Nebulozna presuda u slučaju Franak

o pobjedi natprosječno dobrostojećih domaćih špekulanata nad zdravim razumom

 

Skužili ste podnaslov?

Prosječan Hrvat sasvim sigurno nije onaj koji ima privatnoga bankara, nije onaj koji ima dvije osobe zaposlene na neodređeno vrijeme u kućanstvu (vrlo vjerojatno u državnoj upravi), nije, i nikada ni neće imati mogućnost dignuti kredit u protuvrijednosti od kakvih pola milijuna kuna (točna cifra nije bitna, bitan je samo maksimum koji je banka u danome trenutku voljna posudit) za kupnju svakom iole razumnom precjenjene nekretnine…

Jedino što će prosječan Hrvat dobit od ove presude je život u zemlji sa još tužnijom slikom vladavine prava, i određeni udar na svoje buduće blagostanje.

 

Kada smo to još riješili, evo malo o održivosti same presude. Kaže veleumni sudac:

maratonskim obrazloženjem suca Radovana Dobronića, koji je u završnim riječima također pozvao banke na prihvaćanje nagodbe, jer veli, nemaju šanse pobiti njegove odluke.

A kaže odvjetnica optužbe:

–Ipak je riječ o nepravomoćnoj presudi- podvukla je Kwiatowski.

Zanimljiva razlika, jel da…

 

A što se tiče same presude… Poslovni.hr prenosi nam izvještaj. Pošto ne namjeravam čitati samu presudu, pretpostavimo da je izvještaj točan.

Krenimo s očitim, činjenicom da ZZP, ZOO i ta famozna pravna stečevina EU iz koje su prva dva prepisana, ne dozvoljavaju ocjenu pojedinih ugovornih odredaba. Kojih to? Evo kojih:

Nedopuštenost ocjene pojedinih ugovornih odredaba

Članak 99.

Nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

Da li je tužiteljima bilo jasno da podižu kredit u švicarskim francima? Da li su to mogli razumjeti? Da li im je to napomenuto 57 puta prilikom odlazaka u banku? Da, da, i da.
Da li je tužiteljima bilo jasno, razumljivo i uočljivo da i tečaj i kamatna stopa variraju (tečaj divlje, ovo drugo ovisno o odluci banke, odnosno u krajnjoj liniji rizičnosti njih kao klijenata, pojedinačno i kao skupine)? Malo je upitnije, no ukoliko pretendiraju na posjedovanje poslovne sposobnosti, mora se zaključit da je.

U presudi sudac kaže:

U nepravomoćnoj presudi sudac je istaknuo da su banke povrijedile kolektivne interese potrošača jer ih nisu informirali u cijelosti što je dovelo do neravnoteže u ugovorenim pravima na štetu potrošača.

= prenošenje gornje pogreške suca u Glavu II. zakona o ZZP, i opet nema osnove. I predmet i cijena svih tih ugovora su jasne, lako razumljive i uočljive.

 

Od svih mogućih nebuloza za koje mi doista nije jasno kako su ušle u jednu sudsku presudu, od “virtualnog novca” i očitog nerazumjevanja funkcioniranja ekonomije, do toga što suca smeta što osobni bankari agresivno nude kredite (go figure, prevarili su sve jer nikome nije bilo jasno da je to njihov posao, svi su naime mislili da su im to najbolji prijatelji), koja je najveća? Evo je:

…kada je sudac ustvrdio da je valutna klauzula dopuštena, ali da bi njena primjena trebala biti iznimka, a ne pravilo…

Ono što je sudac ovdje trebao ustvrditi je sljedeće: Valutna klauzula je dopuštena. Riječima: Valutna klauzula je dopuštena TOČKA
Naime, sudac nema pravo rasprave o ispravnosti, moralnosti ili poželjnosti primjene jedne dispozitivne odredbe zakona. TOČKA

Ovo je jednako kako da odeš na sud radi prometnog prekršaja, a sudac ti određuje kaznu na temelju nekakvih statistika o tome koliko ima automobila u prometu i svojega mišljenja da li ih je premalo ili previše. Užas, ali doslovno užas.

No najbolje tek dolazi…

Obrazlažući presudu sudac je bankama naložio da u roku 60 dana potrošačima omoguće da glavnicu izraze u kunama na dan zaključenja kredita uz fiksnu kamatnu stopu te im zabranio takvu praksu u budućnosti.

A da li onda, pravde i jednakopravnosti ugovornoga odnosa bi tužitelji trebali… Odmah vratit pola kredita koji su dobili? Jer ne bi dobili ono što su dobili, dobili bi pola, ako i toliko uz te uvjete?

 
Meh.

7 thoughts on “Nebulozna presuda u slučaju Franak

  1. Pingback: 200-ti |

  2. Hvale vrijedan potez regulatora i zakonodavaca.
    Naime banke se bune da se ograničavanjem visine kamata i marži zadire u slobodno tržište. Bankarsku kampanju protiv pravne države je najviše promicao Željko Ivanković dramatizirajućim elaboriranjem navodnog raspada bankarskog sustava i zadiranja u slobodno tržište.
    No slobodno tržište ne znači tržišno prevarantskim metodama navući klijente na realizaciju povoljnijih dugoročnih kredita te im nakon par mjeseci povećati anuitet znajući da klijent ne može jednokratno otplatiti velike dugove da bi banku “skinuo sa grbače”.

