Nadolazeći totalitarizam

ludi svijet, energetska učinkovitost

 

Business.hr je prošloga tjedna izbacio dobar članak (posredno) prepisan od izvjesnog dr. Andreas Pfnür, a naslovljen ‘Energetska revolucija’ stvara nove socijalne slučajeve. Članak prenosim, minus socijalistička zanovjetanja dr. Andreasa Pfnüra:

Otkako je njemačka politika odlučila odustati od atomske energije, javna rasprava se usredotočila na pitanje cijene električne energije u budućnosti. Manje se raspravlja o planiranom procesu energetske obnove zgrada kojim bi se do 2050. godine potrošnja energije za grijanje trebala smanjiti za 80 posto. Ovaj proces će stajati bilijune, a već je sad izvjesno da će se ti troškovi svaliti na leđa onih koji u tim objektima stanuju.

Stručnjaci stoga upozoravaju na potencijalnu “socijalno-političku tempiranu bombu”. I to isključivo zbog enormnih troškova sanacije. Profesor za ekonomiju nekretnina na Tehničkom sveučilištu u Darmstadtu Andreas Pfnür intenzivno se posljednjih godina bavio ovom problematikom te je došao do zaključka da će tzv. energetska revolucija možda koristiti okolišu, ali da će mnoge obitelji zasigurno natjerati na rub prosjačkog štapa.

On je izračunao da će, ukoliko država bude odredila kojom tehnikom bi se objekti trebali energetski sanirati, troškovi sanacije za prosječnu obiteljsku kuću iznositi oko 140.000 eura. Za objekt s više stanova i preko 300.000 eura. U slučaju da država vlasnicima nekretnina ostavi otvorenim koju tehniku i sustav će primjenjivati (što se još zasad ne zna) troškovi bi mogli biti za trećinu manji.

No usprkos tomu opterećenje koje će se prebaciti na stanare saniranih zgrada je i više nego osjetno. Ukupno bi njemačka “energetska revolucija” na kraju mogla stajati preko 2,1 bilijun eura.

Tako će za vlasnike obiteljskih kuća mjesečni troškovi investicije iznositi najmanje 260, a za stanove oko 140 eura. I u to poskupljenje je već uračunata ušteda energije. To znači poskupljenje od 1,70 po kvadratnom metru. Iako troškove sanacije snosi vlasnik objekta on ima pravo povisiti stanarinu pa će na kraju sami stanari biti ti kojih će plaćati ceh modernizacije.

To znači da će stanova cijenom prihvatljivih i građanima plićeg džepa biti još manje i da će postati još nedostupniji socijalno ugroženima. Već si sad mnogi umirovljenici s nižim mirovinama kao i samohrani roditelji i nezaposleni ne mogu priuštiti stan u gradovima poput Kölna, Hamburga ili Münchena. U njemačkim metropolama su cijene stanova posljednjih godina u neprestanom rastu.

Tome je između ostalog doprinio i trend po kojem Nijemci sve više kupuju nekretnine jer se, zbog trenutnog stanja na financijskom tržištu, klasična štednja više gotovo i ne isplati. Iznajmljeni stan u središtu Kölna u međuvremenu stoji preko 10 eura po kvadratnom metru (bez režija). Mjesečni troškovi stana od 60-ak kvadrata tako lako premašuju iznos od 1.000 eura.

No i stanovi na rubovima grada su mnogima postali nedostižni. “Domaćinstva s mjesečnim primanjima ispod 2.000 eura će u budućnosti više od polovine prihoda davati za stanovanje. To je dramatično i socijalno potpuno neprihvatljivo”, kaže Pfnür.

Država bi, kako nadalje smatra ovaj znanstvenik, morala SOCIJALISTIČKI RANT

 

More zanimljivih stvari unutra. Od onih nevezanih za konkretnu temu posta

Evo sjajnoga primjera zašto treba privatizirat sve – nemoguće je državi efikasno proizvodit struju. Njemački političari u borbi za glasove “ekološki osviještenih” zatvaraju nuklearke umjesto da ih moderniziraju i grade nove. Pošto je neprovedivo naplaćivanje struje po izvoru proizvodnje (tj. naplaćivanje zelenima pune cijene proizvodnje struje iz recimo vjetroelektrana – a da i je, nestalo bi zelenih samo tako), ili, kako ne postoji poveznica između donošenje odluke i snošenja (punih) posljedica, država Njemačka radi sra.ja. Tržište ne bi toleriralo takve gluposti!

