ideologijom (ukljucujuci i protrzisne ideologije), nego ljudi koji se povode za intuicijama. Ljudi koji smatraju da za ostvarenje ideoloskih ciljeva treba podnijeti zrtve. Pa i ljudske zrtve.

        Intuicije vuku na razne stvari i zahtjevaju kompromise. Pisao sam vec o tome da je SDP opasniji od Lesara, zato jer je ovaj potonji narodni tribun koji se povodi za intuicijama, a SDP je stranka nakrcana na vrhu neizabranim ideolozima i prozeta ideologijom.

        Spolni odgoj za djecu je odlican primjer, ili lakmus test. Ocito je da je ogromna vecina stanovnistva protiv tako necega. Ne manje vazno: ocito je i da ne postoji neka znacajna drustvena (glasacka) skupina koja zeli tako nesto. Pa ipak je SDP to gurao (i gura), po cijenu konfrontiranja cijele nacije ukljucujuci i velik dio vlastitog clanstva.

        To je tipican primjer ideoloskog djelovanja i ideoloski tjerane stranke. Ja ne mogu zamisliti Pernarovce da guraju tako nesto. Lako ih mogu zamisliti da rade stetu, uvode kaznene poreze na banke i slicno, ali to je manje zlo od napada na djecju seksualnost.

        Jos jedna stvar u vezi koje se razlikuju od ljevicara je nacionalizam. Nacionalizam nije knjiska, racionalna ideologija, nego je ideologija bazirana na intuicijama. SDP je antinacionalna stranka:
        http://www.jutarnji.hr/zoran-milanovic–europski-duh-treba-prevladati-nad-nacionalizmom/1084120/

        S druge strane, Vilibor:
        http://www.index.hr/vijesti/clanak/evo-kako-je-sincic-od–antiimperijalista-dosao-do-domace-verzije-rasista/792766.aspx

        Milanovicev stav smatram daleko opasnijim za stabilnost i uopce opstanak hrvatskog drustva.

        • Što se tiče spolnog odgoja, ne znam sad koji je bio Lesarov stav o tome, ali stav Laburista je bio jasno ZA: http://www.jutarnji.hr/laburisti–odustajanje-od-gradanskog-odgoja-je-licemjerni-ustupak-katolickoj-crkvi-/1208903/

          Ali i mimo toga, meni se on i Laburisti uopće ne čine takvi intuitivisti kakvima ih ti opisuješ (pročitao sam taj tvoj tekst i slažem se više-manje s njime, samo nisam baš siguran da su Laburisti baš neki primjer takvih intuitivnih populista, a ne ljudi zasljepljenih ideologijom). Pogledaj npr. onog Vukšića i Vuljanića.

          http://www.medjimurje.hr/clanak/neoliberalni-kapitalizam-je-najveca-pogubna-ideologija

          http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/346628/Branko-Vuksic-ulazi-u-utrku-za-predsjednika-Laburista.html (“U stranci su govorili kako ovakav kapitalizam treba popravljati, a ja smatram, poput, primjerice Vuljanića, ili Novaka ili Drmića… da ga treba rušiti.”)

          Također, ono što se ne slažem da je cijela austrijska skola je krivo predvidjela inflaciju kao rezultat ove zadnje krize. Prvo, što nije *cijela* austrijska škola najavljivala neku dvoznamenkastu inflaciju i monetarni krah nego možda njen najglasniji dio oko P. Schiffa i još nekih oko LvMI, a drugo što se inflacija događa, doduše u manjoj mjeri nego su to neki projicirali zanemarajući potražnju za novcem.

        • @tkojejohngalt

          Da, sjecam se tih stavova Laburista. Iznenadili su me svojedobno i pokusao sam ih arhivirati pod “ne misle oni stvarno tako”. Mozda sam u krivu. Malo sam hendikepiran relativno povrsnim pracenjem hrvatske politicke scene. Radi se o ljudima koji su dugo u politici i ostavili su mnogo tragova, sigurno netko tko bolje prati moze tocnije procijeniti.

          I dalje mi se cini da znam nanjusiti ideologiju i ideologije, a taj moj radar ne okida kod Laburista. Dotle kod SDP-a ide bip-bip-bip kao Geigerov brojac u Cernobilu.

      • OK, vjerujem ja da je Pernar sve to rekao. Ali pazi ovo, Pernar “vjeruje” da je ekonomija zero-sum game.

        Natalija je konačno odgovorila: “Naravno da nisu! Dobit za jednog člana zajednice, nužno je gubitak za drugog!” str. 19 i stvarno je uložio truda da iznese taj point.

        Takve stvari su nešto što mi djeluje kao temeljne čovjekove ideje na koje se sve ostalo nadograđuje. Nekako, možeš ti štojaznam imat svoj stan ili štojaznam livadu pored Karlovca na kojoj uzgajaš travu, pa ćeš bit protiv poreza na taj stan ili livadu. Ili štojaznam, ako si mlad, koliko toliko obrazovan i pripadnik srednje klase, naravno da imaš sklonosti protiv redistribucije prema penzićima, jer se redistribuira od tebe. Osobni ekonomski interes odmah određuje tvoje stavove o (tim određenim) porezima. I odgovarat će ti bilo koji argument koji to podržava.

        Ali ti kao ti, vjeruješ da je ekonomija zero sum game. Čim nema tvojega osobnoga ekonomskoga interesa, ili ga ne prepoznaješ, to određuje tvoje ostale stavove.

        I to zapravo ne bi bilo ništa neobično, većina ljudi je vjerojatno takva.

    • Inače, slažem se naravno za taj problem kod kritiziranja ljevičarskih pozicija, teško je gađati u pokretnu metu, pa tako je i teško pobijedati što je samo po sebi nekoherentno.

    • da ih prvo moraju pokusati uobliciti u nesto koherentno i konzistentno, a tek onda pobijati, jer se onaj tko je teoriju iznio uopce nije pobrinuo za elementarne stvari, definicije osnovnih pomova, koherenciju u smislu da sljedeca recenica ne pobija prethodnu, i slicno

      To je to, nije moglo bit točnije rečeno.

  3. Moram jos pojasniti nesto u vezi Ljevice i moje procjene opasnosti od politickih stranaka i grupacija. Definicija Ljevice se mijenjala kroz povijest i razni autori ju razlicito definiraju.

