Vremenska preferencija, Keynes i politička korektnost

o uvredljivosti zaključaka

 

I tako, Business Insider prenosi da je izvjesni Niall Ferguson bio politički nekorektan na nekoj konferenciji ekonomista i rekao (i onda se brže zbog toga ispričao):

… Zamoljen sam za komentar Keynesove slavne opservacije “U dugom roku smo svi mrtvi.” Moja poanta u prezentaciji je ta da su u dugome roku naša djeca, unuci i praunuci živi te da će morati živjeti s posljedicama naših ekonomskih akcija.

No nisam trebao dati sugestiju – i to i nije bio dio moje prezentacije – da je Keynes bio indiferentan do dugoga roka jer nije imao djece, niti da nije imao djece jer je bio homoseksualac. To je bilo duboko glupo. …

 

Par misli.

Kao prvo, generalno je pogrešno unosit takve stvari u svoje zaključke, ni recimo Marx nije u krivu jer je psihopat, već zato što je njegova logika promašena, analiza izuzetno pogrešna, a svi zaključci krivi. Posao je znanstvenika donošenje i osporavanje same logike, analize i zaključaka.

Kao drugo, politička korektnost je sra.e i to se ovdje savršeno vidi. To da različite skupine u društvu mogu imati različite vremenske preferencije jasno je, to da neke skupine u društvu mogu imati izuzetno kratke vremenske preferencije isto tako. Uzimo na primjer umirovljenike. A što je onda s homoseksualcima? Ne znam, i zapravo mi i nije stalo, no ono što znam, i što je očito, nitko čist u glavi neće imat volje i hrabrosti da to istraži zbog pritiska političke korektnosti. Odnosno, ako to negdje usput i spomene, brže bolje će se ispričati. A to može biti sasvim točan zaključak.

6 thoughts on “Vremenska preferencija, Keynes i politička korektnost

  1. Ne slažem se nikako, i sažeo bi svoju kritiku u dvije točke:

    1. Pozicija traženja istine
    Naime, Keynes je pripadao elitnom krugu progresivaca, veličao je boljševike, pljuvao po malograđanskom moralu i prema svemu sudeći nije osobno niti poznavao koncept obitelji i obiteljskih vrijednosti. Kad znaš da imaš posla s takvim ideologom, ignorirati njegove pozicije i kritizirati isključivo činjenice iz njegovih teorija je unaprijed izgubljena bitka. Marx nije u krivu jer je bio psihopat, no njegov mentalni sklop je uvelike zaslužan za formiranje njegovih teorija. Beskonačnom dekonstrukcijom tih teorija uz potpuno ignoriranje ideologije/mentalnog sklopa koji stoje iza nje nećeš daleko dogurati. Zamisli da neki sumanuti fizičar objavi rad od 1000 stranica kojim dokazuje da geocentrični sustav, i da ideš rušiti njegovu tezu analizom svake “činjenice” koju navodi.

    2. Pozicija popularizacije ideja
    Potpuno je svejedno što ćeš reći. Harvard i NY Times vele da su homoseksualci viša rasa i da je Keynes najveći znanstvenik u povijesti, Barrack Obama kima glavom, EU uvodi zakon o tome, a nova generacija mladih to već i propovjeda. Napao ti Keynesove jednadžbe rigoroznom znanstvenom metodologijom ili samo mrtav pijan ponavljao kako je bio ogavna pederčina kojem se nije mogao dići bez da mašta o uništenju zapadne civilizacije – efekt je isti.

