Marksizam 2.0

zašto ne? 

 

Najpoznatiji brk u novinarstvu (sjećate se, onaj tip komunist koji sanja nekakve industrijske politike i misli da je u stanju “procjenjivati potražnju za industrijskim proizvodima kroz više desetljeća”) prenosi nam da 

Sad više nema sumnje…
Ime mu je Thomas Piketty. Nakon nedavnog izlaska njegove knjige ‘Capital in the Twenty-First Century’…

Taj francuski ekonomist pronašao je ‘bug’ u kapitalističkom softveru…

Pojednostavnjeno, u opsežnoj knjizi koja je svjetski ekonomski bestseler Piketty dokazuje da se puštanjem da nevidljiva ruka djeluje na slobodnome kapitalističkom tržištu neizbježno povećava nejednakost među stanovništvom. Bogatstvo se nezaustavljivo koncentrira u sve manje ‘rentijerskih’ ruku. U SAD-u, primjera radi, jedan posto najbogatijih ima udio u ukupnom bogatstvu kakav nije viđen od 1928. I taj se trend nastavlja. Zato je pitanje vremena kad će odnosi između bogatih i običnih opet doći na razine iz vremena plemića i kmetova.

Još hvalospjeva

Žešći od Linića

 

Meh. Izgleda da se netko (francuski ekonomist Thomas Piketty) sjetio preprakirati neke diskreditirane ideje s početka i sredine 19. stoljeća, prvenstveno Davida Ricarda te kasnijih sljedbenika poput nadriekonomista Karla Marxa, zalijepiti uza to kakav model, i eto nam nove revolucije u ekonomiji. Mislim, zašto ne? Pogledajte kuda je Keynes došao sa prepakiravanjem diskreditiranih Malthusovih ideja sa početka 19. stoljeća?

Problem je, dakako, kao i uvijek, u tome što su te ideje diskreditirane s razlogom. Uzmimo kao primjer za ovaj slučaj rad Parametric Estimations of the World Distribution of Income by Maxim Pinkovskiy, Xavier Sala-i-Martin, koji analizira, ne istina distribuciju bogatstva, ali distribuciju dohotka o kojemu bogatstvo ovisi, na svjetskoj razini. Sve sličice koje prilažem niže upravo su iz toga rada.

Distribucija dohotka u svijetu tijekom zadnjih 50 godina

Distribucija dohotka u svijetu tijekom zadnjih 50 godina

 

Ha? Ako nije bilo dovoljno jasno, evo detaljnije:

 

Distribucija dohotka u svijetu 1970.

Distribucija dohotka u svijetu 1970.

 

 

Distribucija dohotka u svijetu 2006.

Distribucija dohotka u svijetu 2006.

Ako mene ne varaju moje oči, čini se da se događa upravo suprotno. Na svjetskoj razini, dohodak se ujednačuje. Dohodak, i posljedično bogatstvo, povećavaju se brzinama bez presedana. Najsiromašniji relativno najviše poboljšavaju svoj položaj. Ne samo to, broj ljudi u apsolutnom siromaštvu smanjuje se u apsolutnim brojevima, ne samo u relativnim. I to dok stanovništvo raste ogromnim stopama. Kako bi rekli autori članka:

Using the official $1/day line, we estimate that world poverty rates have fallen by 80% from 0.268 in 1970 to 0.054 in 2006. The corresponding total number of poor has fallen from 403 million in 1970 to 152 million in 2006.

Evo što vam je vaš kapitalizam dao…

 

Ono što zapravo vidimo na gornjim slikama su prvenstveno sljedeće dvije stvari:

  1. porast slobodne trgovine;
  2. akumulaciju kapitala diljem (najsiromašnijih dijelova) svijeta.

 

Naravno, događa se tu još ponešto, a ono što danas mainstream ekonomisti još uvijek nisu objasnili je sljedeće:

Problematično odstutstvo značajnog napretka u SAD-u

Problematično odsustvo značajnog napretka u SAD-u

Problem koji dakle hrani moderne marksiste nije neka briga za siromašne (u Kini, Indiji, Brazilu, tko zna gdje), već je problem što zapadne (njihove) zemlje relativno gledajući nazaduju. Kako je moguće da se u jednome SAD-u bogatstvo povećava tako sporo (i to još usporava), uza sav taj tehnološki napredak i druga čuda koja bi trebala voditi zadržavanju relativne prednosti, ako ne već njenome povećanju, u odnosu na ostatak svijeta?

