Otkup dionica

o nekim poticajima i efektima

 

Čemu služi otkup dionica?

U teoriji, to je samo jedan način isplate dobiti.

Recimo da u jednom jednostavnom modelu imamo kompaniju X koja je ima izdanih 100.000 dionica nebitne nominalne vrijednosti, koja je ostvarila određenu dobit, 10 kuna po dionici, a tu dobit dioničari žele isplatiti. Recimo i da je kamatna stopa kojom se vrednuju dionice kompanije 10%, i da su očekivanja da se poslovanje kompanije x u budućnosti neće značajno mijenjati i ostvarivat će godišnje dobit od prosječnih 10 kuna po dionici godišnje.

Uz takva očekivanja, kako je cijena dionice funkcija budućih prihoda i diskontne stope, tržišta vrednuju cijenu dionice na 100 kn +10 kn dobiti koja će biti isplaćena = 110 kn.

Prvi, dakako očit, način isplate je da se svakome dioničaru isplati tih 10 kuna po dionici. Dioničari dobivaju 10 kuna gotovine i imaju dionice koje sukladno očekivanjima i diskontnoj stopi vrijede 100 kuna.

Drugi, manje očit, način isplate je da kompanije utroši svoju dobit na otkup dionica. 10 kuna dobiti po dionici * 100.000 dionica predstavlja ukupnu dobit od 1.000.000 kuna koje kompanije može utrošiti na kupnju dionica. Neka kompanije otkupi te dionice, iako dobit formalno nije isplaćena, dionica je sada manje, a kako su očekivanja o budućoj zaradi ista -> očekivanja o budućoj zaradi po pojedinoj dionici su veća. Sada će biti manje dionica, očekivat će se buduća zarada po dionici od 11 kuna, neka je diskontna stopa po dionici i dalje 10%, dioničari opet imaju vrijednost od 110 kuna, samo što to sada nije 100 kuna vrijednosti dionica i 10 kuna gotovine, već 110 kuna vrijednosti dionica.

U slučaju otkupa dionica u odnosu na isplate dividendi, oni koji su željeli kupiti više dionica sada ne moraju, oni koji su željeli novac mogu prodati dio svojih dionica i imaju jednaku tržištnu vrijednost u dionicama i novac koji bi imali i sa dividendom. I obratno.

 

Ako ste kojim slučajem pomislili, ali, kompanija X je jednostavno mogla zadržati dobit i cijena bi i dalje bila 110 kuna, uopće nisu morali ništa isplatiti, u krivu ste iz razloga što kompanija X ne može s tom zadržanom dobiti ostvariti stopu povrata koju već ostvaruje iz svojega redovnoga poslovanja. Da je kompanija X zadržala tu dobit i, recimo, oročila je u banci, ili ušla u neki manje profitabilan biznis, cijena dionice bi pala na možda 103 kuna po dionici. Ne samo da kompanija ne maksimizira povrat svojim dioničarima (110 kuna na jedan ili 110 kuna na drugi način > 103 kuna po dionici (10 kuna očekivane godišnje zarade iz osnovnog poslovanja gdje se kapital ispravno koristi i 0,30 lipa godišnje po dionici iz “oročavanja” gdje se kapital neoptimalno koristi)), već i koristi kapital na neoptimalan način što ima negativne posljedice na društvo u cjelini.

 

Koji su onda problemi sa tom lijepom slikom otkupa dionica? Više ih je, pa redom:

Tržišta nikada nisu savršeno efikasna. Da jesu, irrelevantno je da li se isplata dobiti vrši dividendama ili otkupom dionica. No kako nisu, ovisno o strukturi vlasništva, otkup dionica neće prenijeti dobit kompanije jednako na sve dioničare. Više o tome niže.

Problematično korporativno upravljanje. Prema teorijama korporativnog upravljanja, menadžment se može kontrolirati i tjerati da ne trati resurse tako da ga se jednostavno tjera da maksimizira cijenu dionice. Ako pristajete uz tu teoriju, vjerojatno vam je otkup dionica najbolja stvar na svijetu. Međutim, da li menadžment uopće zna (ili treba znati) uza svoj osnovni posao (ostvarivanje dobiti) i maksimizirati cijenu dionica? Vjerojatno ne. U najboljem slučaju, trošit će resurse (vrijeme uprave i stručni kadar koji će se baviti manipuliranjem cijene dionice) na samo manipuliranje cijene dionice, a to je problem sam po sebi.

