Centralizacija kao rješenje

 

I. Slavko Linić br. 1632

Poslovni.hr nam jučer u članku Linić: Kroz COP ćemo uvesti red u trošenje proračunskog novca prenosi neka razmišljanja (čitaj: prijetnje svima i svakome) ministra Linića na temu plaća. Ukratko:

da će od 1. siječnja svi zaposleni u javnom i državnom sektoru biti u jedinstvenom sustavu Centralnog obračuna plaća (COP) kako bi se utvrdilo tko i gdje nenamjenski troši proračunski novac za neralne plaće i izdatke te uvelo reda.

“Prema tome, reda će se uvesti, sve će biti pod kontrolom i nadzorom”, kazao je Linić ističući da će, umjesto ljudi koji su do sada išli u nadzor da bi dobili podatke, to od sada raditi računalo i slika o tome kako se troši novac građana Hrvatske biti će daleko jasnija.

Smatra da će COP dovesti do ušteda. “Sada će sustav pokazati gdje se i kako može smanjiti, a efekt će biti racionalnost poslovanja građana i privrede, a jedan dio će završiti u proračunu”, rekao je Linić.

No, napominje kako je trenutno teško procijeniti o kojem broju je riječ. “To je teško procjeniti jer to je ta, rekao bih, hrvatska glupost. Agencije su formirane zato da budu neovisni regulatori, nadzornici, da politika nema utjecaja na njih, a oni su shvatili da je to neovisnost kako da brinu o sebi i svojim prihodima, kako da neracionalno troše i nikome ne polažu račune”, rekao je Linić.

Kao što će to često događa nakon čitanja izjava ministra Linića, prva reakcija je često zbunjeno češanje glave i Ha?

Tek negdje nakon toga dolazi… O Bože, pomozi nam svima.

 

Znate što je to COP? COP je jedna web aplikacija kojom se obračunavaju plaće. Slično običnom modulu računovodstvenih aplikacija kakve postoje po svim tim ministarstvima, agencijama, školama i kuda sve ne, unose se podaci o državnom zaposleniku, radnome mjestu, godinama provednom na istom radnom, broju djece, veličini cipela i čemu sve ne na temelju čega valjda plaćaju državne zaposlenike. Jednako kao i obična računovodstvena aplikacija, ta web aplikacija koju razvija FINA onda obračunava plaće.

Ono što je važno primijetiti u vezi Centraliziranog obračuna plaća je sljedeće:

  1. tu aplikaciju treba razviti, održavati i za nju pružati podršku – FINA zapošljava zbog toga;
  2. oni koji su do sada obračunavali te plaće u svojim aplikacijama po raznim državnim institucijama neće dobiti otkaz – osim što je državnom zaposleniku otprilike nemoguće dati otkaz, netko će te podatke i dalje morati utipkavati u FINA aplikaciju kao što ih je do sada utipkavao u neku drugu aplikaciju;
  3. postojeće aplikacije koje tome služe dolaze kao moduli većih računovodstvenih aplikacija i ne čini mi se vjerojatnim da će samo zbog toga cijene istih pasti ako se plaća njihovo održavanje;
  4. plaće se ionako obračunavaju na temelju zakona i kolektivnih i inih ugovora državnih zaposlenika – nisu izmišljene i samim centraliziranim obračunom neće pasti;
  5. MF ionako ima uvid u sve podatke u koje će imati uvid putem centraliziranog obračuna.

 

A kada kažem da ima uvid u sve podatke, ne samo da može zatražiti i dobiti podatke o bilo kojem obračunu plaće u državnoj upravi, ne samo da te podatke ionako može vidjeti iz ID i inih obrazaca, već se od početka 2014. godine uvodi novi porezni obrazac za dohodak koji zamjenjuje dosadašnje, a putem kojeg će porezna uprava na mjesečnoj bazi dobivati sve podatke (umjesto kao do sada dio njih) o isplatama svakome pojedinome zaposleniku u RH (ne samo u državnoj upravi) i o cjelokupnoj strukturi tih isplata.

 

OK, a koja je onda svrha COP-a?