Ako problem postavimo tako, jasno nam je i zašto, svjesno ili nesvjesno,

Kao rješenje te pogreške ugrađene u liberalni kapitalizam predlaže uvođenje globalnoga progresivnog poreza na kapital…

U međuvremenu, ja na gornjoj slici vidim sljedeće tri stvari:

  1. ekonomske slobode se u SAD-u smanjuju i apsolutno i relativno u odnosu na ostatak svijeta,
  2. građani SAD-a više ne štede, a dobici od tehnološke promjene tek kompenziraju manje količine kapitala kojima to gospodarstvo raspolaže.

No to sam samo ja.

21 thoughts on “Marksizam 2.0

  1. Pingback: Petak, 2.5.2014. – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia

    • Ovo je zapravo meni strašno zanimljiva tema. Tehnološki napredak je čista pretpostavka jer ga vidimo, mobiteli su iz godine u godinu sve bolji i… err… Ne, ozbiljno, postoji tehnološki napredak u širokom broju polja.

      Ali, usko vezano za ovo što si linkao i komentare…
      Organizacijske strukture i njihova efikasnost su u ekonomiji tehnologija. Argument je relativno čist (iako sumnjam da ga itko priznaje?) da su velike, prvenstveno američke, korporacije onda doživjele tehološko nazadovanje sa civil rightsom i inim šemama zbog kvota i uspostava HR struktura koje služe isključivo izbjegavanjima tužbi.

      Aerospace je upravo najgori. Ništa se ne događa već fakin 40 godina. Space shuttle je, iako loša letjelica koja je ubila većinu svih mrtih astronauta svih zemlja zajedno, bar bio pokušaj kretanja naprijed. Danas se cijeli svijet vratio na rakete. Ekipa koja to prati možda svršava na Elona Muska i SpaceX, ali sve je to jedan veliki MEH. Da, koristi slijepo crijevo svemirske tehnologije bolje nego što je to radila NASA, i što s tim? Nitko u svijetu ne vidi koristi u putovanju u svemir? Nikome ne bi bila korisna mogućnost putovanja na drugi kraj svijeta za dva do tri sata? Budućnost je u suborbitalnom letu, i čekam da Virgin konačno napravi SpaceShipTwo pa krene na SpaceShipThree, i godine prolaze, troškove su probili četiri puta, otpustili Rutana, sad će, i godine prolaze, i ništa se ne događa.

      U međuvremenu američka mornarica gradi nove grdosije od nosača zrakoplova, od kojih je meni u sjećanju ostalo jedino to da će imat unisex WC-e. Jep, to je to, izbacivanje pisoara. A sami nosači zrakoplova su tehnologija koja je možda bila sjajna 1940-ih i 1950-ih godina, ali prva generacija nuklearnih nosača je ujedno i zadnja koju su ameri trebali napraviti. Koja im je logika slat hrpe željeza koje plove po vodi na drugi kraj svijeta i bombardirat zemlje s još jadnijom avijacijom, kada bi sa novcem koji oni troše na vojsku morali to moć napravit sa piste usred Nevade, suborbitalnim avionom.

      Guranje bržih računala u avione koji često mogu manje nego prethodne generacije, i to je. Ukratko, ništa.

      • Sean Gabb je imao interesantan dijalog sa svojim kolegom iz Libertarian Alliance. Kaže lik kako se danas bolje živi, svega je više, i hrane, i tehnologije itd, na što mu Gabb odgovara da si svatko može priuštiti iPad i ADSL, ali zato je njegov otac fizičkim radom uzdržavao ženu i četvero djece, i živjeli su sasvim pristojno u obiteljskoj kući, dok je danas takav život zamisliv samo uz rad i majke i oca te ogroman kredit.

        Problem s Gabbovim argumentom nije u tome što je neistinit, već što ne ide dovoljno duboko u problematiku. Neke tehnologije su uistinu napredovale (auti su bolji i udobniji, kompjuteri brži i jači), ali neke stvari poput navedenog avio prijevoza ili stambenog pitanja su znatno gore. Recimo, bio sam u jednom stanu u Kanadi, u zgradi staroj cca 5 godina, u kojoj je tuš ubetoniran u zid, pločice su one bijele socijalističke a kvaka na ulaznim vratima takva da bi je svako dijete šarafcigerom moglo rastaviti za 2 min. Čitao sam nešto o statistikama vezanim uz bolnice i povećanu količinu oboljenja od infekcija u bolnicama zbog nižih higijenskih standarda, ali ne sjećam se detalja dovoljno da bi to mogao iznijeti kao dobar argument. Uglavnom, ne samo da društvena dekadencija ide brže od tehnološkog progresa, već tehnologija na nekim poljima ide unazad i ničim ne usporava civilizacijsku propast.