 

Sama tržišta kapitala.

25godišnje kretanje jednog određenog indeksa

25godišnje kretanje jednog određenog indeksa

Da li ikome na ovoj slici izgleda da je  cijena prosječne dionice posljedica varijacija u očekivanjima o dobiti dane prosječne dionice? Ne samo da diskontna stopa varira na tržištu, već su i tržišta kapitala masovno manipulirana od strane centralnih banaka koje spuštanjem kamatnih stopa dižu cijene dionica, a kada monetarne politike krahiraju cijene dionica krahiraju s njima. U kakvom je interesu dioničara 1999., 2005., ili danas, da njihova kompanija pokušava povećati cijenu dionica otkupom dionice. Ne samo da menadžment nema znanja, sposobnosti, ili čak mogućnosti  u takvim uvjetima djelovati u korist dioničara – osim tako da radi ono što bi trebao, maksimizira dobit – već ili prisiljava dugoročne dioničare na prodaju (oduzima im mogućnost zanemarivanja poslovnih ciklusa), ili im alternativno oduzima mogućnost da se sami prilagode cikličnim kretanjima ako su za to sami sposobni.

 

Neke ostale napomene:

Kompanije teoretski mogu koristiti mehanizam otkupa dionica kao zamjenu za učestalo izdavanje novih dionica. Recimo da imamo kompaniju koja periodički ima investicijske cikluse i potrebu za novim kapitalom, a u međuperiodima povećanu dobit koju želi isplatiti vlastitim dioničarima. Otkupom (samnjenjem kapitala u bilanci)  i prodajom dionica (povećanjem kapitala u bilanci) može izbjeći skupe procese izdavanja novih dionica na burzi te djelovati u korist svojih dioničara.

Da li se kompanije u pravilu ponašaju tako? Ne.

 

Loš porezni sustav može poticati korištenje otkupa dionica i pretvoriti to u relativno dobru stvar. Pod lošim poreznim sustavom podrazumijevam nešto poput onoga što danas imamo u Hrvatskoj. Naime, ako je jedan način isplate dobiti dodatno oporezovan (dividende), a drugi (kapitalni dobici) nije, otkup dionica dobiva snažne poticaje i može biti upravo ono što kompanija treba raditi da bi maksimalizirala korist svojih dioničara. No, to donosi svoje probleme. Neefikasno je jer potiče inferioran način isplate dobiti, a ne bi pomoglno čak niti uvođenje poreza na kapitalne dobitke što bi mogao pomisliti netko tko voli različite poreze. Naime, kako različiti dioničari imaju različite portfelje (kod nekih druge dionice ostvarju dobiti, kod nekih gubitke), dobit isplaćena otkupom dionica bit će različito oporezovana kod svakoga dioničara sa različitim portfeljom. Problem ne bi postojao da je država voljna priznati što pokušava napraviti (iscjediti više novca) i povećanja poreza provodi kao povećanje općeg poreza na dobit, no “oslobođenjima” “onih koji investiraju” i inim floskulama, uz dovoljno loše veće poreze dobivamo i porezno potaknute tržišne neefikasnosti.

Djeca pozdravljaju junaka koji odlazi u borbu protiv hrvatske gluposti

Smajl, izgubljeni ste u prostoru i vremenu

 

Otkup dionica radi kompenzacija radnicima i menadžmentu. Radničko dioničarstvo je glupost koja ne čini ništa ni za radnike ni za kompanije, a i stimuliranje menadžmenta dionicama je u najboljem slučaju upitna praksa upitnih rezultata. Kao što sam već tvrdio u nekom ranijem poslu, smatram da je široka popularnost toga poljedica samo različitog poreznog tretmana dohotka od dionica i opcija te dohotka od rada – odnosno, ovo je druga verzija točke dva. Štoviše, može se sastaviti dobar argument da ta pojava dovodi do slabljenja struktura koroporativnog upravljanja i potiče rad menadžmenta na štetu dioničara. Međutim, u široj slici ovdje nije relevantno.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s