Žrtvovanja u korist većeg dobra

Nema smisla

 

Gledao sam neki dan u dugom i dosadnom videu kako Peter Schiff razuvjerava mladog, nadobudnog i glupog Amerikanca da je tehnološki napredak dobra stvar, da je ukidanje nekih radnih mjesta dobra stvar i da mu nema baš nikakvoga smisla “žrtvovat se” koristeći lošije, skuplje i sporije usluge kako bi nekome sačuvao radno mjesto. Protivnik mu je bio neki bradati marksist koji je iz rukava izvlačio neke kvazi statistike kojima je dokazivao nekakvim tranzicijskim troškovima (izvlačim termine iz rukava) da je napredak možda dobra stvar, ali ipak treba bacat klompe u strojeve jer će poor Joe možda radit neki drugi posao koji je možda malo manje plaćen. Gledao sam malo prije uz kavu nekakvu debatu za gradonačelnika nečega, gdje neki lik tvrdi da nešto može prehranit sebe i pola Hrvatske, ali moramo počet tako što ćemo kupovat od onih koji žive i rade u tome nečemu, konkretno, to nešto mora kupovat od firmi koje posluju u tome gradu. Nije bilo Petera Schiffa da mu se usprotivi.

 

Ima li ikakvoga smisla žrtvovat se, kupovat hrvatski šampon, slavonsko brašno, Končarove hladnjake i što sve ne, ako je to skuplje i lošije kvalitete od uvoznoga. Teorija kaže, ja ću susjedovo, susjed će moje. Međusobno ćemo se pomagat. Čuvat ćemo jedno drugome radna mjesta. I bit će nam svima bolje.

 

Kao što podnaslov kaže, nema smisla.

Kao prvo, ljudi će varat. Priroda je čovjeka takva da traži bolje za sebe, i ako se žrtvuješ ti si jednostavno budala. Osim par budala koje je propaganda uvjerila, svi uvijek kupuju ono što im je bolje, kvalitetnije, jeftinije, za njih same. Zato takve politike imaju utjecaja jedino tamo gdje se troši tuđi novac – u državnim institucijama.

Kao drugo, čak i da nitko ne vara, i svi kupujemo od susjeda kako bi sje..li one treće, to u konačnici rezultira nižim blagostanjem za sve nas. Naginjali bi autarkiji, lošiji, skuplji i nekvalitetniji proizvodi bi se i dalje proizvodili. Ni ja ni moj susjed ne bi se trudili proizvoditi bolje, kvalitetnije, jeftinije, ako opet imamo zagarantirano tržište.

 

Oni koji popuše takvu propagandu (kupujmo Hrvatsko khm) su nažalost jednostavno budale. Svejedno je može li Slavonija prehraniti dvije Hrvatske ili ne, bitno je da li Slavonija proizvodi onu optimalnu količinu hrane uz koju oni koji žive u Slavoniji ostvaruju najveću dobit (odnosno, plaće). Da koriste svoje komparativne prednosti. A upravo slijeđenjem vlastitoga interesa i kupovanjem onoga što je za nas bolje, kvalitetnije i jeftinije potičemo ovo drugo, i dajemo proizvođačima poticaj da se ponašaju efikasno.

Drugim riječima, kako bi to rekao Adam Smith, slijeđenjem vlastitoga interesa promičemo interes cijeloga društva. Mudar čovjek, taj Adam Smith.

10 thoughts on “Žrtvovanja u korist većeg dobra

  1. Kod ovakvih stvari meni su zanimljiva dva pitanja. Prvo, zašto je ono što ljudi misle pogrešno. Iliti, što je zapravo točno.

    Drugo zanimljivo pitanje, možda i zanimljivije, a svakako zlatni rudnik za kolumne, je zašto ljudi misle to što misle.

    Na konkretnom ovom primjeru sa slobodnom/neslobodnom trgovinom, prvo pitanje je “zašto je kupujmo hrvatsko loša ideja”, a drugo pitanje je “zašto ljudi misle da je dobra ideja”.

    Dao si dva odgovora na prvo i jedan na drugo.

