O povjerenju u znanost

ili, tko se sjeća ozonske rupe još

 

I.

Da li ozonska rupa postoji? O da, sam rupa je stvarna, i javlja se povremeno nad polovima. Imamo mjerenja i sve. No pitanje je, da li je ona posljedica nekakvog stanjivanja ozonskog omotača ili je ona u biti (ne)običan atmosferski poremećaj nepovezan sa stanjivanjem ozonskog omotača?

No čak i ako otvorimo englesku wikipediju na temu ozone depletion, koja recimo predstavlja sažetak onoga što mainstream znanost misli o tome, iako će tvrditi ovo prvo, bar će napravit distinkciju između ozone depletion (gubitak ozona u atmosferi planeta) i ozone hole (same ozonske rupe). Tko je u osnovnoj školi naučio tu razliku?

Znači, da li se ozonski omotač smanjuje? I još važnije je pitanje, da li se smanjuje zbog ljudske djelatnosti? I još važnije je, da li je trebalo nešto poduzimat u vezi toga?

Podsjeća na nešto? Jep, globalno zagrijavanje.

 

No što uopće uzrokuje nestajanje ozona? Pa… Čini se da su od sredine 20. stoljeća ljudi zapravo “željeli” da postoji taj fenomen i… poredajmo teorije redom:

  • nuklearni pokusi,
  • umjetna gnojiva,
  • pesticidi,
  • metan koji proizvode krave,
  • klor koji ispušta SpaceShuttle,
  • kisele kiše.

 

Konačno, 1970-ih godina dogodile su se dvije stvari:

  1. Debljina ozonskog omotača ima čini se svoj ciklus, pri čemu je ozonski sloj bio najdeblji početkom 1970-ih godina kada su i započela mjerenja, i onda se počeo smanjivati, i sva smanjenja pripisana su… onome što su modeli s neadekvatnim pretpostavkama tvrdili da se događa.
  2. 1973. godine u laboratoriju je otkriveno da CFC uzrokuje raspadanje ozona. Napravljeni su računalni modeli koji su pretpostavili da CFC bez beda dolazi do ozonskog sloja i da ga ništa drugo u cijeloj atmosferi ne uništava (što nije točno), pretpostavljeno je da je ozon tanak ravnomjeran omotač koji omata zemlju (što nije, izuzetno je promjenjivo područje i turbulencije u nižoj atmosferi su šala prema onome što se gore događa), nema relevantnih prirodnih izvora CFC-a (ima), zanemaren je utjecaj Sunca na debljinu ozonskog omotača (glavni utjecaj).

 

I što reći?

 

II.

Znači, upravo smo ukratko “dokazali” da je plašenje ozonom glupost? Pa… evo u čemu je stvar, baš i nismo. Moj glavni izvor podataka za ovo gore nalazi se na ovome linku koji pripada nekakvom Fundacion Argentina de Ecologia Cientifica. Djeluje ozbiljno, no to je stranica do koje sam došao googlanjem “ozone hole criticism”. Tko uopće stoji iza te stranice? To na kraju, može biti sasvim obična luda teorija zavjere.

Da googlamo “people exist criticism” moguće bismo našli na stranicu (sa grafikonima) koja vrlo uvjerljivo objašnjava da su ljudi grupna halucinacija čimpanzi pokraj čijeg staništa raste stabljika kanabisa.

Wikipedia je recimo “znanstveni konsenzus”, a kaže suprotno. U školama se uči suprotno. Na sveučilištima se uči suprotno.

Ja ne znam, i nemam dovoljno tehničkoga znanja ni obrazovanja da bih sam mogao zaključiti, a oni ljudi koji to imaju i koji bi objektivno trebali znati, ili bar imati jako dobru ideju, tvrde suprotno od mene.

 

III.

No iako ja samo vjerujem, moja vjera ipak ima jedan vrlo važan temelj. Google mi danas 19/04/2013 daje 378.000 rezultata za pretragu “ozone hole criticism”. Ja sam odabrao onaj link na kojem glavni napad na tu teoriju ide kroz napad na metodologiju “zagovornika”. Jer ako istražujemo metodologiju onih koji bi trebali znati, i ako vidimo da je ta metodologija pogrešna, nešto ipak znamo.

Također, ja znam da oni koji bi trebali znati imaju vrlo realne ekonomske poticaje da bi tvrdili ono što tvrde. U sustavu u kojem je znanost državna, jednostavno ne može biti drugačije. Znanstvenici se ne plaćaju da bi bili znanstvenici ili da bi riješili konkretan problem, nego da bi se bavili društveno bitnim pitanjima. Što je pitanje bitnije (uništenje, rak kože, podizanje razine mora), država će s manje oklijevanja davati više novca.

Također, ja znam da su ovakve teorije sukladne prevladavajućoj zelenoj/lijevoj ideologiji. Poticaji nisu samo ekonomski, već i ideološki/vjerski.

 

IV.

Da li onda vjerovati znanstvenicima?

 

Znanost danas ima ogromne ekonomske poticaje da… seljački rečeno… se.e. I uz to, mnogi “znanstvenici” nemaju problema sa korištenjem imena znanosti i onoga čime se bave za promicanje sasvim političkih i ideoloških ciljeva. Nije da je to nešto novo, no…

Svi mi skupa sa tehnološkim rastom postajemo sve ovisniji o onome što nam znanstvenici govore. Još gore, sve više država upotrebljava svoj prisilni aparat u sve više slučajeva kako bi radilo ono što im znanost/”znanost” kaže da je ispravno. Polako postaje, da zapravo nemamo kome drugome vjerovati. I da im moramo vjerovati.