    Recimo, libertarijanski autori tvrde da je Hitler bio ljevicar, zato jer smatraju kolektivizam glavnim i kljucnim obiljezjem ljevice. Ja se ne slazem. Trenutno, glavno obiljezje ljevice je Univerzalizam, Antinacionalizam, Antirasizam. Glavno obiljezje desnice je Partikularizam, Nacionalizam, Rasizam. Precizne definicije tih pojmova ovdje nisu bitne, i ne sugeriram ovdje ekvivalenciju medju njima, nego generalni smjer koji definira tu osovinu.

    Bitno je primjetiti da u svakoj skupini ideja postoji hijerarhija i jace ideje uzimaju prioritet ako su u sukobu sa slabijima. Recimo, ljevicarske ideje su i redistribucija imovine, i ravnopravnost sviju, i antinacionalizam i razne druge. Ali ako se te ideje nadju suprotstavljenima, recimo, u nekom trenutku bude moguce ili ostvariti antionacionalizam ili ravnopravnost sviju, onda ravnopravnost “privremeno” biva zanemarena i ide se na univerzalizam.

    Umjesto socijalisticko/komunistickog skupa ideja, mozemo istu vjezbu pokusati na kapitalistickom/libertarijanskom skupu. Ako se sukobe svetost privatnog vlasnistva i univerzalizam, sto pobjedjuje? Univerzalizam.

    Pokusajte dalje sa ekologijom, feminizmom i kojom god idejom hocete. Antinacionalizam je na vrhu piramide ljevicaskih ideja. Prihvatljivo je zagaditi prirodu da bi se pobijedio nacionalizam, ali ne bi bilo prihvatljivo imati ekoloske nacionalne drzave. Ili iz libertarijanske perspektive: drzavno zdravstvo je lose, ali ako mozemo birati izmedju nacionalne drzave u kojoj je zdravstvo privatizirano, i ukidanja drzavnih granica, ali postojanje drzavnog zdravstva, ovo drugo je prihvatljivije.

    Dakle, kroz stav prema nacionalizmu (koji je, kako sam spomenuo, intuitivna ideologija prirodno svojstvena vecini ljudi) moguce je procijeniti koliko je neka stranka ili pojedinac ideoloski vodjena i koliko razumije i slijedi ljevicarsku ideologiju. Netko tko se zalaze za nacionalizaciju banaka jeste ljevicar, ali ako se u isto vrijeme zalaze za zatvorene granice, onda je i nacionalist, a s obzirom na hijerarhiju koju sam objasnio, ukupno gledano je desnicar. Nacional-socijalizam je desna, a ne lijeva ideologija.

    Ona je takodjer tipicna za ljude koji se vode intuicijom. Vec je ustanovljeno (!) od strane nekog pronicljivog progresivnog strazara, da je Vilibor mini-Hitler (dao sam link u prethodnom komentaru). Takodjer kod Lesara sam nasao zanimljiv clanak u kojem on tvrdi da su Hrvati i Romi razliciti narodi: http://www.lesar.info/modules/news/article.php?storyid=391

    Zanimljiva analiza. Ako malo razmislite, biste li upotrijebili konstrukciju “neromska djeca”. Vjerojatno biste, bez nekog razmisljanja. Ali ta fascinantna konstrukcija otkriva tako puno toga. Odrazava naime ideju da su Romi takodjer Hrvati, te da se Hrvatska nacija djeli na Hrvate Rome i Hrvate Nerome. Ovo je odlican primjer kako se Univerzalizam, ideja bratstva i jedinstva svih naroda i narodnosti, uvukla u razgovorni jezik. Zaista, zamislite TV reportazu u kojoj se spominju odnosi Hrvata i Roma. Nemoguce, zar ne? Moguce je samo spomenuti odnose Roma i Neroma.

    Dakle, niti Lesar niti Pernarovci, u ovom trenutku za mene nisu pravi ljevicari. Oni su intuitisti — sposobni napraviti puno stete, ali ne i nepopravljivu stetu. Jednostavno mi se cini da bi, kada bi preuzeli vlast, bili kompromiseri, i ne bi napadali same temelje drustva.

    S druge strane SDP jest u potpunosti ljevicarska stranka, i zbog toga je zaista opasna i nemjerljivo stetnija.

    • Ja inače iz nekih razloga koje si i ti naveo izbjegavam korištenje pojmova ljevica/desnica i promatranja političkog spektra iz tog aspekta koji ti opisuješ jer mi se čini da nema previše smisla. Umjesto nedefiniranih podjela “lijevo” i “desno”, ono što mi je puno važnije i smislenije “više slobode” i “manje slobode”.

      Evo, Hitler je dobar primjer. On, istina, po današnjem uobičajenom poimanju ne bi prošao kao ljevičar, ali što bi to trebalo značiti? Dijelo je mnoge negativne karakteristike sa socijalistima zbog kojih i nacizam i socijalizam smatramo štetnim i opasnim idejama. Ja ne smatram da su ljevičari “loši” zato što su “ljevičari”, nego zato što: a) pozivaju na korištenje institucionaliziranog nasilja u relativno velikoj mjeri, b) njihove ideje imaju izuzetno štetne i opasne ekonomske i društvene posljedice za većinu ljudi, c) njihove politike imaju negativan učinak na gospodarski rast, prosperitet, tehnološki napredak i sl., d) ne želim živjeti u društvu kakvo oni zagovaraju, itd., itd. da ne nabrajam sad sve, a sve te značajke nalazim i kod socijalista Hitlerovog tipa.

      Ako Hitler nije ljevičar, jesu li onda Mao, Staljin i dinastija KIm ljevičari? Njih se obično svrstava na lijevu stranu, ali po tvojoj klasifikaciji i oni bi trebali biti desničari.

      Zapravo, kao što je Hayek npr. navodio, a i ja sam napisao nešto o tome, u teoriji socijalizam može biti internacionalan, ali u praksi on je uvijek nacionalistički. Neće se sad neki sindikalisti FFZG-a baš biti voljni odreći svojih privilegija zbog nekakvih radničkih prava proletera negdje u Turskoj ili bi OWS ekipa baš rado prihvatila ideje redistribucije njihovog dohotka u korist nekih siromašnih po Africi, itd.

      Što se tiče ove hijerarhije skupine ideja, tu mislim da dosta generaliziraš. Ljevica sigurno nije jedno homogeno tijelo pa da svaki njen pripadnik ima istu hijerarhiju ideja, nekima su važnije jedne, nekima drugi,nema svatko iste prioritete.