Djeca pozdravljaju junaka koji odlazi u borbu protiv hrvatske gluposti

Djeca pozdravljaju junaka koji odlazi u borbu protiv hrvatske gluposti

 

II. Centralizacija kao rješenje

I dok i ja mislim da Hrvatska ima prevelik broj jedinica općina, županija i sl., dok ne vidim ponte u tome da se štojaznam, dupliraju funkcije županije u Čakovcu i Varaždinu, i da se dupliraju funkcije općine u Donjeg i Gornjem Selu, prije svega je važno primijetiti da je sada Hrvatska zapravo užasno centralizirana zemlja. I tijekom zadnjih godina iskaču “rješenja” poput COP-a kojima je cilj dalje je centralizirati.

No pitanje koje se postavlja je, da li to ima ikakvoga smisla? Uzmimo primjer obrazovanja. Neovisno o tome što mi mislili o tome, država će htjeli mi to ili ne htjeli obrazovati i “obrazovati” djecu. No da li nam onda u situaciji toj i takvoj uz državno obrazovanje treba i državno Ministarstvo obrazovanja?

 

Jedan način za organizirati to obrazovanje je da država kaže, imamo toliko i toliko novca, po učeniku možemo godišnje izdvojiti toliko i toliko kuna, i taj novac da… županijskoj jedinici koja se bavi obrazovanjem. Taj novac pokriva i plaće učitelja, i trošak administracije koja “podržava” to obrazovanje, i trošak školskih klupa, i školskih zgrada, i vozila koja posjeduju “ministarstva”.

Drugi način za organizirati to obrazovanje je da imamo to famozno Ministarstvo obrazovanja koje zapošljava x stotina ljudi, koje plaća sve od zadnje školske klupe do cipelarine profesora u školi, koje svaku odluku propisuje, pregledava, kontrolira i lupa žig na deset razina.

 

Što je efikasnije, i što može biti efikasnije?

Teoretski, ne znamo. Odnosno znamo, prvo je očito efikasnije:

  • zaposlenici sustava obrazovanja ipak nisu krvoločni lopovi, s manje formalnih i više neformalnih kontrola trošak samoga sustava bit će manji;
  • kada se zamjeni 10.000 birokrata koji nadgledaju trošenje novca na državnoj razini sa jednom kontrolom koja kopira tržišni mehanizam (imate toliko novca i snađite se) sustav će biti i puno fleksibilniji;
  • istodobno će sama sredstva će biti efikasnije alocirana na različite troškove – na primjer, lokalna razina države bolje od središnje zna da li profesorima platiti x kuna i nabaviti nove klupe za školu, ili profesorima platiti x + trošak novih klupa kuna.

 

Dakako, to je samo teorija na koju bi Slavko Linić odmah odmahnuo rukom, no srećom, ne moramo se oslanjati samo na teoriju. Igrom slučaja, u našoj blizini imamo prirodni eksperiment poznat kao Federacija BIH.

Federacija BIH, nekoć znana i kao tzv. muslimansko-hrvatska federacija rezultat je rata u BIH. Prostire se na 51% BIH, a prilikom njenoga formiranja uvjet nastanka postavljen od strane hrvatske strane bio je i decentralizacija – odnosno da ta federacija sliči što je manje moguće državi. Tako je nastalo 10 županija, a tih deset županija imaju isključive ovlasti, između ostaloga, na područjima zdravstva i obrazovanja. Tokom godina taj sustav nalazi se pod kontinuiranim napadom zbog neefikasnosti, zbog troškova županskih vlada i ministarstava, a središnja vlada u Sarajevu ustrojila je protivno ustavu svoja ministarstva obrazovanja i zdravstva kojima teži ukinuti te funkcije na županijskim razinama i “pojeftiniti državu”. (Ovo nam je važno za analizu jer trenutno ta federalna još uvijek ne rade ništa.)

