Status quo

ili, kako smo malo odmakli

 

Ako čitate ovaj post, vjerojatno ste danas već vidjeli najavu uvođenja dvadesetoga  novoga poreza/povećanja postojećega poreza u zadnjih nekoliko godina u bezobzirnoj borbi za zadržavanje postojećih pozicija vlasti i održavanjem statusa quo. U takvoj situaciji od malo je koristi obrazlagati zašto je neki porez loš, nepravedan, nepotreban i ne treba ga uvoditi. Vezano za te kamate, ipak sam to htio, samo što me kolega Kapitalac već pretekao.

Porez na kamate je dakako dvostruko oporezivanje, a sva ta tužna štednja se ionako već dobrano oporezuje kroz inflaciju. Možemo li onda, ako se već uvodi ovaj porez, onda bar očekivati da će HNB prestati “povećavati likvidnost u sustavu”? Svašta pitam.

 

Sada kada je to riješeno, citiram iz dva razloga (drugi je danas najavljeno sindikalno obilježavanje samih sebe) stranicu iz Bilandžić, D. Hrvatska moderna povijest:

Fenomen porasta socijalnih razlika potakao je, inače stalno prisutnu, ideološko-političku diferencijaciju u Savezu komunista i u društvu za i protiv ukidanja stjecanja dohotka od štednje i sličnih izvora, za i protiv toleriranja tendencije “porasta kapitalističkih elemenata”. Predlagalo se da se čak i isplaćene kamate oporezuju; to je odbijeno s obrazloženjem da je stopa inflacije još iznad kamatne stope.

Drastičan pad standarda, bez presedana u Europi, otvorio je političko i sociološko pitanje: zašto u krizi nije bilo socijalnih nemira, za razliku i od razvijenih zemalja zapada gdje svaki postotak pada dostignutoga standarda izaziva štrajkove i nemire (Njemačka, Engleska, Nizozemska, Belgija, Italija) pa i od nerazvijenih, gdje također dolazi do nemira kada se ugrozi egzistencijalni minimum (Tunis, Maroko, npr.) Za vrijeme ekonomske krize nije bilo više štrajkova nego u doba prosperiteta.

Sociolog Josip Županov smatra da do socijalnih nemira nije došlo iz dva razloga: prvo, zbog nade ljudi da, u ciklusu kretanja, nakon “loših godina dolaze dobre godine”, i drugo, što je društveni sustav imao mnogo ventila za “ispust” nezadovoljstava. Iz ovoga drugog argumenta vrijedi dio citirati: “… postoje ventili koji uspješno odvode paru i smanjuju tlak u kotlu. To su vrlo visoka bolovanja, substandardan rad, „siva ekonomija‟, rasprostranjene kraće i masovno neplaćanje računa (kao jedan aspekt erozije građanske discipline i pravnog sistema)… …eksplozija pretpostavlja koncentraciju nezadovoljstva i polarizaciju sukobljenih interesa…

…Naš institucionalni sistem ne dopušta polarizaciju – on vodi fragmentiranju interesa i disperzije nezadovoljstva. Za naš institucionalni sistem karakteristično je da se dominantni problemi pojedinca i OUR-a rješavaju na nivou općine, a na tom nivou institucionalni sistem predstavlja skelet za razvoj neformalnih mreža, u kojima dominiraju familijarno-patrijarhalne veze i u općini i u OUR-u. Sve, pa čak i trivijalne, stvari rješavaju se na neformalnom nivou. U tim gustim mrežama uzajamnih razmjena i zavisnosti svaki pojedinac, oslanjajući se na široku socijalu (gustu mrežu socijalnih prava), izrađuje svoj vlastiti „projekt‟ održanja i života, što dalje pojačava stabilizatornu funkciju institucionalnog sistema… Kolektivna akcija može biti uspješna samo ako je orijentirana prema promjeni stanja – a većina radne populacije ne želi promjenu od društva uravnilokve i socio-ekonomske sigurnosti, koja im uz minimalni dohodak garantira mnoga prava – prema neizvjesnostima ekonomske diferencijacije i promjeni kriterija vrednovanja što ga implicira tržišna ekonomija. Orijentacija na status quo isključuje autonomnu borbu za veći komad kruha i orijentira ponašanje na borbu protiv socijalnih razlika…”

Malo smo odmakli. I ne samo da smo malo odmakli, nego smo se negdje i vratili unatrag.