      Recimo, stvarno nije problem naći nekog ‘ljevičara’ (socijalista) kojemu antinacionalizam nije prvi vrhu hijerarhije ideja. E sad, ti možeš reći da onda taj po definiciji nije ljevičar, ali onda mi se samo gubi smisao te kategorizacije.

      Ako se sukobe svetost privatnog vlasnistva i univerzalizam, sto pobjedjuje? Univerzalizam.

      Oprosti, nije mi najbolje jasno što bi značilo ‘univerzalizam’ da je to nešto za libertarijance važnije od privatnog vlasništva?

      Prihvatljivo je zagaditi prirodu da bi se pobijedio nacionalizam, ali ne bi bilo prihvatljivo imati ekoloske nacionalne drzave.

      Vidiš, ja ne mislim uopće da ovako baš razmišlja svaki ljevičar. Mirela Holy sigurno ne. Znači li to onda da ona nije ljevičarka?

      Ili iz libertarijanske perspektive: drzavno zdravstvo je lose, ali ako mozemo birati izmedju nacionalne drzave u kojoj je zdravstvo privatizirano, i ukidanja drzavnih granica, ali postojanje drzavnog zdravstva, ovo drugo je prihvatljivije.

      Ovo je prihvatljivije jedino ukoliko pod “ukidanje državnih granica” podrazumijevaš potpunu privatizaciju svog državnog teritorija (ili barem velike većine).

      Ali opet, problem s takvim primjerima je što to nisu binarni sustavi, npr. “zagaditi prirodu” i “ne zagaditi prirodu”; “ekološka država” ili “neekološka država”, “privatizirano zdravstvo” ili “potpuno državno zdravstvo”, nego postoji čitav kontinuum različitih opcija između ta dva ekstrema.

      Izvlačiti da netko nije ljevičar zato što je upotrijebio izraz “neromska djeca” mi je nekako jednostavno besmisleno. OK, Lesaru je jasno da su Romi i Hrvati različiti ljudi, i možda je on čak neki nacionalisti, ali 90% njegovih politika je ljevičarsko, od redistribucije, povećanja minimalne plaće, centralnog planiranja, progresivnih poreza, javnog školstva i zdravstva, pa članovi njegove stranke otvoreno i iziričito pozivaju na rušenje kapitalizma (i da, zalažu se za uvođenje građanskog odgoja u osnovne škole), a on sam je osobno bio član Saveza komunista 5 godina. Ali, eto, spomenuo je negdje “neromska djeca”…

      Gle, mimo svega toga, ja ne tvrdim da je ta tvoja klasifikacija pogrešna. Moguće da si ti u pravu, samo ja kažem da je onda takva kategorizacija besmislena i varljiva.

      Nisam sad baš pametan za neke analogije, pa ću posudit od Scotta Alexandera primjer sa životinjama. U biologiji kategoriziramo životinje po nekim njihovim bitnim i prepoznatljivim zajedničkim osobinama po kojima se razlikuju od drugih rodova i razreda na smislen način. Tako se siavci dijele na prasisavce, tobolčare i više sisavci, a onda opet unutar svake skupine imamo određene nove podjele tako da u redu “surlaši” imamo porodicu “slonovi”, a u redu “glodavci” imamo porodicu “miševi”, jer postoje nekako logične i na prvi pogled primjetne različite karakteristike tih životinja po kojima slonovi i miševi spadaju u različite redove sisavaca.

      Međutim, što da sad neki biolog pokrene reviziju sistematike i uvede novi red sisavaca “sivouhi” u kojem bi bile porodice slonova i miševa, jer oni eto oboje imaju sive uši pa bi bilo prikladno da ih kategoriziramo skupa. To, naravno, ne bi bilo netočno jer je stvarno istina da su to oboje sivouhe životinje, ali da je karakteristika jednostavno besmislena ako je smisao klasifikacije da rasporedimo životinjske vrste u kategorije tako da su u istoj kategoriji one međusobno slične po što manjem zajedničkom nazivniku.

      Isto tako, klasificiranje političkih opcija na temelju univerzalizam/nacionalizam ili antirasizam/rasizam, a ne gledajući veliku većinu njihovih drugih ciljeva niti metode koje bi služile za ispunjavanje tih ciljeva (više slobode ili manje slobode, tj. veći ili manji stupanj prisile) je malo bezveze, jer bismo onda došli do pomalo apsurdnih zaključaka kako danas npr. u Sjevernoj Koreji imamo desničare na vlasti, a EU uglavnom esktremnu ljevicu.

      Mislim, OK, možda to i jest tako, samo onda po meni takva neka kategorizacija nije previše svrsishodna i ne vidim smisao u korištenju iste.

      Eto, nabacao sam svega malo previše, sorry na predugom postu.

  4. “jer bismo onda došli do pomalo apsurdnih zaključaka kako danas npr. u Sjevernoj Koreji imamo desničare na vlasti, a EU uglavnom esktremnu ljevicu.”

    Bingo!🙂

    Upravo to i jest slucaj. Nema tu nista apsurdno. Ako pogledas malo bolje Sjevernu Koreju (ima dosta materijala online), vidjeti ces cisti, nepatvoreni i neskriveni Nacionalizam/Rasizam, sve sa velicanjem superiorne sjevernokorejske rase (ne korejske opcenito, jer juznjake se ismijava zbog mijesanja krvi sa americkim okupatorom i tko zna s kim sve ne).

    A sto se tice EU, ona je takodjer odlican primjer. EU birokratska klasa je puna ljevicara, ali EU se bori za vise ekonomskih sloboda, stalno opominjuci drzave clanice protiv subvencija, trazeci da otvore trziste konkurenciji, itd. EU je libertarijanskija od clanica. Kako je objasnjivo da jedan Maoist, kao sto je Baroso, bude predsjednik komisije koja gura razne protrzisne mjere? Moguce je zato sto je glavni neprijatelj danasnje ljevice partikularizam, tribalizam, nacionalizam (nacionalna drzava), a ne kapitalizam. Kapitalizam nije ozbiljan ideoloski protivnik, ne izaziva nikakvu lojalnost i s njim se moguce obracunati i kasnije.

    “Zapravo, kao što je Hayek npr. navodio, a i ja sam napisao nešto o tome, u teoriji socijalizam može biti internacionalan, ali u praksi on je uvijek nacionalistički.”

