Oxfam potiče glad u svijetu

i o životnom djelu Davida Hachfelda

 

Što je to Oxfam?

Oxfam je “nevladina organizacija” koja djeluje u 17 zemalja (uglavnom EU i Sjeverna Amerika) koja se bavi… Navodno se bavi pomoći ljudima, ali kratak pogled na njihove stranice ostavlja dojam da se bavi svime samo ne time, da se bavi širenjem intervencionističkih politika stvarno širokog spetra diljem svijeta…

Zaposlenik Oxfama je i izvjesni David Hachfeld kojemu se povremeno ime u tisku prenosi kao Daniel Hachfeld. (Dok je teoretski moguće da su to dvije osobe, nije vjerojatno.) Izvjesni gospodin je stručnjak za trgovinu pri Oxfamu, a ta radna titula implicira diplomu ekonomskog sveučilišta i IQ veći od praga mentalne retardacije.

Oxfam već godinama na svjetskoj razini vodi kampanju koja ima cilj nove regulacije trgovine prehrambenim proizvodima, a specifično im je cilj ograničavanje i ukidanje robnih burzi. Svoje zagovore takvim intervencijama davali su u prilikama poput ove.

 

Što su to terminski ugovori?

Terminski ugovori su ugovori o kupoprodaji standardizirane robe (npr. 10 tona žita određene kvalitete) ili bilo koje druge imovine s datom isporuke u određenom budućem trenutku (npr. krajem prosinca).

Spot cijena je trenutna cijena te robe. Terminska cijena je očekivana spot cijena na određeni budući trenutak (npr. krajem prosinca).

Koja je poanta kupovanja robe u određenom budućem trenutku? Osiguranje od promjene cijene. Već sada fiksiramo cijenu po kojoj ćemo nešto kupiti.

A koja je poanta prodavanja robe u određenom budućem trenutku?  Osiguranje od promjene cijene. Već sada fiksiramo cijenu po kojoj ćemo nešto prodati.

Bilo da očekujemo da će cijena rasti u odnosu na sadašnju spot cijenu, bilo da očekujemo da će padati, možemo si osigurati kupnju po predvidljivoj cijeni – terminskoj cijeni na određeni datum.

Tko prodaje to osiguranje? Špekulanti. Robu nam prodaju (ili je od nas kupuju) ljudi koji nemaju te robe i zapravo nam je i ne namjeravaju isporučiti. OK? Što se onda u pravilu događa u takvoj trgovini?

 

Primjer 1.: Očekivana terminska cijena za 31. 12. za bilošto je 1.000 kuna i ja kupim terminski ugovor o kupnji te robe. Na 31.12. spot cijena je 1.200 kn. Kako špekulant nema robe ili je kupi od nekoga po 1.200 kn i dostavi meni, ili meni plati 200 kn za poništenje ugovora pa sam kupim robu po 1.200 kn. U konačni je svejedno jer ja robu 31.12. nabavim po 1.000 koliko sam i planirao potrošiti. 

Primjer 2.: Očekivana terminska cijena za 31. 12. za bilošto je 1.000 kuna i ja kupim terminski ugovor o kupnji te robe. Na 31.12. spot cijena je 800 kn. Kako špekulant nema robe ili je kupi od nekoga po 800 kn i dostavi meni, ili dogovori samnom isplatu od 200 kn za poništenje ugovora, a ja sam kupim robu po 800 kn. U konačni je svejedno jer ja robu 31.12. nabavim po 1.000 koliko sam i planirao potrošiti.

Get it?

 

Ovo je dakako užasno pojednostavljena verzija, može se tu uključit i vremenska vrijednost novca, reosiguranja, strukturirani instrumenti, financijske poluge, i ovo i ono. No glavna funkcija tržišta ostaje… osiguranje od promjene cijene. Ima ih još, npr. špekulacija omogućuje samim svojim postojanjem bolje  predviđanje budućih cijena.  Npr. špekulacija stvaranjem tržišta dovodi do manjih fluktuacija budućih cijena. Npr. terminski ugovori koji proizvođaču daju fiksnu cijenu u budućemu trenutku smanjuju rizik bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom te time… potiču poljoprivrednu proizvodnju.

 

No čega nema je sljedeće:

Špekulacija kao takva ne dovodi do porasta ili pada budućih cijena. Jedino što radi je da omogućava efikasnije predviđanje cijena. Da  li je uopće zamislivo da recimo cijene pšenice rastu zbog špekulacije? Da li je moguće?