    Želim malo proširiti drugo pitanje. Ti kažeš da je razlog zašto ljudi misle da treba kupovati hrvatsko to da jedni drugima čuvamo radna mjesta. Slažem se, to je vjerojatno primarna racionalizacija.

    E sad… nisi ju pobio😉

    Naime, čuvamo. Da, biti će nuspojava u obliku nižeg standarda, ali ako ograničimo trgovinu neefikasna radna mjesta neće biti izgubljena.

    Na što ciljam? Na strah da neće propasti samo jedna firma, nego mnogo njih, a možda i sve. Možemo li lako odbaciti taj strah, odmahnuvši rukom, reći da će se ekonomija restrukturirati i radnici i kapital realocirati sami od sebe? Mislim da ne, mislim da je potrebno uvjerljivije objašnjenje.

    Možemo se malo igrati granicama. Postoje u Amerikama mnogi “gradovi duhova”. Otvori se rudnik ili pokrene tvornica, izgradi se grad, zatvori se rudnik ili propadne tvornica, opusti grad. U Hrvatskoj skroz ekstremnih primjera možda nema, ali postoje gradovi koji su dosta naslonjeni na jednu industriju (Sisak i Željezara, Kutina i Petrokemija, možda Šibenik i TLM). Toliko da pad te jedne industrije može značiti drastičan pad broja stanovnika u gradu.

    Sad, zamislimo da se država sastoji od Siska i Kutine. Ako propadnu njihove glavne industrije, možemo li realno očekivati da će nastati druge koje će apsorbirati radnike? Vjerojatnijim mi se čini odlazak znatnog broja ljudi. (A što ako ih okolne države neće primiti?)

    Pitanje na koje bi trebalo uvjerljivo odgovoriti je, tko kaže, ako u Hrvatskoj otvorimo granice trgovini, da nam neće sve tvornice propasti kao što su propale Republici Siskutini, i da nećemo odjednom imati — ljudi viška?

    • ali na tvoje pitanje je praksa odgovorila, jer mi jesmo uglavnom otvorili granice trgovini u zadnjih 20-tak, a posebno zadnjih 10-tak godina od ulaska u WTO

      ako nemaš slobodno tržište, imao bi današnju Hrvatsku

      ako imaš “slobodno tržište”, uz postojanje državnih granica radna snaga je ipak ograničeno mobilna i sa propašću tih industrija pale bi masovno plaće, došle bi nove investicije i sve bi išlo u novu (vjerojatno početno, ne ne i nužno dugoročno, nižu) ravnotežu

      to budi rečeno, tu se slažem, (kako nitko ne “kupuje hrvatsko”) neki “gradovi” će jednostavno odumrijeti u budućnosti
      i to ne malen broj
      to je proces koji se događa već 20 godina i ubrzava
      problem dodatno potencira ta komunistička prošlost kada je svaka mega općina imala jednoga ili manji ograničen broj mastodonata koji su “hranili narod”

      kada ispod toga svega podvučemo crtu
      to propadanje meni jednostavno nije problem
      neka propadnu

      problem postaje IMO kada se to događa masovno u određenim regijama pa da odumire cijela (zapadna) Slavonija, Lika, Dalmatinska zagora itd.
      da li moraju cijele regije propadati, i kako je to zapravo lako spriječiti, otom potom, mislio sam o tome pisati jedan duži post…

      • Ne mora biti komunistička prošlost, ima “ghost townova” od pustinje Atacama u Čileu, baš sam neki dan gledao fotke, do SAD-a i UK gdje su nekad bile propulzivne industrije. Kod UK nije toliko vidljivo jer je zemlja gusto naseljena i dobro prometno povezana, pa nema baš “praznih područja”.

        Ali da, upravo to pričam, ako može jedan grad odumrijet, zašto ne bi mogla cijela regija, ili cijela država… što je to fundamentalno drukčije?

