U čemu je fora s deflacijom?

odnosno, u čemu nije fora

 

Sa BusinessInsidera objašnjavaju nam citirajući izvjesnoga  Garya Shillinga:

Zašto se FED očtio boji deflacije? Cijene koje polako kontinuirano padaju mogu potaknuti kupce na čekanje još nižih cijena. Slijedom toga, višak kapaciteta i zaliha potiču snižavanje cijena. To samo potvrđuje početne sumnje potrošača i potiče ih da i dalje čekaju. Takva deflacijska očekivanja su djelomično odgovorna za nizak ekonomski rast u Japanu tijekom posljednja dva desetljeća. 

To je ciklus koji sam sebe potiče, i teško ga je zaustaviti.

 

Jedna od najdugovječnijih ekonomskih laži ikada opet je u modi. Deflacija je opaka, jer ako svi misle da će cijene u budućnosti padati nitko ništa neće kupovati i svi će stajući na mjestu umrijeti od gladi. Ja međutim imam nekoliko pitanja.

 

1) kako to da ljudi ipak ne umiru od gladi u periodima deflacije?

 

2) što je s mobitelima i kako se oni uklapaju u tu priču?

Očito,  nikome nikada nije isplativo kupiti mobitel. U prosjeku, ako se strpiš godinu dana, moći ćeš kupiti otprilike duplo bolji mobitel. Ako kupuješ mobitel onda, dakle, samo bacaš novac. Zamka, ciklus koji sam sebe potiče i ja ne vidim izlaza. Proizvođači mobitela mora da su u teškoj banani.

 

3) što je s potrošačkim kreditima i kako se oni uklapaju u tu priču?

Što se sve kupuje potrošačkim kreditima?

  • nekretnine;
  • automobili;
  • kućanski aparati;
  • računala;
  • mobiteli;

Ako tu uračunamo i kreditne kartice dolazimo do toga da se potrošačkim kreditima kupuju i

  • putovanja;
  • odjeća;
  • obuća;
  • hrana.

Hrana, iako bi svima očito bilo isplativije čekati godinu dana i onda kupiti nešto za pod zub.

Kamata? 5 – 65%. Na domaćim financijskim tržištima obično max dopuštena zakonska, recimo nekakvih 12%.

Zar nije očito da je jeftinije kupovati nešto bez plaćanja kamata i bez potrošačkog kredita. Ne uzeti potrošački kredit je zapravo jednako kao čekati da cijene u budućnosti padnu (nema kamate). Pa neka čak i postoji inflacija, uz dane odnose kamatnih stopa, opet je isplativije čekati da “cijene u budućnosti padnu”, odnosno, ne uzeti potrošački kredit.

Ako ćemo vjerovati uvodnome citatu, potrošački kredit je stoga nemoguć i ne postoji.

 

3) što je kamatama i kako se one uklapaju u tu priču? 

Zamislimo dva primjera gospodarstva s realnom kamatnom stopom od 2 posto.

U gospodarstvu A stopa inflacije je 2% dok je nominalna kamatna stopa 4%.

U gospodarstvu B stopa inflacije je -2% dok je nominalna kamatna stopa 0.

 

U gospodarstvu A potrošač “prosječni potrošač” danas ima 100 kuna, dok će za godinu dana imati 104 kune.

U gospodarstvu B potrošač “prosječni potrošač” danas ima 100 kuna, dok će za godinu dana imati 100 kuna.

 

Potrošač ima izbor između kupnje dobra “prosječno dobro” danas ili za godinu dana.

U gospodarstvu A cijena “prosječnog dobra” danas iznosi 100 kuna, dok će za godinu dana iznositi 102 kune.

U gospodarstvu B cijena “prosječnog dobra” danas iznosi 100 kuna, dok će za godinu dana iznositi 98 kuna.

 

Pitanje je naravno to, na koji način sama promjena razina cijena, ukoliko su uvjeti stabilni i može se predvidjeti kretanja, utječe na preferenciju potrošača za kupnjom sada ili kasnije?

Odgovor je taj da sama umjerena promjena razina cijena na (relativno) efikasnom tržištu ne objašnjava odluke o kupnji sada ili kasnije, već je odluka o kupnji sada ili kasnije ovisna zapravo o realnoj kamatnoj stopi.

Ukoliko je vremenska preferencija određenog potrošača takva da ga zadovoljava realni prinos od 2%, čeka. Ukoliko je preferencija određenog potrošača takva da ga NE zadovoljava realni prinos od 2%, kupuje odmah.

8 thoughts on “U čemu je fora s deflacijom?