        Problem je također u sprezi ideologije i znanosti. Imamo superiorne matematičke modele kojima se na fantastičan način može modelirati mehanika fluida, ali to svo znanje je u kontekstu obrane Božice Gee od zlih homo sapiensa. Imamo GPS na svakom mobitelu, i drone-ove na navođenje koji ubijaju s par tisuća kilometara, pa je teretni prijevoz morem diktiran od strane par kalašnjikovima naoružanih pirata koje se ne smije dirati kako bi se okajali grijesi bijelog čovjeka. Bolji posao je bio obavljan tehnologijom 19. stoljeća (spaljivanje ugljena i vješanje pirata od jarbol).

        O organizacijskim strukturama bolje da ne počinjem.

        • A ne znam, te argumente (Sean Gabb) kako je prije bilo bolje ili bar dobro uvijek doživljavam kao nekakve projekcije stari(ji)h ljudi na njihovu mladost i uzimam sa najvećom mogućom rezervom. I moja pokojna baba je znala imat takve ispade, i kako je bilo ovo, kako je bilo ono, a ja se dobro sjećam da još prije dvadesetak godina kada sam bio klinac provodila cijele dane kopajući. Nije njoj ni onda bilo dobro, a kamoli prije pedeset godina.

          Ne kažem da ne postoji nazadovanje ovdje ili ondje, ali trebaš jače dokaze.

          PS Navodno su pirati ispali iz igre prošle godine. Bar za sada, to jest.

  2. Nisam procitao Pikettyjevu knjigu. Zanimljiva mi je prica o r>g, s obzirom da kontrira npr. Cowenu, ili nedavno, Summersu i prici o velikoj stagnaciji, tj shemi u kojoj je r nizi ili cak trajno ispod nule.

    btw, tebi je cudno zasto SAD sa $50000 dohotka p.c. ne raste kao Brazil ili Indonesia sa $5000? mainstream ekonomija moze prilicno dobro objasniti o cemu se tu radi

    *čudno što Sajatovic nije spomenuo izvoz u tekstu, dosadan je s tim da ne moze biti dosadniji

    Pozz

    • Prenesi mi objašnjenje pliz, jer meni nije jasno. Ako gospodarski rast ovisi o tehnološkoj promjeni, akumulaciji kapitala i efikasnosti sustava za alokaciju toga kapitala, kako bi se reklo, onda u dugome roku samo o tehnološkoj promjeni, nešto tu ne valjda sa SAD-om i ostatkom razvijenog svijeta. Ili ja i veliki dio svijeta pogrešno opažamo/pretpostavljamo teh. promjenu, ili se u SAD-u u jednom trenutku dogodio značajan shift preferencija prema potrošnji pa se trenutno događa trošenje prijašnje akumulacije, ili se polako i uporno ugrađuju neefikasnosti u sustav alokacije. Ili sve skupa, ali u svakom slučaju držim da ovo što sada vidimo nije normalna situacija.

      PS Možda si ga urekao

      • Pogresno pretpostavljas da je stopa tehnoloske promjene zadana. Zapravo jos nije siguran bi li to bio trend stacionaran, unit root ili nekakav drugi proces. Ako je endogen, kako izgledaju sokovi. Npr. Caballero i Affe su pokazali da akumulacija znanja ide od jednog bursta prema drugom, a kako se priblizavamo drugom dogadja se situacija da staro znanje postaje obsolete (technological obsolence of ideas). od 70ih do 90ih brzina tog “obsolencea” se ucetvostrucila. Tj treba puno vise inovacije da bi se odrzao isti ripple effect. To odgovara Cowenovoj (a i R. Gordonovoj) prici o low hanging fruit na nekoj jednostavnijoj osnovi, a zvuci kao dobro poznati opadajuci prinosi koji su karakteristicni i za kapital u modelima rasta
        Sto se tice manje razvijenih zemalja pricamo o (uvjetnoj) konvergenciji, tj normalno je da rastu brze, no i one će eventualno vidjeti usporavanje.
        “efikasnosti sustava za alokaciju”, super je primjer Shumpeterijanskog modela Aghiona i Howitta koji pretpostavlja razlicite setove institucija koje onda u ovisnosti o udaljenosti od tehnoloske granice mogu biti dobre ili lose za rast, s obzirom da je SAD tu benchmark, tesko je tvrditi da je ona uzrok sporijeg rasta u odnosu na Indoneziju.