    Tako je nekad bilo. U prvom svjetskom ratu socijalisti su otisli u rovove da se bore za svoje drzave, a ne za medjunarodnu radnicku solidarnost. Mogli bismo reci da je tada borba za radnicka prava (i “prava”) unutar neke drzave bila glavno obiljezje vecine dominantnih lijevih pokreta. Ali danas to niposto nije slucaj. Idejni krajolik se promijenio. Danas je glavno obiljezje ljevice internacionalizam, univerzalizam.

    Kazes da ne volis pojednostavljene pojmove “ljevica” i “desnica”, ali ja ih bas volim. Nisu precizni — kako uopce jedna rijec moze precizno opisati neciji svjetonazor — ali jesu korisni. Tjeraju nas da se fokusiramo i probamo shvatiti, u buckurisu ideja, koje su glavni pokretaci. Postoje ljudi koji ce reci za sebe da su ljevicari. Postoje medju njima razni, oni koji slijede i oni koji vode. Analizom stavova onih koji vode, a to su stavovi koji se obznanjuju putem masovnih medija, vrlo je lako vidjeti sto su vazne stvari a sto su manje vazne stvari.

    Recimo, Bryan Caplan, sigurno si cuo za njega, istaknuti libertarijanac, cudi se (iskreno ili ne, ne znam) zasto njemu mediji daju relativno puno prostora, iako je zestoki antikomunist i protivi se uporno i elokventno raznim drzavnim intervencijama u trziste i ljudske slobode. Ako su mediji ljevicarski, svakako bi ga trebali ignorirati? Mediji jesu ljevicarski, medjutim, Caplan je na partijskoj liniji ondje gdje je to stvarno bitno — on je open borders fanatik. Cak i Ron Paul ce dobiti vise prostora od nekoga tko je, recimo, lijevo po svemu osim sto smatra da izmedju SAD i Meksika treba podici zid.

    U refleksiji onoga sto je apsolutno nedopustivo i protiv cega se treba svim sredstvima boriti vidi se sto je najsvetije, najvaznije, primarno.

    Blize, mozes pogledati Jutarnji List. Jutarnji cesto daje prostor protrzisnim kolumnama, pisu ih i ljevicarske perjanice poput Butkovica (taj je napisao jedan tekst “Hrvatskoj treba vise, a ne manje kapitalizma”), a mislim da je i par knjizica Ayn Rand stampao Jutarnji. Ali, zar Butkovic nije ljevicar? I zar u pisanju Jutarnjeg je nije prisutna ideologija. Jest, i ta je ideogija ljevicarska, i njeno je glavno obiljezje — sto? Pa antinacionalizam – antirasizam.

    “Recimo, stvarno nije problem naći nekog ‘ljevičara’ (socijalista) kojemu antinacionalizam nije prvi vrhu hijerarhije ideja. E sad, ti možeš reći da onda taj po definiciji nije ljevičar, ali onda mi se samo gubi smisao te kategorizacije.”

    Neces lako naci covjeka (ne samo socijalista) kojem antirasizam nije prvi. Svakako je kategorizacija “vise slobode – manje slobode” preciznija, elegantnija. Ali to je uostalom i kategorizacija “visi od 200 cm – nizi od 200 cm”. I jedna i druga opisuju neke karakteristike politickog svijeta, ali niti jedna niti druga nemaju neku vrijednost u opisivanju ciljeva i motivacija politickih sudionika. Stovise, “vise slobode – manje slobode” je izrazito netocan opis motivacija. Dok se jedne strane postoje ljudi (malo njih) koji se zalazu za slobodu kao apsolut (libertarijanci), ljudi koji se zalazu za sto manje slobode jednostavno ne postoje.

    Ako opisemo Lesara kao nekoga tko spada u “manje slobode”, to je mozda tocno utoliko sto je on daleko od anarhokapitalista, ali ne opisuje njegove motivacije i ne predvidja njegove stavove oko raznih politickih pitanja. Moja klasifikacija njega kao “intuitista” i “nepravog/nepotpunog ljevicara” je, smatram, bolje pogodjena, ukoliko bas moramo opisati necje stavove jednom rjecju ili frazom.

    Opcenito internacionalizam, univerzalizam, ideja bratstva i jedinstva svih naroda i narodnosti, borba protiv rasizma i nacionalizma, najbolje opisuju glavnu preokupaciju danasnjih ljevicara i najbolje definiraju danasnju ljevicu. Ta ce ljevica prihvacati i trzisna rjesenja — dok god ona vode u pozeljnom smjeru. Ona ce u drugim slucajevima zazivati drzavnu intervenciju. Nema tu kontradikcije. Glavna ideja je univerzalizam, druge ideje su manje bitne ili tek alati.

    Kako je Desnica ne-Ljevica, onda je jasno i da je partikularizam, nacionalizam, rasizam glavno obiljezje desnice.

    Taj sukob opisuje glavni sukob danasnjice. Mozemo mi Ljevicu i Desnicu definirati kako hoces. Kroz ekonomske pojmove, ili kroz ekoloske, ili sto god hoces. Ali to ce biti manje tocno.

    • Što se tiče SK/EU, kažeš:

      Upravo to i jest slucaj. Nema tu nista apsurdno.

      Zašto sam rekao da je “apsurdno” jest to što ljevicu ovdje barem percipiramo kao nešto “loše” i od ljevice bi nas trebalo biti “strah” i boriti se protiv te ljevice, a ono zapravo najgora društva na svijetu su bila izrazito neljevičarska (iako socijalistička).

      EU birokratska klasa je puna ljevicara, ali EU se bori za vise ekonomskih sloboda, stalno opominjuci drzave clanice protiv subvencija, trazeci da otvore trziste konkurenciji, itd. EU je libertarijanskija od clanica. Kako je objasnjivo da jedan Maoist, kao sto je Baroso, bude predsjednik komisije koja gura razne protrzisne mjere?

      Kad sam rekao EU, nisam mislio sada samo kao organizacija EU nego općenito na sve članice, ali OK. Neke su članice više, a neke manje tržišno orijentirane.
      Da se razumijemo, i ja tvrdim da su oni ljevičari, ali značajno manje ljeviji od dinastije Kim, a po tebi je dinastija Kim na sasvim drugoj strani. Pa onda se postavlja pitanje zašto je ljevica uopće loša?

      Danas je glavno obiljezje ljevice internacionalizam, univerzalizam.