20 thoughts on “Status quo

  1. Pingback: Petak, 25.4.2014. – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia

  2. Prije dva dana sam procitao jos jedan clanak gdje se novinar pita “jesu li u Hrvatskoj moguci neredi”. Mislim da im je frekvencija otprilike jedan u dva mjeseca. Nigdje nikakve naznake komesanja, ali uporno ti ljevicarski novinari zazivaju nerede, strajkove, po mogucnosti krv na ulicama…

    Da, tocno opisano, gusta socijalna mreza, nedostatak prave “proleterske otudjenosti”, rjesavanje problema na opcinskom nivou, *izvoz najnezadovoljnijih na zapad*, gradovi nedovoljno veliki za anonimnost, “snadji se” mentalitet, laziranje i muljanje na sve strane, nepovjerenje u vlastitu klasu, lojalnosti koje su jace od lojalnosti klasi… Sve faktori koji su pomogli da u Jugoslaviji ne bude socijalnih nereda (nacionalistickih nereda je bilo). I da, vise-manje slicni faktori djeluju i danas u Hrvatskoj.

    Jedino sto treba dodati je — to je dobra stvar🙂

    A sto se tice ovog poreza, pa to koliko je taj Linic odvratan, da covjek uopce ne zna njegovu povijest djelovanja, samo da jedan intervju procita, dovoljno je za zakljucak ko kakvoj se nistariji radi. Pogledajmo samo dvije izjave “taj porez, i drugi ga imaju” i “to je sad poslano EK, zadano je, i obvezuje sve buduce Vlade”. Ili onu da smo porez na nekretnine obecali EU…

    Dan kad taj lik ode s vlasti runde idu na moj racun!

    • To, svi drugi to imaju, ne znam jel to pali sa idiotima ili što pa stalno izvlače te fore ali Bože moj…
      OK, da, svaka zamisliva glupost, svaki porez je i negdje drugdje realiziran. Što s time? Mi smo valjda svjetski rekorder po broju gluposti u opticaju, i zar stvarno moramo težit tome da ih imamo realizirane sve?

      A što se tiče Linića, to je ministar u vladi u kojoj postoji i jedan Ž. Jovanović koji “zaboravlja” poslat svoje zakone i pravilnike na objavu u Narodne Novine. Ej, zaboravlja, ali ih objavljuje na svome webu, njegovi podložnici postupaju po njima, a kada je nešto sporno sudovi moraju objašnjavat jednome ministru da propise ipak mora objavit. I u toj i takvoj vladi, Slavko Linić uspijeva bit bez premca najgori ministar.

      PS Što se nereda tiče, osobno mislim da je lijepo što nema nereda kao nereda, ali dovraga, kakvo je to društvo, kakvo je to mjesto, gdje je jedina opcija bijeg u inozemstvo ili “izgradnja svojeg vlastitog projekta održanja i života” preko rodbine i kumova…

      • Sto se tice nereda… Kao i svaki pravi reakcionar, zagovaram stabilnost ispred revolucija. Ali ne pozivam pritom na mirenje sa sudbinom. Naprotiv. Jedino, ne zelim vidjeti razbijanje izloga, sukobe s policijom, itd, puceve, itd. Ali promjenu vlasti zbog popularnog pritiska bih rado vidio, ili cesto vidjao.

        Referendumi, od intelektualaca prezren nacin izrazavanja stavova, meni su vrlo dragi. A nemam nista niti protiv klasicnog politickog djelovanja kroz stranke, niti agitiranja, kroz medije i blogove.

