O problemima uspostave novog državnog telekoma

Ili, bio sam u krivu

 

Kada je nedavno najavljena uspostava novog državnog telekoma, ja baš i nisam odmah bio izričito protiv, pa nisam ni napisao post o tome. (Kapitalac je.) To jest, nisam sve dok nisam vidio magičnu brojku od 12.000.000.000,00 kn. No zašto nisam bio protiv? Moja logika je bila, paa… sve te državne firme ionako su izgradile te vodove, ne koristi se, neka se počne koristiti, ne… Drugim riječima, podcijenio sam koliko bi to sve skupa komplicirano bilo staviti u uporabu. 

Vezano za to, na forumu.hr pronašao sam nekoliko divnih i detaljnih postova korisnika Ruka.Slave koje uz njegovo dopuštenje ovdje većim dijelom prenosim (disclaimer: navedeno ne znači da se autor slaže s mojim stavovima, niti ja o njegovim). Stoga, ako su ikoga zanimali tehnički detalji svega: 

 

I.

Dakle , kod mreža razlikujemo “lokalnu petlju”, “last mile” od “backbone” gradskih instalacija, ove opet od “državnih/međugradskih” instalacija. Prvi su ono što spaja kuće, zgrade sa “backone gradskim instalacijama” slično kao što zgradni vodovod i kanalizacija spaja zgradu ili privatnu kuću sa gradskim vodovodom i kanalizacijom. Drugo je ono što spaja gradske instalacije na državne (ne u smislu državnog vlasništvom nego rasprostiranja). Kod vodovoda nema ekivalenta, jer je on loklani, gradksi, dok je ekvivalent kod kanalizacije npr rijeka Sava koja spada gradske kanalizacije desetaka gradova. Slićna podjela (“last mile”, gradski i, državni vod) postoji i kod elektro instalcija, tj elektor distribucije. Npr last mile je ono što dovodi elektro instalacije do zrgada (220/380V ili 10kV za veće zrgade koje imaju svoj mali trafo), gradski je ono što spaja “last mile” sa kvartovskim ili gradskim trafo stanicama 10kV/100kV) koje su onda spojene na državnu petlju (bivši prsten “Nikola Tesla”) 100 ili 400kV. Trafo stanice su “aktivna elektro oprema” (koja vrši konverziju iz jednog standarda prijenosa u drugi), izvori elektro napajanja su elektrane. Slično tome se može napraviti i podjela za vodovodne ili kompjuterske instalacije. “Izvori” kompjuterskih mreža su data centri. Izvori vodovodnih i kanalizacijskih mreža su vodocrpilišta ali i “ponor” su rijeke, jezera i more. Šahtovi, preljevni bazeni, pumpe i sl su “aktivna oprema” koja konvertira prijenos vode iz jednog oblika u drugi. Kod kompjutorskih mreža, aktivna mreža oprema je ekvivalent trafo stanica (elekto) ili šahtova, pumpi (vodoprivreda)

“Lokalna petlja” (last mile) je kompletna brljotina kako god okrenete. Država Hrvatska se tu pokazala kao kompletno retardirana nakupina pohlepnika, šerifa i budala, obično objedinjeno u istim osobama, najčešće udruženima kroz političke stranke – ili jedinu i vječnu Partiju, svejedno. To je onaj dio javne, državneili privatne površine koji omogućava slobodan pristup cestama, elektro, vodovodnim, kanalizacijskim, toplinskim, plinskim i komunikacisjkim priključcima, pa ako hoćete i lijepom pogledu – koji su svi samo specijalni slučaj komunikacijskih priključaka, a instanca toga su DTK). Uzrok tomu je više desetljetna odsutnost plana i kontrole provođenja istoga, a što je naročito izraženo zadnjih 20 godina. Posljedica je da je skoro nemoguće napraviti konzistentnu i ujednačenu politiku fizičkog prisupa raznih pružatelja usluga privatnim i državnim zgradama i kućama na teritoriju RH, koja će biti transparentna i identična za sve sudionike tržišta (ovo naročito naglašavam – sudionike tržišta). Uvijek neki “pružatelj usluga” ima “neotuđivo pravo” na kanal koji baš njemu omogućava da bude jedini na svijetu da napaja čitav kvart ili zgradu od 1.000 ljudi; nije teško zamisliti kakvu to ima posljedicu na troškove takve ekskluzive.

