Kava i cigarete

Priča iz birca

 

Mjesto radnje: bilo koje mjesto u Hrvatskoj, bilo koji birc na uglu

Vrijeme radnje: bilo koji dan u Hrvatskoj, zima, vjetar, snijeg, podne je upravo prošlo

 

Umorni mladić ulazi u birc dobiti svoju dozu zakonski reguliranog i, u ovome slučaju, sa nekoliko posebnih poreza oporezovanog stimulansa. Birc u koji ulazi podijeljen je na dva dijela. Gotovo dvije trećine prostora zauzima dio rezerviran za nepušače. Tu se nalazi i šank. Jedan stol je zauzet. Otprilike trećina prostora odvojena je od toga glavnoga dijela pokretnim vratima koja se otvaraju kako se njima prilazi.

Umorni mladić prolazi kroz pokretna vrata i ulazi u tu malenu rupu. U njoj se nalazi sedam stolova. Za ponekim stolom nalaze se dva pojedinca, no uglavnom je pravilo jedan stol jedan pojedinac. Jedan stol je prazan. Mladić se zadovoljno ugurava za taj posljednji stol i odbacuje svoju jaknu. Konobarica dolazi kroz pokretna vrata i bilježi narudžbu. U pitanju je crna kava. Konobarica odlazi kroz pokretna vrata.

Šalica kave uskoro se nalazi na stolom pred mladićem. On vadi cigaretu, pali je i zadovoljno uvlači dim. Prihvaća šalicu i zadovoljno uzima i tu drogu. Desetak cigareta je istodobno upaljeno. Ventilacija je ugašena. Ima novina, ima TV-a, no nikoga posebno ne zanima išta od toga. Nitko ne razgovara. Svi lamentiraju, osim onih koji putem mobitela provjeravaju statuse na Facebooku, zadovoljno i u tišini, zureći u prazno.

Umorni mladić vadi i drugu cigaretu. U glavnom dijelu birca nema više nikoga, ali eto preokreta. U birc ulaze dvije gospođe u godinama. Prolaze kroz pokretna vrata i pogledima strijeljaju prisutne. Jedna od njih komentira zlokobno promatrajući mladića: “Ovaj bi se mogao skoro dignut.” Ja, pošto sam pomalo seronja, i pošto je vani hladno, i ledeni vjetar nosi snijeg uokolo, i pošto imam još vremena, ne trzam. Palim drugu cigaretu. Druga odgovara: “Ajde, ajde, idemo u nepušački. Hoćeš sjest u nepušački?”

Gospođe u godinama sjedaju odmah pored pokretnih vrata, vrebajući, i nezadovoljno naručuju nešto. Dok je moja treća cigareta izgorjela u nepušačkom odijelu gospođama u godinama pridružio se još jedan gospodin u godinama. On je sjeo nešto dalje, za šank. Pušački odjel nije napustio nitko.

Izgorjela je još jedna cigareta, mladićevo je vrijeme prošlo, i on mora ići. Tmurno, pošto je vani vrijeme kakvo već je, beskrajno polako navlači svoju jaknu, dohvaća račun, ustaje se, prolazi kroz pokretna vrata i hoda prema šanku.

Dok se to događa, dok on pruža jednog Juraja Dobrilu konobarici, okreće glavu kako bi promotrio buku koja je nastala. U pitanju su gospođe u godinama koje gotovo trčeći, i samo ne prolijevajući svoje kave, prolaze kroz pokretna vrata i sjedaju na stol koji je nekoć zauzimao mladić.

Mladićev se pogled okreće prema gospodinu za šankom koji nezadovoljno rukama obvija svoju šalicu. Gospodin je naime, napravio ključnu pogrešku. Sjeo se je predaleko od pokretnih vrata te je ovoga puta izgubio svoju priliku da zauzme stol iza pokretnih vrata. Preostaje mu samo da tmurno ispija ono što je naručio, da se premjesti bliže pokretnim vratima, i da čeka svoju priliku. Ako onda dođe dok on bude tu, to jest.

 

Ova priča utemeljena je na stvarnim događajima. Moguće je da se tijekom pisanja dogodila izvjesna dramatizacija stvarnih događaja. Radi zaštite privatnosti onih koji su njeni likovi njihova imena nisu navedena.

4 thoughts on “Kava i cigarete

  1. Zar nije to sve skupa neka privremena mjera dok se do nekog datuma u skladu sa nekom EU regulativom ne ukine pušenje u zatvorenim prostorima u potpunosti? Dakle, ulaganje u bolju jaknu, toplije rukavice i šal, pušačima ne gine.

    • pa iskreno nemam blage, prestao sam to pratit prije par godina jer su me ti neki radi tvojega zdravlja argumenti previše živcirali
      + iz bezbroj primjera znam da ako uđeš u čisti nepušački ionako možeš pušit, ama baš nikada nikoga nema i dovoljno je pitat konobara, i onda on uvijek dođe s tanjurićem i kaže pssst😀

      • Sad mi je palo na pamet kako te promjene propisa mogu biti zbunjujuće. Nekoliko su puta to donosili i mijenjali, i ja više ne znam smije li se pušiti u kafićima ili ne. Drugi primjer je mijenjanje promilaže kad se vozi. Ni to nisam siguran, smije li se sad imat 0,5 ili ne? (Mislim da da?)

        Ali možda najštetniji i najgori primjer je to što je bilo nekoliko pokušaja donošenja zakona o zabrani nošenja totalitarnih (ustaških i komunističkih, ali mislim da je motivacija bila ustaških) obilježja. Na kraju taj zakon nije donesen, ali u kolektivnoj svijesti je ostalo zapisano da jest. A prava istina je da policija privodi ljude s takivim obilježjima, ali po potpuno općenitom članku o “kršenju javnog reda i mira”. Nedavno su neki likovi protestirali ispred HRT-a obučeni kao ustaše i novine su napisale da su privedeni jer je nošenje tih obilježja zabranjeno. (Što je u praksi točno, ali zapravo zavaravajuće. Napismeno nije zabranjeno nigdje)

  2. tako negdje, to bi baš ono doslovce trebalo pratit skoro na dnevnoj bazi, i to ne samo medije, jer oni puno toga krivo prenesu, ili ne prenesu
    a evo sada sabor ima zajedničke rasprave o tipa 5 zakona u komadu, ono…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s