    • Zašto ljudi vjeruju u to što vjeruju? Rekao bih evolucija, čovjek i čovječji preci su živjeli u manjim grupama. Jedna stvar je koordinirati se sa svojom obitelji i prijateljima, a potpuno druga je iskomunicirat razmjenu laptopa iz Azije i voća iz Afrike. Mi smo napravljeni za ovo prvo, ovo drugu nam je strano. Drugačije rečeno, ljudi su živjeli u komunizmu… tisućama godina.
      Prihvatiti ekonomski način razmišljanja je protuintuitivan, tržište, privatno vlasništvo, trgovina… je način kako se surađuje sa strancima. Povijesno to je vrlo friška pojava, tek koja stotina godina (trgovina je nešto starija pojava, ali ono što je novo je kolika količina konzumiranog ovisi o njoj (dok se nije ustalila riječ kapitalizam za istu pojavu koristio se pojam commercial society)). Do nedavno praktično sve što su ljudi konzumirali sami su i proizvodili (ili barem unutar područja s vrlo ograničenim radijusom), sve je to praktički na razini veće obitelji i većinom su u nekakvom srodstvu (na koncu i aristokracija je “pečatirala” sporazume s brakovima da ojača te veze).U takvom okruženju stranac u pravilu znači opasnost, a ne korist. U moderno vrijeme nacionalna država je preuzela ulogu plemena.
      Ljudi su po defaultu komunjare i ksenofobi. Biti liberal se uči.

      Ghost Towni su u pravilu rudarska naselja, a ne pravi gradovi. Nešto slično kao građevinsko naselje, kad se posao završi i naselje se razmontira, jedino što se rudnik eksploatira duže nego što se gradi zgrada pa to ima takav oblik. Takva mjesta nemaju nikakve druge prednosti za dugotrajnije naseljavanje osim rude pa kad se to iscrpi nestane i naselje.
      Pada mi na pamet jedan primjer, Las Vegas. On je postao grad jer je kockanje zabranjeno svuda osim u Nevadi. Las Vegas nema ništa, zabit u pustinji, lako bi se moglo dogodit u slučaju potpune legalizacije kockanja u US da i Las Vegas postane ghost town.

      • koliko si siguran u ovu evoluciju, komunizam i sve te šeme?
        znam da zvuči smisleno, ali opet, kada čitaš stvari tipa jantarnog puta, drugih aktivnih i razvijenih trgovačkih ruta u fakin kamenom domu, ne znam, pitam se

      • Drugačije rečeno, ljudi su živjeli u komunizmu… tisućama godina. Ljudi su po defaultu komunjare

        Da, istina. Milijunima godina u malim grupama, i evolucija je odradila svoje.

        Ono pak što ja shvaćam kao neku vrstu izazova, je uzeti ekonomsku zabludu, i onda pronaći na kojim se točno intuicijama (a koje su često genetski/evolucijski ugrađene) bazira. Ima puno intuicija i nisu sve zablude utemeljene na istima. Često uopće nije jasno na prvi pogled koje sve pogrešne premise dovode do pogrešnog zaključka. Sve što imamo je zaključak, koji je rezultat “gut feelinga”.

        Posebno je zanimljivo što ponekad ni oni koji smišljaju opravdanja za intutivne politike nemaju pojma koji su zapravo izvori tih politika. Dakle imamo (naknadno smišljeno) objašnjenje A za zaključak B koji je rezultat neke pozadinske intucije C, a koja sa A nema nikakve veze.

        Konkretno u ovom primjeru sa “kupujmo hrvatsko”, čini mi se da je u pozadini cijele stvari intuicija da bi “moglo sve propast”. To nije toliko kolektivistički instinkt, koliko onako, osjećaj dobiven površnom “gut feeling” logikom. Kao što sam opisao, ne čini mi se baš trivijalno objasniti zašto neće sve propast.

