Neoreakcija

ili nešto se (možda) događa na internetu 

 

Kakvi su uopće trendovi u ratovima ideja? Pa, zapravo dosta loši. Google trendovi će nam za cijeli svijet pokazat nešto ovakvo (ako se izvlači samo za Hrvatsku još je lošije…):

Google pretraživanja - relativni odnosi za period od 2004. - 2013. godine; izvor: google.com

Google pretraživanja – relativni odnosi za period od 2004. – 2013. godine; izvor: google.com

Sada, možemo reć i da Karl Marx nije ekonomist nego neki opskurni filozof koji plagira Hegela, i to možda i je točno, Marx je za sve praktične svrhe izbačen iz ekonomije. Marxa možda googlaju studenti filozofije za svoje seminarske radove… No opet, realno, kada se vidi koliko ljudi upija ideje o uređenju društva od Marxa to je onda pomalo… zanemarivo. Biti u pravu nije jednako biti popularan.

 

To budi rečeno, što je to neoreakcija? Osim očitoga, nova i bolja reakcija🙂 Nisam zapravo siguran, no neki dan sam naletio na ovaj prikaz:

Recimo onda da je to grupa blogova, grupa različitih uglavnom, no ne isključivo, konzervativnih ljudi, grupa ljudi koji su uglavnom pobornici kapitalizma/slobodnog tržišta. Ono što im je više manje zajedničko je da nisu politički korektni, te štoviše, gaje izvjestan prijezir prema samome konceptu političke korektnosti.

Ja doduše pratim povremeno/redovito tek neke od blogova na prikazu, no čisto zbog toga što je netko spreman sebe nazvati neoreakcijom zaslužuje da ga se čita te ih stoga sve preporučam.

10 thoughts on “Neoreakcija

  1. But do you know us? I’m not sure
    We have been introduced. We are
    The neo-McCarthyists. Our motto:
    This time, we’ll finish the job.
    We have no chance of winning, but
    We’re not at least afraid to try.
    Our saint is Julian the Apostate,
    Our modal prince is Castlereagh,
    Our favorite statesman died today.

      • Pa zapravo malo toga, premalo je vremena u životu… Zadnjih mjeseci ponajviše čitam Moldbuga (ako ga kreneš čitati, vidjet ćeš zašto je za jedan blog potrebno nekoliko mjeseci), pratim Fosetija, Derba i Sailera (uglavnom preko Takija), a od ostalih uglavnom šta uleti.

        Liberterijanski pokret uglavnom čine uškopljeni idealisti koji paničare na samu pomisao kršenja non agression principa i misle da postojeće institucije koje drže vlast mogu ukloniti lijepim idealima, demokratskim propovjedanjem kapitalizma i nekakvom benignom subverzijom. Neoreakcija tu ima štošta više za ponuditi.

      • sumnjam da ću početi s moldbugom, pogledao sam neku kolekciju linkova na njegova “najveća djela” i jednostavno je previše toga, na knjige
        sa Human Action sam počeo prije godinu dana i još je ostalo negdje na trećoj stranici
        pa čak i tipa prije mjesec dana sam si skinuo harrisonova oxford predavanja s kdsk-a što je 6 videa, što je uz video povijest znanosti što me zanima još i više od ekonomije, a trebalo mi je mjesec dana da pogledam 6 videa

  2. R.I.P Lawrence.
    Mnogi su vrlo dobri. Neki su budale, ološ🙂

    Ono što fali grafikonu je različita veličina “točaka”. Neki od spomenutih su vrlo kvalitetni i utjecajni, možda petorica su važna imena, koja bi, da mediji nisu ljevičarski, bili proslavljeni i ugledni mainstream kolumnisti.

    Ima ih i par koji nikako ne spadaju u reakcionarsku sliku, npr. Robin Hanson.