Nije li zanimljivo kako se trend investiranja u nekretnine pojavio nakon što su razbijene iluzije u čvrstoću EUR-a, koji sve u svemu nije ono što je DM bila? Sjajan primjer za to kako inflacija nije samo nekakav trošak potplata. Mainstream ekonomisti vole se nabacivati kojekakvim M-ovima, povećaj M3, smanji M2, ovo ono, to su samo brojke. Bitno je da cijene rastu ispod praga koji će nairitirat rulju i to je to. Novac je neutralan. Srać. E pa nije! Čarobna riječ je misalokacija.

 

No o samoj temi:

Koje gluposti!

Jel uopće vrijedno raspravljati o tome da država može odabrati tehniku sanacije koja je tri puta skuplja od najefikasnije? Ne…

Ali o ovome je. Treba li te sve zgrade u Njemačkoj sanirati? Jer evo u čemu je stvar – sanacija može biti financijski isplativa (u dugome roku) ili financijski neisplativa. Ovdje je i u najboljem scenariju na makrorazini očito užasno neisplativa (i dalje idu s time -.-)

 

No postavimo stvari malo pametnije – best case scenario – što s time ako je isplativa? Da li je treba narediti?

Može dežurni socijalist i ekološki planer izbaciti hrpu točnih podataka za određenu zgradu, zaigrati se u excellu, isprintati tablicu, ušminkati se i doći nekome Švabi na vrata s time i gurnuti mu tu hrpu tablica pod nos. Švabo, isplati ti se sanacija. Treba li sanaciju napraviti?

Znamo da… ne znamo.

Ovisno je o preferenciji vlasnika te zgrade. Ako ima dužu vremensku preferenciju, može otkazati dio svoje sadašnje potrošnje i investirati u sanaciju. U budućnosti će mu se to vratiti. I to će investirati ako nema ničega pametnijega u što može investirati. Što ako tim novcem umjesto toga može stvoriti novi Siemens? Da, znam da bi zeleni da on i dalje sanira zgradu…

No što ako ima kraću vremensku preferenciju? Ako želi novi jaccuzi? Ako će mu djeca morati jesti paštetu zbog sanacije kuće? Da li bi mu stvarno bila bitna ušteda koja će se isplatiti kroz nekoliko desetljeća od toga da djeci kupi i sirni namaz?

Ovisi dakle o vremenskoj preferenciji vlasnika.

 

Znači, znamo da:

  1. sanacija će na tržištu biti izvedena samo ako je isplativa,
  2. i to samo ako ne postoje bolje (ovisno o preferenciji vlasnika) alternative uporabe sredstava potrebnih za sanaciju – famozni oportunitetni trošak/korist,
  3. država može narediti metodu sanacije cca 3 puta skuplju od one najpovoljnije.

 

Eto, pogledao sam u Njemačku i vidio sam budućnost. Svi putevi na kojima se nalaze obavezni certifikati o energetskoj učikovitosti vode tamo.

2 thoughts on “Nadolazeći totalitarizam

    • pa kada je istina
      kako država može gradit elektranu kada uopće ne zna uzet u obzir sve ono što tržište doznaje kroz cijene – zemljište nacionalizira, riziku i onečišćenju ne pridodaje cijenu, struju prodaje ili ispod ili iznad cijene, a tu još uopće nije spomenut politički proces i idi mi dođi mi – nije pitanje može li država sagraditi efikasnu elektranu, nego kako će neefikasno postojati taj projekt u odnosu na tržišno rješenje

      da, postoje eksternalije na tržištu, vlasnička prava nisu savršena

      ali postoje i kod državnih projekata, i postoji ih više

      s time da se na tržištu eksternalije mogu riješiti, dok država:
      a) zakonom “zabranjuje” postojanje eksternalija, ili
      b) osniva regulatornu agenciju koja “nadzire” i “rješava” eksternalije

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s