 

Taj sustav nije efikasan, OK? Osim što ispada da funkcionira bolje no što je itko mogao zamisliti kada je uspostavljen:

Zdravstvo kao primjer

Funkcionalni pregled sektora zdravstva u BiH urađen sredstvima EU 2005. godine pokazao je da su u FBiH i u svih 10 kantonalnih ministarstava zdravstva (neki su i ministarstva za socijalnu zaštitu) bila 92 zaposlena, a u Federalnom ministarstvu zdravstva 82 zaposlena… Taj je omjer sada još nepovoljniji za kantonalna ministarstva jer je broj zaposlenih u Federalnom ministarstvu povećan. Ukupno 82 zaposlena (uključujući i ministre) u 10 kantonalnih ministarstava imaju u nadležnosti uvjerljivo najveći dio implementacije organizacije zdravstva. Na drugoj strani, imamo Federalno ministarstvo zdravstva koje je, osim implementacije federalnih projekata (iz kredita Svjetske banke i sličnih izvora) i s vrlo malo obaveza za implementaciju sistema, imalo 82 zaposlena.
Šta bi se desilo ako bismo imali samo jedno ministarstvo zdravstva u FBiH? To bi ministarstvo sigurno imalo znatno više od 174 zaposlenih (zajedno svih 11 ministarstava). Zašto? Pa, jednostavno zato što bi za implementaciju na terenu trebalo više ljudi. Nekome iz Sarajeva u Tuzli ili Livnu trebalo bi više vremena da nešto uradi, nego da to rade lokalni ljudi, što znači da bi takvo jedinstveno ministarstvo angažiralo veći broj ljudi za rad na terenu nego što ih sada zapošljavaju sva kantonalna ministarstva zdravstva.

Samo da kratko podsjetim da Ministarstvo “zdravlja” u RH navodno ima nekakvih 576 zaposlenih, ne računajući pri tome HZZO, HZJZ itd.

Pa dalje:

Za primjer možemo uzeti centralizirano zdravstvo u RS-u i decentralizirano u Federaciji. Ukupni troškovi Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a u 2010. godini iznosili su 573,7 miliona KM. Od toga je za administraciju Fonda izdvojeno 20,5 miliona KM, što čini 3,57 posto ukupnih troškova Fonda.

Nasuprot tome, u deset kantonalnih i jednom federalnom fondu zdravstvenog osiguranja u decentraliziranoj FBiH ukupni troškovi bili su 1,09 milijardi KM, od čega je za svu administraciju (u 11 fondova) izdvojeno 25,27 miliona KM, što čini 2,3 posto ukupnih sredstava. Dio troškova jedinstvenog fonda u RS-u za administraciju bio je 1,55 puta veći od izdvajanja za kompletnu administraciju u 11 fondova u FBiH. Administracija u decentraliziranim sistemima jeftinija je zato što je bliža mjestu gdje djeluje, pa se posao može obaviti uz angažiranje manjeg broja ljudi i uz manje materijalne troškove. Ko želi, može analizirati i druge države i druge sektore i doći će uglavnom do sličnih pokazatelja.

To se može vidjeti i iz usporedbe troškova administracije u FBiH i RS. Kad se posmatraju svi nivoi vlasti, iz budžeta u RS-u za administraciju se izdvaja 8,09 posto, dok se u FBiH za administraciju izdvaja 6,12 posto. Dakle, administracija u decentraliziranoj Federaciji jeftinija je od one u centraliziranom RS-u.

 

Zaključno, ne, centralizacija nije rješenje.

14 thoughts on “Centralizacija kao rješenje

  1. Zapravo, drzava daje svakoj skoli odredjenu sumu novca na raspolaganje, a rav. i sk.odbori samostalno odlucuju kako ce se trositi. Tu, naravno ne ulaze place, jer su kako si rekao odredjene kol.ugovorom. Recimo, godisnje svaka skola dobi novaca koliko i manja opcina. Oko 70000kn. Kad se dogodi da ih netko pita di su ti novci, broje se listovi papira za printanje i tekuci sapun u vvc-u za ucenike. Druga stvar, prosvjetari mozda nisu krvolocni lopovi, ali jesu sitnicave babe koje se za svaku kunu bore i preko suda, tako da se vjerojatno tu uklapa ona ministrova o racunalima. Nije nikom u interesu da neka tajnica ostane bez posla jer je ukrala spajalicu ili nekom krivo izracunala staz, ali ako ona ne zna “sta ne izmisle kompjuter” ! Tako da mislim, da si promasio temu🙂 Nije ovdje pitanje centralizacije, nego “pravde”. A za Bosnu ne znam. (Da stvar bude smjesnija: znam ljude koji smatraju da i ocjene (ucenika/studenata) treba odredjivati racunalo.)

