PDV je podbacio kao porez

i o poreznom statusu planine Athos

 

Planina poluotok Athos nalazi se u Grčkoj nedaleko Soluna. Krasan je to kraj s dugom poviješću. U antici je tamo postojao pokoji grad koji je kasnije napušten. Navodno je neki perzijski kralj tamo proveo tri godine dok je palio po Grčkoj. U vremenu Bizanta tamo više nije bilo gradova, ali sagrađena je hrpa samostana. Turci su davali privilegije tim samostanima i gotovo istovremeno ih pljačkali, Rusi su ih donirali, svojatali ih i konačno iskrcavali vojsku tamo, nacisti su bili u razgledavanju i Hitler je brdu odobrio poseban status, a Grci su im potvrdili/dali taj poseban status nakon II. svjetskoga rata. Poseban status znači prije svega zabranu pristupa ženama (i sukob sa EU oko toga…), kao i de facto zabranu pristupa svima koji nisu pravoslavci (tamošnji samostani žestoki su protivnici ekumenizma…)

Planina poluotok Athos isto tako je i područje s posebnim poreznim statusom. Pokušaji čitanja novoga hrvatskoga zakona o PDV-u stoga počinju, a bogme sudeći po ovome gore, često i završavaju, sa planinom Athos.

 

Neke novosti u novome zakonu o PDV-u:

x isporuka dobara strankama koje nisu obveznici PDV-a u drugim državama članicama EU

Prema novome zakonu o PDV-u, uvoz dobara iz EU za porezne obveznike (kompanije) više se ne tretira kao uvoz, već kao stjecanje iz država članica EU. PDV na taj uvoz više ne obračunava carina, već je porezni obveznik to dužan napraviti sam. Osim kompliciranja života poreznom obvezniku sa kompliciranijom procedurom, kako se taj obračun vrši i plaća putem PDV obrazaca, efektivno, naplata dobrog dijela PDV-a se pomaknula 20 do 40 dana ovisno o tome u kojem dijelu mjeseca je izvršen taj uvoz.

Ili, to je taj famozni „previd“ ministarstva financija u vijestima ovih dana. Na veći dio uvoza koji će biti izvršen u prosincu, PDV će biti uplaćen tek u siječnju iduće godine. Kako proračun obračunava prihode, ili bi trebao, na principu primitaka, a ne prihoda, eto rupe.

 

Kod isporuka dobara fizičkim osobama stvari su mnogo luđe.

Najprije imamo koncept praga stjecanja prema kojoj svaka fizička osoba mora pazit koliko dobara kupi iz i u inozemstvu, i ako kupi više od vrijednosti 77.000 kn (rezident RH, svaka država članica ima svoj arbitrarni iznos), onda se ta fizička osoba mora registrirat kao mali porezni obveznik kako „ne bi više varala državu i plaćala bi domaći PDV umjesto da plaća strani.“ Ali kao mali porezni obveznik, za razliku od ostalih poreznih obveznika koje uđu u sustav PDV-a iz bilo kojega razloga, nema prava odbitka pretporeza. OK? Zašto ne, u krajnjem slučaju, izmislit neku djelatnost i odbijat si pretporez? Ozbiljno? Ne znam, stvarno ne znam. I koja je onda poanta ovoga? (Znam ja koja je, samo je užasno glupa… Kao, sprečavat će se “uvozno poduzetništvo” bez ulaska u sustav PDV-a, no što to zaboga znači na razini EU?)

Dalje imamo koncept praga isporuka. Ako kompanija prodaje dobra državljanima drugih članica, jednostavnosti radi može im zaračunavati svoj „domaći PDV“. Ali, svaka država članica određuje koliko može maksimalno prodat njenim državljanima, ili se mora kod nje registrirat za PDV. Konkretno, inozemna kompanija može isporučiti u Hrvatsku dobara privatnim osobama do vrijednosti 270.000 kn, a nakon toga se mora registrirati i početi plaćati domaći PDV. Isto je u svim drugim državama članicama.

Implikacija prva je ta, da ukoliko se želi koristiti ta „pogodnost“, kompanija „izvoznik“ mora pratiti 27 različitih pragova isporuke, ne samo njihovu visinu nego i isporuke u tih 27 država članica i onda se registrirati za PDV kako ih prelazi.

Implikacija druga je ta, da bilo kakva ozbiljnija prisutnost na tržištu neke zemlje članice znači i to da će kompanija u startu biti registrirana za PDV u toj zemlji članici (odnosno, u 27 drugih njih) i neće niti koristiti tu pogodnost. 27 registracija, molim lijepo.

