Financijska pismenost…

meh 

 

Ima li financijska pismenost smisla? Odnosno, može li se ljude financijski opismeniti? Citiram sažetak jedne studije na temu:

Ova studija proučila je različite efekte satova financijskoga menadžmenta na 79 srednjoškolca 1 do 4 godine nakon što su ih odslušali. Ova studija koristila je uzorak sastavljen uz pomoć podataka školskog sustava kako bi identificirala studente koji jesu i nisu odslušali dane satove. Nalazi indiciraju da oni oni koji su odslušali te satove nisu financijski pismeniji od onih koji ih nisu odslušali. Dodatno, oni koji su odslušali te satove nisu ocijenili sami sebe kao više sklone štednji i čini se da se ne ponašaju financijski bolje od onih koji nisu odslušali te satove. Rezultati otvaraju važno pitanje o dugoročnoj koristi od srednjoškolskoga financijskoga obrazovanja.

U pitanju je studija Učinak obrazovanja u financijskoj pismenosti na daljnje financijsko ponašanje autora Lewis Mandell i Linda Schmid Klein. No prije nego što kažete, Hah! Znao sam, prevara, ako vas već uzorak od 79 ispitanika nije upozorio na to, nakon što sam preletio cijelu studiju koja referenca masu da i ne studija mogu reći samo… meh. Stvar je u tome da nitko ne zna. Engleska wikipedia ima relativno dobar sažetak na tu temu pa kaže:

  • razvijene zemlje pune su financijski nepismenih – financijska pismenost, ako išta drugo, nema nikakve veze s razvijenošću i standardom života;
  • neke studije tvrde da financijsko obrazovanje ime pozitivne/fantastične efekte;
  • neke druge kažu suprotno – štoviše, tu je i (prepostavljeni? dokazani?) efekt poticanja rizičnog ponašanja – koje onda dovodi loših financijskih odluka i gubitaka;
  • dio akademije žali se da je to urota zlih kapitalista uperena protiv radnoga naroda koji se pokušava natjerati da sam plaća svoje zdravstvene troškove, obrazovanje i sl. – uglavnom to neki sociolozi, feministički studiji, multikulturalni studiji štogod.

Također, što ne piše u wikipediji:

Znači, nitko ne zna, jednima to smeta jer zvuči previše kapitalistički, a njihova braća po oružju na tome zarađuju.

 

Prilažem i prilično dobar članak Financial Literacy Month Is So Over izvjesnog Jasona Zweiga. Pa čovjek kaže od svega pomalo gore navedenoga, samo zanimljivije.

 

Onda, može li se ljude financijski opismeniti?

Ne znam, može li se recimo ljude naučiti poduzetništvu? Ljude se intenzivno uči poduzetništvu u hrvatskim (ekonomskim) srednjim školama i fakultetima, pa ne iskaču nešto ti poduzetnici odasvuda… Nije se (koliko znam) nikoga naučilo poduzetništvu.

Ukratko, rekao bih da se ne može. Rekao bih da je to prodavanje magle. Jednako kako i s poduzetništvom, ne. Ljudi nemaju ono nešto, nisu dovoljno pametni i usto ih i ne zanima. A u svemu je najvažnije ono nešto.

Nebulozna je ideja da ćemo svi biti pismeni i onda ćemo uz pomoć vrhunskih financijskih sposobnosti investirati u… štojaznam, dionice, zarađivati, štojaznam 15% povrata godišnje… Ja osobno sam financijski pismen (ili bih morao biti). Znam napraviti analizu financijskih izvještaja, znam i izračunati i interpretirati financijske pokazatelje, znam čak i njihova ograničenja i slabosti i otkuda proizlaze, znam sve o odnosima rizika i prinosa, znam i previše toga o valutnim i inim rizicima… Koliko sam na temelju toga napravio pametnih financijskih odluka? Otprilike negdje 0,2 pametne financijske odluke.

Sve gore navedeno nije primjenljivo samo na pojedince. Ono što je (trebalo bi) biti strašno je da se financijske institucije ponašaju po gotovo isti način. Banke, investicijski fondovi, obvezni fondovi mirovinske štednje… Koliko su oni promašaja napravili u zadnjih 10 godina? Financijska i investicijska analiza su recimo divne stvari, no teška i čvrsta činjenica provjerljiva u praksi je da je ni pojedinci ni institucije ne koriste za donošenje odluka već je koriste je za opravdanje donešenih financijskih odluka, ne znaju je ispravno provesti, ne znaju ispravno interpretirati analize… Ne žele. Fu.k, to je teško i traži puno posla.

 

Ono što je jedino sigurno, što u praksi djeluje i što vodi pametnim i u pravilu konzervativnim odlukama je sljedeće – posljedice.

Hoće li tvoja kompanija propasti ako digneš kredite koje ne možeš otplatiti i hoćeš li onda ostati bez te kompanije? Da. Koliko ćeš to onda puta napraviti? Možda jednom, ako i toliko puta.

Hoćeš li izgubiti 2/3 svojega novca ako se kreneš kladiti na dionice jer svi to rade i imaju za to super uvjerljiva objašnjenja? Da. Koliko ćeš to onda puta napraviti? Možda jednom, ako i toliko puta.

Hoćeš li ostati bez gaća na štapu ako digneš stambeni kredit sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom? Da. Koliko ćeš to onda puta napraviti? Možda jednom, ako i toliko puta.

I obratno, hoće li tvoja banka vjerojatno bankrotirati ili pretrpjeti ogromne gubitke ako prethodnima da tisuće takvih kredita, a ti dobiti otkaz? Da. Koliko ćeš to onda puta napraviti? Možda jednom, ako i toliko puta.

 

Možda je glupo, ali vjerujem da je doista tako jednostavno. Posljedice = odgovornost, a to doista razumije svatko. Ili da se ispravim, ne mora to čak nužno ni razumjeti.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s