O budućnosti hrvatske poljoprivrede

 

o Hrvatskoj kao poljoprivrednoj zemlji

Da li je Hrvatska uopće “poljoprivredna” zemlja? Što god to poljoprivredna značilo?

Znam da će mnogi reći da je, i da bi ih još više rado da je, no evo jedne slike koja mi se učinila zanimljivom. Što vidimo ako pogledamo iz svemira?

Google satelitske karte - na slici se relativno lako može razlikovati obrađenu zemlju (oranice) od šumskih područja

Google satelitske karte – na slici se relativno lako može razlikovati obrađenu zemlju (oranice) od šumskih područja

Vidimo da bi Mađarska i Srbija trebale biti veliki izvoznici hrane. Vidimo da se dolina rijeke Po i okolica u italiji udarnički obrađuju. Vidimo da je zagrebački beton uočljiv iz svemira (površinom veliki grad…). Vidimo da je Dalmacija više manje kamen na kamenu.No što se hrvatske poljoprivrede tiče…

Istočna Slavonija, uski pojasevi uz Dravu i Savu i u mnogo manjem obujmu zemljište sjeverno i istočno od Zagreba se obrađuju. To je ono što vidimo iz svemira, i nije baš nešto.

Da stvar bude još luđa, Hrvatska nikada nije ni bila poljoprivredna zemlja. Da smo istu satelitsku sliku okinuli prije kakvih deset stoljeća ono što bi vidjeli bilo bi… čudno. U cijeloj Slavoniji možda bi Požeška kotlina sličila današnjoj slici. U antici, u srednjemu vijeku, u vremenima kada je 9/10 ljudi živjelo od zemlje i nikada nije gurnulo nos van svojega sela, Požeška kotlina je bila središte naseljenosti Slavonije. Sve drugo, sve ono što je danas obrađeno… bila je močvara.

Tek je s dolaskom modernizacije i isušivanjem tih močvara, tamo negdje u 19. stoljeću, težište preseljeno na ono što je danas poljoprivredna zemlja. Naseljenost se preraspodijelila. Tada je negdje i počelo plakanje oko propadanja poljoprivrede i propadanja sela. Tko ne vjeruje neka čita, no što pokušavam tu reći je…

U 19. stoljeću s modernizacijom dogodila se promjena onoga što se vrednuje kao dobra poljoprivredna zemlja. Većina Hrvatske, većina domaćeg poljoprivrednog zemljišta, već je tada zadobila onaj status koji drži do danas. To je marginalni teren ne osobito podesan za modernu poljoprivredu, a obrađuje se samo zato jer se na onome zemljištu koje je podesno za modernu poljoprivredu ne može uzgojiti sve što nam treba.

No marginalan teren.

 

 

o Hrvatskoj koja želi biti poljoprivredna zemlja 

Rješenje za nastalu situaciju je naravno sljedeće:

  1. pričat ćemo sami sebi da smo poljoprivredna zemlja i da Slavonija može prehranit 2-3 Hrvatske (i bi da nema zlog neoliberalnog kapitalizma);
  2. subvencije.

Gledam danas za ručkom Plodove zemlje. Neki ljuti čika psuje, plače, trga svoje grožđe i gazi ga da kamere vide. Tek s kakve 3 kn za kilu mu se isplati držat taj vinograd, a Makedonci kakvi jesu prodaju to isto grožđe za 1,5 kuna. Osnivaju se udruge, zove se Linića i traže se inspekcije na tržnicama da se zaustave Makedonci, prijeti se prekupcima, no grožđe i dalje ne ide za više od 1,5 kuna.

A zašto je čika sadio vinograd? Kaže, j…m vam m…er svima, davala županija subvencije, davala općina, davala država, ovo ono, a gle me sada.

Evo u čemu je stvar s (marginalnim) terenom. Ima ga posvuda, uključujući i Makedoniju. Stvar je jednostavna, plaće su niže u Makedoniji, i onda se marginalni teren obrađuje u Makedoniji. Osim ako cijena domaćega zemljišta ne pade drastično, netko ga otkupi i okrupni, uloži basnoslovne svote novca ušteđene na nižoj cijeni zemljišta i počne uzgajat neku kulturu koju je prilagodio plantažnom uzgoju na takvome terenu.

