Neomirovinizam

Novi (i bolji!) mirovinski sustav

 

MMF je navodno predložio Hrvatskoj podizanje dobne granice za umirovljene za 67 godina. Sindikati su protiv toga, a u sasvim tipičnoj maniri njihovi su argumenti prodavanje muda pod bubrege. Ovo, ono, zaposlit, kaj god.

No ipak, ja bi se danas složio da je… besmisleno, ako ne i loše podizat granicu za umirovljenje na 67 godina. Prije koju godinu rekao bih da, da, čim prije da, no sada… Što se promijenilo? Da li sam dobio uvjete za prijevremenu mirovinu? Pa ne baš. Ali evo par stvari koje me tu muče.

 

Prije svega neki opći argument, malo je smisla tražit načina da se učini dugoročno neodrživ mirovinski sustav nešto održivijim putem ovakvih mjera. Mislim, očito je da se u situaciji toj i takvoj stvar mora raspast u plamenima. Pa, ako će se već raspast, bolje prije.

 

Dalje, argument stoji da glavni problemi mirovinskog sustava u RH nisu sami starci, već oni koji su u prijevremenim mirovinama. Sada, može se tu pričat o političkim umirovljenjima, ovo, ono, i ima to nekakvog, ali malog smisla. Glavni uzrok prijevremenih umirovljenja je zapravo opća državna politika poticanja prijevremenih umirovljenja iz financijskih razloga. Em što se tako “oslobađaju” radna mjesta za mlađe, em što s prijevremenim umirovljenjima državni mirovinski sustav dobiva lijepu financijsku injekciju. Naime, svaki puta kada netko ide u “prijevremenu mirovinu” poslodavac koji ga se želi riješiti plaća unaprijed njegove doprinose. Drugim riječima, državni mirovinski sustav dobiva odmah novac, i nije mu nimalo stalo što u konačnici preuzima višestruko veće obveze u budućnosti. I tako desetljećima.

 

No evo stvarnoga problema.

Ako uzmemo ljude od 60, 65 ili 70 godina kao skupinu, u tim skupinama ogromna većina ljudi bit će nesposobna produktivno radit. Bilo zbog toga što su cijeloga života raditi, ili nisu, ili zato što su jednostavno stari. Manjina će bit i dalje sposobna radit. Druga manjina će smatrat da je sposobna radit, a u stvari neće bit, i samo će radit svojim potencijalnim poslodavcima štetu. Kako se pomičemo od skupine od 60 godina prema onoj od 70 druge dvije skupine se samo smanjuju, ali se ništa posebnoga ne mijenja.

Hoću reć, umirovljenje postoji s razlogom. Taj razlog je starost.

Stvarni problem je dakle kako osigurat život ljudi u starosti, koliko god starci u pravilu bili najgorljiviji proponenti velike države koji uopće postoje, i koje uopće nije briga što će biti sutra.

Državni mirovinski sustav je samo jedan, lošiji, način. I nema ga smisla održavat na životu uz istodobno ukidanje njegove obveze da radi ono za što je stvoren.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s