      Pa je li moguće po tebi onda biti internacionalist ili anti-nacionalist i neljevičar?

      Mediji jesu ljevicarski, medjutim, Caplan je na partijskoj liniji ondje gdje je to stvarno bitno — on je open borders fanatik.

      Pa ljevičarski mediji će Caplanu dati prostora tamo kada priča o “open borders” zato što se tu slaže s njima, ali po 99% drugih stvari u kojima se ne slaže neće. Ne znači to da je on ljevičar.

      I zar u pisanju Jutarnjeg je nije prisutna ideologija. Jest, i ta je ideogija ljevicarska, i njeno je glavno obiljezje — sto? Pa antinacionalizam – antirasizam.

      Slabo pratim Jutarnji i Butkovića pa stvarno ne znam, ali ako je nekome glavno obilježje antinacionalizam ili antirasizam taj mora biti ljevičar??
      Uostalom, ja iskreno nisam na čisto što znači “rasizam”. Recimo, ja ljevičare smatram uglavnom rasistima, zato što npr. podržavaju rasističke programe poput Affirmative action.

      Stovise, “vise slobode – manje slobode” je izrazito netocan opis motivacija.

      Da, netočan je opis motivacija, ali motivacije su u tom kontekstu nebitne. Što bi mene trebalo bit briga koje su motivacije Mate Kapovića kada krene propovijedati o nacionalizacijama i petoljetkama?

      ljudi koji se zalazu za sto manje slobode jednostavno ne postoje.

      Ovo jednostavno nije točno, brojni političari i aktivisti se zalažu zapravo za što manje slobode. Istina, oni to ne govore otvoreno i oni imaju svoje posebno poimanje slobode. Oni čak često to ni ne znaju, ali oni se žestoko zalažu za manje slobode.

      • “a ono zapravo najgora društva na svijetu su bila izrazito neljevičarska (iako socijalistička).”

        Pa istina. To sto je Hitler bio, po meni, desnicar, ne znaci da je bio dobar momak.

        “Pa onda se postavlja pitanje zašto je ljevica uopće loša?”

        Zato jer nema kocnica — tezi da ide stalno prema vecoj ljevici, prema lijevom singularitetu u svim podrucjima, od brisanja svih razlika medju narodima (svjetskoj drzavi) do brisanja svih razlika medju ljudima, spolovima, ulogama. To nije prirodno i zato trazi velike i konstantne ljudske zrtve i patnje, jer mora lomiti otpore. To pretvaranja svih ljudi u amorfnu masu covjecanstva moze doci samo nasilnim brisanjem razlika. A to ce boljeti.

        Nacionalne drzave su inzenjersko rjesenje za problem organizacije ljudskog drustva, kao sto je krov inzenjersko rjesenje za problem kise i snijega. Nema tu velike misterije, znamo kad su nastale i kako, znamo da su koristene i za dobro i za zlo. Dokazi su nepobitni da se radi o obliku organizacije koji je dobro prilagodjen psihofizickim karakteristikama ljudske vrste, urodjenim instinktima i lojalnostima, itd. Zato sto ideja nacionalne drzave relativno dobro odgovara zeljama ljudi, nije potrebno pribjegavati represiji kako bi se ona stvorila i odrzala, za razliku od ljevicarske superdrzave.

        Nacionalna drzava jest kolektivisticka ideja. I unutar nje postoji fundamentalno ljevicarska tendencija prema uniformnosti, jednakosti, istosti, egalitarizmu i ostalom. Ali kako u ovom slucaju to ljevicarenje ima fizicku granicu na granicnim prijelazima, tako posljedicno ima i idejnu granicu. Ne moze teziti prema singularitetu i brisanju svih razlika, inzenjerski kompromis je utkan u same temelje ideje. Ako jednakost staje na granicama drzave, onda priznajemo da nije apsolutna vrijednost. Ako je ljevica bilo cime ogranicena onda nije i ne moze biti zaista ljevica. Upravo nedostatak svih konceptualnih granica je njeno glavno obiljezje.

        “Pa je li moguće po tebi onda biti internacionalist ili anti-nacionalist i neljevičar?”

        Po mojoj definiciji, nije.

        “Pa ljevičarski mediji će Caplanu dati prostora tamo kada priča o “open borders” zato što se tu slaže s njima, ali po 99% drugih stvari u kojima se ne slaže neće. Ne znači to da je on ljevičar.”

        Mozda ces lakse vidjeti na primjeru Rona Paula. Kad mediji jednom pripuste kandidata u javnost, a prvo odlucuju mediji a onda javnost, ne mogu ga pustiti da govori samo o jednoj stvari. Dakle Ron Paul govori o svemu, ukljucujuci razne stvari koje establishment ne voli. Ali i on je open borders fanatik, dakle iako je malo sasav, srce mu je na mjestu i moze u pristojno drustvo (doduse, nasli su mu antisemitizam, pa je to ipak upitno).

        • Kažem opet, ne tvrdim da si ti nužno u krivu, neka je sve to tako, samo je meni to nekako onda malo besmislena podjela i ne služi pretjerano svrsi.

        • Ne pretendiram ja na to da svoje definicije promoviram kao jedine tocne. Ali vazno je razumjeti sto su glavne motivacije glavnih igraca, ako zbog nicega drugoga, onda zbog toga sto lazni prijatelji mogu biti opasniji od otvorenih neprijatelja.

          Ja sam ljubitelj ljudskih sloboda i trzista. EU elite ce mi biti saveznik u borbi protiv subvencija brodogradilistima. Ali EU elita takodjer smatra (iako trenutno ne moze provesti) da Hrvatska treba primiti svoju kvotu ocajnika iz treceg svijeta — sto je nesto cemu se ja odlucno protivim.

          Sto je toj eliti vaznije? Slobodno trziste ili slobodno useljavanje? Vaznije joj je ovo drugo. Vidimo to po primjeru Svicarske, kojoj je EU zaprijetila da ce raskinuti ugovore o slobodnoj trgovini s njom ukoliko Svicarska ogranici imigraciju iz EU. Zasto bi te dvije stvari trebale biti neraskidivo povezane? Inzistira li Njemacka da Japan dopusti useljavanje Nijemcima kao preduvjet da bi trgovala s Japanom? Ne postoji logicka veza i onaj kome je stvarno stalo do trzista ce htjeti slobodno trgovati bez takvih ucjena.