Ono što je u praksi nama ovdje zanimljivo je kupnja na online trgovinama u drugim članicama EU i plaćanje niže, strane, stope PDV-a koja varira od niže do 0%. Ono što također pokušavam ovdje zapravo reći je da su ove najave meni užasno naivne. Možda postoji način da se to zaobiđe, možda, stvarno ne znam, ali bar po duhu zakona, puno strke, a malo koristi.

 

x reverse charge u tuzemstvu (građevina)

Reverse charge u tuzemstvu, za razliku od međunarodnog i prisutnosti tri strane, je pomalo čudan koncept. Ukratko, znači da kada jedan obveznik PDV-a isporučuje drugom obvezniku PDV-a neke (građevinske) usluge, izdaje mu fakturu bez obračunatog PDV-a i umjesto toga mu napiše prijenos porezne obveze, ili, sam si obračunaj PDV na tu ulaznu fakturu. Ali, kada to radi, a kada ne radi?

Riječima poznate nam licemjerne tete Nade Čavlović Smiljanec, ako podizvođač izvođaču radova doveze beton – obračunava PDV na fakturi. Ali, ako taj beton i izlije u temelj, i njegov šljaker ga malo pogura lopatom ovamo onamo, onda PDV obračunava kupac usluge. Nije uopće bitno što je tu u pitanju u svim bitnim elementima ista stvar. OK? Sama pak odluka o tome da li zaračunati PDV ili na fakturi napisati reverse charge postaje ovisna o… specifičnom zakonu koji (osim što postoji bez stvarne potrebe) uređuje gradnju, pravilniku o zbrinjavanju željeznog otpada i sl. OK?

I onda netko mora znat sve te zakone, ali ne samo to, mora znat kako ih porezna uprava interpretira da bi izdao najobičniju fakturu. OK?

 

x prijevoz putnika

Ako prevoziš putnika, dužan si mu zaračunati PDV. I to za svaki dio puta posebno, za svaku zemlju kroz, ispod i nad kojom ga provoziš. EU smatra da je to potrebno primjenjivati čak i na aviokompanije, samo što ni ona ni ja nismo sigurni kako i zašto. Hrvatska smatra da je to potrebno primjenjivati na autobusni i željeznički prijevoz, i iskoristila je tu „mogućnost“ te će oporezovati takav prijevoz kroz svoj teritorij PDV-om.

Većina EU zemalja je suprotnog mišljenja. Osim što je to besmisleno, jer naime jednako kao što na tvojem teritoriju ne nastaje nikakva potrošnja ako ti netko leti iznad glave, tako ne nastaje ni ako se netko preveze cestom na tvojemu teritoriju (osim eventualno plaćanja cestarine)… Osim što je to besmisleno skupo je za provođenje, upitne je isplativosti i unosi svima nepotrebne kombinacije u život.

No još neke zemlje odlučile su oporezovat prijevoz putnika cestovnim prijevozom, uključujući Sloveniju, Austriju i Njemačku. Račun za kartu za autobus na relaciji Zagreb – Berlin trebao bi sadržavati 4 različita PDV-a obračunata proporcionalno broju kilometara puta.

Za autobusnog prijevoznika procedura ide nešto poput:

  1. provjeri da li EU zemlja kroz koju voziš putnike oporezuje prijevoz putnika?
  2. ako da, pronađi taj jedan ured u cijeloj zemlji kojem se možeš obratiti (?), nađi nekoga tko bi trebao govoriti engleski (?), registriraj se za tu djelatnost
  3. prati porezne propise te zemlje i na temelju toga obračunavaj PDV
  4. prati porezne propise i onih zemalja koje ne oporezuju prijevoz putnika, jer uvijek mogu početi, štoviše, direktive EU ih na to “potiču”.

 

Kul, ne?

 

Ne, zapravo nije.

 

PDV je podbacio kao porez. Kao prihod državnoga proračuna još se i drži nekako, i nisam na to mislio, no ono na što jesam je sljedeće. Jedno od glavnih obećanja prije uvođenja PDV-a bila je jednostavnost, efikasnost i jeftino prikupljanje. I to ne samo za državu, već, mnogo važnije, za one koji plaćaju taj porez, porezne obveznike.

I tada i danas, svaka iole veća kompanija (ne ogromna, par desetaka ljudi) mora plaćati posebnu osobu koja će se baviti samo ili uglavnom oporezivanjem dohotka. Obračunavati same plaće, voditi evidenciju o zaposlenicima, o njihovim kreditima, obiteljskom statusu, mjestima školovanja njihove djece, zdravstvenom osiguranju njihove djece, o njihovim mirovinama, o doživotnom čuvanju obrazaca za uplatu njihovih plaća. Pomalo bolesno, zar ne? Kakve veze ima, i zašto se poslodavac bakće sa ičime od toga?

