Austro-Ugarske ekonomske politike

Tab br. 2

 

Nakon neke… godine dana ovaj drugi gore tab (koji je isto tako misteriozno preimenovan u Literatura) dobio je svoj drugi… Drugu stvar. U pitanju je članak iz 2009. godine

Austro-Ugarske ekonomske politike u sumrak “liberalnog” doba:

Ludwig von Mises o monetarnoj i fiskalnoj politici prije I. svjetskog rata

 

Čega ima unutra. Svega, ali baš svega ima:

  • o austrijskim Nijemcima koji su se jednoga dana u 19. stoljeći probudili da bi shvatili kako su okruženi hordama primitivnih barbarskih Slavena koji se odjednom više ne žele asimilirat, i njihovim unutarnjim konfliktima da li bit liberali ili to sve skupa gazit čizmom dok ne puke, i kako su odabrali ovo drugo,
  • o Mađarima koji možda takvih dvojba nisu ni imali već su samo gazili čizmom,
  • kako se u Beču proveo Mark Twain i što je o tome zapisao,
  • o tome kako su u Austriji mrzili zlato i voljeli papirne novčanice,
  • o tome kako je Habsburška država čak i u doba najvećeg liberalizma u svakome selu imala na platnome spisku… čak i veterinare,
  • koliko se tada krava uzgaja u Austriji, a koliko u Njemačkoj po kilometru kvadratnom,
  • o novim porezima i nezadovoljstvu zbog arogancije Habsburške države koja je dobila ideju… da može tražit privatne biznise uvid u njihove poslovne knjige,
  • o monetarnoj ekpanziji i recesiji nakon toga, i kako su svi morali kreditirat kupce da bi prodavali, no nitko nije donosio zakone kojima bi im to zabranjivao,
  • što je o tome svemu mislio Mises, i što je o tome zapisao,
  • kako je Eugen von Böhm-Bawerk izgubio vjeru u demokraciju, i što je on o tome zapisao,
  • kojim forama su prc..i Misesa na sastancima Verein fűr Sozialpolitik,
  • i još puno dobrih stvari.

 

OK, prikazujem stvar boljom no što jest. Ima i problema, konkretno 2, pa stoga disclaimer:

Kao prvo, tekst implicira da su Mađari đubrad, jer, kao, osim što đubrad ne voli cara, gaze čizmom, gaze prava, asimiliraju, ne puštaju ljudima da pričaju svojim jezikom i tako to. No ni ne spominje da… austrijski Nijemci rade… isto to. Hoću reći, ako to ne znaš, tekst zavarava. Sada, ili to autor ne zna (bazira se na Misesu, a Mises prema citiranom, iskreno, djeluje dečko kao austrijski nacionalist ili u najmanju ruku monarhist koji ima sve samo ne lijepi pogled na ove neke na istoku), ili prešućuje. Bilo kako bilo, dosta loše.

Kao drugo, autor iz vedra neba preko nekog Austrijanca referencira neke mistične prednosti koje navodno imaju multinacionalna carstva, države, što god, i uopće ih ne navodi, a kamoli objašnjava. (Erik von Kuehnelt-Leddihn all over again. Stvarno, koja je šema s tim Austrijancima?) Ako to već povlači u radu koji obrađuje raspad upravo takvog jednog carstva, morao bi to bar detaljnije objasnit, pa makar loše (kao da može drugačije).

 

To budi rečeno, rad je stvarno super, zanimljiv. Ali samo ako čitatelj fura na gore navedno. Inače… ni najmanje🙂

9 thoughts on “Austro-Ugarske ekonomske politike

  1. Ovaj dio se mora izdvojit…
    U navedenim godinama umjesto 19 staviš 20 i umjesto Austrije i Mađarske staviš Hrvatsku i imaš bolju analizu nego što bi je itko u Hrvatskoj napravio. Sve stoji i sada…osim krava po km2🙂