Teoretski je, teoretski možda postoji neki zlobni mogul koji kupuje žito na terminskim tržištima i kada se ono isporuči skladišti ga u tajnim podzemnim skladištima kako bi tamo strunilo i onda zadovoljno trlja rukama zbog postojanja gladnih u svijetu i smije se…

Dakle ne, nije moguće. Ako cijena na terminskim tržištima raste, ne raste zbog špekulacije kao takve već raste zbog izmjena uvjeta na tržištima: monetarne politike, vremenskih uvjeta i sl.

 

18/02/2013

Oxfam.org prenosi nam u vijesti Key Eurozone banks step back from food speculation da je uspio natjerati neke banke u EU na prestanak trgovanja na robnim tržištima:

In response to a campaign by Oxfam France, “Banks: Profiting from Hunger”, on Feb 14, BNP Paribas suspended a $214 million agricultural fund and closed another fund that was partially-indexed to agricultural commodities. Crédit Agricole meanwhile closed three funds that allowed clients to speculate on agricultural commodities. Oxfam France welcomes the moves by BNP Paribas and Crédit Agricole.

Također doznajemo da je kampanja u Njemačkoj trenutno neuspješna te o postojanju širokoga konsenzusa da je “špekulacija prehrambenim namirnicama zla”:

Following a similar campaign by Oxfam Germany last year, Deka-Bank, Landesbank Berlin, Landesbank Baden Württemberg, Commerzbank and Austria’s Österreichische Volksbanken AG all reduced their involvement with agricultural commodity funds. The two largest German commodity traders, Allianz and Deutsche Bank, have refused to change their policy on commodity speculation because they deny it has an impact on real food prices even though it is now widely accepted by a growing number of traders and researchers.

 

13/05/2013

Uvijek Nikad objektivni Deutsche Welle nam prenosi da je Oxfam u akciji – održava prosvjed pokušavajući natjerati Allianz na povlačenje s terminskih tržišta:

Oxfamov prosvjed "Rulet gladi" u Münchenu

Oxfamov prosvjed “Rulet gladi” u Münchenu

David Hachfeld slavno izjavljuje:

We want to see politics return to regulating the markets in an appropriate way.

Također:

From our point of view there are many findings that point to speculation being another factor in these waves of long-term price fluctuations. It gives the curve higher peaks and lower valleys,” says David Hachfeld, a trade expert at Oxfam and author of the study.

No to nije sve. Čini se da postoji studija koja to neosporno dokazuje, a autor je, tko drugi no David Hachfeld – čovjek s ekonomskom diplomom i stručnjak za trgovinu:

The study’s main theme: These institutions increase the ups and downs of food prices with their speculation. Banks, hedge funds and institutional investors can bet on the price development of foodstuffs, like wheat, corn or soy, via agricultural commodity funds. It’s a billion-dollar business. Oxfam estimates that roughly 11 billion euros (14 billion dollars) in the German market have been invested in speculations related to food, 6.2 billion euros of which came through Allianz.

U neobičnom tračku razuma prenosi nam se i sljedeće:

Allianz and other institutions are supported in their claims by economic ethicist Ingo Pies, who has evaluated 30 studies on the topic from 2010 to 2012. The tenor of his research: The main responsibility for the rise in prices depends on other factors, like a higher demand for meat, or bio-fuels.

No da bismo bili sigurni da su to samo lupetanja, i da je Ingo Pies korporativni plaćenik, netko kome možemo vjerovati nam odmah daje do znanja da to nije istina:

Heiner Flassbeck, head economist of the United Nations Conference on Trade and Development (UNCTAD), accuses Pies of being wrong.

Citat nije naprasno prekinut. Ako Heiner Flessbeck ima kakvoga dokaza za svoju tvrdnju, ne iznosi ih.

 

21/10/2013

Uvijek Nikad objektivni Deutsche Welle nam prenosi, a domaći mediji vjerno prepisuju – članak Hoćemo li zbog pohlepnih špekulanata plaćati skuplji kruh? Povod? Nekome tko se zove Thomas Glauben su se David Hachfeld i boranija toliko popeli na onu stvar da su napravili novu studiju sa analizama, indeksima i grafikonima da bismo ponovno saznali ono što bi trebao znati svaki student ekonomije:

Brojna istraživanja dokazuju ovu opasnost. Svejedno, u nešto što se dugo činilo nepobitnom činjenicom, u međuvremenu su neki stručnjaci počeli sumnjati. Stručnjak za poljoprivredno gospodarstvo Thomas Glauben i njegovi kolege su u jednom novom istraživanju došli čak do suprotnog zaključka: akcije pojedinih financijskih investitora su cijene tendencijski stabilizirale, ali ni u kojem slučaju povećavale.

