Neka razmišljanja o intelektualnom vlasništvu

odnosno, zašto smatram da patenti i autorsko pravo nisu isto

 

Ako ćemo o stavovima o intelektualnom vlasništvu, i da li je to uopće vlasništvo, zapravo nisam siguran koji je točno prevladavajući stav u austrijskoj školi. Međutim, prilažem sljedeći video kao dokaz da je prevladavajući stav da je sve protivno kapitalizmu, da je it’s all bad:

 

Bilo kako bilo, iako postoji više oblika intelektualnog vlasništva, dva glavna su patenti i autorsko pravo (aka copyright ©). Međutim, postoje bar 2 vrlo značajne razlike između patenta i autorskoga prava.

 

I. 

Patent štiti nešto što nije jedinstvena tvorba ili predmet. Patent štiti nešto što je netko prvi napravio, bilo da je u pitanju novi način proizvodnje čačkalice, neka nova molekula koja liječi što god ili izgled gumba na web stranici u najretardiranijem slučaju. Patent je u biti stvari papir koji izdaje država na kojem piše samo imatelj može tako proizvoditi čačkalicu, taj lijek koji liječi što god ili stavljati takav gumb na web stranice, a svi drugi koji se usude bez dopuštenja imatelja papira su podložni zakonskim sankcijama. Znači, patent je u biti stvari pokušaj ograničenja kreacije, iako se do toga što patent štiti može doći sasvim neovisno, bez ikakvog pozivanja rad imatelja patenta. Uzmimo na primjer Sumamed.

Autorsko pravo s druge strane predstavlja jedinstvenu kreaciju. Koliko god se netko trudio, nikada ne može, osim potpunim prepisivanjem, u potpunosti replicirati autorski rad, pa bio to roman, film ili programski kod. Autorsko pravo stoga u pravilu ne ograničava ostatak društva da radi/kreira što god želi.

 

II. 

Tržište ne može/želi samo po sebi implementirati patente. Na stranu to što patenti nepovoljno djeluju na gospodarski razvoj, a djeluju, bez državnog kaznenog aparata koji tjera na poštovanje patenata, isti kao da ne postoje. Uvijek će se naći netko tko je spreman primijeniti novu tehnologiju proizvodnje čačkalica bez ikakvih moralnih obzira prema prvome proizvođaču, i dovoljan je samo jedan da to naprave svi.

Autorsko pravo s druge strane tržište ima način implementirati. Istina, sve samo ne savršeno, ali ipak, nesavršeno, da. Uzmimo na primjer video igre koje su jedan od glavnih meta piraterije. Steam je tržišno rješenje problema piratiziranja. X-BOX i DRM rješenja ugrađena u njega su tržišno rješenje problema piratiziranja. PS3 i DRM rješenja ugrađena u njega su tržišno rješenje problema piratiziranja. Ali zapravo u svim tim slučajevima ne toliko sam DRM koliko kompletna usluga koju nude ti servisi. Da li u potpunosti sprečavaju piratiziranje igara? Niti blizu. Da li ipak sprečavaju piratiziranje igara? Da.

Ili što je s ovim: Zbog toga što UK i SAD nisu regulirali međusobno autorska prava, djela engleskih autora mogla su se tiskat i prodavat u SAD-u bez plaćanja naknada na autorsko pravo. Tolkien je izdao Gospodara prstenova i jedan mudri američki izdavač ga je tiskao i stao prodavat bez plaćanja išta Tolikenu. Reagirali su… potrošači, odnosno tržište, i natjerali toga izdavača da plati Tolkienu. Što? Da li to znači da, bar u tome slučaju, tržište… željelo poštovati autorsko pravo? Da je smatralo da, iako je nematerijalno, postoji?

 

zaključno 

Držim da je odnos autorskoga prava i piraterije pomalo… čudan. Opće je poznato da su (i još uvijek da) kompanije poput Microsofta primjenjivale pirateriju kao dio poslovne strategije. Općenito smatram da vrijedi argument da ono što se piratizira u većini slučajeva ne bi ni bilo kupljeno, odnosno da je to posljedica problema određivanja cijena na globalnoj razini gdje su razlike između kupovne moći po područjima velike, a transfer tih dobara između tih područja izuzetno lagan. Dalje, čak i sami pirati često sudjeluju u nadograđivanju softvera koji ne kupuju (poput ekstenzija, modova za igre) i time povećavaju vrijednost kupljenog softvera kupcima i nešto veću prodaju proizvođačima. WFT?

Držim i da je državna prisila na poštovanje autorskih prava kojom se često služe proizvođači sadržaja nešto loše budući da takvi zahtjevi:

  1. često dovode do zakona koji vode narušavanju slobode pojedinaca i slobode razmjene sadržaja na internetu,
  2. u biti samo uspostavljaju birokracije poput ZAMP-a koje žive na haračenju pojedinaca i biznisa.

Drugim riječima, smatram da je autorsko pravo stvarno pravo, no da se ostvarenje ekonomskih koristi iz toga prava treba tražiti kroz tržište umjesto kroz (nove) državne akcije.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s