          EU elita ce, dakle, gurati protrzisne politike dok god one pogoduju stvaranju europske univerzalisticke superdrzave (i to ne kao od svijeta odvojenog entiteta, vise kao zarista ili centra buduce svjetske ili ako bude trebalo galakticke superdrzave, kao sto rekoh, ljevica ne poznaje granice), ali isto tako ce se odreci svake trzisne i ljudske slobode ukoliko ta sloboda stane na put bratstva i jedinstva nasih naroda i narodnosti. Prema tome, EU nije moj saveznik.

  5. Sto se tice tvoje analogije sa “sivouhima”, odlicna analogija! Ali puno bolje primjenjiva na ono sto libertarijanci rade kada dijele politicare, stranke ili ideologije po sistemu “vise prisile — manje prisile”, nego na moju analizu primarne ideje ljevice.

    Napominjem ipak da govorim o suvremenoj ljevici. Povijesno gledano ideja ljevice se od svog nastanka u francuskom parlamentu do danas mijenjala. Ako se dobro sjecam Kuehn-Leddhina (neka mi oprosti na vjerojatno pogresno napisanom imenu), on daje elokventan i detaljno elaboriran prikaz Hitlera kao ljevicara. I zaista, u kontekstu tog vremena, Hitlerovo raskrsnuce sa tradicionalnim poretkom i njegove revolucionarne i nasilne metode, cine ga slicnijim drugim ljevicarskim prethodnicima i suvremenicima. K-L, ako se dobro sjecam, definira ljevicu kroz rasturanje tradicionalnog poretka, hijerarhije, institucija, i ostalog, zbog ostvarivanja Utopije na zemlji. Nije to ni losa definicija.

  6. Da pokušam rezimirati Šimuna…
    1.Austro-ugarsko, Rusko i Otomansko carstvo su fundamentalno ljevičarske države.
    2.Garibaldijeva Italija je u osnovi desničarski projekt i to je nastala kao rezultat Francuske revolucije,
    3.Hrvatska u kojoj živimo isto tako,… u koju je nacionalizam došao s Napoleonovim trupama.
    4.Europa 19.st sve do 1.svjetskog rata je ljevičarski projekat jer je putovnica u njoj nepoznati pojam i lako moguće da je ta činjenica dovela do njenog sloma.
    5.Kubanski komunisti su desničari je su sustavno uklanjali pedere dok sovjetski iako su sljednici ljevičarske carske Rusije pokazuju desničarske tenzije sustavnom eliminacijom Židova i još ponekih naroda. Staljin u tim desnim tenzijama ima ključnu ulogu.
    6.Sjeverna Koreja i Vijetnam su izrazito desničarski, dok su Kanada, USA, Australija i Singapur ljevičarski stupovi i dugoročno civilizacijski gube trku protiv ovih prvih.
    7.Rani američki progresivci koji žele da država preferira “nordijski narod” su desničari.
    8.Ako bi nekakav hipotetski SDP bio za radikalne tržišne reforme on bi bio najveća opasnost za u osnovi desnu Hrvatsku, a HDZ koji bi se protivio takvim reformama bi bio stup desnice i to bez obzira na dosadašnji track record na neekonomskim pitanjima.
    9.I za kraj… Katolička crkva je kao što joj i ime samo kaže u osnovi prva protoljevičarska organizirana stranka dok su nacionalne pravoslavne crkve desničarske stranke koje kao takve osiguravaju trajnu civilizacijsku prednost nad katoličkim zemljama. Hrvatska je u toj situaciji u gotovo shizofrenoj poziciji jer kao dominantno desna i katolička, crkveno djelovanje je gura u lijevo i praktično kida.

    • Malo mi tu i podmeces i stvari koje niti sam rekao niti iz onoga sto sam rekao logicki slijede, ali nema veze, nista ne volim kao dobar izazov🙂

      Da krenemo od kraja:

      “Katolička crkva je kao što joj i ime samo kaže u osnovi prva protoljevičarska organizirana stranka”

      Da, tocno.

      “dok su nacionalne pravoslavne crkve desničarske stranke”

      Takodjer stoji.

      “koje kao takve osiguravaju trajnu civilizacijsku prednost nad katoličkim zemljama.”

      Hm, ne bih isao tako daleko i siroko da govorim o “civilizacijskoj prednosti”. Ali svakako je cinjenica da su pravoslavne crkve otpornije na tendenciju ka apstrahiranju religije i evoluiranju prema ljevicarskom singularitetu. Najmanje su na to otporne protestantske crkve, koje se stalno pomicu sve vise ulijevo, a poneki ogranak redovito implodira u potpuni besmisao.

      “Hrvatska je u toj situaciji u gotovo shizofrenoj poziciji jer kao dominantno desna i katolička, crkveno djelovanje je gura u lijevo i praktično kida.”

      Hrvatska katolicka crkva je poprilicno nacionalisticka, rekao bih, iako, daleko od toga da sam dobar poznavatelj. Rekao bih da HKC ima vise slicnosti sa pravoslavnim crkvama nego protestantskim. Nacionalizam svakako jeste u suprotnosti sa idejom katolicizma. Medjutim, tesko je procijeniti koliko je tocno HKC principijelno nacionalisticka (ako uopce jest), a koliko se radilo o podudarnosti interesa. Hrvati su katolici i nestankom Hrvata nestalo bi na ovom podrucju i katolicizma. Crkva tu i nije imala nekog izbora osim podrske hrvatskom nacionalizmu. Pravi test bi bio kada bi se Hrvati sukobili na nacionalnoj osnovi sa nekim drugim katolicima, recimo Madjarima ili Slovencima.

      “Hrvatska u kojoj živimo isto tako [desnicarski projekt]…”

      Da, danasnja Hrvatska jeste desnicarski projekt. To ne znaci da je zacementirana kao takva i da u buducnosti ne moze otici ulijevo ili jos desnije.

      • “Malo mi tu i podmeces i stvari koje niti sam rekao niti iz onoga sto sam rekao logicki slijede, ali nema veze, nista ne volim kao dobar izazov”

        Što si onda izdvojio ono s čim se slažeš…🙂

        Koja je to točno prednost pravoslavnih država što imaju desne (tako definirane) crkve u odnosu na katoličke i protestanske države. Oko toga je cijela bit, jel tako, kakav je relani rezultat toga.