    • ne mogu se složit, čak i posvemašnji psihopat može, usprkos ili čak i zbog, svojega poremećaja napravit legitimna otkrića
      naravno da to obično nije slučaj, no događa se

      što se druge točke tiče, isto se ne slažem, efekt je samo na površini isti, a Marx je tu savršeni primjer
      marginalisti su totalno diskreditirali Marxa krajem 19./početkom 20. stoljeća znanstvenim radom i on de facto je izbačen iz ekonomije
      što bi bilo da su pisali članke o Marxu psihopatu? Kapital bi bio udžbenik na osnovama ekonomije, eto što

  2. Inače, kontra logici, penzioneri nemaju visoku vremensku preferencu, točnije, ne ponašaju se kao da će sutra umrijet nego upravo obratno, kao da će živjet dvjesto-tristo godina🙂
    Štedljivi su, oprezni, itd.

    • hm… ja sam svoje izvukao iz njihovih političkih preferencija gdje uglavnom vole oni koje obećavaju više njima, mirovine, zdravstvo i sl., no kad kažeš, oni doista opsesivno štede
      mislim da imamo… paradoks…

      • “hm… ja sam svoje izvukao iz njihovih političkih preferencija gdje uglavnom vole oni koje obećavaju više njima, mirovine, zdravstvo i sl., no kad kažeš, oni doista opsesivno štede
        mislim da imamo… paradoks…”

        Advocatus diaboli mode on
        “Animal spirit?”
        Advocatus diaboli mode off

        Što se pedera tiče, to me podsjetilo na epizodu sa Hansom Hoppeom u Nevadi prije nekoliko godina. Ali on se koliko sjećam nije učinio ovakav javni Auto da fe, već se natezao preko nekakvih revolucionarnih(?) sudova časti na Sveučilištu ili tako nekako…
        A što se tiče ispričavanja, sudovanja i homosa, dobar prikaz kako su, ne mediji/ kultura već kombinacija medija i sudova bili ključni za širenje konformističkog-homo konsenzusa
        http://www.spiked-online.com/site/article/13518/
        Citat:
        So for all the comparisons of the gay-marriage movement to the civil-rights movement, in fact the most striking thing about gay marriage is its origins among the elite. As Caldwell says, ‘never since the Progressive Era has there been a social movement as elite-driven as the one for gay marriage’. In his new book, Michael Klarman describes how judges, not streetfighthers, spearheaded the gay-marriage campaign; he even bizarrely calls judges a ‘distinctive subculture’ of the cultural elite, which ‘tends to be even more liberal than the general public on issues such as gender equality and gay equality’. Another favourable account of the rise of gay marriage notes how it was led by ‘lawyers and professors’, who counselled against engaging with the public since making ‘open demands for gay marriage [could] trigger a backlash’ (1).

        The gay writer John D’Emilio has critiqued gay campaigners’ reliance on the courts, arguing that this ‘conviction that [the law] is the way to change the world… would have been considered unusual for much of American history’ (2). Yet this is where gay marriage emerged – in courtrooms and later in political committee rooms, among those apparently ‘more liberal than the public’ – and as Caldwell says: ‘When elites rally unanimously to a cause, it can become a kind of common sense.’

        Prema ovome gore, promotori ‘brakova’ su u guranju svojeg programa naletjeli na zlatnu žilu kad su spoznali jednu stvar koju zapravo nitko prije njih nije: Nije Akademija lijevo-“liberalna”, pravosuđe je danas svuda isto takvo ALI – još i više, ergo još je korisnije za “stvar”.
        Stim što, kad se o “pravosuđu” govori u terminima “liberal”-konzervativac uvijek se misli na Vrhovni sud SAD-a. Stvarnost je da je ono takvo na svim razinama, iako US pop-kultura (TV) žvrlja suporotnu sliku.
        Možda je tako samo u SAD-u? Da,možda.

        …A onda sam se sjetio prijedloga zakona o legalizaciji incesta u HR od prije jedno godinu dana. (ne znam kako je to završilo, no nije ni bitno, već poanta je).

  3. Dodatak: Prijedlog tog zakona je, koliko se sjećam, pisalo jedno 5 nujški, redom bivših i sadašnjih sutkinja/državnih odvjetnica/pravobraniteljica – kao, “neka struka kaže” fore…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s