    • ne znam, ako škola ne troši ta sredstva koja dobiva za režije na toaletni papir, valjda imaju nešto pametnije na što mogu potrošit ta sredstva
      wc je koliko toliko uporabiv ako je očišćen, pa pretpostavljam da im je domestos > toaletni papir

      mislim da nisam fulao temu, a neki protuprimjer mi je… kako bi to izgledalo da ministarstvo obrazovanja u zagrebu zapošljava nekoga tko bi odlučivao o kupovini papira za printer, domestosa i wc papira za svaku pojedinu školu u hrvatskoj?

      ne znamo da li bi bilo wc papira (novca je i dalje jednako), no znamo da se u ime kontrole troškova bespotrebno plaća nekoga tko radi zapravo ništa (pa je onda novca zapravo manje)

      • Ne trosi za rezije. Jer na ime rezija ubire “trosarine” od ucenika tzv. upisnine za tzv. besplatno skolovanje. Jos jedan primjer da zapravo nitko ne zna sto se radi s tim novcima. Zadnje vrijeme su i roditelji poceli glasnije pitat o cemu se radi. Pa, logicno, min. mora smislit odgovor u vidu racunanja racunalima.
        Ja isto mislim da bi bilo jeftinije dat otkaz tajnici i zaposlit nekog mladog, obrazovanog, koji zna jezike, i tipka s deset prstiju😀

  2. Federaciji i inače ide bolje od RS i moje je mišljenje da je to uglavnom zbog (de)centralizacije i pozitivnog “hrvatskog” utjecaja u Federaciji (šta god ko mislio o tome).
    Sarajevo pokušava centralizirati što više pa čak i lokalni političari koji odu u parlament pokušavaju uvjeriti birače da ovi na kantonalnom/županijskom nivou pojma nemaju. Po meni je i bolje da se kantoni/općine zadužuju nego da to čini država pa makar apsolutni iznos bio jednak. Ovako lokalni birači ipak imaju puno više šanse smijeniti lokalnu politiku nego što to mogu u slučaju centralizirane državne elite gdje zbog tog nekog čudnog nametnutog odnosa i nacionalnog ključa jedni te isti političari stoluju na Federalnom/Državnom nivou od kraja rata (jedino ih smrt može izvući iz fotelje).

    U svakom slučaju decentralizacija ftw!!

    • I još nešto. Mislim da bi najbolje rješenje bilo kad bi se još decentraliziralo na nivo općina jer znam zaista mnogo primjera gdje lokalna uprava pokušava svojim građanima/poduzetnicima pomoći, riješiti neke realne životne probleme i pokrenuti neku investiciju, ali je kantonalna vlast blokira nekim kretenskim propisima koji nemaju veze s pameću.

      • ne znam sada za općine, jer vjerujem da tu i ekonomije obujma igraju neku ulogu, npr. za bolnicu treba malo više ljudi no što treba za općinu

        no generalno da, što niža razina to bolja
        ako zbog ničega drugoga onda zbog toga što će čak i ako njih 99/100 radi sran.a, 1/100 ne radit sranja i uvijek će može javit kopiranje od onoga 1/100 kome na kraju ide bolje

  3. Pingback: Uz jutarnju kavu … | Quo Vadis Croatia | Na ovoj web stranici nastojimo pratiti najzanimljivije teme na katoličkoj blogosferi te ih prenijeti našim čitateljima uz neke naše komentare o zbivanjima u Lijepoj našoj.