Glauben i njegovi kolege su pratili utjecaj takozvanih long-only-index fondova na razvoj cijena kukuruza, pšenice i ostalih žitarica. Oni argumentiraju da se kroz ove fondove povećala konkurencija na tržištima i da se zbog toga poljoprivrednici mogu povoljnije osigurati. “Tako su porasli poticaji da se proizvodi u poljoprivredi, što vodi prema većoj ponudi na svjetskim tržištima”, smatra Glauben. “To opet vodi do stabilizacije cijena, što je u interesu potrošača.”

Jedno je ipak sigurno i tu su si jedinstveni i oni različitih gledišta: špekulacije živežnim namirnicama same ne mogu biti krive za rast cijena, kakav se dogodio tijekom krize cijena živežnih namirnicia. Proizvodnja bioplina i biogoriva u industrijskim zemljama, rast broja stanovnika, veća potražnja u zemljama kao što su Kina i Indija, suše: u borbi protiv gladi u svijetu moralo bi se paziti na puno mjesta.

No čisto da bismo bili sigurni da su to zapravo nije važno, i da su banke zle, i da je špekulacija zla:

Daniel Hachfeld iz Oxfama je i dalje skeptičan. Takve špekulacije se šire samo na tržištima koja su ionako već dovoljno bila likvidna. Prednosti za poljoprivrednike stoga uopće nisu tako velike. Njega zabrinjavaju prije svega ogromne količine novca koje se ciljano investiraju u određene namirnice, osobito one koje se mogu koristiti i kao bio-gorivo.

Ali ne samo to:

Oprez je bolji od popustljivosti

Tko je u pravu? Konsenzusa među stručnjacima o tome nema.
Ali kad već nije jasno u kojoj mjeri neki financijski proizvod može uistinu biti štetan, onda bi ga se iz predostrožnosti trebalo ukloniti s tržišta. “Postoje određeni finacijski produkti koje nitko ne treba. Ali njihova potencijalna šteta je toliko velika da se jednostavno mora reagirati i ne može se dopustiti da samo prekrižimo ruke i ništa ne činimo”, smatra Hachfeld.

Vidite, uopće nije bitno. Nema veze što je studija gospodina Hachfelda bezvezna, lažna i manipulativna, što su samo na temelju nje i slične Oxfamove propagande uspjeli otjerati dio sudionika sa tržišta i smanjiti mu efikasnost (= gladi i mrtvi), vidite, to uopće nije bitno. Postoje financijski produkti koje nitko ne treba. Postoji potencijalna šteta. Jednostavno se mora reagirati. Ne može se dopustiti.

Doduše, svatko bi smio i dalje trgovati na tržištu budućnosnicama i to se činilo još u doba drevnog Babilona. Ali oni koji se povode isključivo za financijskim interesom ne bi smjeli voditi glavnu riječ te bi smjeli trgovati samo u okviru određenog ograničenja kojeg bi odredila politka.

Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble je nevladinoj organizaciji foodwatch ipak već signalizirao da će se on na razini EU-a snažnije zauzeti za gornju granicu broja špekulativnih vrijednosnih papira koje neki trgovac može imati.

A tek nakon ovoga odlomka dolazi pravi WTF?

WTF?

7 thoughts on “Oxfam potiče glad u svijetu

  1. O nestašici i poskupljenju cijene hrane u svijetu prije par godina izazvanim suludom uporabom hrane u bio-gorivo je bilo dosta u medijima prije par godina. No pravi razlog je brzo zataškan. Opet se sve svelo na “pohlepu Zapada” i “potrebu pomaganja siromašnim”. A evo kako OXFAM i OXFAMoidne “nevladine” “humanitarne” organizacije funkcioniraju Radi se o UK, ali te organizacije su među najjačim u svijetu. I svuda imaju svoje pipke.

    http://www.telegraph.co.uk/news/politics/10223961/Revealed-who-is-getting-the-most-money-at-Britains-biggest-aid-charities.html
    Oxfam
    2009/10 £100,008 Barbara Stocking (11 months in post)
    2010/11 £107,006 Dame Barbara Stocking
    2011/12 £105,943 Dame Barbara Stocking
    Dame Barbara Stocking, a former regional director of the National Health Service, joined Oxfam GB as director in May 2001. Lady Stocking led Oxfam’s response to humanitarian crises in Afghanistan, Iraq, Sudan, for the Tsunami and the Pakistan Earthquake before she left in March, to take up a post at Cambridge University.
    She contributes regular video and written articles to The Guardian’s website.
    Oxfam now has more than 750 shops in the UK, 6,000 staff all over the world and sister organisations in 13 countries. She was awarded a damehood in 2008.

