Mi smo za demokratske vrijednosti…

samo što demokracija nije nužno demokratska vrijednost…

 

Vjerojatno najatipatičniji lik domaće političke scene, uvijek odan stranački vojnik, znan i kao Peđa Grbin danas je opet bio u centru pozornosti.  (No ozbiljno, da Peđu Grbina stranka pošalje da brani koncentracijske logore čovjek bi to napravio ravnoga lica – ne poznajem ga osobno, ne znam, no stvarno…)

 

Znači, nastavno na sapunicu oko toga kako Vlada ne želi provesti referendum o braku… nečemu… Peđa Grbin je danas rekao:

– Građani na referendumu ne mogu promijeniti Ustav, nego odlučuju o pokretanju postupka promjena Ustava. Nakon toga Sabor o tome raspravlja i donosi odluku. Naravno da ćemo svi za donesenu odluku odgovarati na ovaj ili onaj način, ali prije svega na izborima – objasnio je Grbin te odbio tumačenja da je jučerašnja odluka Odbora protuustavna.

– Ustavom je propisano na koji način se on mijenja. To je na način da dvije trećine zastupnika u Saboru odlučuju o promjeni Ustava i da nakon toga Sabor proglašava tu promjenu. Ne vidim što je u tome sporno – čudi se Grbin drukčijim tumačenjima ustavnih stručnjaka … Grbin je ponovio i da će on, neovisno o tome kakva volja građana bude na referendumu, glasati protiv unošenja takve definicije u Ustav s obzirom da mu je ona neprihvatljiva. Slaže se s činjenicom da je referendumska odluka obvezujuća, što kažu i Ustav i Zakon o referendumu, no tumači je na način da ona samo obvezuje Sabor da pokrene promjene Ustava.

– Nakon toga … o promjeni odlučuje Sabor dvotrećinskom većinom zastupnika i promjenu proglašava Sabor…

 

Ah blamaže.

Ili prevedno, referendum može ali samo ako je meni po volji i u skladu s onime što ja mislim da može. Ili prevedno, to je službeni stav promicatelja demokratskih vrijednosti Peđe Grbina.

 

Zijev. Pošto ja ionako nemam neke ljubavi ni do demokracije ni do Peđe Grbina, ovo me ne boli, no važno je zabilježiti. Sljedeći puta kada netko bude nešto prodavao kao “demokratsku vrijednost”, da se zna.

Puši narode cigarete, ne puši demokraciju, zdravije je.

11 thoughts on “Mi smo za demokratske vrijednosti…

  1. I opet ja moram njega pitat, u dobrom starom komunistickom stilu, “druze, a gdje je tvoja baza?” Tko je glasao i tko bi glasao za tog lika da se negdje kandidirao *imenom i prezimenom*. Biraci glasaju za stranke i to po nekakvoj medijskoj percepciji programa i dvoje-troje celnih ljudi. A onda ovakvi smijesni likovi upadnu u Sabor i glume nesto. Medju ostalim i zato ja sam veliki zagovornik prelaska na vecinski sustav. Pa ako treba da imamo dvije stranke, neka imamo dvije, ali neka se ljudi kandidiraju imenom i prezimenom i neka odgovaraju biracima za ono sto rade.

    • očito nisi pogladao analizu ovih sa mises.org-a koji su zaključili da je u SAD-u problem upravo izravan izbor zastupnika u kongres, oni bi da ih biraju države članice po nedemokratskom principu😀
      no slažem se, bilo bi nešto bolje i nešto više odgovornosti tako

    • Nemam pojma koji je taj lik, ali zavaravaš se ako misliš da za takve likove nitko ne bi glasao. Npr. siguran sam da bi on kao SDPov kandidat relativno glatko dobio izbore (većinske) u Rijeci isto kao što bi neki “od svih omraženi” hadezeovac lako dobio izbore u Lici.

      Izborni sustav tu ne igra veliku ulogu, natezanje oko njega je gubljenje vremena. Kakav god bio dobit ćeš u prosjeku implementaciju istih politika. Pojedini izbori mogu imati različiti rezultat pod drugačijim izbornim sustavom, ali dugoročno je to isto. Većinski, proporcionalno, miješano,… svi oni dosta vjerno oslikavaju demokratsku volju.
      Misliš da u Americi nema takvih likova po kongresu?

      • Ma da, zapravo, svjestan sam toga, ali rado bih da probamo — opet. Naime, istaknuti ce uvijek protivnici vecinskog sustava, vec smo ga jednom imali na nekim izborima devedesetih (nemam pojma kojim).

        Jedna mi je stvar vrlo mrska, a posebno je to vidljivo kod lijevih stranaka, dakle SDP-a, a to je da vrhusku/elitu nekako uvijek preuzmu ljudi sa puno ekstremnijim stavovima nego sto ima vecina clanova stranke, a posebno generalna populacija. I dok vecina ljudi kad glasa za SDP, zeli glasati za lijevi centar i ne puno lijevije od toga, vrh stranke je prilicno “hardcore”, cijelo vrijeme ima na umu feminizam, preodgoj djece, gej pitanja… itd. Nitko me ne moze uvjeriti da su glasaci SDP-a ujedno i protivnici referenduma o braku, nisu, imaju tu, vjerujem, stav isti kao glasaci HDZ-a i 90% populacije, ali vrh SDP-a jest protiv.