    “U Austriji i Mađarskoj, previše toga se troši, ili, ako se to može reći na drugačiji način, premalo se toga proizvodi. Država, provincije i lokalne zajednice zastranile su zavedene lakoćom kojom moderni bankovni sustav i financijske tehnike izdaju zajmove”, rekao je Mises. “U desetljeću 1902. do 1912. godine dug zemlje (Krunske zemlje i provincije s predstavnicima u parlamentu) povećao se s 3.640 milijuna kruna na 7.240 milijuna kruna” (gotovo udvostručenje.) “Monetarna ekspanzija potrebna da bi hranila te državne rashode imala je negativne efekte na one s fiksnim mirovinama i na poticaje štednji zbog inflacije.”
    Rast ukupnih državnih izdataka dodatno je potenciran višestrukim razinama države,
    federalna, provincijska i lokalna razina često su se duplicirale u svojim aktivnostima ili su
    mnoge njihove politike bile kontradiktorne. Državni rashodi isto su rasli zbog neefikasnosti u
    nacionaliziranim industrijama, pri čemu je najskuplji i najneproduktivniji bio nacionalni
    željeznički sustav. Predstavljao je značajan trošak proračunu federalne države pošto je njegov
    veliki deficit morao biti pokrivan iz općih prihoda…
    Slične neefikasnosti bile su vidljive i u privatnom sektoru zbog zaštitnih carina za
    poljoprivredu koje su rezultirale nižom produktivnošću i u poljodjelstvu i u stočarstvu. Na
    primjer, Mises je istaknuo, u Njemačkoj 58,9 krava se uzgaja po kilometru kvadratnom
    produktivne zemlje; u Austriji, samo 32,5 krava se uzgaja na usporedivoj površini zemlje.
    Zaštićeni od međunarodne konkurencije, mnoga poljoprivredna gospodarstva upotrebljava
    su “državne opuštene i neinventivne metode poslovne administracije kao model za sebe.”
    Situacija nije bila ništa bolja u industriji. “Austrijski radnik (a isto je još i točnije za Mađara)
    radi manje intenzivno nego, recimo, Nijemac ili čak Amerikanac. Postoji tek najmanja
    tendencija prema poduzetničkoj aktivnosti; ono što i postoji, koči na svakome koraku
    zakonodavstvo koje si je postavilo cilj, koliko to najbolje može, ograničiti razvoj velikih
    poduzeća.”
    Kakvi su bili stavovi stanovništva? “Seljak, obrtnik, radnik, a prije svega javni službenik rade i
    zarađuju malo; svejedno, i dalje žele živjeti udobno, i troše više no što im to okolnosti
    dopuštaju. Frivolnost Austrijanaca i Mađara jasno ih odvaja od trijezne radišnosti zapadnih
    Europljana. Čini se da postoji malo zabrinutosti za budućnost, a novi dugovi se dodaju
    starima dok god se uspijevaju pronaći novi kreditori.” To je, ustvrdio je Mises, srce problema.
    Radije nego od novčanih isplata za dobra i usluge kupljene i prodane, praktično svi u
    austrijskom društvu živjeli su na kredit: Od proizvođača ili trgovca koji je kreditirao svojega
    kupca do onih dalje u trgovačkom lancu sve do maloprodajne razine, do maloprodajnog
    trgovca koji je prodavao robu na kredit svojim “stalnim” klijentima bez razmišljanja o njihovoj
    sposobnosti plaćanja rastućih dugova koje su bilježili u svojim knjigama. Svi su živjeli daleko
    iznad svojih mogućnosti s malo razmišljanja o ičijoj dugoročnoj “kreditnoj sposobnosti.” Dan
    je morao konačno doći i, Mises objašnjava, “Kriza 1912. – 1913. dovela je do likvidacije dijela
    neodrživog kreditnog sustava prethodnih godina.”

    • cijeli taj zadnji dio teksta
      pročitaš prvi odlomak i ono, oo, ovo mi zvuči poznato
      pročitaš drugi odlomak i ono, ok, poznato poznatno
      čitaš dalje, i postane jako čudno

      ne znam da li se nakon svega osjećat dobro (jer se ništa nije promijenilo) ili se osjećat loše (jer se ništa nije promijenilo)

      • Da, isti osjećaj imam. U jednu ruku je zabavno prepoznavati u dlaku ista sranja, al ono što je posebno depresivno je da je tada bar netko bio tko je jasno govorio u čemu je problem (ma koliko ga ignorirali). Niti nakon stotinjak godina tako nešto je kod nas skoro nezamislivo tako da se s velikom sigurnošću može reći da se kod nas ni za sljedećih 30-50 godina ništa bitno neće promijeniti. Te jadne željeznice sad već stoljećima spaljuju milijarde godišnje, a ne samo da se nitko ne usudi reći da ih treba privatizirat nego su natovarili na leđa i Croatia Airlines i autoceste… “strateški” zaokružena prometna politika, kad je bal nek je…

  2. Bio je i neki članak nekog Engleza o antičkim civilizacijama, zar ne? Zašto ga više nema (nisam ga pročitao, ali mislim jednom).

    Što se tiče Misesa, pročitao sam njegovu biografiju koju je napisao Huelsmann (točnije, poslušao audioknjigu dok sam se vozio na posao).

    Tamo opisuje i Misesovu ulogu u tim austrijskim godinama. Meni se urezalo u pamćenje kako je Mises inicirao štambiljanje kruna kako se sve one krune kojima je monarhija popljačkala narod za vrijeme prvog svjetskog rata ne bi vratile sa periferije u centar i izazvale hiperinflaciju. Ali ne samo to nego je općenito u tim inflatornim operacijama Mises imao nekakvu ne baš pretjerano časnu ulogu, samo sad se više ne sjećam točno. Mislim da ne možemo reći da je bio nacionalist, čak niti monarhist, ali lojalan podanik monarhije da.

    Jedna dobra i važna njegova poanta je da država uvijek loše organizira posao. Naime i dan danas postoji mit da iako država jest loša stvar, u teškim ratnim vremenima jedino ona može postići potrebnu enormnu proizvodnju (kao npr u 2. svjetskom ratu). Ali Mises lijepo objašnjava kako je austrijska vojna proizvodnja otišla kvragu kad ju je država preuzela pred kraj rata.

    • nije, njega sam samo hvalio u postu

      no što se misesa tiče
      nacionalist bit će nije prava riječ jer austrijanci tada nisu bili prava nacija i smatrali su sebe Nijemcima, ali baš se po izboru nekih riječi osjeti da mu je stalo do te neke austrije
      i na kraju, cijela ta ekipa tadašnje austrijske škole je bila elita austrijskog društva, i politička ili bar blizu političke elite

      a za tiskanje novca, ja mu ne zamjeram, u obratnoj situaciji i sam bi pritisnuo taj gumb
      nikada mi zapravo nije bilo sasvim jasno zašto su austrijanci po raspadu razaslali monetarno zlato po provincijama i igrali koliko toliko pristojno
      pretpostavljam jer bi ih inače pregazili, ali stvarno ne znam

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s