        LOL Šajatović, u svakoj je izvoz, po meni je shvatio pricu naopako

        • Btw, samo da dodam – ne kazem da ovo sto pises nema smisla, samo mislim da ne objasnjava razliku u stopama rasta tih zemalja, ali moze npr. objasniti razliku Europe i SAD-a i to u kontekstu opisanog Shumpeterijanskog modela koji sam spomenuo. Ima zanimljiv, kraci opis, u Aghion, Durlauf, mislim da se zove “growth to policy design”

          Pozz

        • Bacio sam oko na Aghiona i Durlaufa (i u biti se prisjetio fakulteta). Nemam ništa protiv tih nadogradnja početnog modela dugoročnog rasta uz kojekakve ograde na pojedinačne elemente verzija modela
          human capital – ne kažem da je nužno krivo, ali još od fakultetskih dana djeluje mi kao da se to gura radi izvlačenje subvencija za fakultete.🙂
          R&D – ne kažem da je nužno krivo, ali još od fakultetskih dana djeluje mi kao da se to gura radi izvlačenje subvencija za kompanije.🙂
          patenata – za ovo mislim da je nužno krivo, i da patenti imaju gušenja inovacija i tehnološke promjene. Ima čak i par dobrih videa na temu na Mises Media iako često imaju naviku postat previše uživljeni u to kako su patenti zlo pa se pomalo gubi poanta…

          Dinamika SAD-a i Europe u drugoj polovini 20. stoljeća je dovoljno dobro opisana kroz taj model-e, i sve je OK dok god pokušavamo shvatit kako zemlje u zaostatku mogu ostvariti visoke stope rasta. Ali i dalje ne objašnjava samu brzinu rasta zemlje na tehnološkoj granici, tj. sadašnje odsustvo rasta. Ja ne pretpostavljam baš da je stopa tehnološke promjene zadana, ali mi jednostavno djeluje nisko uz pretpostavke fiksnog kapitala.

          Možemo mi reć da smo pred kraj jednoga ciklusa i da čekamo idući tehnološki skok, ali tu ne vjerujem da to možemo izmjerit, niti doći do odgovora s te strane.

          Pokušao sam recimo sada čitat (brzo sam odustao) Caballeru u How High Are the Giants Shoulders… i ako dobro shvaćam on tamo pretpostavlja da su kompleksnost i frekvencija prijavljivanja patenata funkcija tehnološke promjene i onda to mjeri i izvodi nekakve zaključke itd. Ja sa strane austrijske škole pretpostavljam da su kompleksnost i frekvencija prijavljivanja patenata funkcija regulacije, sudske prakse i efikasnosti patentnih trolova. Sve su to samo pretpostavke.
          Ili što je s ekipom koja broji količinu znanstvenih radova koji se objavljuju u svijetu i tvrdi da je razvoj znanja i tehnologije nikada veći i da ulazimo u zlatno doba? Ne kažem ni u kojem slučaju da su u pravu, ali oni isto mjere nešto i imaju razumne (?) pretpostavke.

        • Pozdrav ljudi. Sjajan clanak. I odlicni komentari, nadam se nesto i nauciti. A ako moze jedno skroz laicko pitanjce oko rasta?
          Uzmimo usporedbu ekonomije sa zivim organizmom, znaci ekonomija svake drave pa i globalno moze rasti samo do neke zrele dobi. Nakon toga ona je dugi niz godina na nekom zrelom nivou. Moze rasti z a inflaciju (?) a novi proizvodi i usluge zamijenjuju stare. Mislim da je to i u skladu s ogranicenim kapacitetima naseg planeta tj. ciklusa zivota.

          Sta kaze ekonomija jednostavnim rijecnikom? Gdje fulam?
          Pozdrav
          Svako dobro

        • toto,
          oko toga nekako i raspravljamo. To sto ti opisujes se eventualno dogodi u modelu bez tehnologije, gdje je samo kapital i rad (rad konstantan). Stednja je jednaka udjelu dohotka koji se dodaje kapitalu. Kako sve vise akumuliras, opada ti stopa po kojoj ti raste dohodak uz fiksnu stopu stednje. Isto vrijeme ti dio kapitala ostari pa ga moras zamijenit. Kada stopa rasta kapitala postane jednaka stopi zamjene (deprecijacije) dosao si u tu poodmaklu dob. Ako dodas tehnologiju, zivis (odrastas?) vjecno. Tj bar smo dosad mislili. Strasilo, ako sam dobro shvatio, misli da mozemo jos vratit tu stopu tehnologije promjenom u institucijama koje koce inovacije, dok sam ja skloniji razmisljanju da je usporavanje stope napretka moguce (npr Cowen, Gordon) iako sam zapravo blizi McAfee i Brynjolfsson-u koji kazu da ce napredak nastaviti, ali priroda promjene ce imati posljedice po distribuciju (bar dohotka). Modeli rasta ne ukljucuju inflaciju jer ona nastaje nakon sto drustvo proizvede maximum pa je vise novcanih jedinica po jedinici proizvoda, tj ona ne povecava blagostanje u dugom roku.

