Loše ponašanje ličkih medvjeda

ili, opet se obilo u glavu

 

Neki dan je Business Insider izbacio zanimljiv članak naslovljen Bloomingdale’s Figured Out How To Stop Customers From Wearing Expensive Items Once And Returning Them The Next Day. Ili, Bloomingdale’s je pronašao način kako spriječiti kupce od nošenja skupih odjevnih predmeta jednom i vraćanja istih u trgovinu idućega dana.

O čemu se tu radi? Negdje prije je u SAD-u na ime zaštite potrošača zakonom propisano da potrošač ima pravo vratiti kupljenu robu prodavaču tijekom narednih x dana i dobiti pun povrat novca, iz bilo kojeg razloga je želi vratiti.

Moglo bi se dakle reći da su potrošači u SAD-u zaštićeni poput ličkih medvjeda. (Kužite? To je naslov! Zaštićeni su poput ličkih medvjeda!)

 

Što je prva stvar koja se dogodila? Sasvim prirodno, ljudi su počeli uzimati robu od prodavača bez namjere stvarne kupnje, koristiti je u određenom kratkom periodu tijekom kojeg je imaju pravo vratiti i onda je vraćati. Nije dakako sva roba jednako podesna za takvu prevaru, no određena je. Televizori velikih ekrana u vrijeme grupnih gledanja utakmica. Mobiteli. Skupa odjeća. Ženska skupa odjeća.

Prema komentarima ispod članka Business Insidera, najgore je u vrijeme maturalnih večeri i sličnih formalnih događaja. Dok muški rod još uvijek ima naviku unajmiti sako za jednokratnu uporabu, ženski rod je prepredeno počeo kupovat haljine koje si inače nikada ne bi mogao priuštiti, nosit ih na maturalne večere, a onda vraćati. Stvarno, tko bi mislio da će se to dogodit?

 

Bilo kako bilo, takvi postupci postali su užasno skupi distributerima odjeće (razbacuju se s nekih 8,8 milijardi dolara samo na odjeći za jednu godinu) koji raznim taktikama pokušavaju odvratit takve kupce od svojih prodavaonicama. Najnovije su crne plastične trake koje Bloomingdale’s stavlja (pričvršćuje, ušiva?) na vidljivim mjestima na svojim skupocjenim haljinama. Ako se ostave na haljini, ista valjda izgleda ogavno, ako se potrga oštećena haljina se ne može vratit.

 

Problem je. Za svaku haljinu koju Bloomingdale’s proda, mora kupit crnu plastičnu traku. Plaća ljude koji pričvršćuju tu traku. I to uračunat u troškove i zračunavat svojim poštenim kupcima.

Ili još gore, plaća nekoga u trgovini tko će procjenjivat tko stvarno namjerava kupit nešto, a tko ne, i onda odvraćat ove koji ne namjeravaju ništa kupit van iz trgovine. I to uračunat u troškove i zračunavat svojim poštenim kupcima.

Ili još i gore od toga, ne radit ništa, puštat ličkim medvjedima da rade što hoće i pripisivat to u troškove. I to uračunat u troškove i zračunavat svojim poštenim kupcima.

 

Sve je tu, sve se računa, sve je to BDP. Od rada osoba koje nediskriminatornim i rasno i spolno neutralnim odvraćanjem odvraćaju kupce od trgovine, pa do valjda nešto manjeg efekta na BDP nabave plastičnih traka i rada osoba koje ih prišivaju na haljine. Sve je to BDP, no i dalje je problem.

 

Ako ćemo o posljedicama, prve su dakako te da se manji prodavači, manje kompanije, obiteljski biznisi ako hoćete, ne mogu efektivno boriti protiv ovoga ponašanja. Zatvaraju vrata, i tržišna struktura se pomiče u korist velikih proizvođača i retailera.

Ako ćemo o posljedicama, trošak odvraćanja ili trošak ponašanja ličkih medvjeda će se na nekoga prebaciti. Neće retail sektor umanjivati svoju dobit za 8,8 milijardi dolara godišnje da bi poštovao zakone. A na koga će se prebaciti trošak odvraćanja?

Na one koji kupe i zadrže… Na one koji se ne ponašaju kao šupci…

One thought on “Loše ponašanje ličkih medvjeda

  1. Pingback: Legalan piratluk! |

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s