Regionalne politike

i kako ih (ne) provoditi

 

Poseban ekonomski tretman određenih područja star je vjerojatno kao i država sama. Dobar dio povijesti države su s različitim motivima i uspjehom poticale naseljavanje i bogatstvo na određenim područjima ili depopulaciju ili osiromašenje određenih područja. Obično su u pitanju bili motivi pacificiranja određenih područja, osiguranje graničnih područja i slično tome. Današnje regionalne ekonomske politike možemo promatrati kao nastavak svega toga.

No istodobno, ako se igramo demokracije, za stabilnost države postaje apsolutno neophodno da su svi dijelovi te države bar približno jednako razvijeni. Moderna je povijest i povijest tenzija koje prolaze iz različitih stupnjeva blagostanju unutar država, koje dobivaju još veći značaj ako je u pitanju istodobno i multinacionalna država, a sve te tenzije prijete raspadom tih država. Najnoviji su primjeri toga danas Španjolska i Belgija.

Da bi se obranile od tih prijetnji države stoga, uglavnom neuspješno, provode različite ekonomske politike koje ciljaju ujednačiti razvoj. Drugim riječima, subvencioniraju ili “subvencioniraju” određene regije. Same subvencije mogu biti, ako pretpostavimo nemogućnost lokalnog zakonodavstva koje bi teoretski samo moglo poticati svoj razvoj protržišnim politikama, ili izravna novčana davanja, ili porezne olakšice određenim područjima.

Iako se nekada ističu nekakva ekonomska opravdanja takvih mjera, treba imati na umu da su to gluposti, i da je iza toga stvarni razlog gore navedena politička stabilnost potkana različitim drugim političkim ciljevima. To ne znači da sam a priori protiv takvih politika, no treba imati na umu.

 

I. Fondovi Europske Unije

Europska Unija je država i stoga sve ove njene razvojne politike moramo promatrati u tome kontekstu – to su mjere koje bar u teoriji teže postizanju jednakoga razvoja svih regija te države EU. Na stranu to kako ih mogu koristiti mnogi i van toga cilja (EU ima problema kao država, ako daje jednome, mora i drugome), to su mjere usmjerene postizanju bar približno jednake razvijenosti.

Osim što očito ne djeluju, na tome primjeru možemo vidjeti i da njihova štetnost ide još i dalje.

Dok ovo pišem na tv-u se vrte reklame tih fondova. Što oni subvencioniraju? Obnovljivu energiju, samoodržive vinograde i maslinike, itd. Ukratko, ekonomski neefikasne gluposti svake vrste. No ono što je tu još gore je od samog troška subvencije je da se uz pomoć tih EU subvencija mnogo projekata koji inače ne bi bili isplativi realizira jer postaje isplativo kreditirati dio projekta, a ostvarivati povrat na subvencija + kredit.

Znači, kapital se odvlači iz korisnih upotreba i stavlja se u manje korisne upotrebe, a trošak snosi cijelo društvo. To upravo sada počinjemo osjećati sa ulaskom u EU kada će hrvatski porezni obveznici plaćati poreze i slati ih u Bruxelles, a ti porezi će se vraćati u HR u obliku, recimo, subvencija za solarne elektrane u realizaciji malih poljoprivrednika. Osim što smo oporezovani, kapital će biti odvučen prema tim solarnim elektranama, kapital koji neće biti uložen u nešto produktivno i pružati nam radna mjesta, viša primanja itd. Gubimo dva puta.

 

II. PPDS RH

Područja od posebne državne skrbi u RH vukojebine su opustošene depopulacijom prouzrokovanom: izoliranošću, ratom, i svim nelijepim stvarima na ovome svijetu. Dok ja zapravo mislim da ta područja treba obnoviti, da bi za stabilnost moje države bilo loše da 1/3 države postane dom 9/10 stanovnika i 9,5/10 ekonomske aktivnosti, način na koji se to pokušava napraviti je upravo smiješan.

Na stranu besmislene pokušaje u subvencijama (mislim da čak i danas država “donira” građevinski materijal ako netko želi gradit kuću na PPDS-u?), glavni način na koji država potiče PPDS su olakšice pojedincima u okviru poreza na dohodak. Nekoć su to bile olakšice koje su se primjenjivale na mjesečnoj razini, onda je državi ustrebalo još novca pa se sada primjenjuju samo na godišnjoj razini, ima 3 ili 4 skupine tih olakšica i sve u svemu… nisu postigle apsolutno ništa.

A zašto?

 

Osnovna ideja iza poreznih olakšica određenom teritoriju je da se boravak tamo učini ekonomski isplativijim no što je. Međutim, kada su uvedene u RH, uvedene su s poznatim sloganom “jebala bi se a da joj ne uđe” na umu. Ili drugim riječima, država je željela dati olakšice PPDS-u, ali željela je novac, tako da u stvari nije željela dati nikakve financijski značajne olakšice. Ili drugim riječima, da, država je dala olakšice, ali olakšice su napravljene s “nedaj Bože da netko bude imao koristi od njih” na umu.

