Devizna kaluzula kao “atak” na državni suverenitet

Atak? Stvarno?

 

No bilo kako bilo, dok ja razmatram da li i Ljubi Jurčiću dati posebnu kategoriju na ovome blogu jer se on svakako užasno trudi zaslužiti je, poslovni.hr zapanjujuće nepismeno prenosi sljedeću vijest. Pa idemo redom:

 

Banka mora imat profit, ali svaki profit u razvijenom i transparentnom društvu mora biti prirodni profit,a banke imaju monoploski profit. Profita mora biti, ali ne na štetu drugoga’, rekao je prof. dr. sc. Ljubo Jurčić na prvoj velikoj panel diskusiji Udruge Franak, održanoj 6. veljače. Panel diskusija je osnovana u sklopu javne rasprave o prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (ZOKI).

1) Nitko ne mora ostvarivati profit. To nije bogom dano pravo.

2) Monoploski profit. OK? Monopol je državna zaštita određenog subjekta sprečavanjem ulaska drugih na tržište, ne velika kompanija. Iako bi se tu čak moglo natezati da država “štiti” banke od “nelojalne konkurencije” kamatara, čini mi se da to nije ono na što je Ljubo Jurčić mislio. Ergo, Ljubo Jurčić:

  • ne zna što je monopol,
  • izmišlja budući da se struktura bankovnog tržišta u RH ne može proglasiti monopolističkom čak niti po pogrešnim kriterijima.

 

‘Ovo je tipičan slučaj asimetrične informacije gdje banke znaju sve a uzimatelji kredita ništa, ali zato postojen regulatori. No, banke su se izborile za državu koja im ovakvo ponašanje dopušta. Obveza je države da regulatorima štiti građane. Uvreda je da ministar financija pregovara s poslovnim bankama, to je uvreda za državu. Ministar treba razgovarati s guvernerom, s Narodnom bankom koja određuje pravila’, smatra Jurčić.

1) Nije istina. Buduća kretanja ponude i potražnje novca, tečaja itd. jednaka su nepoznanica bankama kao i bilo kojem poslovno sposobnom čovjeku. Nadalje, banke jednostavno nemaju sasvim pouzdanih informacija o budućem ponašanju klijenata, kao niti klijenti o budućem ponašanju banaka. Asimetrija je obostrana.

2) Država nema takve obveze, štoviše, regulacija je uvijek kontraproduktivna.

3) Ova je izjava uvreda za zdravi mozak. + Više nismo u komunizmu. + Ako država ne želi pregovarati s bankama neka se dovede u red i prestane moliti za nove financijske injekcije.

 

Novac je prije svega politički instrument, nema unutranje vrijednosti. Zakon odredi što je novac, tako je u Republici Hrvatskoj zakonom određeno da je novac kuna, te da je ona sredstvo kojim se plaćaju transakcij, kaže Jurčić. ‘Devize, odnosno potraživanja u stranoj valuti, nisu novac nego roba. Sve se transakcije moraju obavaljati u kunama, ne može se plaćati devizama, jer su devize roba. Devizna kaluzula je atak na državni suverenitet‘, kaže Jurčić.

1) Nije istina. Zakon propisuje što je novac i time korištenju drugih konkurentnih roba koje mogu biti novac nameće ogromne troškove, odnosno povećava trošak korištenja tih drugih roba kao novca. No tržište je to koje uvijek određuje što je novac, i ako je odnos troškova i koristi takav da je nešto drugo lakše koristiti kao novac, to nešto drugo će i dalje biti korišteno kao novac. Pa bio to strani papirić sa sličicama, zlato ili krave.

2) Ne moraju. Može se plaćati u devizama. Štoviše, jako često se i plaća. Go figure.

3) Devizna klauzula je sredstvo (djelomičnog) očuvanja vrijednosti potraživanja tijekom vremena, najčešće primjenjivano u slučajevima visoke stope inflacije zakonski propisanog novca ili mogućnosti da će isti to postati. I posve je zakonita.

 

Nastavio je s pojašnjenjem vrijendosti novca. ‘Vrijednost novca je zapravo vrijednost proizvedenih roba i usluga u nekoj državi. Količina novca mora biti jednaka količini proizvedene robe i usluga, a mi smo posuđivali, zaduživali se u stranoj valuti jer kupujemo, odnosno uvozimo stranu robu’, kaže. Naglasio je da novac za državu nije bogatsvo, jer ga može naštampati koliko god hoće. ‘Novac je najjači instrument ekonomske politike i sastavni je dio društvenog bića. Problem je u tome što smo prepsiali propise i direktive, usklađujemo se s direktivama,a nismo se upitali jesmo li se uskladili sa samim sobom, a u tome nas nitko ne sprečava!’, poručio je Jurčić

Kaj god.

8 thoughts on “Devizna kaluzula kao “atak” na državni suverenitet

  1. Najlegendarnija Jurčićeva izjava je “moramo imati strategiju, mi moramo znati danas što ćemo i za koga proizvoditi sljedećih pedeset godina”.

    I ne, nije to rekao prije dvadeset godina nego ponavlja jedno dvaput godišnje zadnjih godina.

    Car. Misao uklesati iznad ulaza u EFZG.

  2. Najgore mi je kad ja koji nemam pojma o ekonomiji skužim da znam više od naših istaknutih ekonomista.
    Onda me stvarno uhvati strah od budućnosti

  3. Škegro je nedavno u jednoj svojoj kolumni, komentirajući emisiju nekog Mihajlovića, “međunarodnog ekonomskog stručnjaka” s “4 doktorata” i naravno, “suradnikom Švedske vlade”(a koje druge, ipak je ona balkanska vizija raja: “ih, ba, puno para, a sve džaba + sisate plavuše”) kako se, kad je on razotkriven kao lik s osnovnom + tečajem knjigovodstva, konačno nakon svih ovih 20 godina treba postaviti pitanje: U čemu je razlika između njega i SVIH naših ekonomskih analitičara koji stalno vise na HTV-u+”profesora-doktora” sa HR ekon. faksova koji pišu doktorate, članke, studije, analize, osvrte, recenzije i daju savjete vladama koje one onda provode?

    Naravno, pitanje implicira odgovor: nikakva.

    I jedni i drugi samo melju o domaćoj proizvodnji i poljoprivredi, potrebi zaštite istih, domaćoj hrani – najzdravijoj i najukusnijoj, o uvoznom lobiju, legendoidnoj “opljačkanosti” zemlje s povratkom kapitalizma kao i jadikovanjem za domaćim bankama, zlom “neoliberalizmu”, o birokraciji i javnom sektoru kojeg “imamo dovoljno, samo je zapušten”, o pastorali “općeg dobra” – šuma, mora, njiva i rijeka…

    Svi su oni u biti 20 godina, nakon što više nisu mogli predavati marksističku političku ekonomiju, jednostavno preuzeli tih nekoliko fraza i općih mjesta i deru po njima do iznemoglosti, samo što to još zamataju u celofan smiksanog kejnezijanizma, “socijalne pravde”, populizma i jedva prikrivene nostalgije za samoupravnim socijalizmom.

  4. Pingback: Atak na državni suverenitet – kritika | Nekompetentna reakcija

  5. Pingback: Mostogradnja i EFZG | Tko je John Galt?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s