  4. Dobro, strasilo, na čijoj si ti strani? Samo par primjera kako se (ne) troši proračunski novac http://www.jutarnji.hr/foto–dramaticna-snimka-pogledajte-kako-je-izgledala-ucionica-u-kojoj-se-urusio-strop-na-ucenike/1124344/
    http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/293111/Vjerovali-ili-ne-Dovrsena-skola-na-splitskim-Pujankama.html
    Ravnatelji su tvrdili da min. ne da novce, a min. tvrdi da je šk. decentralizirano i da je odgovoran osnivač (grad ili županija).
    A naravno, nitko nije kriv, osim privatnog izvođača radova, koji je nestručno obavljao posao!
    Ako znamo da svaka škola ima svoj žiro račun na koji se uplaćuju famozne upisnine (oko 150 kuna, po učeniku, što ispada sasvim lijep iznos ako šk. ima recimo po četiri odjela u 8 razreda), i sa kojeg se isplaćuju plaće djelatnika(!) (da, ljudi koji rade na više škola, su u obvezi prijavljivati porez kao da rade kod više poslodavaca, iako rade isti posao u istoj državi pod istim ministarstvom, koje im uplaćuje famozne dohotke)(znači, država prebacuje novce na račun škola a škole na račune djelatnika), što drugo pomisliti nego da škole jesu decentralizirane, s tim da imaju (zbog neznanja/neupućenosti/nezainteresiranosti) sasvim lijep izgovor za neodgovornost. Jednostavno, kad “progriješe”, prebace lopticu na nadlezno ministarstvo.
    Druga stvar: papira nema, ja sama kupujem papir za printanje, učenici sami kupuju zadaćnice, tekućeg sapuna u wc-ima nema, a vodokotlići uglavnom ne rade. Da bilo koga pitaš zašto je to tako, odgovor je “neznam ja”. (ili se “ne znam” piše odvojeno?)
    Treca stvar: zbog čega se svi dižu na zadnje noge ako kakav gradonačelnik ili županica kupi sebi skupi auto ili odlazi na nekorisna putovanja koja se plaćaju proračunskim novcima, a za sirote profesore (ili liječnike) je prosto nevjerojatno da su tako zli. Ne, ne, oni su rastreseni i oni teško rade, zato im se treba pomoć, u vidu kompjutera (koji kao ne griješi) (jer možda njime ne upravlja čovIJEk).
    Da zaključim: slažem se, centralizacija nije rješenje, ali ovdje je uzrok problema drugačiji. Po običaju, rješava se na pogrešan način, sad je li tomu razlog što min. ne vidi dalje od svog nosa, ili baš suprotno, vidi priliku kako se ne zamjerit dosadašnjim glasačima, + osigurat si još… koliko ono novih koji će tipkati iste podatke u novu vveb aplikaciju…

    • Decentralizirana sredstva namijenjena su pokrivanju troškova prijevoza učenika svih razreda osnovnih škola i zaposlenika srednjih škola, pokrivanju svih materijalnih troškova obrazovnih ustanova, te pokrivanju troškova smještaja i prehrane učenika u učeničkim domovima a koji se ujedno od ove godine u potpunosti financiraju iz decentraliziranih sredstava.

      Eto, istina je da se iz tih famoznih decentraliziranih sredstava i ostalih prihoda pokrivaju uglavnom pi.darije. Njihova potrošnja je zadanja, ako nije i striktno propisima, opet je pitanje koliko škole imaju odluke u njihovoj preraspodjeli. Papir spada u materijalne troškove, ono što se može trošit za materijalne troškove je maleno jer se najprije moraju plaćat pi.darije i uvijek se onda štedi na tim materijalnim troškovima.

      Ono što ja kažem je, da je svaka škola/grupa škola posebna jedinica na lokalnoj razini:
      1) manji bi se trošilo na samu alokaciju tih sredstava;
      2) ta alokacija, iako i dalje ne efikasna kao što bi bila u tržišnom sustavu jer nedostaju pravi poticaji, bila bi efikasnija no što je sada.

      Problem državnog obrazovanja nije to što nema dovoljno novca, ima ga i više no dovoljno, već je problem u tome što se krivo troši. U Hrvatskoj se grade škole koje pohađa 10 (slovima: deset) učenika. Broj učenika stalno pada, a broj profesora stalno raste. I nema sapuna u WC-ima i papira za zadaćnice.

      Alokacija je sumorno grozna, a da lokalne jedinice alociraju ta sredstva po svojoj volji napravile bi to bolje. Ne odmah, ne sve, nikada ne do kraja kako bi trebalo, ali napravile bi to bolje. Škole bi se zatvarale. Broj profesora bi se smanjivao. Praće profesora bi se kada bi zagustilo smanjivale, i ta sredstva uložila, recimo u zgrade. O da, bilo bi štrajkova i plača po novinama, ali vjerujem da bi polako nestajale i jubilarne nagrade i dodaci na staž i tko zna što sve ne.

      Ne odmah, ne sve, nikada ne do kraja kako bi trebalo, ali napravile bi to bolje.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s