(Ili ako ne nađe nekoga kome će moći zaračunati veću cijenu uz markicu domaće, ekološko i sl.)

Što je napravljeno u Hrvatskoj? U sklopu priprema za ulazak u Europsku uniju, a sanjajući poljoprivrednu zemlju, sve razine države su stimulirale sadnju vinograda. Bože mili, koliko je vinograda posađeno zahvaljujući subvencijama, besplatnom sadnom materijalu, subvencijama i obećanjima novih subvencija. Svi, svugdje, kome god se sprdnulo, na kako god velikoj površini, sadili su vinograde.

I svi su, uključujući i državu, znali da je to super, da je to pametno, i da će vinogradarstvu ić dobro.

Danas? Danas ne mogu pokriti tekuće troškove iz cijene grožđa.

Misalokacija resursa je očita. Što bi se dogodilo bez tih subvencija? Zemljište toga čike bilo bi zarastalo u početnim fazama stvaranja neke nove šume (ekstremni oblik ekstenzivne poljoprivede, btw)? Netko bi ga otkupio u “bescjenje” i počeo uzgajati nešto što je isplativo?

Ne znam, ali nije očito znala niti država.

 

Gledam danas za ručkom Plodove zemlje. Idući prilog, uzgoj lješnjaka na Banovini. Je, je, kažu ljudi, isplati se. Općina subvencionira sadnice, županija subvencionira sadnice, subvencionirano nam je 75% sadnica. Dobivamo subvencije po hektaru, a prelazimo i na “eko poljoprivredu” kako bismo dobivali još veće subvencije po hektaru…

Baš me zanima kako će to završit…

4 thoughts on “O budućnosti hrvatske poljoprivrede

  1. Hrvatska bi mogla proizvoditi hrane za 10 milijuna ljudi da nema susjedstvo koje subvencionira poljoprivrednu proizvodnju koja je daleko bolje organizirana od naše.
    Sad kad smo u EU moramo se prilagoditi jačima, koristiti blagodati EU subvencionirane proizvodnje i tražiti mogućnosti za iskorištavanje komparativnih prednosti. Možda ih imamo i u nekom dijelu poljoprivrede, ali sigurno je da nemamo u poljoprivredi u cjelini. Hrvatska u EU nema šanse biti poljoprivredna zemlja.

    • Kako se god okrene, naša nesubvencionirana poljoprivreda vs ostatak Europe, naša subvencionirana vs ostatak Europe, ne vidim kako tu može bit nekoga viška uvoza nad izvozom…
      Nije katastrofa, ali je katastrofa ako se pokušava promijenit…

  2. Možda ima više razloga zbog čega je masu zemljišta neobrađeno, možda zbog toga jer svi nešto čekaju, čekaju subvenciju, poticaj, kompenzaciju, olakšicu itd. Duboko vjerujem da ovdje žive Slovenci da korova i zdrače sigurno ne bi bilo. Dakle, radi se i o općoj kulturi. Ovdje dolje kod nas u Dalmaciji imaš masu zapuštene zemlje jer se ljudima ne radi. Ja to razumijem, jer recimo nakon 8 sati nekog posla tko će još u masline itd. Siguran sam recimo da je Lika u Švicarskoj da bi na svakih nekoliko kilometara ugledao stado ovaca ili krava, Ako hoćeš kupiti (okrupniti) zemlju država ti traži 5% poreza na promet iako vlasništvo nije riješeno itd. Svašta sam nadrobio, jer sam u nekoj gužvi, ali jesam li na tragu nekog rješenja, ne znam. Po meni uzroci ovakvoga stanja u poljoprivredi su teško komunističko naslijeđe koje je dijelom uzrokovalo ovakav mentalitet i nepotpuna privatizacija i povrat imovine.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s