        Obrnuto bas i ne vrijedi. HDZ se predstavlja kao desnicarska, nacionalisticka stranka, ali ako nacionalizam uzmemo kao definirajuce obiljezje, onda ne bih rekao da ta stranka pokazuje tendenciju da vrh stranke zeli bit ekstremniji u tom pogledu od biraca, i da zeli, ne znam, potrpat preostale Srbe u konc-logore ili kuje planove da napadne Beograd.

        Iako ne volim pretjerano demokraciju, zbog njenih nasiroko opisanih ekscesa, tvrdim da u nekom mirnom stanju demokracija ne moze proizvesti najgore ljevicarske ekscese. Kada bi sve lijeve politike redom stavljali na referendum — da ili ne — mislim da bi one opasnije redom padale.

        Tako da, ako bi vecinski sustav imalo ucinio lijeve politicare responzivnijim prema masama, i imalo ublazio tendenciju prema okupljanju lijevih ekstremista u vrhovima stranaka, onda mislim da bi to bila dobra stvar.

        Inace, referendume su uvijek najvise gurali ljevicari. U Svicarskoj su ih na federalnom nivou uveli radikali/progresivci, ali su se odmah nakon toga posteno razocarali kad se pokazalo da je narod puno konzervativniji od njih i da im ne prolazi sve sto bi htjeli.

        Naravno, mac je dvosjekli, i raja bi svasta izglasala da moze, recimo, svima place od 2000 eura. Ali mislim da to nije najgora stvar se moze izglasat, i mislim da elite mogu napraviti puno vecu stetu svojim radom kroz institucije, sudove, itd, nego sto moze masa glasajuci za nemoguce stvari.

      • Funny thing… baš nedavno sam negdje gledao kako se frajer žali na američki izborni sustav jer pazi sad… dovodi do radikalnijih zastupnika nego je prosječni birač i da to paralizira politiku jer ekstremi teže dolaze do dogovora i kompromisa. Objašnjenje je da na njihovim primariesima sudjeluju aktivniji članovi stranke koji su istodobno i ideološki radikalniji pa izabiru kandidate slične sebi. A riješenje bi bilo pazi sad… da strančka elita odabire kandidate budući da su oni upoznati sa onim što je politički izvedivo i birali bi umjerenije kandidate.
        Isn’t it ironic, don’t you think….

        Koji god prigovor sam vidio za jedan izborni sustav do u dlaku isti sam vidio i za drugi. Kad ljudi ne dobiju što žele, a pretpostavljaju demokraciju poželjnom onda traže riješenje u tehnikalijama. Nije problem u izbornom sustavu nego u kolektivnom odlučivanju kao takvom.
        Uostalom ako misliš da bi referendumima srušio lijeve politike što se zamaraš s parlamentarnim izbornim sustavima, bori se za referendume.

        A što se tiče te strategije oko referenduma poslušaj recimo prije Caplana o javnom mijenju i razmisli dvaput…

  2. Pingback: UZ JUTARNJU KAVU … | Quo Vadis Croatia | Na ovoj web stranici nastojimo pratiti najzanimljivije teme na katoličkoj blogosferi te ih prenijeti našim čitateljima uz neke naše komentare o zbivanjima u Lijepoj našoj.

  3. Joj ovaj Grbin je stvarno antipatičan lik.

    Što se tiče referenduma nakon što ovaj prođe očekujem onaj o zabrani ćirilice i još važniji koji će valjda proći sa najvećim postotkom – o temeljnom dohodku🙂

    • valjda svako predavanje koje walter block održi za mises media ima sljedeće umetnuto u sadržaj:
      kada je radio diplomski, dokazivao je regresijom da su kontrole najamnina loša stvar
      no svako tu i tamo, dovoljno da to bude značajno, dokaz suprotno, njegova analiza pokazala bi da su kontrole najamnina pozitivne
      otišao bi čupajuć kosu svome mentoru koji ne bi zaključio da je block genijalac koji je dokazao da su kontrole najamnina super pozitivne, već bi mu rekao (ali lijepim riječima): block you idiot, do it unitl you get it right
      ili prevedeno, iako je njegov mentor pripadao mainstream ekonomiji i trebao mu je reć da je to super, da se može replicirat, da je dokazao da su kontrole najamnina super pozitivne, ipak je bio dovoljno ekonomist da “zna” što je točno i poslao je block natrag nad papir da muči podatke
      ono što je poanta te zanimljive pričice je ta da ni mainstream ekonomisti baš i ne vjeruju da je ekonomija tzv. hard science
      tzv. physics envy, sort of like penis envy

      ono što je poanta mojega prepričavanja toga ovdje je da vidim strašnu paralelu, samo ne na putu do istine nego u borbi za moć

      nitko ne vjeruje u demokraciju, ne zapravo – demokracija je tu dobra samo dok daje željeni rezultat i svi smo demokrati i demokratični – drugim riječima, laže se
      kada demokracija prestane davat željeni rezultat, prvi sljedeći korak je da mučimo demokraciju kao što u ekonomiji mučimo podatke – zna djelovat
      a ako ni to ne pomogne, brzo se zaboravlja ta neka demokracija

      • Yap, nitko, ali baš nitko ne vjeruje u demokraciju u doslovnom smislu. Demokracija je trivijalna stvar kad već znaš oko čega se glasa odnosno kad znaš što je domena kolektivističkih institucija. Ono oko čega je borba je što treba biti pod kolektivnim, a što pod individualnim institucijama, a tu demokracija ne pomaže.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s