Inflacija kune (2)

Kritika kritike – ili, meni je i dalje kriv HNB

 

Moj prethodni post iskritizirao je kolega u dužem postu, a pošto se čini se ne slažemo, evo i rebutala.

 

I.

M x V = P x Q

Količina novca x brzina kolanja = cijene x količina dobara

 

Čisto da se ne ostavi prostora sumnji, gore izražena kvantitativna teorija osnova je od koje ja polazim prilikom gledanja na novac, i vjerujem da je točna u tolikoj mjeri da predstavlja jedan od shvaćenih ekonomskih zakona.

Naravno, iako gornji izraz sliči preciznoj matematičkoj jednadžbi, on to ni u kojem slučaju nije. Gornji izraz treba promatrati kao što, na primjer, promatramo krivulje ponude i potražnje, kao izraz ekonomskog zakona, ne zakon sam.

 

II.

Jedan od načina, možda čak i glavni, na koji mainstream ekonomska znanost promatra inflaciju danas je kroz šokove ponude i potražnje. Sada, ja vjerujem da su šokovi ponude i potražnje stvarna pojava. No što to je?

Najjednostavniji primjer, i najbitniji primjer, primjer koji ih je taj smjer stvorio/popularizirao je nafta, odnosno porast cijena nafte koji se je dogodio u 1970-im godinama. Kako to funkcionira? Pretpostavimo na trenutak gospodarstvo u kojem:

  1. nema tehnološkog rasta,
  2. nema inflacije koju proizvodi središnja banka.

 

I u tom gospodarstvu nafta je i dalje izuzetno bitna. Nafta je osnovno pogonsko sredstvo, najjeftinije i istodobno na danoj tehnološkoj razini u ogromnom broju polja najučinkovitiji i najpraktičniji energent. Nafta je isto tako sirovina na kojoj se temelji proizvodnja ogromnog broja proizvoda od kozmetike, gnojiva, pesticida itd.

Što se događa ako nafte nestane? Ili je zapravo ne ni mora nestati, dovoljno je da se sposobnost vađenja smanji u odnosu na tekuće potrebe i da cijena nafte poraste, recimo s 2$ na 20$. Ono što se jasno događa da se gospodarstvo prilagođava, racionira se uporaba nafte i u određenim primjenama ulogu nafte preuzimaju drugi energenti.

Troškove prilagodbe na stranu, ti drugi energenti nisu jednako dobri poput nafte (u osnovi, njihovo je korištenje skuplje). A kao posljedica svega, kao posljedica gubitka mogućnosti korištenja te sjajne jeftine nafte, uz dane pretpostavke nakon prilagodbe output gospodarstva mora pasti na nižu razinu. Ili, imamo niži Q. No M i V su (približno isti) i stoga P mora rasti.

 

Drugim riječima, kao posljedica šoka koji nema veze s monetarnim fenomenima, output je niži, produktivnost je niža, količina novca je (približno ista), a opća razina cijena mora porasti. Opća razina cijena raste.

 

Šokovi znači jesu stvarna pojava, no pravo pitanje je, koliko su relevantni? Ako pogledamo pretpostavke ovoga modela kojim objašnjavam šokove, prva skače u oči, jer je u današnjem svijetu takvom kakav je, imamo značajnu tehnološku promjenu, a sa tom tehnološkom promjenom i ogromne pomake u produktivnosti. U zadnjih pola stoljeća produktivnost se povećala zbog računalne obrade podataka, razvoja tvorničkih robota, novih turbina za proizvodnju energije, novih hibrida, novih tehnika obrade tla i tisuću i jednog drugog tehnološkog čuda. Nije manje važan od toga i kontinuiran proces otvaranja granica i rast međunarodne trgovine koji je doveo do specijalizacije zemalja u proizvodnji i imao na produktivnost jednak utjecaj kao i sama tehnološka promjena.

Ako promatramo svijet u zadnjih 50 godina, da, cijena nafte koja je porasla od 1970-ih imala je negativan utjecaj na produktivnost i output, a time i na porast razine cijena. No kompenzacije za koje znamo da su se dogodile (ogroman porast svjetskoga outputa) više su nego kompenzirale taj negativan utjecaj i ustvari smo iskusili ogroman porast Q. To bi sugeriralo da smo na globalnoj razini trebali iskusiti i ogroman pad općih razina cijena, a što se nije dogodilo. Znamo i zašto se to nije dogodilo, a nije zbog V (malen utjecaj) nego zbog M. Odnosno zbog tiskanja novca.

 

Zaključno za ovaj dio posta, iako šokovi jesu stvaran fenomen, jednostavno nisu relevantni u široj slici. Posebno problematično postaje ako ih smatramo dovoljno relevantnima da s njima objašnjavamo porast razine cijena (što je danas uobičajena praksa mainstreama) na “dnevnoj razini”, jer ako to želimo, mi baš svaki porast cijene nekoga dobra možemo proglasiti šokom. Upravo to se danas radi s cijenama sirovina koje rastu, iako je taj rast samo posljedica monetarnih uzroka. I time greškom uzrokom inflacije proglašavamo djelovanje mehanizma, odnosno, prilagodbu cijena dobara na povećanu količinu novca u opticaju.

 

III.

Onda, da li je povećanje cijene struje uzrokovalo sadašnji porast opće razine cijena u Hrvatskoj?

IMO, povećanje cijene struje je isto prilagodba cijena na povećanu količinu novca u opticaju.

 

Da, istina je. HEP grozno posluje, imaju nedopustive gubitke u prijenosu električne energije, i svima bi nam bilo bolje da taj posao radi netko tko ga zna raditi i tko bi ga radio efikasno. Imali bi naime nižu cijenu struje.