  1. To histeriziranje oko deflacije je jedan od boljih pokazatelja koliko je ekonomska struka nakrcana hohštaplerima i bleferima koji ne znaju ekonomsku teoriju, ekonomsku povijest i dostupne empirijske radove. Za razliku od većine mitova koji su popularno rašireni ovaj je skoro isključivo proizvod ekonomista.

    Deflation and Depression: Is There and Empirical Link? (studija na 17 zemalja u razdobljima od 100 pa do skoro 200 godina)
    http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=495773
    Iz zaključka:
    “The data suggest that deflation is not closely related to depression. A broad historical look finds many more periods of deflation with reasonable growth than with depression and many more periods of depression with inflation than with deflation. Overall, the data show virtually no link between deflation and depression.”

    A ovo je indeks razine cijena za USA od 1860.
    http://research.stlouisfed.org/fred2/series/M04051USM324NNBR
    Od kraja građanskog rata pa do 1900. cijene su se doslovno prepolovile To je razdoblje američke povijesti znano kao Gilded Age.
    Da vidimo što wikipedija kaže o ekonomiji tog vremenskog perioda:
    http://en.wikipedia.org/wiki/Gilded_Age
    “During the 1870s and 1880s, the U.S. economy rose at the fastest rate in its history, with real wages, wealth, GDP, and capital formation all increasing rapidly. For example, between 1865 and 1898, the output of wheat increased by 256%, corn by 222%, coal by 800% and miles of railway track by 567%. Thick national networks for transportation and communication were created. The corporation became the dominant form of business organization, and a scientific management revolution transformed business operations. By the beginning of the 20th century, per capita income and industrial production in the United States led the world, with per capita incomes double that of Germany or France, and 50% higher than Britain. The businessmen of the Second Industrial Revolution created industrial towns and cities in the Northeast with new factories, and hired an ethnically diverse industrial working class, many of them new immigrants from Europe.”

    Zamisli kakav horor, najviši zabilježen rast u povijesti i stvoreno najbogatije društvo na planeti… a deflacija.

    • S tim da postaje sve bolje kako dalje idu u povijest. Kada počneš čitat pi.darije o tome kako je razrjeđivanje kovanog novca bilo pozitivno za srednjovjekovne ekonomije jer nije bilo dovoljno novca u opticaju, i o tome kako su vodžovi koji su lupali lažne pečate na komade metala zapravo super pozitivci jer zadovoljavaju potrebu za više kovanica i sprečavaju deflaciju, znaš koliko je sati.

  2. Dobro sroceno. Kad bi ljudi stvarno bili skloni “cekanju da stvari pojeftine”, onda bi bilo nemoguce objasniti zasto dizu kredite, kad bi jednostavno mogli cekati da skupe novac, ne platiti kamate na kredit, i proci jeftinije.

    Sto se tice potrosacke kosarice, u Hrvatskoj ona je nesto tipa 40% na hranu, 20% na transport i 15% na stanovanje, ako se ne varam (za hranu sam poprilicno siguran). Sve su to stvari na koje se trosit mora hoces-neces.

    Medjutim jos bih dodao nesto, a to je razlika izmedju “dobre deflacije” koja prirodno nastaje zbog rasta produktivnosti i “lose deflacije” koja nastaje zbog nagle kontrakcije novcane mase u situacijama kad se dogadjaju bankarske krize u sustavu s djelomicnim rezervama. Obje su deflacije, ali ova druga je nesumnjivo poprilican sok za ekonomiju, duznike, i stvara razne probleme likvidnosti koji nisu ujedno i problemi solventnosti, dovodi do bankrotiranja kompanija koje su inace OK, itd.

    • S time da ja sa svoje strane nikada ne bih podupro ikakvu akciju centralne banke, politiku ili pomaknuo prst na bilo koji način da se ta “loša deflacija” “riješi”.

  3. Pingback: Mit o nepoželjnoj Deflaciji | Neovisni portal

  4. Deflacija je podjednako pogubna kao i inflacija. I za jednu i za drugu vaze isti imperativi za njihov ucinak iako djeluju na razlicite nacine. Najvaziniji parametar je njihov red velicine (%).