  3. Super šema! No vidim da je na istom blogu objavljena i ‘revizija’, novija verzija.
    Zanimljivo kako sam dosta stvari sa slike otkrio u zadnjih par tjedana ili čak dana, slučajnost, telepatija, što li…🙂

    Ja sam se u ranoj mladosti, u čistom afektu deklarirao kao reakcionar, kad me je jedno sindikalno smeće pokušalo vrbovati da se priključim njegovoj razbojničko-siledžijskoj bandi čiji je on bio lokalni poručnik u firmi. To je bio čisti ‘gut feeling’ odgovor iako tada nisam imao pojma ni što to znači: jednostavno- vidio sam i slušao kako takve bitange koriste taj termin kao nešto zlo, pa sam refleksno zaključio da je to u stvarnosti nešto superpozitivno ali oklevetano u tipično crvednaćkom stilu. A termin ‘neo-reakcija’ mi je pao na pamet prije par tjedana, čisto da se distanciram od klasičnog (monarhističkog) reakcionarstva de Maistrea i Kuehnelt-Leddihna za koje mislim da u Evropi nema šanse i zato što mi se (apsolutna) monarhija ne čini kao dovoljno dobra alternativa demokraciji.

    Konzervativne autore rado čitam, ali oni u biti samo rezignirano kukaju i polako se prilagođavaju. Onaj KSDK-ov link o 5 faza nametanja ideja ‘liberala’ i konzervativnog konformiranja istima u njihovih pak 5 faza mi je jedno od najboljih prosvjetljujućih stvari koje sam ikad pročitao. Konzervativizam je nastao nakon liberalizma i predstavlja samo ‘usporenu’ verziju istog. Tragedija je što ogromna većina konzervativaca uopće nije svjesna temeljne prirode njihove ideologije.

    A što se libertarijanstva tiče; negdje 60-tih godina na scenu je nastupila generacija tzv”neoaustrijanaca”, specifična po tome da u njoj sada više nema Austrijanaca, već samo Amerikanaca. Oni su, prije svega Rothbard, izvršili fuziju austrijske škole sa libertarijanskom ideologijom. A kako je tada Rothbard bio u prolaznoj fazi suradnje s ‘Novom ljevicom’ to se onda odrazilo i na tu ideologiju sve do danas. Prvobitni austrijanci su bili puno više apolitični. Baš sam naletio na intervju sa Hayekom o tome (istina, radi se o nekom keynezijanskom blogu, no svejedno je zanimljivo.)
    http://socialdemocracy21stcentury.blogspot.com/2013/04/axel-leijonhufvud-interviews-hayek-on.html

    Unuk M.Friedmana ovdje objašnjava zašto libertarijanska država neće biti moguća u skoroj budućnosti.
    http://www.cato-unbound.org/2009/04/06/patri-friedman/beyond-folk-activism/
    Ono što mi tu ne drži vodu je trpanje pomodnog scijentizma u objašnjenje društvenih fenomena, kao i činjenica da ‘pučki aktivizam’ ipak ima (nekog) efekta – UKIP u UK, zahvaljujući Farageu se baš takvom taktikom uspio probiti u mainstream. Mada, lomljenje “željeznog trokuta” mi se bilo gdje na Zapadu danas čini kao previsoka prepereka. Nada za reakcionare je u demografskom i ekonomskom propadanju EU (navodno će do 2020 udio EU u svjetskom gospodarstvu biti 15, možda čak i svega 12%). Valjda će tad i cijela konstrukcija dovoljno napuknuti.

    • ne možemo znat što budućnost nosi, ali na globalnoj razini
      ili će ovaj period od 1980-ih do 2010-ih u povijesti ostati zapamćen kao “liberalna” era u svijetu koji se opet sve više okreće socijalizmu
      ili će se dogodit zaokret od (privremenog) primicanja socijalizmu koji se sada događa na globalnoj razini i bit će zapamćen kao tek početak te nove “liberalne” ere nakon socijalističkog 20. stoljeća

      ja bih stavio lovu na prvi scenarij ako tko uzima oklade, no opet, pesimist

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s