Uzrok je uvijek jedan te isti – lobiranje raznih lokalnih šerifa zbog vlastitih partikularnih interesa te bilo pojedinačna korupacija na razinu zaobilaženja zakona loklanih organa vlasti, bilo sistemska korpacija – na razini donošenja lokalnih i državnih zakona koji omogućavaju “tumačenja” koja pogoduju šerifima, politička nevoljkost da se riješe zemljipne knjige i prava vlasništva – što je očito samo posljedica želje za pogodovanjem raznim šerifima koji imaju (na osnovi iznuđenog prava rasolaganja nekim lokalnim resursom) određeni politički utjecaj koji će koristiti nekoj stranci. To je dakle sustav koji hrani sam sebe i svoj značaj, na drakonsku štetu svih nas.

Dobar (ali manji) dio uzroka je jdnostavno neznanje zakonodavaca te njihova nevoljkost da se na kvalitetan način raspitaju oko uzroka i posljedica donošenja zakona koji se odnose na takve vitalne infrastrukturne objekte.

Posljedica je uvijek jedna ista – ekscesivni troškovi koji uništavaju konkurentnost privrede, strahovita usporenost investicija, nevjerojatna količina minornih sukoba oko vlasništa koji uništavaju i privredu i građane i nepotrebno opterećuju pravni sustav. Zanemarimo za trenutak što je i cijeli pravni sustav RH zaražen istim problemom, što je esencijalno isti problem kao i “last mile” za pružatelje usluga. Tek da vidite rasprostranjenost i identičnost problema u naizgled raznorodnim djelatostima: ekvivalent “last mile” kompjutorskih mreža je u “pravnim mrežama ” za građane i privredne subjekte. Npr.mreža javnih bilježnika, advokata i sudova za građanske i krivične sporove koji uništavaju pravni sustav RH na način da svojim načinom rada efektivno onemogućavaju prosječnim građanima i trvtkama pristup kvalitetnoj, brzoj i jeftinoj pravnoj usluzi – a sve to bazirano na zakonima RH – nego je čini tegobnom , sporom, neizvjesnom, skupom i proizvoljno izloženom utjecaju bilo koje političke stranke, korporacije ili lokalnnog šerifa. Zvuči poznato? Dakle, “mreža” pravnih akata koja je oblikovala horor od pravnog prosroa RH je oblikovala i horor od fizičkih mreža o kojima ovise pružatelji usluga. Uzrok je uvijek jedan isti – pohlepa, nekompetencija i partikularni interesi.

A ovo je samo “last mile”, dakle ono što krajnji korisnik usluga (kućanstvo, zragda, privredni sujekt) direktno vidi na svojoj koži. Gdje su tu još “gradske” instalacije. Sve je to ova incijativa vlade tj g,PŠarića po običaju zanemarila. Zašto? Kako sam već naveo u mom citiranom članku – Zato što talentirani g.Parić – a i velika većina ove Vlade – nemaju niti dana iskustva u realnom sektoru.

Nakon ovog malo duljeg uvoda ostaje da objasnim predmet ove teme – nova državna tvrtka za telekom infrastrukturu i gdje Vlada po običaju griješi.

 

II.