        Dvostruki pravac djelovanja koji ja vidim je to dvoje: politicki organiziranje u fizickom svijetu i nesmiljena borba u svijetu ideja.

        Strajkovi, revolucije… Dogadjanja naroda mi nisu simpaticna, jer bude u ljudima zivotinje i uglavnom pomazu da na povrsinu ispliva sljam.

        • I sa stabilnošću ćeš dobiti stabilno nazadovanje kao i do sad. Hrvatska je imo otpisana za bar sljedećih 30ak godina. Za intelektualni fajt ti treba mreža ljudi i institucija kojih ovdje nema niti ih je ikad bilo, znači kreće se praktično od nule i bez ikakve tradicije za koju bi se mogao uhvatiti. Sve takve institucije drže vjerujem svima ovdje lako prepoznatljiva parazitska govna. O “eliti” po našim društvenim fakultetima je svaka riječ preblaga. Što se populističkog pritiska tiče, već sad imaš većinu ljudi na proračunu, jedini pritisak koji ćeš dobiti je da ih se ne dira. Pošto je naša populacija demografski stara i sigurno će postajati još starija znači i još ovisnija o državi i time konzervativnija. Ostatak će polako curiti van. Sve to upućuje na samo jedno – Game Over.
          Bilo kakva radikalnija tržišna reforma je ovdje u domenu čuda. Ništa neuobičajeno, tako je vjerojatno u većini zemalja.

        • IMHO:

          – Političko organiziranje u Hrvatskoj (u protržišnom, ekonomski liberalnom smjeru), u sustavu ovakve demokracije je više-manje gubljenje vremena
          – Referendumi su dvosjekli mač i, dapače, s obzirom na prosječnu ekonomsku pismenost hrvatskih birača, jedino što se njima može ostvariti jest još više socijalizma i redistribucije
          – Štrajkovima i revolucijama samo se može dobiti još gori socijalistički mulj s obzirom da je većina stanovnika RH (barem oni koji bi štrajkali i dizali revolucije) socijalistički nastrojena, a među akademijom dominira marksistički ološ

          Zaključak: Hrvatska je osuđena na propast. Šteta.

        • Pa dobro, svjetlo na kraju tunela ipak postoji. Ne znam kada, ne znam gdje, i ja ga ne vidim, ali mora postojati. Druga stvar što će dok ga ne ugledamo napravljena šteta bit tolika da slobodno možemo svi skupa sjest i plakat. Uključujući i te državne “radničke” sindikate. Mogu lagat, mogu čak i dobit svoju hiperinflaciju “radi financiranja rasta”, ali na kraju će završit možda na četvrtini ili trećini primanja koja sada imaju i previše su pohlepni da se odreknu 20%.

        • Ima svjetla na kraju tunela… drugi vlak nam dolazi u susret.

          Dal mora biti bolje, mora kurac. Ne mora ništa biti, za što se izboriš i što napraviš tako će biti. Moraju nas jedino snaći posljedice prošlih i sadašnjih odluka (a kakve su znamo i vidimo), ali to ne znači da iza toga mora slijediti nešto bolje. Grci su roknuli 25% GDPa pa lako mogu dobiti još veće komunjarsko smeće nego su imali do sada. Ekonomski prosperitetne zemlje su rijetka biljka.
          Ono što je meni posebna tragedija Hrvatske je što je za nas i nekakv mejnstrim srednjo/istočno europskih razina ekonomskih sloboda nedođija. Hrpa tih zemalja se dogurala do nekog 30og, 40og, 50og mjesta, a mi smo redovno na 80im i 90im. Nama su trenutno uzori po tome i Bugarska, Rumunjska, Albanija,… ejjjj Albanija! Do nedavno najgora maoistička vukojebina nas šije po ekonomskim slobodama. Lako se može dogodit da za 20-30 godina Albanija bude bogatija zemlja od Hrvatske. Niti bi to bila neka novost, u zadnjih 15ak nas je već podosta njih prestiglo.

        • Sve je to točno.

