Coaseov teorem

ili, tko to razumije

 

Coaseov teorem naziv je za zaključke (ili, bolje da kažem, interpretacije) rada nobelovca R. H. Coasea zbog kojeg je i dobio Nobelovu nagradu, članka The Problem of Social Cost. Sada, ako je čitatelj poput mene ikada položio kolegij javnih financija na nekom ekonomskom fakultetu, vjerojatno zna, vjerojatno mu je rečeno, da Coaseov teorem ne razumije nitko, pa čak ni sam Coase. No da li je to istina? Paa… Zapravo i ne, kao što ćemo vidjeti sami Coaseov uvid(i) je zapravo dosta trivijalan i nije to toliko pitanje razumijevanja koliko… interpretacija u skladu s čitateljevim željama (Coase uključen). Koga zanima sam članak The Problem of Social Cost dostupan je za besplatan online download, između ostaloga i na engleskoj wikipediji (45 stranica).

 

PROBLEM

Znači, imamo te neke (negativne) eksternalije – učinke koje imaju (ekonomske) posljedice koje se u pravilu ne mogu naplatiti. Kako to Coase lijepo objašnjava u uvodu:

Ekonomska analiza takve situacije obično se provodila u terminima razlike između privatnog i društvenog proizvoda tvornice, pri čemu su ekonomisti uglavnom slijedili analizu Pigoua iz Ekonomike blagostanja. Zaključci takve analize vodili su, čini se, ekonomiste na zaključke da bi bilo poželjno učiniti vlasnika tvornice odgovornim za štetu onima oštećenim dimom, ili alternativno, oporezovati vlasnika tvornice ovisno o proizvedenoj količini dima  – u monetarnim terminima ekvivalentno proizvedenoj šteti, ili konačno, zabrani tvornica u stambenim područjima (pretpostavljeno i iz svih drugih područja u kojima bi emisije dima imale štetne efekte na druge). Moj je stav da su takve akcije neprimjerene stoga što vode do rezultata koji nisu nužno, ili čak u pravilu, poželjni.

Dalje Coase kaže:

Problem se obično postavlja na način da A šteti B te onda treba odlučiti: kako trebamo ograničiti B. No to je pogrešno. Bavimo se problemom recipročne prirode. Da bismo zaštitili B, moramo nanijeti štetu A. Pitanje o kojem donosimo odluku onda je: treba li A biti dopušteno nanošenje štete B ili B treba biti dopušteno nanošenje štete A?

 

TIPIČAN PRIMJER PROBLEMA

Coaseov teorem: problem zgrade, buke, liječnika i mehaničara

Coaseov teorem: problem zgrade, buke, liječnika i mehaničara

Na slici vidimo zgradu čiju jednu polovicu koristi mehaničar, a drugu liječnik. Mehaničar proizvodi buku = negativnu eksternaliju, liječnik ne, ali sve je OK jer liječnik ne ni čuje buku (na lijevoj je strani svojega posjeda/vlasništva). Liječnik preseli svoj ured do desnoga zida i sada ima problema s bukom. Ima li liječnik pravo tražiti od mehaničara da preseli svoj posao na uz svoju desnu crtu ili čak van zgrade, ako treba i sudskim putem? Ima li smisla oporezovati mehaničara zbog buke kako bi se zbog poreza stišao?

 

RJEŠENJE PROBLEMA I.

Ako nema troškova pregovaranja, i ako se trošak eksternalija (šteta) može naplatiti, tržište će automatski djelovati efikasno.

Kako to izgleda na primjeru? Coase izvlači primjer farmera i stočara koji imaju polja jedan pored drugoga, a stoka povremeno odlazi na farmu i hrani se (uništava usjeve). Da se skrati duga priča, farmeru je svejedno da li usjeve proda ili ih uništene po istoj cijeni naplati od stočara, rančer pušta stoku na farmu dok/ako mu se više isplati plaćat štetu za uništene uvjete od kupovine hane. Odnosno, dok je profit od dodatne jedinice stoke veći od troška štete koju ta dodatna jedinica stoke proizvodi.

 

No što ako nema troškova pregovaranja, a trošak eksternalija (šteta) se ne može (sudski) naplatiti?

Coase kaže da će alokacija resursa i dalje biti optimalna. Kaj?