 

Dakle, imamo problem.

2 thoughts on “O povjerenju u znanost

  1. Vezano za preplitanje ideologija, ekologije, znanosti i politike, i njihovoj međusobno koruptivnoj suradnji/preplitanju korijeni leže u recentnom sekstremnom ‘Dawkinsoidnom’ shvaćanju ljudi kao pukih genetičkih strojeva, a posljedična popularizacija istog i djelovanje takvog shvaćanja na političare-vlade je kroz profiliranje politika čije su okosnice indeksi sreće, i usmjeravanje tj. guranje tj. ‘upravljajući pritisak’ nad građanima prema takvim rješenjima što je ‘znanstveno opravdano’ jer ljudi kao genetski programirani bio-automati zapravo ni o čemu razumno ne odlučuju, što dovodi do reduciranog pojma ‘individue’ posljedično potkopavajući demokratski odnos između pojedinca i države koja znanstveno oporavdanje za svoju intervenciju u sve sfere života.

    Budući je čovjek samo još jedan sustav, dio većeg ekosustava onda “mora biti u harmoniji” u suprotnom se ‘makro-sustav’ narušava, pa ljude kao ‘hrpe bezumnih gena, parazite i viruse’ treba obuzdavati. Znanostvenici inače imaju tendenciju nasilnog uplitanja u živote ljudi što jer najbolje vidljivo kroz ‘medicinski imperijalizam’ nametanja zabrana pušenja, masne hrane itd, naravno uz pomoć države i NVO lobista.
    Na to se nadovezuju i eko-NVO-lobisti sa frazetinama o ‘znanstvenim dokazima’ koji u krajnjoj liniji vode u redukciju ekonomskog rasta putem šume eko-propisa, poreza i subvencija tj. malinvestiranja u solare čija je cijena struje 10x!!! veća od struje iz termolelekrane. I isti se još povezuju sa medicinskom znanošću i njenom ‘zabranjujućom zaštitom zdravlja’ kako bi preuveličali rizike ‘neekoloških’ praksi i dobili što žele.

    Tu se stapaju pseudoreligiozni moralizam, sakralizacija znanosti, korupcija istih, u tandemu sa nesposobnom ali paternalističkom vladom i njenom vlastitom korumpiranošću u ogromnu udarnu šaku koja gazi slobodu. Većina istog što oni zajednički napadaju NIJE znanstveno pitanje: to je moralno pitanje. Rezultat je ‘tiranija znanosti’ o kojoj je svojedobno pisao Feyerabend.
    Naravno da su rezultati istraživanja prečesto ideološko-interesno obojeni. Prirodne i tehničke znanosi jesu egzaktne znanosti no manipulacija i korupcija je itekako moguća i stvarna.

    A kulminacija slijedi kad im se pridruže društveno-humanisitčke znanosti čije su interpretacije i ideološka obojenost i razine besmislenosti (Sokal-afera) u današnjem svijetu skoro pa totalni. I to od filozofije do tzv. pomodne ‘neuroznanosti’ (ili bolje ‘neurotrash’) koja zapravo nema veze sa neurologijom kao istinskom neuroznanstvenom disciplinom već je u biti humanistička znanost u kojoj dominiraju liberalno-lijevi filozofi i psiholozi koji su navukli plašt prirodnih znanosti i tako varaju javnost (i profitiraju novčano, medijski i ‘stručno’ – mada ponekad pretjeraju pa se okliznu npr. Jonah Lehrer). Novac, slava, moć, uhljebljivanje na stalna i masno plaćena mjesta na (danas svuda većinski državnim) sveučilištima i institutima-sve to dovodi do posvemašnje korupcije i manipulacije, kako lilegalne tako i one legalizirane.

    U biti znanost je danas, iako nominalno iznimno korisna i dobra, velikim dijelom upregnuta u suzbijanje slobode i nametanje elitističkih vrijednosti, pa sve više, umjesto da rješava probleme ljudi, ona postaje ‘Znanost’ s velikim ‘Z’ na koju se poziva kad se želi progurati mutne i mračne gluposti na način da se trenutno blokira rasprava osudom onih koji se protive kao apriori ‘neznanstvene’, ‘antiznanstvene’ spodobe tj. – heretike.

    Naravno, to ne znači da pseudoznanosti nema, no zanimljivo je kako postoje dva jasno vidljiva aršina – jedan za npr. desno-konzervativnu pseudoznanost ‘Inteligentni dizajn’, koju se uredno raskrinkava, a drugi za lijevo-liberalnu pseudoznanost ‘globalnog zatopljenja ili naslovnih ‘ozonskih rupa’ (u stvari prirodnog, tranzijentnog fenomena)’ koji postaju službena ‘UN-approved’ međunarodna politika, koja se onda dalje forsira na države članice i na koncu se nameće građanima (ekologija, rodna ideologija).

    • slažem se, samo bih opet dodao da ne mislim da je znanost ikada bila drugačija, znanstvenici nikada nisu bili ono što bi trebali biti, retardacije poput eugenike su isto bile podržave od znanosti, malthus je bio znanstvenik, itd. itd.
      ono što je po meni drugačije taj neosporni ugled znanosti i traženje (i dobivanje) opravdanja svega u znanosti

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s