          I ono što je neposredni uzrok te tragedije Hrvatske je da smo, kako je tu navodno bio na djelu nekakav “humani” socijalizam, pokupili najgore iz oba svijeta koji su postojali krajem 80-ih. Državne kompanije i sindikate iz komunizma, “ekologiju”, regulaciju i ostale pi.zdarije sa zapada. A nije moralo bit tako, moglo je bit i obratno.

          I da, kako je sada krenulo, Albanija će bit pojam za nas.

          Ali tako malo treba da nama situacija bude normalnija. Evo, da je ova vlada bila zeru normalnija, da nije, realno, iz čisto ideoloških razloga, uvela nered u oporezivanje dobiti (i sada kamata), da nije, realno, uz nikakve razloge, uvela ogrnomnu nestabilnost u ekonomski sustav, zadnjih par godina mi bi vjerojatno stagnirali uz 0,5% porasta BDP-a godišnje. Samo to. I je da je taj rezultat bezvezan, ali bolji je od onoga što imamo sada.

          Isto tako malo treba da u HR ne bude mali milijun nezaposlenih. Malo stabilnosti, malo slobode na tržištu rada, i to je dovoljno da nezaposlenost ne bude problem. Pa čak i uz proračun takav kakav je, to što je takav kakav je samo znači da će plaće tih zaposlenih biti niske i zemlja i dalje siromašna.

          Takve stvari ne zahtijevaju ni promjenu stavova, ni sposobne ljude na vlasti, niti bilo što specijalno, i do njih zapravo može doć posve slučajno.

        • Ne vidim ja puno smisla duriti se na stranke, ni ovdje ni bilo gdje drugdje. NIt ova vlast radi nešto posebno, neočekivano i neuobičajeno. Deficit riješavaju dizanjem poreza, a za mijenjat zakon o radu moraju ići kontra sindikata i praktično cijele javnosti, a lijevom dijelu stranke daju argument da ih ukloni prvom prigodom. Ne može se očekivat da će Milanović izigravat Thatcher i ratovat sa sindikatima i svima ostalima. Sustav nije predviđen da funkcionira tako. U demokraciji još i neka odluka koja nema većinu se može progurat, ali treba s druge strane stajat bar nekakva trećina ili nešto više, a za mijenjat zakon o radu nemaš nikakvu popularnu podršku. To što je on uzrok nezaposlenosti znaš ti, ja i još petnaest ljudi, nit se nas pita niti o o nama ovisi. Od svega toga je meni puno tragičnije da ne postoji bar pet relativno pismenih ljudi u javnosti koji su u stanju kratko i jasno reći što i kako uzrokuje nezaposlenost, bez eufemizama, kenjkanja i majmuniranja.

          I ako misliš da su ovi loši ja lako mogu zamisliti i goru vlast… riječki SDP koji je lijevije orijentiran od trenutnog vrha stranke u koaliciji sa zagrebačkim s kojim je taj vrh isto u sukobu i vodi ga oportuni apartčik mijenja taj vrh kao preliberalan(najvjerojatnije nakon nekog poraza na izborima). Sklapa se nova koalicija s ovim novim manjim lijevim strankama koje su isto tako lijevije od SDPa sada. Dobijaju izbore i postavljaju Jurčića kao glavnog za gospodarstvo… dalje znaš i sam pa ti vidi.
          Da, malo fali za poboljšanje, a vjerojatno i manje za pogoršanje….

  3. Nego, vrana vrani oci ne kopa?

    Cekam da se (barem) neki od domacih ekonomista oglase glede 180 stupnjevitog zaokreta Rohatinskog, koji je ovih dana pozvao da HNB pocne stampat pare🙂

    Ili se samo sprda, sad kad nije dobio mandat moze mu se

    • Ovo?
      http://www.index.hr/vijesti/clanak/javni-dug-bi-za-tri-godine-mogao-dosegnuti-100-bdpa/741764.aspx
      Jugoslavenski tehnomenadžerizam iz 1980-ih, ili bar to meni tako izgleda.