Argument je (stoku i usjeve na stranu) tu u osnovi taj da… ljudi nisu glupi. I farmerova i rančerova zemlja ima ekonomsku vrijednost, i ako je ima smisla eksploatirati, bit će eksploatirane. Konačna alokacija resursa bit će ista.

Ono što Coase ne kaže izravno je sljedeće (kaže da će farmer plaćati stočaru da održava onu količinu stoke koja će mu omogućiti svojega profita uz te dane uvjete): jeste, ukupna alokacija resursa (koliko stoke, koliko usjeva) će biti jednaka (ljudi nisu glupi), no na kraju dana stočar koji ne snosi odgovornost ima više novca u džepu u odnosu na situaciju u kojoj snosi odgovornost za štetu, a farmer manje (provjereno u excelu!🙂 ).

 

Coase nadalje ustvrđuje da naravno troškovi pregovaranja postoje i provodi dužu analizu nakon koje zaključuje… čini mi se ništa.

No da li su troškovi pregovaranja bitni? Zapravo i nisu, njihovo postojanje implicira da tržište neće alocirat resurse savršeno optimalno, no svijet ionako nije savršen i naravno da će tržište alocirat resurse uz ograničenja stvarnosti…

 

RJEŠENJE PROBLEMA II.

Što je onda s doktorom i mehaničarom? Coase kaže sljedeće (uz pretpostavku odsutstva pravne odgovornosti za štetu):

Rješenje situacije u biti ovisi o tome da li kontinuirana buka više doprinosi mehaničarovu blagostanju no što oduzima od doktorova.

Ili drugim riječima, njih dvoje će pregovorima naći da li je isplativije vratit doktora natrag ili preselit mehaničara na desnu stranu.

I to je u biti to, to je taj u biti trivijalan uvid u djelovanje tržišta koji dobivamo od Coaseova teorema. U svijetu u kojemu postoji bezbroj pozitivnih i negativnih eksternalija u kojem većina nije naplativa sudskim putem, akteri će pregovarati i dogovoriti rješenje koje će uzeti u obzir troškove tih eksternalija.

 

IMPLIKACIJE I.

Pošto je primjer baziran na stvarnom slučaju, treba reći da je liječnik uspio nagovoriti sud da zabrani mehaničaru korištenje opreme.

Dalje Coase analizira još neke druge pravne slučajeve, no ono što se iz toga može izvući je uglavnom sljedeće: sudovi nisu konzistentni u određivanju toga što je eksternalija za koju se treba snositi šteta, a što nije. Ili, drugim riječima, uz malo natezanja čitatelj tu može izvući zaključak da bi u primjeru mehaničara i doktora neki drugi sud zaključio da je liječnik u krivu, da je vlasničko pravo mehaničara proizvodit buku na svojoj zemlji i liječnik nema što tražit na sudu.

Pravo pitanje tu je, koliko je zapravo obuhvat vlasničkoga prava? Recimo, ja imam svoj komad zemlje, i na mene lete sve moguće eksternalije, tvornica na jednoj strani me obasipa pesticidima, s neba me napadaju me kisele kiše, disko klub sa druge strane trešti glazbom, na trećoj strani se skupljaju ovisnici o cracku, a sa četvrte me ljudi ružno gledaju i ne osjećam se na svojoj zemlji dobro kao što bi se osjećao da me ne gledaju ružno. Gdje točno povlačimo crtu i od čega me štiti moje vlasničko pravo?

 

IMPLIKACIJE II.

Da citiramo Coasea (nakon duge analize Pigou-a i zaključka da bi alokacija resursa bila optimalna uz postojanje željeznice):

Sa tim brojkama očito je da bi bilo bolje da željeznica nije odgovorna za štetu koju prouzrokuje, što bi joj omogućilo profitabilnost.

Zbilja Coase? Zar nije prema tebi svejedno? Ah, Chichago.

Ukratko, tu već Coase počinje zastupati nekakav… blesav stav da bi sudovi trebali uzimati u obzir korisnost i ine koncepte li la li la. A istodobno iz njegova vlastita rada proizlazi da:

  1. na alokaciju resursa nema nikakva utjecaja da li postoji pravna zaštita vlasničkih prava od eksternalija ili ne.
  2. ali ima na profit (zaradu) različitih nositelja vlasničkih prava.

Bzvz.

One thought on “Coaseov teorem

  1. Pingback: Dark Enlightenment News from Around the Web | Occam's Razor

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s