Dolazimo na međugradske instalacije. Nijedan ozbiljan pružatelj usluga ne može opstati a tržištu bez međugradskih instalacija. Tu je već valjda 20 godina standard optika, samo se mijenjao način enkodiranja i povećavala brzina. Onaj tko drži međugradske instalacije, de facto drži državu – telefoniju, internet, kompjuterske mreže. Ista stvar kao npr autoceste. Monopolist naravno diže cijenu i nebesa – jer može. A može jer mu je netko omogućio. HT je tu uzeo (i uzima) ogroman komad kolača, jer mu ga je netko dao. No i drugi pružatelji usluga su u međuvremeno digli svoje međugradske veze, tako da to više nije to – “prošo voz”. U pomenutoj Power Point prezentaciji g.Parića se navodi da je dosta javnih poduzeća (zbog visokih troškova najma vodova od HTa) diglo/iskopalo vlastitu optiku. Imali ste tako neki dan vijest da je HEP na svojoj optici digao brzinu Zagreb-Rijeka na 100gbps i to je valjda prva takva instalacija u Hrvatskoj; HT je isto nedavno digao na 100gbps parglavnih vodova, i sada ima agregatnih mislim 400gbps od planiranih cca 600.

No tu se pokazuje sva glupost držvnih poduzeća. Dok je s jedne strane jasno čemu služe visokobrzinski vodovodi HTu, koji ih onda iznajmljuje poslovnim korisnicima na layer 2 ili layer 3, čemu čitavih 100gbps jednom HEPu? Ako se ne bavite pružanjem usluga kao HT, jedine apliakcije koje mogu zauzeti toliki bandwidth su tzv computational clusteri (Npr Microsoft HPCs, ili nekadašnji linux Beowulf i sl). Takvi kompjutori služe prvenstveno za modeliranje i simuliranje velikih složenih sustava. Koji to složeni sustav modelira HEP? Pa vlastiti distributivni sustav- onaj isti koji ima 40% gubitaka u transferu!!! Dakle 100gbps u HEPU je OČITA glupost i bacanje novca. Aktivna mrežna oprema koja radi na 100gbps (vjerojatno Cisco) košta bolesno, radi se o milijunima eura po komadu, sve mora biti duplicirano itd. Čisto bacanje love, zato da bi gosn.Zlatan Koračević (ravnatelj HEPa) mogao presjeći vrpcu pred kamerama uz usklik – “Vidite kakvog mi Hrvati imamo velikoga!”

Slično je i sa svima ostalima navedenima. Dignuta je hrpa optike (što može biti korisno, da se razumijemo), bez jasno određenog plana što s tom optikom raditi. Sve smo to mi građani platili bilo kroz cijenu usluge (obično loše) bilo kroz porez jer su to redom gubitaška poduzeća (HEP, HŽ, HAC itd).

Sada dolazi g.Parić i kaže – idemo mi objediniti upravljanje sve te optike (što god to značilo) i onda iznajmljivati. Talentirani gosn.Parić je pri tome po običaju previdio nekoliko sitnica.

Prvo, kako sam i najavio u 3mj 2012, dolazi do masovnog otpuštanje iz privatnih IT firmi, dok s druge strane gosn.Parić zapošljava iste u državnim IT firmama. Dakle, privatnici financiraju državu zato da bi im ista uzela poslove a onda i ljude. I još im onda Linić zabije kajlu sa 25% unaprijed plaćenim PDVom, on line fiskalizacijom i ekstra poreznim i parafiskalnim nametima ( da bi mogao financirati “tvrtke” poput APISA, FINE i Carneta koje s tim parama uzimaju poslove privatnicima), a da istovremeno ova država skoro ništa nije učinila da smanji vlastite troškove, pojdnostavi i olakša poslovanje privatnicima.

Drugo, sve te mreže HEP, HŽ itd su rađene kao privatne mreže. Dakle, svi pristupni šahtovi/zdenci/sobe/ormari u kojim se konektira optika i stavlja aktivna mrežna oprema i sl su rađeni kao vlasništvo iste, jedne firme. Ako želite toj opremi (pasivnoj – kablovima i panelima, a i aktivnoj – router switchevi i sl) omogućiti prisutp trežim firmama, morate kompletno redizajnirati pristupne točke zato da bi više međusobno konkurentskih firmi molgo prisutpati svojoj ili najmljenoj opremi; u protivnom će vam se dešavati ono što je jedno vrijeme bilo Zagrebu – svako malo bi HT/Optima/B.net/Metronet /itd jedni drugima trgali kablove i izbacivali opremu na ulicu. Profesionalni telekomi imaju drukčije organiziran način pristupa – ako uopće dozvoljavaju prisutp trećim firmama. Sve to morate dakle kompletno redizajnirati i preurediti, nova, drukčija oprema, billing sustav, o da, billing sustav…. A uvijek je daleko teže (i skuplje, se razme) naknadno, u hodu, redizajnirati nego od nule napraviti novo kako treba. Dakle, opet trošak trošak, trošak….