          Pozz

  3. Ako smijem samo primijetiti još jedan problem s marksističkim laprdanjima o rastu nejednakosti je gledanje isključivo (navodnog) jaza u prihodima.

    Razlika u cijeni između kavijara i paštete je puno veća nego razlika u cijeni između paštete i ničega.
    Međutim, razlika u standardu je itekako manja između osobe koja jede kavijar u odnosu na osobu koja jede paštetu, nego razlika između osobe koja jede paštetu u odnosu na osobu koja umire od gladi.

    Razlika u cijeni između najnovijeg Lamborghinija i polovnog Golfa 2 je puno veća nego razlika između polovnog Golfa 2 i šlapa.
    Međutim, razlika u standardu je naravno manja između osobe koja vozi Lamborghini u odnosu na osobu koja vozi polovni Golf 2, nego razlika između osobe koja vozi Golf 2 u odnosu na osobu koja nema auto uopće.

    • True. Na stranu smrti od bolesti i rata, bogati nikada nisu imali baš patetično postojanje. I prije 500 godina i danas imućni su u prosjeku doživljavali dobru starost živeći ugodno. Siromašni su pak mogli kopati polje/rudnik 16 sati na dan i umrijeti “mladi”.

      Možemo mi o subjektivnoj vrijednosti, i da li privatni mlažnjak nekome bogatome danas znači više od dodatne kule na zamku nekome bogatome prije, ali danas siromašni isto imaju dobre šanse doživjeti dobru starost živjeći relativno ugodno. Razlika je velika.

  4. @strasilo Nisam bas ljubitelj koristenja patenata i citata jer ih ima svakakvih, no posto Caballero koristi neke kao kalibraciju (ako se dobro sjecam) nekako mi je bilo prihvatljivije. Model stoji na insightsima Schumpeterove ideje da inovacije proizlaze endogeno iz sustava,a zato me je ta tvoja institucionalna prica podsjetila na aghion-howitt model. Mislim, to su sve osnove, ali po pitanju konvergencije, na sto sam mislio u komentaru, imamo brojna objasnjenja zasto se zemlje razlikuju.

    Opcenito nisam bas azuran za growth economics, ali cisto gledajuci TFP nema razloga da ne pokazuje opadajuce prinose kao i K. Ako usporava rast stanovnista i usporava k, ostaje ti samo g u dugom roku ( ne znam koliko je pametno ga zvat tehnologija) a i za to postoji brdo objasnjenja zasto bi bio sporiji nego prije 20, 50 ili 150 godina.
    Institucionalna pozadina moze biti jedan od faktora kao i nesto drugo unutar prirode samog gospodarstva. Ja samo ne mislim da je presudni faktor.

    +Iz perspektive r>g (ako se ostvari) bi zapravo ljude trebalo totalno biti briga. Nek ulazu u dionice.

    Pozz

    • Vezano za r>g

      OK, istina je da se “prirodna stopa” povrata na kapital može mijenjati u nekom gospodarstvu ili na svjetskoj razini. Ali mijenja se ovisno o količini dostupnoga kapitala, kaj ne?

      Svrstavam cijelu stvar u istu razinu koja se (opet) boji da će tehnologija stvorit masovnu nezaposlenost. Tipa
      http://www.technologyreview.com/featuredstory/515926/how-technology-is-destroying-jobs/
      He adds, “It’s one of the dirty secrets of economics: technology progress does grow the economy and create wealth, but there is no economic law that says everyone will benefit.” In other words, in the race against the machine, some are likely to win while many others lose.

      Ali, postoji takav ekonomski zakon😀

      Iste stare priče se recikliraju svakih par desetljeća/stoljeća. Vrijedne su koliko i svaka druga this time it’s different shema.

      PS
      Pročitao sam nedavno jedan termin koji mi se baš sviđa. Ekonomski fundamentalizam. Ja sam onda ekonomski fundamentalist.

  5. Pingback: Evanđelje po Marxu: Pokušaj uskrsnuća | Tko je John Galt?

  6. Pingback: Let u svemir

  7. Pingback: 300-ti

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s