Mit o mitu o afričkom gospodarskom čudu

stara priča, novi likovi

 

Business.hr danas daje nekakav članak Mit o afričkom gospodarskom čudu, u kojem prenosi između ostaloga i mišljenja izvjesnog Robert-a Kappel kao relevantna i kaže:

Većina zemalja je prošla loše i to usprkos impresivnim brojkama koje se tiču gospodarskog rasta. No ovaj rast se oslanja isključivo na potražnju za sirovinama ili poljoprivrednim proizvodima čija je cijena zbog veće potražnje u posljednje vrijeme porasla”, skeptičan je Kappa. Dakle cjelokupan gospodarski rast se temelji isključivo na izvozu. I upravo u ovoj činjenici mnoge organizacije vide problem. Afrička gospodarstva su preovisna o trgovini s inozemstvom. I bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan upozorio je nedavno na jednoj konferenciji u Južnoafričkoj Republici na potrebu strožih pravila prilikom trgovine sirovinama iz Afrike. Osim toga ove zemlje, kako je upozorio Annan, nadprosječno pate od problema odljeva poreznog novca i korupcije.

Ono što je Africi trenutno prijeko potrebno kako bi gospodarski razvoj ostao održiv i tako pozitivno utjecao na povišenje životnog standarda svih slojeva društva je prije svega ulaganje u infrastrukturu. “Nigdje u svijetu pokretanje biznisa nije tako skupo kao u Africi”, kaže ekonomski novinar Anver Versi. To se prije svega odnosi na transport. No dok Versi najveći izazov vidi u razvoju infrastrukture, Robert Kappel smatra da je cijeloj Africi potrebna temeljita reforma kako politička tako i gospodarska koja bi sezala u sve pore društva, od obrazovanja i zdravstva pa do prometa i javne uprave. “Tek tada će se Afrika pretvoriti u kontinent nade”, zaključuje Kappel.

Kao što vidimo, Afrika se počela razvijati na zdravim nogama. Koriste se prirodni resursi, eksploatiraju sirovine, drugim riječima, koriste se komparativne prednosti, i to može postati zdravi temelj za druge grane gospodarstva u bližoj budućnosti.

Isto tako vidimo, da se nekim ljudima to ne sviđa. Ne sviđa im se izvoz resursa iz Afrike, čak i kada nisu iz Afrike. Ne sviđa im se da neki tamo ljudi na tome zarađuju, i žele to zaustaviti. Umjesto toga žele… održivi razvoj.

Što točno žele? Ulaganja u zdravstvo, obrazovanje i gradnju prometnica. I neka ti zapadni (ili kineski, štogod) kapitalisti više ne “eksploatiraju” Afriku. Drugim riječima, žele ono što su razne (polu)socijalističke (polu)primitivne vlasti provodile u Africi od dekolonizacije, žele da se dižu krediti od Svjetske banke i čega sve ne i taj novac baca u projekte upitne korisnosti koji sigurno neće doprinijeti tome da ljudi u Africi prestanu umirati od gladi.

Žele održivi razvoj.

Jedan je znači put očuvanje staništa nosoroga i učenje rada na računalu ljudi koji će potom ostvariti karijeru kao manulana radna snaga na plantažama banana. Drugi je put da se pusti kapitalizam da djeluje, i možda će pri tome staništa nosoroga biti uništena, sirovine eksploatirane, neki se ljudi jako obogatiti (i možda izbjeći plaćanje poreza), neki drugi samo živjeti mnogo bolje.

No pitanje je, u kojem će scenariju ljudi prestati umirati od gladi, a odgovor vjerujem znamo.

5 thoughts on “Mit o mitu o afričkom gospodarskom čudu

  1. Ako se ne varam najbolje ide Namibiji gdje puštaju strane korporacije da neometano vade dijamante🙂

    A Južnoafrička republika se urušava iako je prebogata svim i svačim i ima razvijenu infrastrukturu, ali eto ima i socijaliste na vlasti.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s