Treće, telekom tvrtke, ako se žele baviti pružanjima usluga trećim firmama na layer 0 (najma DTK kanala u koje dolaze kablovi trećih firmi – to recimo pokušava Grad Zagreb kroz tvrtku “Digitalni grad”) ), layer 1 (najma gotovih kablova kroz DTK – optičkih -“dark fiber”, bakra, ili vežične infrastrukture), ili pak layer 2 i layer 3 gdje onda ulazi i aktivna oprema, njem smještaj , fizički prisup osolja za održavanje i sl, moraju dakle imati vrlo visoke standarde sigurnosti – fizičkog prisutpa naviše. Privaten mreže jednog HEPa ili HŽa sigurno nemaju te standarde, pa se i to mora modificirati, što će koštati koštati i koštati.

Četvrto, sve kad i riješite sve gore navedene tehničke probleme, ostaje vam da morate pronaći par stotina ljudi koji će sve to organizriati, transformirati i onda održavati, te raditi i komercijalni dio posla najma usluga privatnim firmama (kojima, ako sve propadaju – HTu možda?) što je po definiciji nonsens za državnu firmu. Te ljude možete dobiti ili da ih povučete iz privatnog IT sektora – dakle daljnje urušavanje privatnog ITam ili ćete ih povući/nekako dobiti kroz reorganizaciju pznatih uzdanica državnog ITa u Hrvata – Fina i Carnet, koji se jedini bave, uvjetno rečeno, komunikacijama.

Fina, kojoj je baš SDP 2002 gurao RKMTDU koji je završio kako je završio (neslavno) i Hitro.net koji nitko točno ne zna čemu služi (osim za vezu onih 300 agencija i ministarstava na Državnu riznicu – koja je Riznica ustvari posao Ministarstva Financija a ne neke kvazi tržišne agencije – a za cjenik usluga im je trebalo svega tri četiri pet godina da ga naprave. Carnet? Zna li tko čime se oni uopće bave – osim svojim poslom kojim se očito ne bave – i gdje im je cjenik usluga za to čime se i bave? Gdje im je račun dobiti i gubitaka, financijski plan, plan ulaganja, realizacije….ništa u sve ove godine?

Peto, ono što gosn.Parić previđa je užasno neriješeno stanje sa vlasništvom svega toga, od zemljišta kuda DTK prolazi pa da vlasništva samih javnih poduzeća. Npr. nedavno se saznalo da veći dio zemljišta preko kojih prelaze Čačićeve autoceste nemaju riješno imovinsko pravne odnose! To je ta olako obećana peta brzina koja svako malo ispaljuje za naše pare u drugu kozmičku. I sad će Parć preko tako neriješenih pravnih odnosa u npr HACu još dizati komunikacijsku infrastrukturu koju onda namjerava iznajmljivati trećim stranama? Da li netko u ovoj državi ima predodžbu kakav će to horor izazvati?

Šesto, ono što gosn Parić NIJE rekao je da on zapravo pokušava podići zatvorenu državnu mrežu koja će služiti za uvezivanje državnih i loklanih organa vlasti, agencija i sl. Načelno je to u redu, to su pokušali još 2002 sa APISOm i FINOm i RKMTDU (i tadašnjim HTom). Znamo kako je završilo – prdnulo u čabar. A sve je plaćeno nevjerojatnim količinama našeg novca. I sada 10 godina kasnija opet ista meta isto odstojajne i isti financijeri.