        Hrvatski nacionalizam je proizvod intelektualnih elita u 19.st (da se ne zaboravi isto tako i jugoslavenski). Taj romantični nacionalizam je bio antireakcionarni alat za rušenje tradicionalnih monarhija. Isto tako “pravo na samoodređenje naroda” je u Europu kao političku realnost doveo Woodrow Wilson, progresivac.

        • “Što si onda izdvojio ono s čim se slažeš…”

          Nemam vise vremena, posao zove. I’ll be back!

          “Koja je to točno prednost pravoslavnih država što imaju desne (tako definirane) crkve u odnosu na katoličke i protestanske države. Oko toga je cijela bit, jel tako, kakav je realni rezultat toga.”

          Empirijski — ne znamo. Ali ne znamo iz razloga sto nemamo niti jednu razvijenu pravoslavnu drzavu, tocnije, nemamo niti jednu suverenu pravoslavnu drzavu u kojoj se dogadja povijest, koja je na prvoj crti sukoba ideja, u kojoj su aktualna pitanja koja su aktualna na Zapadu. Zato je tesko reci bi li pravoslavlje imalo nekog ogranicavajuceg utjecaja na ljevicarsku teznju da nas sve samelje u sivu amorfnu masu “covjecanstva” koja izgleda, radi i misli identicno.

          Usporedi to sa, recimo, patentnim sustavom. Ne mozemo sa sigurnoscu reci “patentni sustav je nuzan za razvoj znanosti”, ali ne mozemo reci niti da nije. Po mom misljenju, jednostavno se u povijesti pogodilo da su drzave koje su se najbrze razvijale u znanosti i tehnologiji ujedno imale i patentne sustave. Ima primjera drzava koje nisu, ne samo danasnja Kina nego i manje europske drzavice tijekom industrijske revolucije, ali opet, to je bila perferija.

        • A činjenica da niti jedna pravoslavna zemlja nije postala razvijena ne igra ulogu, niti komparativna analiza sličnih zemalja?
          Recimo Grčka, izrazito je nacionalistička i po sadašnjim standardima teško da bi bila primljena u EU kako tretira manjine. Istovremeno ima valjda deset komunističkih partija, a koalicija takvih će sad vjerojatno preuzeti vlast. Bez problema ćeš u Grčkoj naći nacionalističke, seksističke, anti-homoseksualne komuniste. Niti su ti komunisti tu od jučer, samo činjenica da je Staljin unaprijed otpisao Grčku pod britansku sferu ju je spriječila da ne postane dio sovjetskog bloka. (i to bi postala svojom voljom za razliku od ostalih srednjoeuropskih zemalja). NIšta slično ne postoji među zapadnim kršćanima u Europi.
          Jel znaš kako izgleda rang lista po ekonomskim slobodama u Europi odozada?
          Ukrajina, Bjelorusija, Rusija, Grčka, Moldavija, BiH, Srbija (i onda “desničarska” Hrvatska).
          Srećom da smo svi ovdje misesovci, a ne empiristi jer bi se inače moglo zaključiti da je ovakva definicija desnice najjači prediktor za socijalizam🙂
          Jebat ga, al kako god okreneš Moskva je 1917. postala Mordor, a ne ni jedan zapadnoeuropski grad.
          Pošto si već Sjevernu Koreju i nacističku Njemačku smjestio na desnicu imaš poprilično težak posao pokazati kako je takva desnica korisna, a mogao bih s primjerima još.

          Ne izgleda to dobro kad se iz definicije ljevice izuzmu kolektivizam i socijalizam dok je s druge strane left-wing nacionalizam jako dobro poznat pojam.

    • Komentirao bih prvo. Možda!

      Carstva su za.ebana stvar. Uzmi otomansko carstvo. Islam je pravi protokomunizam. Dok kršćanstvo kao takvo poznaje narode, i NZ mrtav hladan navodi bit će na kraju svijeta prorokovan narodima (ie narodi postoje i postojat će na kraju vremena, islam poznaje samo islam i sve van njega što će na kraju postati islam osvanjanjima i what not.

      Ali ako imamo “pravilo” da će svaka institucija koja nije isključivo ljevičarska na kraju postat desničarska, u ovom kontekstu tako možemo uvest i jedno da će sve što jednom postane država na kraju postat i desničarsko. Čak i kada carstvo osvoji hrpu naroda i asimilira ih u jedno, na kraju se opet prestane širit, ima svoje granice, postane mi vs oni itd itd.

      PS Meni je univerzalizam vs partikularizam samo jedna od podjela koja dijeli ljevicu i desnicu, i naravno, 90% sam patikularist.

      • “PS Meni je univerzalizam vs partikularizam samo jedna od podjela koja dijeli ljevicu i desnicu, i naravno, 90% sam patikularist.”

        Yap, det vos maj point. Da je problematično svesti razliku na jedan pojam i očekivati da vrijedi uvijek i na svakom mjestu.

        I jedna crtica u vezi islama koja ne znam jel ima veze ili ne, al neka je… kad su Turci osvojili Konstantinopol sultan se prozvao rimskim carem. I Karlo Veliki se proglasio rimskim carem, bilo je tu i puno careva Svetog rimskog carstva, a onda se i jakobinac Napoleon prozvao rimskim carem, Šaroliko društvo sve u svemu…

  7. Nacional-socijalisti su socijalisti (ljevičari) kao što im i ime kaže, a to što su ih socijalisti proglasili desničarima samo je jedan od primjera ljevičarskog novogovora u kojem crno postaje bijelo, liberalizam postaje zlo, a socijalizam dobro, lijevo postaje desno, a ljevičari desničari. Hitler i ekipa su pretjerali u svojim lijevim politikama pa su ih se moderni ljevičari javno odrekli, ali to ne znači da su time prestali biti socijalisti.

