Paternalizam

nasuprot socijalizmu 

braća Gracchi

 

Kada se raja u antičkoj Grčkoj* (i kasnije republikanskom Rimu) bunila, a bunila se često, uvijek je zahtijevala dvije stvari. Prva je oprost dugova. Druga je konfiskacija i preraspodjela zemlje.

Da bi imali kontekst potrebno je znati još nekoliko sitnica. Ropstvo je bilo savršeno legalno, a dužnici su obično završavali tako da su najprije gubili svoju zemlju, pa bi onda najprije prodali svoju ženu i djecu i tako se nakratko pokrili, pa bi na kraju i sami završili kao robovi budući su jamčili svojom osobom za dug. Pojava je bila sustavna i svakodnevna, kao i u većini antičkoga svijeta. Na vlasti su uglavnom bile oligarhije, a biti članom oligarhije zahtijevalo je i plemenito porijeklo i financijsko dobrostanje. Financijsko dobrostanje član oligarhije stjecao je nasljeđivanjem, tipičnim poduzetništvom i razvojem svojega posjeda i/ili neke druge djelatnosti te naravno, zlouporabom funkcije, ratnim plijenom i uobičajenim gusarenjem. Tipični rezultat pobune bilo je ustoličenje tiranina, što ne znači onda isto što i danas, a onda je značilo osobu u vidu kralja koja nema ispravno porijeklo za tu titulu i kojoj to nikada neće biti zaboravljeno, a na vlast je obično došla “narodnom revolucijom” te opraštala dugove i preraspodjeljivala zemlju.

Ako ćemo iskreno, jedina razlika koju ja vidim sa današnjim društvom je danas nema jamčenja svojom osobom za dugove, a kako većina stanovništva ne živi na selu ne zahtijeva konfiskaciju i preraspodjelu zemlje već prava i izravne isplate iz državne blagajne.

 

No to nije teme, već je tema moj pokušaj da napišem nešto o paternalizmu, pa ga onda idemo i definirati. EN wikipedia nam odmah u glavu kaže da je paternalizam

ponašanje, osobe, ogranizacije ili države, koje ograničava slobode ili autonomiju pojedinaca ili grupa radi njihova vlastitog dobra.

Kužimo se? Radi njihova vlastita dobra. Ne radi izgradnje novog socijalističkog čovjeka ili neke slične nebuloze. Nipošto, paternalizam je realan, promatra ljude kao nesavršena, da ne kažem retardirana bića, uzima u obzir njihovu nesavršenost, i ograničava im slobodu raspolaganja njihovom imovinom i/ili osobom radi njih samih, očuvanja društvenog poretka i nacije.

Tako je recimo jedna od reformi Solona Atenjanina zabrana jamčenja za dug svojom osobom. Netko bi ovdje mogao izvući nekakav argument vezan za ropstvo… nije važno kakav, no bitno bi bilo da taj argument nije dobar. Ako je moje tijelo moje, odnosno tvoje tijelo tvoje, zašto ne bi imali pravo prodati se u ropstvo? Ropstvo je zlo nije argument, a cijelu ljudsku povijest karakterizira upravo i to da se dobar dio populacije, u lošim vremenima i većina, aktivno svojevoljno trudi dovesti u zavisan položaj prema nekome jačemu. Da li realno treba žaliti nekoga tko je najprije zadužio i prodao svoju zemlju, pa svoju ženu i djecu, hej, svoju djecu, pa onda sebe? Ili neka šupak slobodno bude rob? No Solon Atenjanin znao je da ta opcija dovodi do velikog broja bivših građana koji su robovi i/ili opasno velikoga broja robova u populaciji, koji će svi onda nakon nekog vremena težiti dovesti na vlast nekoga tiranina koji će ih osloboditi i oprostiti dugove (i preraspodijeliti zemlju), stoga zabrana za jamčenja za dug svojom osobom.

 

I to ću reći, svi drugi koji podržavaju zakonsku zabranu robstva su obični paternalisti!