5 thoughts on “O problemima uspostave novog državnog telekoma

  1. Glavna poanta, koliko mi se čini, je to da međugradsku optiku, kakvu npr ima HAC, imaju do sada već i druge privatne firme, ne samo HT. Meni se čini logično, iako ne znam detalje i stvarno stanje, da je lakše Optima telekomu povezati Vinkovce sa Zagrebom optičkim kablom nego u Zagrebu pokriti optikom jedan jedini kvart. (Usput: ne vjerujem da su autoceste sagrađene na zemljištu na kojem nisu riješeni vlasnički odnosi — država je imala pravnu podlogu da to zemljište bilo kupi bilo izvlasti i koliko znam radila je obje stvari.)

    Drugo je zanimljivo pitanje je li uopće istina da je optika uz npr. autoceste polagana zbog toga jer je HT tražio previše novca. Kladim se da nije — nego je netko imao viziju (Čačić?) da je to budućnost pa ajmo, stavljaj.

    A ono gdje se ne slažem s gornjim tekstom, kao ljubitelj maksimalne decentralizacije, je to da su lokalni korumpirani šerifi nekakav problem. Ako je kabelski internet morao potplatiti predstavnika stanara ili nekoga u općini da bi mogao dovesti kabel u moju zgradu — istina, to mi diže cijenu usluge za taj iznos — međutim, to je najmanji problem. Ako HAKOM zabranjuje HT-u da polaže optiku (osim pod uvjetom da bude zajednička) — e to jest problem.

    Nekakva idealna situacija u kojoj postoji potpuno riješen i zakonski reguliran pristup DTK pa onda svatko može u svojoj kući/stanu birati između četiri-pet žičanih operatera — to je najobičniji mit i fantazija. Toga nema nigdje pa ni na “uređenom zapadu”. Obično čovjek može i u najrazvijenijim državama birati između bežičnog i žičnog, ako hoće bežično onda obično ima više izbora, a ako hoće žično, onda bira između maksimalno dvije opcije (ne računajući resellere i virtualne operatere kao što je Iskon), ako izbora uopće ima.

    Odnosno,

    1) raj ne postoji
    2) nije problem u lokalnim šerifima
    3) cijena je veća prepreka nego nejasni propisi

    • slažem se s tobom prije svega vezano za autoceste, zvuči mi malo čudno, i ako se na kraju ispostavi da tako je… bit će to jedna nova razina zone sumraka

      no ono što je meni ovdje upalo u oko, i zašto sam i prenio tekst su 2 stvari
      prva je koliko je stvarno upitna ta potreba HEP-a ili (umetni bilo koje drugu državnu kompaniju) za izgradnjom vlastite optike, i to ne samo ekonomska isplativost (jer znamo da ih to ne j.be ali nimalo) nego i ono… čisto tehnička
      druga je koliko bi to bilo ne samo skupo, nego i tehnički beskrajno komplicirano prebacit u novi telekom, ono, pristupni šaht po pristupni šaht, neusklađenost izvedbe privatne mreže s potrebama komercijalne itd.

      • Upravo je nevjerojatno kakvi ljudi vizionari🙂, optimisti i “can do” likovi postanu kad se radi o razbacivalju tuđih para. Svaki od tih bezličnih ministara, državnih tajnika i inih birokrata koji gura ovakve ideje triput, ne, pet puta, okrene svaku kunu kad kupuje perilicu za rublje, da ne spominjem da se po zimske gume ide u Sloveniju zbog uštede na PDV-u i slično.

        E ali kad jednom sjedne u fotelju i više se ne radi o njegovim novcima — nebo je granica! Sve je moguće, sve se može, kakvi tehnički problemi kakve gluposti, samo ajmo ljudi malo optimizma što ste zamrli…

        Muka mi je od tih debila.

      • Što se HEPa tice, podatak od osobe koja cesto radi na HEPovim projektima jeste da im za potrebe komunikacije ne treba ni 1% propusnosti izgrađene opticke mreze.
        Ono što ja znam da se s optikom mogu implementirat napredniji sustavi relejne zaštite na svim naponskim razinama. Koje su još tehničke prednosti uvođenja optike ne znam, al vrlo vjerovatno neznatne s obzirom na trošak.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s