  8. Zanimljivo. Jučer sam pročitao vašu raspravu tako da sam u međuvremenu zaboravio detalje, ali sam htio dodati nešto.

    Ako sam dobro shvatio Simuna, on tvrdi da “ekipa Živi Zid”(i slični), vidi problem u društvu koji ih muči te onda pokušavaju pronaći rješenje, smisle plan i program za rješavanje toga (neki se pitaju dodatno pitanje što će tada uslijediti, tko je kriv za sve to, kako popraviti stvar itd.). S druge strane “ekipa filozofski” ima razrađeni sustav kojeg su preuzeli od nekih ranijih mislioca, ali radi se o izgradnji potpuno drugačijeg sustava. Što to znači; Pa, kada ne bi bilo trenutnih velikih problema sa “blokiranima” i “frankom”, Živi Zid ne bi postojao, ali čak i u nekoj puno boljoj situaciji “ekipa filozofski” bi željela postići svoj sustav. “Ekipa Živi Zid” rješava problem kojeg vide u društvu, “Ekipa filozofski” želi rješiti društvo – da se tako izrazim. “Ekipa filozofski” gura društvu u svom smjeru i tu nije toliko bitno koji je problem oko kojeg će se aktivirati; a “ekipu Živi Zid” ne brine toliko izgradnja svog sustava/društva nego rješavanje konkretnog problema (tako da ih ne brinu druge stvari).

    Jeli moj opis točan? Ne znam, ne pratim baš njihove izjave, ali čini mi se da Simun nudi takav opis. (Samo sam malo sažeo stvar, iz dosade valjda. S obzirom da nisam toliko upućen u izjave, naravno da se ne mogu niti složiti s rješenjima problema – čini se da utopistički pokušavaju rješiti problem koji će uvijek postojati, ali to ne znači da ga ne možemo nekako ublažiti u trenutnoj situaciji.)

    Tko je tu desničar, a tko ljevičar? Pa, još jednom, “Ekipa Živi ZId” se ne zamara s time, pristaje na obje identifikacije odnosno nijednu jer ih brine samo jedna stvar, a “ekipa filozofski” ima sustav koji je Ljevičarski.

    Kako ste raspravljali o tome što je Ljevica, baš sam objavio Scrutonov opis Ljevice;

    “Unatoč tome […], može se dati gruba skica onoga što nazivam “ljevičarskim” mišljenjima koja će biti dovoljna za identificiranje stanja uma koje je njima iskazano;

    *Fundamentalna uvjerenost u ljudsku jednakost, popraćena netrepeljivošću prema svim distinkcijama, bilo da se radi o klasi, rasi ili spolu.
    *Nepovjerenje prema “moći”; i nedostatak ikakvog osjećaj da bi moć u okolini mogla biti legitimna, unatoč tome što je u rukama nekoga drugog.
    *Netrepeljivost prema svemu što pridodaje moć: posebno prema poduzetništvu, poduzećima i tržištu.
    *”Kritički” pristup društvu u kojem svugdje prepoznajete i razotkrivate “moć” i “konflikt”.
    *Paradoksalna identifikacija sa vanjskim neprijateljima moći: posebno s onim državama koje predstavljaju opasnost sigurnosti Zapadnih nacija.
    *Spremnost vjerovanja [bona fides] onima koji govore jezikom “oslobođenja” i “borbe”.
    *Krivnja zbog vlastite zemlje i njene povijesti […]
    *Anti-patriotizam; obično popraćen izrugivanjem patriotskih sentimenata vlastite nacije – ili otvoreni rat protiv njih kao oblika “militarizma”.”

    Vrijedi li opis za sva društva na svim lokacijama u svim vremenima, vjerojatno ne. (To se odnosi i na pitanje političke pripadnosti Crkve.) Moram priznati da mi je draža podjela koju navodi Simun, citrajući K-L-a, na konzervativce i progresivce. Čim netko želi stvoriti svoje utopističko društvu – raj na zemlji u budućnosti, bilo ono “desničarsko” ili “ljevičarsko”, tu se rastaje od konzervatizma i nije mi zanimljiv.

    Da se osvrnem na izvorni post, ako sam dobro shvatio, Pernar je napisao roman kojim pokušava iskomunicirati svoje ideje. Ne znam je li uspio, ali možda bi i drugi mogli nešto naučiti od takvog pristupa. Ljevičari su zauzeli kulturu.

    • Opisi karakteristika ljevice su dobri, a ja mislim da je pitanje hijerarhije ljevicarskih ideja sljedeci logican korak kada smo te ideje popisali. Nisu sve ideje jednako vazne, neke mogu cekati, neke su strateske a neke takticke, neke su kozmeticke a neke mogu bitno utjecati na nacin na koji zivimo. Napisati cu post kad ulovim vremena da objasnim svoje vidjenje toga.

  9. Sjetio sam se ovog posta i rasprave o ŽZ kad sam pročitao ovo:
    http://lupiga.com/vijesti/prvi-put-u-javnosti-akcijski-plan-zivog-zida-nastampat-cemo-toliko-novca-da-ce-svima-biti-bolje

    Kao što vidimo, ima tu svakakvih gluposti i budalaština, od masovnog printanja novca, povećanja mirovina i plaća uhljebima iz novog novca, “nekreditne emisije”, pa javni radovi, povećanje PDV-a na uvozne proizvode na 28%, državni projekti, ulaganje u razvoj znanosti i sport, “besplatno” liječenje i obrazovanje, veća “studentska prava”, itd., poticanje održivog turizma, onda otpisi dugova, devalvacija kune, protivljenje privatizaciji nekih poduzeća “od javnog interesa”, pa poništenje privatizacije… i tako, ima tu puno toga opasnog, iako, sve u svemu, možda i ne toliko puno opasnije u odnosu na ono što imamo danas.

    Doduše, ima u tom cijelom bučkurišu i par dobrih stvari, npr. ukidanje poreza na dobit, poreza na nasljedstvo i na dividendu, privatizacija poduzeća “koja nisu u javnom interesu”, oslobađanje nekih paušala iznajmljivačima, izlazak iz EU (mada je ovo dvosjekli mač), pa i legalizacija industrijske konoplje.

    Mislim da ova ekipa ima zapravo jedan poremećaj ličnosti. U onoj emisiji “Otvoreno” neki dan Sinčić je u istoj rečenici optužio Orah i Laburiste da su “neoliberali”, a onda im zamjerao zato što podržavaju kvote, protive se ribarima i zalažu za plansku ekonomiju (iz toga bi se dalo zaključiti da je on protivnik planske ekonomije)!
    Kasnije se u nastavku emisije branio od kapovića inzistirajući kako on ne podržava kapitalizam.

    Onda poslije toga čitam ovo: http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/272437/Default.aspx

    • Ne radi se o poremecaju licnosti, nego o intuitizmu. Svi mi imamo proturjecne intuicije, to je jednostavno dio ljudske prirode. Ono sto je neprirodno je biti dosljedan.

  10. Pingback: Kako je nastao novac (2) |

  11. Pingback: 300-ti

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s