PDV doista jest bio sve samo ne to, ali danas se približio tome. Tijekom vremena, PDV se počeo komplicirati kombinacijom političkih podilaženja određenim interesnim skupinama i istodobnom željom države da iscijedi zadnju kunu koju može, uvodeći piz.arije poput oporezivanja amortizacije PDV-om. Hej, amortizacije.

Ulazak u EU je u tome procesu debela točka na i. Problema je mnogo. Dio proizlazi iz toga da EU zapravo još uvijek nije jedna država, i da je nemoguće uz to imat jedan sustav oporezivanja PDV-om. Dio proizlazi iz političkih podilaženja određenim istresenim skupinama u EU. Dio proizlazi iz istodobnih želja članica EU i same EU da se iscijedi zadnja kuna (tj. euro) koji se može. I onda se rade kompromisi između svih njih.

Pa tako imamo ne jedno ili dva, već 10+ općih pravila oporezivanja. Svako drugo to opće pravilo oporezivanja ima ne jednu ili dvije iznimke, već iznimke od a do m. Svako pravilo, svaka iznimka, može se različito tumačiti, i tumače ga uglavnom kako žele porezne uprave u zemljama članicama. Jer primjerice, hrvatski Zakon o PDV-u ima cca 90 stranica, Pravilnik o PDV-u ima cca 120 stanica, i skupa su skoro bezvrijedni bez različitih tumačenja i uputa porezne uprave.

Samo poslovanje s EU preraslo je iz jedne situacije (izvoza) u 101 situaciju koja se svaka tretira drugačije. Potrebno je poznavati porezni sustav svake zemlje članice. I to ne samo zemlje članice, već i podužeg popisa posebnih teritorija. A zašto bi zaboga itko u Hrvatskoj trebao znati išta o poreznom statusu planine Athos u Grčkoj? O poreznom statusu talijanskih voda jezera Lugano? O poreznom statusu Suverene baze Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Akrotiri i Dhekelia?

I tako danas, svaka kompanija koja posluje na tom jedinstvenom tržištu dolazi u situaciju da mora imati ne samo osobu zaduženo za nešto blesavo poput poreza na potrošnju, već i nekoliko poreznih savjetnika, po mogućnosti u različitim zemljama, kako bi obračunavala porez na potrošnju. Hej. Porez na potrošnju.

8 thoughts on “PDV je podbacio kao porez

  1. S time da se nemogu otet dojmu da je 3/4 teksta toga novoga zakona (prepisanog iz direktive…) taj da se ukinu svi razlozi za konkurenciju nižim poreznim stopama među članicama…

  2. Da se nadovoezem na dandy-a, vezano za SEM. Ovo je stvarno strasno, to zajednicko trziste, koje je bilo nositelj proklamacije “slobodne trgovine” i “neoliberalizma” je obicni regulatorni i porezni zatvor. To pokazuje i ovaj post. Kao, mi smo jedno trziste, bez carina bla bla, a onda kvantitativne barijere i dubioze s porezima i to s PDV-om koji je jos najbolje rjesen na razini EU. Ako smo jedno trziste onda hocu kupovat di, kad i od koga hocu i tamo platit porez, ovakvim sranjima se ubijaju zadnji trzaji porezne konkurencije dok drive Brisela da harmonizira sve i kazni one sa niskim stopama, sa “neoliberalne” EU razine, garantira daljnje gusenje potencijala europskog gospodarstva i zaostajanje za drugima. Jedina nada europi je da ce i ovi u zemljama u razvoju polakomit za besplatnim ka i europa pa cemo svi zajedno bit redistribucijska pusiona u ime socijalnih govana. Jedino sta me tjesi da bi isto bilo i da je “nase” kako kazu desni socijalisti kod nas #rant😀

    Pozz

  3. Odličan tekst.

    Čovjek bi poželio, kad je već prisiljen plaćati porez, da njegov obračun bude što jednostavniji, da ne velim trivijalan. Ali taj film nećemo gledati. Sve moje diskusije na portalu pollitika.com o tome kako bi dobro bilo uvesti flat tax završavale su na tome da je to nepošteno, već nam treba progresivna stopa.

    Da akontaciju poreza, porez na fakturiranu (a ne realiziranu) vrijednost, te nemogućnost dobijanja obvezujućeg mišljenja od porezne uprave i ne spominjem…

    Odvratno.

  4. NA Atos nije zabranje pristup nepravoslavcka , nego agnosticima i ateistima , svako ko prinaje Boga tvorca može doći, E sadnije da su teško antiekmenisti nego nid’su u s svoji arhi episkopom u dobrrim odnosimas

  5. Pingback: 200-ti |

  6. Pingback: Razno 02/02/2014 |

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s