Kao prvo, PPDS je siromašan, a minimalac je u RH relativno visok. Većina ljudi na PPDS-u je na minimalcu ili malo iznad njega (osim ako ne rade za državu naravno…) Pošto većina ljudi ima obitelji, nezaposlene supružnike, djecu itd., oporezivog dohotka ionako nemaju. Ne da nisu oporezovani, doprinose plaćaju od prve kune koju zarade, no u smislu poreza na dohodak… ove porezne olakšice su jako često beznačajne.

Kao drugo, a iz istih razloga, čak i kada postoji neka korist od tih olakšica, to je koju kn manje poreza… pojedincu. Znači, teoretski se potiče dolazak pojedinaca na PPDS uz obećanje manjeg poreznog opterećenja. A stvarni problem PPDS-a nije toliko manja razina dohotka koliko… nepostojanje ikakvih radnih mjesta, čak i uz taj niži dohodak. Olakšica je pomalo besmislena ako uopće ne radiš, zar ne?

 

III. Što i kako?

Ako uzmemo da PPDS u RH ipak treba “spasiti”, kako to napraviti? Jako jednostavno i jako lako. Naime, država bi se ipak trebala odreći dijela poreza na koji nekom uvrnutom logikom polaže pravo. I to bi se trebala odreći onog poreza koji je bitan onima koji investiraju i stvaraju nova radna mjesta. Znači – država bi se trebala odreći dio poreza na dobit, i to stvarno, to zapravo, to svima koji rade na PPDS-u, ne novim investicijama, ne velikim investicijama, ne onim investicijama koje odobri neka agencija – svima koji na PPDS-u obavljaju djelatnost.

Zamislimo da se u RH izmjeni zakon o porezu na dobit i unutra se unese stavka da nerazvijena područja u RH plaćaju porez na dohodak od 10% umjesto 20%? Što bi se dogodilo? Polako i uporno bi se biznisi premještali i brže bi se stvarali novi na PPDS-u. Uz njih bi išla nova radna mjesta i ta područja bi se u odnosu na ostatak zemlje relativno brže razvijala. “Spašena”su. Mašala.

I ta olakšica čak ne mora biti trajna. Zapravo, čak je i bolje da ne bude trajna, nitko normalan ne bi povjerovao državi da se trajno odriče poreza. Neka recimo u zakonu bude napisano da traje 20 godina. Efekt je i dalje jednak, jer poduzetnici mogu predvidjeti poreznu promjenu i svejedno nalaze svoj interes u radu na PPDS-u.

 

No naravno, takvu učinkovitu mjeru je sasvim nemoguće uvesti. Kao prvo, da je netko predloži odmah mogu zamisliti izvjesnoga ministra financija kako dobiva tikove. Jer neki trgovački lanac osniva podružnicu koja ima sjedište i posluje na PPDS-u i gamad plaća na to samo 10% poreza. Jer je neka banka osnovala podružnicu koja ima sjedište i posluje na PPDS-u i gamad plaća samo 10% poreza. Jer je neki mutni tip investirao na PPDS-u i plaća samo 10% poreza, a kako nije prijatelj s nijednim ministrom znamo da mora biti gad i nemoralni čovjek. Nema veze što bi to upravo bila poanta, ali iz ovih par redaka gore sasvim je jasno zašto nitko nije ni pomislio uvesti olakšicu koja bi stvarno imala efekta.

Dalje, svi mogu iskoristiti olakšicu? Što bi radila državna uprava? Zar nisu oni tu da svaku pojedinu investiciju ocijene, rangiraju, i u dogovoru s ministrima oni odluče što je pravedna olakšica? Nisu, ali tko da im to kaže?

Dalje, ova ideja je tako jednostavna, i iako po definiciji prouzrokuje misalokaciju resursa (na teritorij na kojem inače ne bi bili upotrijebljeni), ipak ne stimulira solarne elektrane ili druge puno veće gluposti (tj. misalokacije). Jednostavno bi bilo… prejednostavno.

2 thoughts on “Regionalne politike

  1. Jedna od stvari koja mi se nikad nije sviđala je spominjanje prometne izoliranosti bilo kojeg dijela Hrvatske.

    Ne razumijem, prometne izoliranosti u odnosu na što? Iz najveće zabiti u Hrvatskoj u sat vremena vožnje si ili u luci koja prima prekooceanske brodove, ili u Zagrebu, ili u Osijeku/Vinkovcima koji imaju željezničke veze i luke na plovnim rijekama.

    Banija, Lika… to je izolirano ako ti životni stil nalaže da svaki dan ideš u, ne znam, kazalište, ali ne vidim kako su to strašno izolirane u poslovnom smislu. Jer ako su one izolirane onda u BiH i Srbiji ne bi trebalo biti živih stanovnika, jer je to još izoliranije.

    Drugo, što se tiče nižih poreza, podržavam ideju spuštanja poreza bilo kad, bilo gdje i iz bilo kojeg razloga🙂

    • prometna izoliranost, tu jesi u pravu, malo je zapravo suludo reć da je ikoji dio RH prometno izoliran (Donji Lapac na stranu)
      eventualno izoliranost u smislu da na određenim područjima nitko zapravo ni ne posluje i da tamo otvoriš firmu ti si sam, no ne znam koliko bi to držalo vodu…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s