      Ali pogledao sam malo prije (i to na HTV-u 4) uvod u nekakvu emisiju u povodu kamata na štednju u sastavu gostiju Nikica Valentić, Vilim Ribić, Komadina. Voditelj pita kako je prije (95., dok je Valentić bio premjer) proračun usred rata i sa financiranjem vojske i izbjeglica mogao bit u realnim terminima više nego duplo manji nego što je sada. I nije bilo deficita, bar ne ni blizu ovome što imamo danas.

      Valentić objasni kako je to zbog toga što se nisu htjeli zaduživat. Kaže da je rekao Tuđmanu da je lakše nać 5 novih ministara nego 5 milijardi dolara i Tuđman se složio. I nisu se zaduživali. Rekao je još par pametnih u tome uvodu na temu stabilnosti, zašto je inflacija loša i sl.

      Komadina nakon toga objašnjava da je on za nekakvo oporezivanje ekstraprofita. (A u stvari kroz mumljanje se da iščitat da se “zalaže” za 50% poreza na isplatu dobiti inozemnim dioničarima i to isključivo banaka – što je 1. nevezano za temu, 2. neopošteno i suludo, 3. neustavno, 4. EU to ne bi popušila i zato to neće ni pokušat.) Ali ipak on to spominje.

      Ribić nakon toga objašnjava kako je on za inflaciju i kako je on protiv neoklasičnog modela. Također kaže kako je on za ovaj novi porez, jer je samo pošteno da se oporezuje štednja.

      Valentić se počeo branit kako on nije neoliberalni kapitalist, a ja sam ugasio TV.

      • Zanimljivo:-/, ali nisam na to mislio, nego sam procitao da je Rohatinski na konferenciji prije par dana pozvao da HNB otkupljuje direktno drzavne papire “kao i druge centralne banke”. Mislim, upravo je on bio godinama protiv stampanja novaca, pri cemu je imao za sobom hrpu sljedbenika, pa me zivo zanima sto ce sljedbenici sad reci kad je zaokrenuo za 180.

        • Ah to. Ja se zapravo ne sjećam da je bio protiv štampanja novca, već za održavanje tečaja pod svaku cijenu do “neizbježnog” uvođenja eura. Mislim da većinu ljudi u HR koji su baš protiv štampanja novca poznaješ uživo🙂

  4. Reforme ne mogu biti uvjerljive ako na njih ne pristane najveca interesna skupina u drzavi — penzioneri. Da vlast sad prepolovi sve poreze, dogodilo bi se apsolutno nista. Trziste bi znalo da je to neodrzivo i da nece potrajati, kao sto ni ono smanjenje za 2 postotna poena nije potrajalo. Demografija diktira smjer, a to je cijedenje svega kako se ne bi dirale penzije. Stovise, neki ministar neki dan najavio da im je cilj dici penzije sa 40% na 60% prosjecne place. Kako da ne. Mozda jedino ako otkriju naftu u Jadranu🙂

    Sad, moze li se ili ne s penzionerima razumno… ja mislim da moze, ali da ce biti lako, nece, i ne vidim politicku stranku koja bi se usudila reci “smanjit cemo penzije”. Najvise sto je uspjela Jadranka Kosor je bila zamrzavanje uskladjivanja s placama i inflacijom na godinu dana, ili tako nesto. I to je nesto, jer ipak inflacija radi svoje i realno postupno smanjuje mirovine.

    Nekako mi se cini 90% vjerojatno da ce se stvari odigrat na nacin da ce EU/MMF/ECB doci glumiti babarogu, pa ce onda vlast reci “MMF je htio da prepolovimo penzije, ali uspjeli smo se izborit za 10% smanjenje”. Credit Default Swapovi na hrvatske obveznice (Bakic je o tome pisao jucer) sugeriraju da je trziste svjesno da sve ide u tom smjeru i da je kapacitet domace politike za rezanje rashoda jednostavno nepostojeci. No, moglo bi potrajati dok dodjemo do dana D.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s