No pitanje robovlasništva na stranu, što je većina državnih intervencija u financijski sustav danas no obični staromodni paternalizam. Naime, oligarhija Vlada.hr zna da joj većinu stanovništva čine nesavršena, da ne kažem retardirana bića, koja će se zaduživati koliko mogu (Vlada.hr zna jer zna tko ju je izabrao…). Stambeni, za aute, potrošački, kreditne i minus po tekućem. Daj ako ide, dok ide, meni jednostavno treba novi auto/stan/torbica/iPhone, a kada ne bude išlo, tko ima problem? Problem imaju kreditori, ali ima i cijelo društvo i Vlada.hr. Ljudi cmizdre pred kamerama, ministri ispadaju bezosjećajni, ljudi prosvjeduju, rejting pada, ako je pojava dovoljno raširena u sustavu, a uvijek je, pokoja banka bi mogla pasti, “morat će se” i nju spašavat. Ne samo to, nego su životi doslovce uništeni, društvo se rastače, nasilni i nenasilni gubitak vlasti, paljevina i uništenje privatne imovine i Vlade.hr i nevinih promatrača postaje realna opasnost…

Zašto sve to jednostavno ne izbjeći? Zabraniti kredite s deviznim klauzulama/visokim kamatnim stopama/u visokim iznosima? Problem riješen, i što je još bolje, neće se ponoviti. Čestitam, upravo ste postali paternalist.

 

A što se tiče zemlje… Svaki dobar čovjek bit će paternalist kada je u pitanju zemlja i težit će pod prvo, pomaganju seljaštva, i pod drugo, ograničenju veličine posjeda. Dva su razloga za to,

  1. sigurnost opskrbe hranom, krenuvši od manje važnoga. Znamo da je ekonomski gledano glupost, znamo da nas ne prehranjuje famozna domaća poljoprivreda, i možemo o tome reći što god hoćemo, no velika specijalizacija gospodarstva dalje od nekakvih “zadovoljenja domaćih potreba za hranom” je opasna. Danas je 2014. godina, a praktički nedavno, 1914. je bilo zadnji puta kada je svjetska trgovina prekinuta i zemlje su se zatvorile u sebe. Još ni danas tržišta nisu otvorena kao što su bila te 1914., a ljudi su u narednim godinama i desetljećima bili gladni i umirali od gladi. Povijesno gledano, paternalizam je u pravu.
  2. seljaci su ti koji će ratovati kada dođe do neke nove invazije sa istoka. Kada se na granici pojave ljudi koji će željet sve zaklat, silovat nam žene (i djecu) i spalit nam kuće i, tko će ih ono zaustavit? Modni mačak ima spreman kalašnjikov u ormaru koji će upotrijebit u slučaju potrebe? Nekako mi se čini da nema…

 

Limiti paternalizma

Jesam li gore nacrtao prilično lijepu sliku paternalizma? Mislim da jesam, i mislim da je bilo namjerno. Paternalizam, sama pojava i ponašanje je, rekao bi, savršeno normalna i savršeno dobronamjerna… Sama riječ dolazi od latinski pater = otac, stoičke figure koja djeluje nad djetinjastima i vodi ih u zajedničkom interesu tamo gdje sami nisu sposobni… I ja bih uostalom zabranjivao ropstvo…

Nigdje naravno nije rečeno da je paternalist taj koji je mudar. Taj koji ograničava slobode drugih u zajedničkom interesu može to zapravo radit u svojem interesu, može biti jednako nesavršen i retardiran kao i oni koje ograničava, ili može bit Slavko Linić.

 

No recimo da stvarno radi u općem interesu, da je stvarno mudar čovjek, što je prvo što će se dogoditi za ograničenjima financijskih usluga kada dođu bolja vremena? Dakako, stvari će se malo prepakirati, nazvati drugačije i zaduživanje će se nastaviti. Jedina stvar koju su svi naučili je da im se dugovi otpisuju ako se dovoljno glasno žale. Da je pušteno stvarima da teku svojim tokom, polje pored Atene kopao bi onaj koji je sebe i svoju djecu prodao u roblje umjesto nekoga otetoga na obali Crnoga mora i kupljenoga u Atenu, a Atenjani bi nešto naučili…** I opet, da su danas i ovdje oni koji su se ovdje zadužili preko grla gurnuti u bankrot umjesto da im zakon ukida i refinancira minuse i oprašta kamate po kreditima, naučili bi nešto i oni i njihova djeca i njihovi susjedi…

Istina, sasvim je moguće da bi imali nekakvu revoluciju i ušli u još jedno mračno doba, no optimist kakav jesam, ipak bi stavio svoj novac na to da bi kao društvo nešto naučili.