        Sad sam se sjetio da sam prije više od godinu dana sličnu politiku (poticanje domaće proizvodnje i supstitucije uvoza) svodio na plemenske/ratničke osjećaje:
        http://usporedbe.wordpress.com/2011/09/27/metoda-pomicnih-granica-i-njena-primjena-u-peradarstvu/

  2. imao jesam na faksu u rukama na jednom predmetu jedno “ekonomsko objašnjenje” što je drugačije, nešto tipa da u Hrvatskoj koncentracijom na Zagreb dolazi do suboptimalne alokacije na razini cijele države itd.
    nemam sada te materijale da to provjerim, ali iskreno ni sam nisam nešto u to uvjeren
    djelovalo mi to malo kao stvaranje teorije iza već postojećih politika
    tako da, u biti i nije ništa funamentalno drugačije

    međutim, meni je to više stvar politike
    svaka država ili “država” s značajnim razlikama u razvijenosti između regija postaje kandidat za raspad
    čisto kao stvar neke politike, vjerujem da je relativno jednostavno održat na životu regiju na životu, dok grad po grad zahtijeva beskonačne količine intervencionizma, državnih poduzeća itd.

    • Meni je tu zanimljivo pitanje postoje li neke “kritične mase” potpuno objektivne veličine. Recimo, 10.000 ljudi nije dovoljno za restrukturiranje privrede, ali 100.000 ili 1.000.000 jest? Konkretno, neko malo mjesto ili grad može opustjeti potpuno. Ali regija, manje vjerojatno, država, još manje vjerojatno. Osim ako je država baš sa monokulturom kakaovca, pa ako netko izmisli umjetni kakaovac, ode sve u mp3 bez obzira koliko je velika.

  3. @strasilo
    Nije sporno da je trgovina kao takva starija od moderne, razlika je kao što sam naveo u količini konzumiranog koje dolazi preko trgovine. Zamisli neko naselje u Lici ili Slavoniji oko 1000.g, što ti ljudi imaju, što konzumiraju i od kuda to dolazi. Skoro sve što imaju su sami i napravili i skoro svi su seljaci koji kopaju po cijele dane.
    Sam dućan je moderna inovacija, prije toga se trgovalo da doneseš robu na neki trg obližnjeg grada.
    I svi ti stari trgovački putevi su u pravilu za luksuzne proizvode, svila, čaj, začini,.. ogromna većina ljudi te stvari nikad nije ni vidjela do unazad 100-200 godina. Sad ćeš u svakom kućanstvu naći stvari iz cijelog svijeta.
    Evolucijski znači imaš milijune godina raznih hominida koji žive u manjim plemenskim zajednicama, onda stotine tisuća godina čovjeka u istom okruženju, 10000 godina stacionarnog života, uspostave privatnog vlasništva i elementarne trgovine, 200-300 godina relativno razvijenog tržišta (i to samo na zapadu, vrlo mali postotak ljudi) i možda nekih 50-100 godina globalno raširenene podjele rada i tržišta.

    • jasna mi je tvoja logika, i povijesna znanost će te uopće ne sumnjam podržat, i u ekonomskoj povijesti autori koji se njome stvarno bave ustvrdit će da je prava globalna trgovina započela tek (sredinom) 19. stoljeća, i ja te stvarno nemam čime osporit

      pa ipak, imam nekako osjećaj
      još par primjera
      kada imaš neke rimske senatore koji pričaju o tome kako ih Egipat hrani 100 dana u godini, a sjeverna Afrika ostatak godine, oni ne govore u metaforama, Rim je živio na afričkom žitu
      kada pogledaš sve te antičke brodolome, pola preživjelog tereta su amfore sa vinom i maslinovim uljem, da li je to luksuz, pa… u neku ruku je, ali opet
      pa kada pogledaš da je tržište u srednjem vijeku bilo toliko razvijeno da su imali nešto što bi mogli proglasiti (primitivnim) terminskim opcijama…
      kada pogledaš (zasada u mainstreamu nepodržan zaključak) da je kuga u kasnom srednjem vijeku uzrokovana padom životnog standarda, a do pada životnog standarda doveli su francuski kraljevi uništavajući intervencijama… trgovinu između sjeverne italije i današnjeg beneluxa…

      nije sve to, jasno, dovoljno, ali meni se nekako čini da smo u cijeloj povijesti imali periode većeg i manjeg obujma trgovine, i čini mi se sasvim mogućim da smo kao povijest upamtili minimume kada je ovo što ti kažeš svakako bila istina

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s