    Prema gornjem citatu i s tog gledista, o deflacijskoj spirali, moze se bez puno razmisljanja argumentirati, ako se smatra inflacijska stopa od 2% pozitivnom za ucinke na drustvo i privredu, da onda deflacija od 2% u najmanju ruku ne moze biti stetna.
    Problem tek nastaje prilikom hiper-inflacije / hiper-deflacije, kada se osjetne promjene odvijaju u toliko kratkom roku da svijest pojedinca jos uvijek ima vrlo zivu percepciju pred-posljednjeg povecanja ili smanjenja cijene prilikom dolaska sljedece promjene. U tom trenutku se stvara kauzalni lanac i osoba reagira na navedeni nacin.
    No takve situacije se dogadjaju izrazito rijetko. Iako smo dozivjeli zadnjih desetljeca nekoliko hiperinflacija globalno gledano, do hiperdeflacije je doslo samo u velikoj depresiji tridesetih.
    Po mom skromnom misljenju japanska situacija posljednjih dvadesetak godina nema nikakve veze sa takvim scenarijem.

    Ali za razumijevanje stvarnih opasnosti treba napustiti psiholoski aspekt.

    Posto je danasnji svijet baziran na dugu a ne na imovini (sve investicije se vrse uvijek preko zaduzivanja, nikad iz akumulacije), je inflacija daleko manji rizik od deflacije. Dug je – ukljucujuci iznose za kamatu – uvijek apsolutni iznos. Time se isti, prilikom inflacije takodjer inflacionira sto olaksava njegovo podmirenje, ili ako gledamo s druge strane, povecava (prividno) njegovu efikasnost. Tom prilikom se omogucuje veca akumulacija i time daljnje investicije, ili “siru ruku” u korist poboljsanja proizvoda kroz povecanje kvalitete. “Sira ruka” se moze i odnositi na povecanje platne osnovice, sto s druge strane dovodi do povecanja kupovne moci i time vece potraznje koja omogucuje povecanje cijena.
    To sve stvara, na mahove, i psiholoski osjecaj boljitka. U jednom trenutku kod jednih, u drugom kod drugih.

    Deflacija je za “duznicko drustvo” horor. Cista katastrofa, jer se desava upravo suprotno.
    Apsolutni iznosi dugovanja postaju nesnosljivi jer investicije postaju neisplative. Danasnji “leverage” financiranja uglavnom prelazi faktor 20. U takvom okruzenju deflacija od 4-5 % vecinu investicija dovodi na rub propasti. Prvi korak je tada smanjenje troskova kroz pritisak na platnu osnovicu jer predstavlja jedinu mogucnost “optimiranja” troskova bez dodatnih ulaganja (koja i nisu moguca prilikom nastale prezaduzenosti). To povlaci za sobom, ne samo smanjenje kupovne moci, vec i naglu prezaduzenost gradjanstva koji su takodjer zaduzeni u privatne svrhe. Neminovno dolazi do daljnjeg pada cijena na podrucju konzuma, ali i nize vrijednosti ukupnog drustvenog kapitala kroz pad vrijednosti realnih investicija (primjer nekretnine kao dugorocni oblik stednje ili investicije). Ovo je izuzetno negativna i opasna spirala.

    Centralne banke su relativno lako u stanju kontrolirati inflaciju pod urednim okolnostima kroz podizanje kamatnih stopa. Ali deflaciju ne mogu kontrolirati nikako. Smanjenje kamatnih stopa ne pomaze nista ukoliko vrijednost kolaterala nije dovoljna za obnavljanje kreditnog ciklusa.

    U svemu tome naravno nisu bezgrijesne ni poslovne banke, iako im i nije mnogo za zamjeriti jer su dakako i one, ako ne bas narocito one, profitno orijentirani subjekti i djeluju izrazito ciklicno sto posebno otezava promjenu takvog stanja. U dobrim vremenima ekscesivno povecavaju izlozenost riziku, a u losa vremena im eksponencijalno raste rizicna averzija.

    Pored toga se i privreda, kao i pojedinci naglo pokusavaju razduzivati (oni koji su za to jos u stanju) tako da sva privredna aktivnost naglo stagnira.
    Kako zadnjih godina vidimo vrlo jasno, da pored svih pokusaja centralnih banaka u pokretanju novih kreditnih ciklusa, ne dolazi do nikakvih ucinaka. Ne samo da poslovne banke vrlo restriktivno daju kredite, vec je potraznja za istim marginalna.
    Dok god sav taj “ponudjeni novac” (jer on u stvari ne postoji dok ne udje u privredne tokove) ne osvoji realan svijet, ne vidimo i necemo vidjeti ni “i” od inflacije koje se svi na svijetu toliko boje. Dovoljno je pogledati podatke FED i ECB o opticaju – koji je i dalje u padu – da bi bila situacija jasna.

    Oprostite, “malo” sam pretjerao s komentarom…… 😉

  5. Pingback: Inflacijsko-deflacijske zavrzlame | Tko je John Galt?

  6. Pingback: 300-ti

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s