EBIT, EBITDA

o zlostavljanom financijskom pokazatelju

 

Koja je poanta EBIT-a? Ideja je sljedeća – uspješnost svake kompanije ovisna je o dva seta odluka, operativnim i financijskim odlukama.

Pri toj podjeli operativnim odlukama smatramo sve one koje se odnose na samo poslovanje, gledamo uspješnost menadžmenta kompanije u proizvodnji, odnosno zadovoljenju potreba tržišta.

Financijskim odlukama smatramo one koje kao rezultat imaju više ili manje uspješno financiranje kompanije – cijenu po kojoj se kompanije zadužuje.

 

I operativne i financijske odluke imaju sasvim očite reperkusije na financijske izvještaje, odnosno dobit. Loše operativno poslovanje = niža dobit ili odsustvo dobiti. Ali i loše financijsko poslovanje, loše odluke o izboru izvora imovine = niža dobit ili u ekstremnim slučajevima odsustvo dobiti. Ideja je dakle sljedeća – u nekim situacijama, recimo, ako kupujemo kompaniju, financijske odluke nam nisu relevantne.

 

Recimo, mi smo velika kompanija koja kupuje malu kompaniju jer radi neki super gadget, ili što već. Naš prosječan trošak zaduživanja je 6%. Trošak zaduživanja kompanije koju kupujemo je 12%. Ako se odlučimo kupit tu kompaniju, da li je nam stvarno važno to što se onda zadužuje po 12%. Ionako ćemo moć prebacit na nju koristi našeg nižeg troška zaduživanja, refinancirat njene dugove i snizit njen trošak zaduživanja. A njena trenutna dobit je niža zbog toga njenoga prosječnog troška zaduživanja od 12%, i donošenje odluke o kupnji na temelju dobiti te kompanije je onda pogrešno.

 

Ili recimo, mi smo velika kompanija koja kupuje malu kompaniju jer radi neki super gadget, ili što već, i ta kompanija trenutno posluje negdje i plaća ili ne plaća određen porez na dobit. Ali, u slučaju da kupimo tu kompaniju, nama uopće nije važno koliko ta kompanija trenutno plaća poreza. Bitan nam je rezultat nakon sinergije, odnosno koliko će porezno opterećenje koje proizlazi iz poslovanje te kupljene kompanije doprinijeti ukupnom poreznom opterećenju nakon spajanja. Moguće je čak i da bi nakon sinergije zajedničko porezno opterećenje bilo manje. Opet, ima smisla za početno razmatranje uzeti samo operativno poslovanje kompanije koju razmatramo kao predmet kupnje.

 

EBIT je nastao upravo u takvom okruženju, u velikim investicijskim bankama i velikim mulitnacionalnim kompanijama, kao zgodni mali alat u početnim fazama razmatranja preuzimanja manjih kompanija. Ono što je ključno u toj rečenici, je, preuzimanju manjih kompanija. Stvar je u tome, iako danas kompanije koje kotiraju na burzama (ZSE uključen) guraju svojim dioničarima EBIT(DA) pod nos, iako je raznoraznim “investitorima” EBIT(DA) svaka druga riječ, dioničaru kompanije, odnosno investitoru na burzi, EBITI(DA) je sasvim, ali sasvim beskoristan, podatak. Ako ne misliš preuzeti danu kompaniju, ili ne trguješ na burzi uz posjedovanje pouzdanih insider informacija o nadolazećem preuzimanju (btw, nelegalno, glupo što je nelegalno, ali nelegalno), EBIT(DA) ne znači ništa. Tebi kao dioničaru rezultati odluka o financiranju kompanije su životno važni.

 

DA – ili depreciation and amortization. Cijela stvar se može još poglupit tako da se iz EBIT-a još oduzme i amortizacija. Zašto? Pa ovako, tamo negdje kada je EBITDA-a nastala, 80-e godine 20. stoljeća, monetarna ekspanzija, ekspanzija investicijskih banaka, ekspanzija preuzimanja… izvještaj o novčanom toku još uvijek nije postojao, odnosno tek je tada ušao u standarde. Ako se želi dobit neka dosta loša slika o novčanom toku, ali ipak slika, može se koliko toliko aproksimirat tako da se izračuna… EBITDA. I to je EBITDA – ne osobito dobra aproksimacija novčanog toga koju ljudi iz navike i neznanja uporno računaju i razbacuju se njima, iako već desetljećima svi financijski izvještaji sadrže pravi izvještaj o novčanom toku. I k tome na sve slabosti podataka u financijskim izvještajima, dodaju nove. Kul, zar ne. Ne, zapravo i nije.

 

A stvari tek postaju glupe i smiješne iz perspektive dioničara. EBIT(DA) je pokazatelj koji poput ROA uopće nije usporediv među kompanijama, za razliku od recimo ROE. I dok se ROA iz tih razloga prestao koristit 1970-ih godina i u analizi se počeo koristit ROE, EBIT(DA) i dalje rula.

 

A zašto nije usporedivo? Pa… iz empirijskih istraživanja znamo da se stupanj korištenja financijske poluge/stupanj zaduživanja razlikuje ovisno o sektoru. Neke sektore gospodarstva tržite percipira kao sigurnije, ekonomije obujma su drugačije… i ta da, razlike ovisno o sektorima. Tome se pokušava doskočit uspoređivanjem kompanije samo po sektorima, no… Da stvari budu još kompliciranije, osim o samome sektoru, stupanj korištenja financijske poluge ovisi i o drugim faktorima. Prvi je veličina, odnosno veće kompanije koje imaju veći obrtaj istodobno imaju značajno veće korištenje financijske poluge za ostvarenje dobiti. Snižavaju marže na osnovu većega korištenja financijske poluge (npr. Wall Mart). Dok s druge strane manje i rizičnije kompanije imaju bilance s većim udjelom kapitala pasivi. Prikazuje relativno veće marže, relativno veće vrijednosti EBIT(DA), no razumljivo, ne i ROE. Da stvari budu još kopliciranije, sektor i veličina samo je jedan faktor koji utječu na takve razlike, tu su još i tržišne strategije, agresivnost (odnosno (planirano) širenje (uz pomoć zaduživanja)), itd. Usporedivost ne postoji.

 

A sada… Svima koji su došli do kraja ovoga posta, svaka čast, znam da je bilo dosadno🙂

2 thoughts on “EBIT, EBITDA

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s