Vraćanje boca

nije žalba na još jedan besmisleni porez, već na sve ono oko njega

 

err... nigdje drugdje?

err… nigdje drugdje?

Vratio sam tako danas boce u supermarket. Iako zapravo imam mnogo toga protiv vraćanja boca u supermarkete (vidi niže), ipak sam ih vratio, i to jer:

  1. nemam ništa protiv dobivanja povratne naknade. Čak je nekako prikladno mjesec dana opijanja zaključiti besplatnom bocom osrednjeg do lošeg piva!
  2. ipak ih ne želim ni bacati u smeće. Iz čiste brige za ljudsko zdravlje (vidi niže) ne želim da te boce dohvati ekipa koja kopa po smeću ispod moje zgrade tražeći boce.

 

Što se tiče toga što imam protiv vraćanja boca, treba ipak priznati da je cijeli taj proces uznapredovao. Znate kako je to izgledalo kada je cijela stvar uvedena? Ne znate? Evo vam iskaza sa lica mjesta:

Mladi strašilo, prvi dan na poslu u jednome supermarketu, prije mjesec dana ili tako nešto uvedena je prisilna obveza skupljanja boca supermarketima.

Dođe šef: Strašilo, vidiš onaj kontejner na parkiralištu u kojega kamioni dovoze boce. Ajde ti to zgazi da toga stane još.

Strašilo: Err… Fakat? Mislim, ono zbilja? Kaj u tenisicama? Ionako ne stane ništa unutra više, evo sve uokolo je puno boca koje su ispale. Mislim, još i kiša pada.

Šef: Pa požuri se onda.

Kiša pada. Vjetar raznosi kišu i poluzgažene boce po parkiralištu, zelenilu oko parkirališta, po cesti do i preko ceste do. U krugu od 250 metara od supermarketa nalaze se boce. Koji tjedan dana kasnije, nakon što nakon što nekakav kamion konačno isprazni taj kontejner, pokupit ću one koje su bile na našem parkiralištu i zelenilu, a sve ostale ostavit ću tamo gdje su i bile.

 

Danas su stvari uznapredovale i funkcioniraju na jedan od dva načina.

Evo ovaj supermarket ispod moje zgrade uglavnom ne skuplja boce. Mrtvi hladni izvjese natpis skupljamo boce između 9 i 12 od ponedjeljka do petka (i slobodno nam pop…te ako vam se ne sviđa). Ako u točno određene dane i sate netko uspije zahaklati bakicu na blagajni da prima boce, šalje na stražnja vrata, trči, odjednom se stvara red od uglavnom deset ljudi koji većinom žešće smrde i koji daju boce, ona gura te boce u nekakve službene vreće, lijepi naljepnice, plombira, Bog te zna što sve ne, ispisuje papiriće koje dijeli ekipi, i trči natrag na blagajnu. Fin vam je to gospon paradajz, opipava ona moj paradajz dok priča sa kolegicom. Nije oprala ruke nakon što joj je kroz ruke prošlo 100+ prljavih boca…

Veći supermarket malo dalje je to sve isprofesionalizirao. Imaju stroj za preuzimanje boca. Istina da svako malo trokira kada ekipa u njega gura boce sa nepoželjnim barkodovima, ili se fensi vreća fonda za okoliš napuni pa se cijelim supermarketom zaori, gospodična s blagajne, neće više, ali dosta je sve to profesionalno i ugodno. Vraćam tamo boce, no i dalje ostaje, i taj je supermarket pretvoren u smetlište.

 

Svaki je…i supermaret u Hrvatskoj je po sili zakona smetlište. Ne ozbiljno, da li to ima ikome ikakvoga smisla? Na stranu da supermarketi ne žele prikupljati te boce, i da cijela stvar nema nikakvoga ekonomskog smisla…

Tko bi normalan uredio društvo tako da u istu prostoriju u kojoj svi dolaze kupovati hranu istodobno odbacuju otpad? Ozbiljno?

I znate zašto ne bacam boce u kontejnere ispred zgrade? Zato jer u njima ima svega od hrane u različitim fazama raspadanja do mrtvih životinja, od iskorištenih kondoma do iskorištenih menstruacijskih uložaka. A da stanem ispred zgrade i brojim, u pola sata pored tih kontejnera proći će bar troje ljudi koji će ih otvoriti, ako nađu neku bocu uzet će je, i odnijet će je u supermarket… u kojem ja kupujem hranu…

 

Ekonomsku logiku opet na stranu, vratimo se na vreće Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Znači, supermarketi te (ne zgužvane molim) boce trpaju u vreće od 50, 200 ili 400 komada. Lijepe naljepnice ili plombiraju, ili što ja znam što.* Ogromne vreće s praktično nikakvim teretom unutra. I onda dođu kamioni, odmah se “napune”, a zapravo imaju 100(?) kg tereta, pa troše gorivo i vozikaju de facto prazne kamione uokolo. Ponavljam, ekonomsku logiku opet na stranu… kaj?!?!? Nekih deset puta veća “šteta” okolišu nastaje proizvodnjom tih ogromnih i čvrstih najlonskih vreća i pripadajuće opreme i vozikanjem praznih kamiona uokolo, no što se tako zaštiti okoliš.

* vidjeti Dodatak Uputi -Isporuke ambalaznog otpada u namjenskim vrecama Fonda

 

Stavimo za kraj stvari malo u perspektivu. Mafija iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost godišnje uzme od proizvođača i na kraju plate potrošači više od pola milijarde kuna. Čak i da recimo brinete za blagostanje klošara koji skupljaju te boce (iz prljavih kontejnera, bez potrebne zaštitne opreme) i brinete da su boce ogroman ekološki i kakav sve ne problem, za pola toga iznosa bi mogli pokrenuti javne radove gdje bi sa četvrt milijarde kuna mogli plaćati čitavu vojsku od skoro 10.000 njih da svaki radni dan za 160 kuna bruto (nedostižna satnica dobrom dijelu radnika u Hrvatskoj) samo tumara uokolo i skuplja plastične boce. Dovraga, mogu čak skupljati i odbačene plastične vrećice. To bi recimo bio primjer lude intervencionističke zabrinute socijalističke države, koja bi čak i kao takva bila učinkovitija no što je sada.

Naravno, sve to ako zaboravimo da takva vojska već postoji, da nisu klošari već su dobro plaćeni za svoj ne osobito ugodan poslao, zovu se smetlari, i da ih ionako vjerojatno već i plaćate jednom mjesečno. Sami. Već to plaćate.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s