 

A što je tek s zaštitom seljaštva? Sa milijardama kojima se čuva hrvatsko selo? Da li se čuva? Da li je osigurana domaća samodostatna poljoprivreda, i da li bi kojim slučajem bilo racionalnije, ako nije isplativo jesti isključivo domaću hranu, početi to raditi tek onda i kada se hrana više ne bi mogla uvoziti? Molim lijepo, ciklus uzgoja većina kultura ipak je jedna godina i da se tako nešto i dogodi znam da bi sudionici na domaćem tržištu bili sposobni za početak prilagoditi proizvodnju u prvoj godini toliko da preživimo, a kasnije divesificirati proizvodnju prema potrebi.

Dok Vijetnam danas lansira poljoprivredne satelite, najveći doseg hrvatskoga sela postalo je nuđenje skupljega zdravoga nešpricanoga kupusa (ipak malo špricanoga i uzgojenoga pola metra od prometnice…) Dok poljoprivredna tamo gdje nije regulirana napreduje, u Hrvatskoj stagnira, a tko zna koji ministar po redu uvidio je da je problem u tome što je poljoprivredno zemljište rascjepkano i mudruje o tome kako to riješiti nekakvim porezom na neobrađeno zemljište. Niti ne uzima u obzir to da možda nitko nema ekonomskoga interesa okrupniti zemljišta. Subvencije stvaraju distorzije, a cjelokupna post WWI/WWII era subvencionirane poljoprivrede postala je kako u Hrvatskoj (više) tako i u zapadnim zemljama (nešto malo manje) sprdačina i vozilo za misalokaciju resursa i ograničenje napretka poljoprivrede.

Nekakvo idealno slobodno seljaštvo koje će u slučaju potrebe odbaciti motike i dohvatiti koplja kalašnjikove i ući u obranu domovine niti je sačuvano, niti u (post)industrijskom društvu može biti dovoljno brojno da bi to moglo. Žao mi je, ali neće ići, ne poljoprivrednim subvencijama.

 

Paternalizam nije dakako limitiran na ono (glavno) što sam tu uzeo. Mogla bi se napisati knjiga samo o, recimo, pojasevima u automobilima, i ljudi su takve knjige i pisali. Primjer jednom kada se dublje uđe u njega, kao što to često obično i biva s paternalizmom, ne baca osobito dobru sliku na paternalizam. Samo, onaj tko je voljan braniti pravo pojedinca da se proda u ropstvo (čak vjerujem da može napraviti više no pristojan argument) neka digne ruku😉

 

* učestalo spominjanje antike u ovome postu ima svoj razlog. Upravo sam pogledao seriju prilično dobrih predavanja o antičkoj Grkoj koju ovom prilikom želim preporučiti svim čitateljima sa imalo interesa za (ekonomsku) povijest i tjedan dana slobodnog vremena.

 ** nisu naravno, ustoličili su tirana zvanog Peisistratos koji je konfiscirao i preraspodjeljivao zemlju i uveo izravne poreze, ali inače je navodno bio super čovjek.  No nešto kasnije čini se jesu, pa su se porotnici+suci između ostaloga zaklinjali i da

And I will not vote for the establishment of a tyranny or an oligarchy; and if anyone attempts to overthrow the Athenian democracy, or makes a proposal against it, or puts such a proposal to te vote, I will not do his bidding; nor will I vote for a cancellation of private debts, or for redistribution of the Athenians’ land or houses; nor will I restore the exiles, nor those who have been condemned to death… 

2 thoughts on “Paternalizam

  1. Pingback: Utorak, 1.4.2014 – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia

  2. Promišljen članak. Što se tiče paternalizma, naravno da postoje scenariji u kojima je opravdan, ali u danasnjoj Hrvatskoj je pretjeran preko svake mjere.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s