No pitanje ovdje nije kako HEP posluje, već je pitanje da li je bilo promjena u poslovanju tijekom zadnjih X godina. Odgovor na to pitanje je, vjerujem, da nije. HEP je i prije nekoliko godina bio u komi, imao nedopustive gubitke u prijenosu električne energije i tako dalje. Nastavi niz tko želi.

Međutim, iz političkih razloga, taj HEP takav kakav je godinama je gledao porast cijena oko sebe i nije podizao cijene. Znači, palili su svoj kapital i kao nenamjernu posljedicu snosili dio troška porasta cijena prouzročen monetarnim uzrocima (čitaj: HNB). To što se to povećanje količine novca očitovalo u indeksima tek 2012. godine kada je HEP opet političkom odlukom podignuo cijene, samo je zanimljivost samoga mehanizma povećanja cijena u Hrvatskoj (brzo kreni, stani i stoj). Objašnjenje načina na koji taj mehanizam djeluje nije objašnjenje uzroka – a uzrok je HNB.

 

IV.

Istina je da kamatni kanal u Hrvatskoj ne postoji, i nije da se HNB upušta u trgovinu na tržištu novca kako bi utjecala na kamate, no opet, IMO to jednostavno nije bitno.

Kamatne stope na mjesečnoj razini na Tržištu novca Zagreb za period 2001 - 2012, izvor: Tržište novca Zagreb

Kamatne stope na mjesečnoj razini na Tržištu novca Zagreb za period 2001 – 2012, izvor: Tržište novca Zagreb

 

Tržište novca je kao što mu i ime kaže, tržište novca. Mjesto gdje se susreću ponuda i potražnja za kratkoročnom likvidnošću. Ako na njemu ne vidimo samo djelovanje HNB-a, ipak možemo vidjeti posljedice toga djelovanja, utjecaj na kamatne stope. Da nije tako na ovoj divnoj slici ne bi vidjeli ni “sušu kuna” kada je u strahu od devalvacije HNB branio kunu, niti bi vidjeli da je najkasnije krajem 2009. godine kada toga straha više nije bilo HNB kontinuirano i u tolikoj “otpuštao likvidnost” da to nije viđeno u povijesti kune. HNB možda za to nije upotrebljavao tržište novca, no kao posljedica njegove akcije kamate na tržištu novca su ipak suzbijene na dno i tamo stoje već više od 3 godine.

5 thoughts on “Inflacija kune (2)

  1. Odlicno! Drago mi je da razmisljas kroz jednadjbu razmjene. Je li sok relevantan, i u kojem roku uopce nije bitno kad postavis stvari tako. Zasto? Upravo jer sredisnja banka koja reagira na nacin kako si postavio je sredisnja banka koja cilja ngdp (PQ) i ona nece reagirati na takve promjene. Sredisnja banka koja cilja CPI ce vecinom reagirati na takve sokove, bili oni bitni ili ne, stvarajuci monetarnu nestabilnost i onemogucavati/usporavati rekalkulaciju. Ona ce ih u tom slucaju uciniti bitnima. Poceo sam se malo baviti tim razlaganjem cijene na supply/demand stranu, kad rjesim nekakav graf YoY postat cu.
    No postoji i mali problem s koristenjem jednadjbe sa svrhom objasnjenja inflacije, posebno u kratkom roku, u situaciji niske inflacije kakvu smo vidjeli zadnjih 20ak godina. Vise nema proporcionalnih povecanja cijena prema rastu M-a, kao sto si naveo da je monetarna politika reagirala na stagflaciju 70ih. Na primjeru struje, pogledaj temeljnu inflaciju u odnosu na CPI i koja je razlika indikatora, to ne rjesava pitanje, al pokazuje da ja stvari vidim kao i HNB.

    Moj najvazniji point je prica o povezanosti kamata na trzistu novca u hrvatskoj i pritisaka na inflaciju, posebno u situaciji kakvu imamo danas. Moja tvrdnja nije da hnb ne utjece na trziste novca (i stope na tom trzistu) vec da kamate na hrvatskom trzistu novca nisu toliko bitne, u smislu da se efekt djelovanja na njih ne prenosi preko krivulje prinosa na dugorocnije kamatne stope koje predstavljaju cijenu kredita, time djelujuci na potraznju pa time i inflaciju u srednjem roku. Sad kad se i linic uvali ka dioklecijan u tu pricu, bit ce jos i manje.

    Pozz

    • sa ovim zadnjim se opet slažem, ali IMO opet su važan indikator ukupne ponude novca na tržištu
      no opet sam stava da u biti i nema relevantnih šokova😀

  2. Za odnos sokaova i reakcije sredisnje banke me cudi da mislis da su nebitni jer mi se cini da preferiras austrijski pogled na cijelu pricu. Ali nebitno, tu cemo se slozit da se ne slazemo.

    Istina je za visak, samo kojem trzistu? To su kamate na prekonocnom interbank trzistu. Ta likvidnost ne napusta medjubankovno trziste dijelom iz razloga koji sam vec naveo, dijelom iz s krizom povezanih razloga. Di zavrsava visak, vidis na stanju prekonocnih depozita kod HNB-a. To je jedan od razloga zbog cega san protiv IOR (interest on reserves) stope, koja je mislin 0,25% kod HNB-a.

    Pozz

    PS. ubuduce, da bi posta “kulturni” link, jel moran c/p nekakav html code ili?

    • pinback (mislim da to uvijek ide automatski, to je sve povezano ne?) ili u komentaru?
      ako je u komentaru, mislim da je neki kod u pitanju, ali ne znam

      ps zgodna slika, i isto potvrđuje ogroman višak likvidnosti koji imaju banke

  3. Pingback: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s