    Zamislite da Novinar napiše članak pod naslovom: “Hapšenjem preprodavača opojnih droga država ozbiljno ugrožava njihovu egzistenciju i profite noćnih klubova”?
    To je u pravnim državama nedopustivo. U zapadnim državama uz povoljne kredite postoje i pozajmice uz EKS od par tisuća posto (UK, USA, Commonwealth cijeli). Takozvane payday loans gdje klijent pozajmi 100 funti i sljedeći mjesec vraća 125 funti, no nema retroaktivnog mijenjanja uvjeta nepovoljnije po dužnika. Znači da građanin pristaje na prezentirane uvjete, slaže se sa njima i kazneno djelo ili teški prekršaj je u međuvremenu povećati troškove na više.

    Znači dosta je promjenjivih kamata i dosta je valutne klauzule u suverenoj državi. Banke koriste labavi pravni sustav da bi prevarile građane. Slobodno tržište ne znači da jači uzima što želi, to bi bio barbarizam i srednji vijek. Vidite da je ipak potreban regulator za pojedina područja poslovanja.

    Jel za vas slobodno tržište znači i to da naručite kavu u caffe baru, po cjeniku gdje je ista 10 kn, dok ispijate kavicu dolazi vam konobar i tvrdi da je upravo došlo do promjene cijena kave na svjetskim burzama kao i promjene cijene najma za lokal pa vam donese račun od 15 kn?
    Ili jednako iskustvo dok probate najnovije cipele u trgovini.

    Slobodno tržište treba uključiti fair trade, a ne prevare i smicalice🙂

    • ne slažem se s ničim napisanim (očekivano valjda)

      tržište podrazumijeva sporazumne ugovore o kupoprodaji dviju ili više strana koje same određuju robu, cijenu, rizike i ine druge krasote, a ovo slobodno u slobodno tržište podrazumjeva da ih netko treći (država) u tome ne ograničava, ILI, da (naknadno) ne zadire u taj ugovorni odnos i mijenja ga (na štetu jedne od strana)

      onda se zapravo i slažem u nečemu, da tu ne bi smjelo biti prevara, samo što ja držim da su klijenti banaka pokušali i uspjeli izvesti prevaru i pljačku i još to zapakirati u moralnu uzvišenost

      ili, u gornjem primjeru, oni su gosti u restorani koji nakon što popiju kavu odu do konobara, galame i bahate se i traže da im se smanji račun jer, eto, a nije im kava baš bila onako fina kako su mislili
      da su samo znali na koju su se nogu toga jutra ustali oni bi radije sokić

      ili, možda preciznije, oni su cugeri koji su ušli u birc za vrijeme happy houra, počeli ulijevat u sebe kao da nema sutra, a onda u jednome trenutku skužili da je 2 ujutro, happy hour je završio prije 6 sati, a oni su u međuvremeni ubili i sebe i pola birca koji su isto počastili pićem
      prevara jasno, i što drugo onda nego namlatit konobara i razvalit birc…

      ako poštenje ne ovisi o tome tko nam je koliko simpatičan (ne ovisi) ili kako glasno jauče (ne ovisi), banke su te koje su u ovoj situaciji čiste

  3. Slažem se sa komentarom Mislava. Ugovori i ponude moraju biti istinite i nepromjenjive. Nakon naručene cuge po cjeniku, nema mjenjanja cijena jednom naručene cuge🙂 ovo o happy houru je populistička niškoristi ironija.
    Bez preseravanja o liboru euriboru i sličnim MBA i ostalim finance guru forama.

    • Zapravo mislim da mi je analogija sasvim dobra, uključujući i nitko mi nije rekao da će kasnije biti skuplje!

      No što se tiče libora i inih, zapravo smatram da su isti dosta bezvezni (jer centralne banke njima masovno manipuliraju i sada su recimo već petu godinu prikovani na 0), a ne zaboravimo ni to da zapravo nemaju veze s domaćim tržištem…

      Moj argument u vezi postupaka banaka je sljedeći…
      Da su banke nakon podizanja kamata stvarno zaračunavale neprimjerene kamate u odnosu na prinose i rizike tih kredita, pojavila bi se konkurencija koja bi nudila dužnicima refinanciranje kredita. Može se reć da je kriza, ali kriza je već 5 godina i tržište bi reagiralo.

      Što to znači?

      Znači da tržište regulira samo sebe i svaka druga regulacija može biti samo kontraproduktivna.

      No znači isto tako da rješenje promjena prema odluci banke nije ništa lošije ili “nepoštenije” od libor ili štogodveć + marža. Također, opet, to je cijena u ugovoru, bitan sastojak ugovora i kao takav nije podložna sudskom osporavanju.

      No znači isto tako, apsurda li, i da su domaće banke te “visoke” kamate koje su zaračunavale zaračunavale prenisko u odnosu na prinos i rizike povezane s tim kreditima. Ne tvrdim da je to tako zato jer su banke bile dobre, a iako nam sam razlog ni nije osobito bitan, vjerojatno je u pitanju nekakva procjena banke koja je uzimala u obzir dužnike kao grupu ili ne talasaj logika.

  4. Na ovakav osvrt i argumente ne bih rekla da ste bankarski plaćenik nego sociopat i sadist.
    Poskupljenje rate za 50% vam je posteno. OMG rofl :p

    • Meh

      Prošao jesam prije koje godine jedan online upitnik na temu jeste li sociopat. Od desetak karakternih osobina sociopata posjedujem tek 4 do 5 njih (uglavnom sklonosti prema obzervaciji ljudskog ponašanja, no skoro ništa u polju imitacije istoga) tako da se ne kvalificiram…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s