    Oxfam je na evetom mjestu top-liste. Kad je skandal razotkriven, svi udrugaško-humanitarni paradržavni lešinari zajedno sa svojim cehom ACEVO su se kolektivno digli na stražnje noge.
    Genijalni člnak Charlesa Moorea o toj bagri. Tu su najbolji izvaci a unutra je i malo detaljniji opis putovanja,hotela i vina u kojem se humanitarna mafija valja.
    http://www.telegraph.co.uk/news/politics/10233526/Charities-should-answer-to-the-public-not-to-the-political-elite.html

    Does it matter that the chief executive of Save the Children earns more (£163,000 last year) than the Prime Minister (£143,500)?
    Should we worry that, as this newspaper revealed this week, at least 38 charity bosses are now earning more than £100,000 a year?
    (…)
    If a class of charito-crats, richer and more powerful than their ordinary donors, has come into being, that is wrong.
    Anyone in doubt about this issue should study the reaction of Sir Stephen Bubb. Sir Stephen is the chief executive of the Association of the Chief Executives of Voluntary Organisations (ACEVO), the chief of chiefs.
    He is absolutely furious with what he calls “MPs on the Right who hate effective charities”, like the Conservative Priti Patel, who have drawn attention to the burgeoning salaries. Such people “particularly dislike international charities who have been so effective in raising the concerns of the world’s poor,” says Sir Stephen. “So let’s be robust in defending pay.” Because we care so much about the poor, you must make us rich!
    “Gone are the days,” Sir Stephen goes on, “when charities were run by retired colonels and daughters of the aristocracy.” Now they are run by people like him, trade union leaders who fight for the right of charity workers to enter the top income tax bracket.

    Who exactly is Sir Stephen Bubb? A former Labour councillor, who is also general secretary of Euclid, the European Third Sector Leaders Network, he has a second home in the Cotswolds. He has been on the Honours Committee since 2005, and duly received his own knighthood in 2011. He has worked for the NUT, the Transport and General Workers Union and the Association of Metropolitan Authorities. His recreations (see Who’s Who) are “genealogy, travel, fine art and fine wine, the Anglican church, making a difference”.
    (…)
    Bubb’s Blog is fascinatingly unashamed. The interpenetration of local government, quangos, the Civil Service, charities and the Labour Party is unquestioned and unconcealed. In this world, the participants never doubt that they are doing good, and so – they equally firmly believe – they should, financially, do well. The talk is all of “governance” and of conferences where they meet and promote one another.
    (…)
    We have grown used to such people in politics, bureaucracies, education, the NHS, the BBC and big banks. But in charities, because we instinctively want to trust them, we have been less alert. They are part of the modern ruling class of managerialists who are not interested in what an organisation achieves, but in how it can be controlled and what rewards it might bring them.
    (…)
    At the same time, charities were increasingly used as off-the-books agencies of government, and some (“sock-puppet” charities) were created solely for that purpose. Instead of facing the public, and raising money from them, such charities depended on government largesse – hence the endless networking. More charities were included in the ambit of official power.
    (…)
    As is revealed elsewhere in this paper today, the RSPCA, in its role as a prosecutor, has agreements with several police forces for access to police computer information…
    (…)
    The well-paid jobs of these big charities provided periods of ready remuneration for those leaving office when their political fortunes changed or their public-sector careers dipped. Some were so grand they even enlisted financial services consulting firms to advise them on executive pay. Public-sector salaries rose hugely, and those of charities covertly tracked them.

    Osim slizavnja s državom, traćenja donacija i porezne love, razina moći koju su si lobizmom priskrbili je šokantna. Ako RSPCA, nekad normalna udruga za zaštitu životinja, danas preuzeta od strane lubeničarskih vegano-fanatika, je izlobirala da njeni “aktivisti” ušetaju u policijsku postaju, da se po ulasku u sobu s PC terminalom murjak krotko i poslušno skloni dok neka spodoba u sandalama, dredloksima i ružičastim šalom sjedne za PC i lijepo prekapa po tvojim podacima, dosijeu i uzima sve podatke, onda to je to – kraj demokracije. Jer izbora i glasanja je bilo i u komunizmu, čak je dio komunističkih država uz KP imao i legalne kvazi-oporbene partije, npr. DDR-a. itd.

    Inače, o tzv.“sock-puppet” charities sam stavio i link na odličnu istoimenu studiju o njima u komentaru prvog posta o GONG-u od prije par mjeseci.

  2. Pingback: 200-ti |

  3. Pingback: U obranu špekulanata (ili tržišta kao takvog) | renesansa

  4. Pingback: Ne treba se bojati kapitalizma! | Tko je John Galt?

  5. Pingback: Komentar: Ne treba se bojati kapitalizma | Trazim.com

  6. Pingback: Ne bojte se kapitalizma | Dialogos

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s